Drevni kultivatori su često prakticirali u osami u pećini.
Jedan mladić je bio odlučan u namjeri da se kultivira te je tražio odgovarajuću pećinu za svoju kultivaciju. Napokon je našao jednu nakon duge potrage i počistio ju.
Baš kad se spremao započeti, starac je ušao u pećinu i rekao: „Ti si još uvijek mlad i imaš puno vremena za kultivaciju. Ja sam star i moram se požuriti sa svojom kultivacijom. Hoćeš li mi, molim te, prepustiti ovu pećinu?“ On je razmislio o tome i dao starcu pećinu.
Mladić je nastavio svoju potragu i nakon nešto vremena i truda, našao je drugu pećinu. Invalid je ušao u pećinu i rekao: „Ti si mlad i snažan i možeš potražiti novu pećinu. Meni je teško hodati i nemam snage u rukama. Smijem li ja koristiti ovu pećinu?“
Mladiću nije bilo drago, no svejedno je pomogao invalidu.
Godinu za godinom mladić bi tražio špilju i netko bi uvijek pitao za tu špilju nakon što ju je on našao i pripremio za sebe.
Kako su godine odmicale, mladić je ostario i napokon je našao špilju koja mu se doista svidjela. Nakon što se skrasio u špilji, mladić je ušao u nju i rekao: „Vi ste starac tako da nemate dovoljno vremena za kultivaciju i uspjeh. Ja sam mlad i imam bolje šanse za uspjeh u kultivaciji, budući da još imam vremena. Zašto mi ne prepustite ovu špilju?“
Starac je pomislio: „Ja sam star i nemam snage tražiti drugu pećinu.“ Razmislio je o situaciji i odlučio ostaviti pećinu mladiću.
Dok je bio na izlazu iz pećine, zlatni Buddha se pojavio ispred njega i rekao: „Dovršio si svoju kultivaciju. Možeš ići sa mnom.“
Pomaganje drugima da uspiju je doista ostvarivanje vlastitog postignuća. Kad stavljamo tuđe potrebe na prvo mjesto, postajemo otvoreniji i nesebičniji. Katkada se osjećamo da je život težak zbog onoga što nosimo i podnosimo. Budućnost izgleda prazna, a rezultate koje smo si postavili ne možemo nigdje naći.
Svejedno, ako smo dobra osoba i mislimo na druge, možemo ostvariti ono što želimo postići drugim putem, baš kao što se to dogodilo starcu u ovoj kultivacijskoj priči.
