Izvještaji o žetvi organa uzetih od zatvorenika savjesti u N.R. Kini su nedavno privukli povećani interes svjetske javnosti. Lipanjski broj vrhunskog američkog časopisa za transplantacije organa, „Journal of transplantation“, objavio je članak pod naslovom: „Uzimanje organa u Kini od pogubljenih zatvorenika“ ukazujući da se ova praksa u 2014. godini primjenjuje bez naznaka umanjenja.“
Ovaj članak obrađuje tri paradoksa na tu temu koja se događaju u Kini.
Prvi od paradoksa je to što se ne podudara broj darivatelja organa s brojem transplantiranih organa. Drugi je pitanje postoji li baza podataka o zatvorenicima koji su zavedeni kao potencijalni darivatelji. Treći je paradoks pitanje kako to da je čekanje za organe svedeno na samo nekoliko tjedana?
Analizirajući podatke o izvorima organa od pogubljenih zatvorenika i o trgovini organima u Kini, autori zaključuju da su zatvorenici savjesti, a posebno Falun Gong praktikanti, "nepriznat i podcijenjen izvor organa.“
Prema ovome članku, u 2005. godini zamjenik ministra zdravstva, Huang Jiefu, priznao je da više od 90% organa dolazi od zatvorenika koji čekaju u redu za smaknuće. Ali, kao što autori dalje ukazuju, organi uzeti od zatvorenika iz reda za smaknuće ne bi bili dovoljni za podršku sve većem broju transplantacija organa u Kini, koja sada zauzima drugo mjesto u svijetu, odmah iza S.A.D-a.
.
Prema izviješću kineskih dužnosnika u N.R. Kini se godišnje izvede 10.000 transplantacija.
„Međutim, broj donacija organa u Kini je tradicionalno veoma mali, - „ između 2003. i 2009. godine je bilo samo 130 dobrovoljnih donacija organa u Kini koja ima ogromnu populaciju od preko 1,3 milijarde stanovnika.“
Zato, autori izvješća ukazuju da „ukoliko se računa na zatvorenike kao izvor organa, izračun prosjeka transplantacija na broj ukupnog kineskog stanovništva bi zahtijevala milijune pogubljenja svake godine kako bi se osigurala dovoljna količina darivatelja organa za 10.000 transplantacija koliko se godišnje obavlja.“
Nadalje, čak i ako bi svi pogubljeni zatvorenici, u rasponu od 3.000 do 5.000 pogubljenja na godinu, bili spremni da doniraju organe, autori se pitaju: "Od kuda stiže preostali broj organa koji se koriste za vršenje velikog broja transplantacija koliko se obavlja na godinu?"
Dalje istražujući, u članku se ističe da: "također izgleda neuvjerljivo da svaki zatvorenik smatran dovoljno zdravim da donira organe, biva pogubljen točno onoga dana kada se izvodi transplantacija pacijentu kojem odgovaraju njegovi organi?“
Prema autorima, ovo pitanje budi najveću zabrinutost, jer se pitaju "da li zapravo izvršenje smrtne kazne dolazi zbog potrebe za organima od te skupine zatvorenika koji su prethodno liječnički obrađeni.“ Odgovor koji je ponuđen u članku je da se "U Kini progone specifične manjinske grupe da bi se olakšale transplantacije. Najopsežnija istraga vođena za navodno bespravno uzimanje organa od manjinskih grupa se fokusirala na praktikante Falun Gonga, zaključivši da je veliki broj praktikanata Falun Gonga, inače zatvorenika savjesti, usmrćen na osnovu neutemeljenih optužbi.“
Osim praktikanata Falun Gong, žrtve uključuju i ostale manjinske skupine u Kini, kao što su muslimani Ujghuri, Tibetanaci i kršćani.
Analiza sustava Kineskih radnih logora (Laogai) u članku se također dovodi u vezu s kratkim vremenom čekanja na organe za transplantaciju u Kini. Ovaj sustav tako nudi "lako dostupnu opskrbu organima kako bi se zadovoljila potražnja.“
Autori ističu kako kineske vlasti iznose kontradiktorne tvrdnje o reformi sustava transplantacija, što ukazuje da su zatvorenici u 2014. još uvijek bili izvor organa za transplantiranje.
Prema autorima članka, Rezolucija iz Hangzhou-a objavljena 2013. godine na Kineskom Kongresu o Transplantacijama, najavljuje ukidanje oslanjanja na organe pogubljenih zatvorenika do lipnja 2014. godine.
Međutim, autori ističu kako "nedavni razvoj događaja uništava svaku nadu za pozitivne promjene, u intervjuu koji je dao Huang Jiefu se sugerira da će organi uzeti od pogubljenih zatvorenika i dalje biti opravdano korišteni jer se klasificiraju 'dobrovoljni' kao i donacije svakog drugog građanina“.
Nadalje, direktor kineskog centra za istraživanje sustava za presađivanje organa pri Ministarstvu zdravstva, Wang Haibo, također je nedavno potvrdio u jednom novinskom intervjuu, kako nema plana za manje oslanjanja na organe pogubljenih zatvorenika.“
Na temelju tih nalaza, autori su zaključili da su "nedavno najavljeni poticaji iz Kine (npr.
računalni sustavi dodjeljivanja organa) [...] zapravo mehanizmi koji dodatno učvršćuju sustav, sankcije i omogućavaju učinkovitiju raspodjelu neetički pribavljenih organa. Predloženi, novi sustav jednostavno postaje ogromni, sofisticirani oblik "pranja organa", koristeći organe zatvorenika za pokrivanje sve veće lokalne i međunarodne potražnje za organima.
Autori su predložili preporuke za zaustavljanje prisilnog uzimanja organa, te pozvali međunarodnu zajednicu da "usvoji dosljedan pristup prema svirepoj praksi prisilnog uzimanja organa te da zahtijeva njen potpuni i trenutačni prestanak.“
Autori ovoga članka su A.Sharif iz „Queen Elizabeth Hospital“ iz Velike Britanije, M. Fiatarone Singh sa sidnejske Medicinske škole pri sveučilištu u Sydneyu, T. Trey iz „Liječnici protiv prisilnog oduzimanju organa“, Washington, DC, i J. Lavee iz „Sheba Medical Center i Sackler Medicinskom fakultetu Sveučilišta Tel Aviv. Prvi, drugi i četvrti Autori su također članovi Savjetodavnog odbora „Liječnika protiv prisilnog oduzimanju organa.“
