Dugo sam osjećao da sam ogorčen; ponekad je bilo jako, a ponekad slabo. Kad je ogorčenost bila jaka, moje je raspoloženje jako variralo, srce mi je ubrzavalo, a glasnoća mog glasa se pojačavala. Svađao sam se s ljudima i morao sam se boriti da dokažem da sam ja u pravu, a druga strana u krivu. Kada je moja ogorčenost bila vrlo jaka, također sam osjećao da su se tvari pune mržnje formirale unutar mog dimenzionalnog polja. Zatim se postupno povećavala gustoća, šireći se na okolna područja mog polja, uzrokujući veliki pritisak, pa čak i bol ljudima oko mene. Kad je ogorčenost bila slaba, žalio sam se, okrivljavao i kukao. Čak i ako nisam ništa rekao, osjećao sam se nesretno, gunđao sam, durio sam se, pa čak i prezirao ljude, smatrajući da je netko glup, nerazuman ili previše ekstreman.
Uzmimo za primjer situaciju s nekim meni bliskim. Moja kći, kolegica praktikantica, od djetinjstva je uvijek odgađala i bila spora u obavljanju stvari. Zamjerao sam joj na tome. Možda je to zbog moje nestrpljive osobnosti i energičnog načina na koji radim. Bilo mi je neugodno kad bih je vidio kako dangubi. Prije nekog vremena morali smo se preseliti i trebalo nam je dosta truda da dogovorimo termin za pregled odgovarajućeg stana. Međutim, zbog odugovlačenja moje kćeri, propustili smo termin, a agent za nekretnine nije se htio vratiti da pogledamo stan. Požalio sam se kćeri: „Pogledaj se, tako si spora! Sve je ovo tvoja krivica!“
Nekoliko dana kasnije, morali smo stići na vrijeme na autobus, a kako je bio vikend, autobusi su dolazili u dužim razmacima. Rano sam se spremio i stajao na vratima čekajući kćer, ali ona jednostavno nije mogla izaći. Nakon što je izašla, trčali smo sve do autobusne stanice, samo da bismo vidjeli kako autobus odlazi. Moja ogorčenost je eksplodirala i izlanuo sam: „Umoran sam od življenja s tobom!“ Ali čim su te riječi izgovorene, znao sam da sam pogriješio jer sam vidio povrijeđeni izraz lica svoje kćeri.
Nedavno sam, kroz ozbiljno učenje Fa, shvatio da koristim svoje vlastite standarde kako bih postavljao zahtjeve drugima i koristio svoje vlastite predodžbe za mjerenje drugih. A kad ono što bi oni rekli i učinili nije bilo u skladu s mojim standardima ili predodžbama, postao bih ogorčen. Ali zašto bih drugima postavljao zahtjeve i mjerio ih na ovaj način?
Nakon što sam pročitao Učiteljev članak „Buddha priroda“ u Zhuan Falun, Svezak II, stekao sam neke uvide: Moje nestrpljenje je odraz mog temperamenta, koji je zapravo formiran stečenim predodžbama. Ovakav temperament, zajedno s indoktrinacijom modernih načina razmišljanja tijekom školovanja, doveli su me do uvjerenja da sve mora imati ciljeve, metode i maksimalnu učinkovitost. Stoga sam se u svom životu i radu držao tog standarda. Kad bih nešto dobro učinio, postao bih samozadovoljan i blistao od radosti; kad sam bio loš, osjećao bih se potišteno i tiho sam sebe krivio. To je bilo mjerenje ispravnog i krivog iz perspektive obične osobe.
Kada sam koristio vlastite standarde i koncepte kako bih zahtijevao i mjerio druge, moja polazna točka bila je duboko skrivena sebičnost. Ako je ono što su drugi ljudi govorili i radili bilo u skladu s mojim standardima i predodžbama, bio sam sretan i uzimao sam to zdravo za gotovo, jer su moji interesi bili zaštićeni, a moji prioriteti zadovoljeni; ako se drugi nisu pridržavali mojih standarda i predodžbi, razvio bih ogorčenost i razne negativne emocije, jer su moji interesi bili pogođeni i moje duboko ukorijenjene predodžbe izazvane. Ova ogorčenost je u potpunosti razotkrila velike propuste u mojoj kultivaciji.
Učitelj Li je rekao:
„Jedini kriterij s kojim treba prosuđivati što je dobro i loše je osobito svojstvo univerzuma, Fa. On se neće nikad promijeniti, to je istina univerzuma i to je jedni kriterij po kojem se može utvrditi dobro i loše.“ („Bez predstava pri spašavanju ljudi i podučavanju Fa“, Zhuan Falun, Svezak II))
Učiteljeva učenja su vrlo jasna. Od sada, kada komuniciram s drugima, moram mjeriti dobro i loše prema standardu Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije, vrhovne karakteristike univerzuma. Na primjer, ako moja kći ima spor temperament, to nije nužno loše. Iz druge perspektive, ova njezina karakteristika može biti znak pribranosti i može igrati značajnu ulogu u određenim situacijama.
Osim toga, nije li ponašanje moje kćeri otkrilo moju ogorčenost? Ne pokazuje li to da nisam uspio biti ljubazan i tolerantan? Zar mi ona ne pomaže da se poboljšam? Zapravo, moja je kći vrlo marljiva u obavljanju tri stvari i dobra je kolegica praktikantica.
Sada shvaćam da mi svi ljudi i stvari koje susrećem zapravo pomažu u kultivaciji, a na meni je da to shvatim. Hvala Vam, Učitelju!
