Počela sam prakticirati Falun Dafa neposredno prije početka progona 1999. Nisam duboko učila Fa. Bila sam vezana za ideju sretne obitelji i ugodnog životnog okruženja. Udala sam se i dobila dijete. Teško je odgajati dijete, ali sam bila jako sretna gledajući ga kako raste iz dana u dan.
Jednog dana moje dijete se iznenada razboljelo. Užasno zabrinuta, nisam mogla održati svoj xinxing. Hitno smo ga odvezli u bolnicu, ali na kraju je preminuo. Osjećala sam se kao da me grom pogodio. Kad je moj sin bio smješten na odjel intenzivne njege, u mom umu se pojavila sljedeća misao: „Ako dijete umre, hoćeš li se ti i dalje kultivirati?” Bila sam zbunjena jer nisam znala što mi je misliti ni što mi je činiti.
Kad sam se vratila kući, gledajući njegovu odjeću i igračke, prvi sam put doživjela osjećaj kao da mi je srce razrezano nožem. Bila sam previše tužna da bih plakala. Dok sam meditirala osjećala sam da sjedim na rubu litice i da ću pasti. Te sam noći sanjala da mi je sin došao i rekao: „Mama, ja ću prvi otići." Obitelji praktikanata koje sam poznavala bile su tako blagoslovljene i činilo se da su iskusili tolike dobrobiti pa sam se pitala zbog čega je moje dijete umrlo?
Bila sam zbunjena i tužna, ali nisam razmišljala o tome da se prestanem kultivirati. Iako nisam duboko učila Fa, dobila sam vodstvo i smjernice od Učitelja Lija, osnivača Falun Dafa.
Jednog sam se dana iznenada sjetila da sam neposredno prije smrti svog sina pročitala članak koji me se dojmio. Pronašla sam ga i ponovno pročitala. Osjećala sam da je Učitelj bio zabrinut da neću položiti ovaj test pa mi je to unaprijed pokazao.
Bila je to priča iz Biblije o čovjeku po imenu Job. Bio je bogat. Imao je stada goveda i konja, te divnu obitelj, ženu i djecu. Čvrsto je vjerovao u svoga Gospodina. Sotona je imao sumnje i upitao je Boga: „Kako Job može vjerovati u tebe bez razloga? Nije li to zato što si mu omogućio tako dobar i sretan život? Kad bi izgubio sve, bi li i dalje tako pobožno vjerovao u tebe?”
Gospodin je dopustio Sotoni da iskuša Joba. Prvo je izgubio imanje, zatim zemlju, goveda, ovce i konje. Na kraju mu je umrla žena, a zatim i djeca. Job je razderao svoju odjeću, obrijao kosu, pao na zemlju i rekao: „Gol sam došao na svijet i gol ću sa svijeta otići. Gospodin mi je dao život moj i hvalit ću Gospodina dovijeka!”
Prošlo je mnogo godina otkako sam to pročitala, pa se sada pišući članak ne sjećam jasno svih detalja. Međutim, sjećam se da sam nakon čitanja puno plakala. Da! Čemu služi kultivacija? Kultiviramo li se da bismo uživali u dobrom životu među običnim ljudima? Nisu li obični ljudi oni koji mjere dobro ili loše jednostavno na temelju vlastitih predodžbi?
Kao praktikanti, sve nevolje s kojima se susrećemo su testovi koji nas kale i utiru nam put ka Ispunjenju. Srce mi se razvedrilo. Učitelj je uklonio mnoge moje ljudske predodžbe i moja je depresija iznenada nestala.
Prošlo je više od 20 godina od smrti moga djeteta. Mnogi praktikanti koje sam poznavala kada sam tek počela vježbati su se preselili negdje drugdje. Većina praktikanata s kojima sada komuniciram su oni praktikanti koje sam srela dugo nakon 1999. godine i mnogi od njih ne znaju moju priču. U njihovim očima ja imam dobar život. Živim u ovom velikom gradu i imam svoju kuću.
Vrlo dobro poznajem put kojim sam kročila do sada i duboko razumijem da su mi životni uvjeti omogućeni za kultiviranje. U kultiviranju nema prečaca. Trebamo prihvatiti sve što je uredio Učitelj, uključujući patnju i nevolje. Moramo zapamtiti da je Učitelj ostavio samo malo problema na našem kultivacijskom putu kako bismo otplatili naše karmičke dugove — a većinu onoga što dugujemo podnio je naš Učitelj.
Dok sam čitala Učiteljeve nedavno objavljene članke, prisjetila sam se svoje prošlosti i koliko je Učitelj pretrpio za nas praktikante. Vrlo sam zahvalna. Jedino što mogu učiniti je marljivo težiti naprijed u kultiviranju. Samo tako mogu uzvratiti Učitelju na milosrdnoj dobrodušnosti i suosjećanju.
