Kineski službenici su 1. siječnja 2013. objavili odluku o ukidanju zloglasnog sustava radnih logora, prema izvještaju Amnesty Internationala iz prosinca 2013. Sustav „odgoja kroz rad”, kako to vlasti nazivaju, postojao je gotovo šest desetljeća. No ime vara, jer su to radni logori, sa svakodnevnim mučenjem i ispiranjem mozga uz dodatak prekomjernog posla i opasnih radnih uvjeta.
Sustav radnih logora u Kini je proglašen „zatvorenim”, no zlo i bol koju su nanijeli milijunima ljudi, pogotovo Falun Gong praktikantima, ima dugotrajne posljedice.
Odgovornost za zločine počinjene u radnim logorima neće nestati sa „zatvaranjem.” Na pitanje suočavaju li se žrtve s novim tipovima zlostavljanja, još treba odgovoriti.
Dok su čuvari i osoblje radnih logora odgovorni za izvršavanje zlodjela, oni koji su dali naredbe i izdali pravila su čak možda i odgovorniji za te strahote.
Smrti praktikanata uslijed mučenja u radnim logorima
U nedavnom preglednom izvještaju koji je objavio Minghui, do prosinca 2013. je zbog zatvaranja u logore umrlo barem 3,653 praktikanata. Među njima, 714 ih je bilo zatvoreno u raznim radnim logorima kao zadnje mjesto zatvaranja prije smrti. Barem 127 radnih logora je bilo uključeno, a ispod se nalazi tablica s top 10 u odnosu na broj smrtnih slučajeva.
Brutalnost u mnogim radnim logorima još uvijek nije prijavljena, dijelom zbog informacijske blokade i prijetnji službenika, a dijelom jer žrtve nisu htjele ili se nisu mogle suočiti s prisjećanjem tog užasa. No iz slučajeva prikupljenih iz različitih izvora, može se dobiti opća ideja o ozbiljnosti mučenja.
Gđa. Gao Rongrong, računovotkinja na Sveučilištu likovnih umjetnosti Luxun u gradu Shengyang, provincija Liaoning, uhićena je i odvedena u radni logor Longshan u srpnju 2003. zbog njenog vjerovanja u Falun Gong. Čuvari su ju jedan dan u travnju 2004. mučili električnim palicama šest sati bez prekida. Čirevi, krv i gnoj prekrivali su joj lice. Prekrasno lice gđe Gao je bilo unakaženo. Bilo joj je tek 36 godina.
Gđa. Gao je urinirala krv i imala probleme s prehranom od kolovoza 2004. Bila je na rubu smrti. Sudski biro u Shengyangu, nadležno tijelo radnog logora Longshan, odbio ju je pustiti unatoč nekoliko liječničkih upozorenja o njenom stanju.
Falun Gong praktikanti su je uspješno spasili u listopadu 2004. No, policija i lokalni službenici su je ubrzo pronašli i zatvorili u radnom logoru Masanjia u ožujku 2005. Radni logor Masanjia ju je poslao u bolnicu 6. lipnja 2005. Umrla je 16. lipnja 2005. u dobi od 37 godina. Prema bolnici, bila je u kritičnom stanju pri dolasku.
Ozljede i dalje ostaju
G. Gao Ke, osnovnoškolski učitelj u Harbinu, provinciji Heilongjiang, bio je zatvoren 13 puta zbog prakticiranja Falun Gonga, a 5 puta od toga u radnim logorima. Nakon što je čuo o nedavnom ukidanju sustava radnih logora, izjavio je: „Iako radni logori možda više ne funkcioniraju, psihičke i ekstremne fizičke ozljede koje su mi uzrokovali i dalje ostaju.”
Nezavisni izvještaji također potvrđuju postojanje i ozbiljnost mučenja u radnim logorima. U travnju 2013., Lens Magazine u Kini je objavio članak na 14 stranica koji prikazuje zlostavljanja u radnom logoru Masanjia. Istražna priča u 20,000 riječi je temeljena na intervjuima s otprilike 20 bivših zatvorenika. Preživjeli su prisilni rad i brojne oblike mučenja koja uključuju i tigrovu klupu, krevet smrti, razapinjanje i smještanje u samicu.
##„Zatvaranje” radnih logora ne znači kraj progona
Radni logori ne rade sami od sebe. Njih nadzire sudski biro i prate naredbe Ureda 610, kao i Komitet za političke i pravne poslove. Obustavljanje radnih logora se može smatrati napretkom samo ako se počinitelji drže odgovornima, i ako se sustav ne zamijeni drugim tipovima mučenja i zlostavljanja.
Na žalost, malo je dokaza o takvom napretku.
Amnesty International je 17. prosinca objavio novi izvještaj koji se tiče kineskog sustava radnih logora. Izvještaj zatvaranje radnih logora naziva „kozmetičkom promjenom” i zaključuje da „je jasno kako se temeljna pravila kažnjavanja ljudi zbog njihovih političkih aktivnosti i uvjerenja nisu promijenila. Zlostavljanja i mučenja se nastavljaju, samo na drugi način.”
Sustav radnih logora je ukorijenjen u mreži koja krši ljudskih prava. Sve dok se temeljna pravila ne promijene, zatvaranje sustava se vrlo lako može naslijediti drugim tipovima zlostavljanja koji kineskom narodu nastavlja ukidati slobodu uvjerenja – kao u slučaju Falun Gonga.
Povijest sustava radnih logora
Kineski sustav radnih logora je stvoren 1957., po uzoru na gulage Sovjetskog Saveza. Kako bi se potisnula različita mišljenja, posebno ona intelektualaca s nezavisnim mislima, kineski komunistički diktator Mao ih je prvo poticao na slobodu govora. Kako se očit zaplet postupno otplitao, 550.000 ljudi su klasificirani kao „desničari” i poslani na farme i slična ruralna mjesta. Uslijedili su radni logori i ispiranje mozga.
Veliki postotak ovih žrtava je patio cijelo desetljeće zbog te političke kampanje, sve do kraja Kulturne revolucije. Zaplašeni ovim napadom i brojnim političkim kampanjama, mnogi ljudi su izgubili vlastito mišljenje i postali submisivni tiranskom sustavu.
Iako se službeno oslovljava kao „preodgoj kroz rad,” to ime prilično zavarava. Glavna uloga je pranje mozga i glavni dio je prisilni rad, pa je izraz radni logor mnogo prikladniji. Referenca na sovjetski sustav radnih logora može biti pronađena u Arhipelagu gulaga, knjiga u tri sveska temeljena na svjedočanstvima i glavnom materijalu istraživanja.
Iako se sustav raspao u Sovjetskom Savezu zajedno s propašću komunizma, isti se zadržao u Kini. Unatoč prilično dugom vremenu zadržavanja zatvorenika – ponekad i godinama, ovaj sustav ne zahtijeva suđenje ili druge sudske procedure kao što ih traži zatvorski sustav. Zato su ga službenici često koristili kako bi proizvoljno kažnjavali svoje mete i zastrašivali bilo koga tko bi htio ići sličnim putem.
Kad su komunistički službenici odlučili zabraniti Falun Gong u srpnju 1999., ubrzo su shvatili kako je sustav radnih logora bio idealno oruđe za zatvaranje praktikanata na dulje vremenske periode, uz zatvore i centre za ispiranje mozga. Komisija Sjedinjenih Američkih Država za Međunarodnu Slobodu Vjere (USCIRF) navela je u svojem godišnjem izvještaju 2008. da Falun Gong praktikanti čine više od polovice zatvorenika u radnim logorima. Sve u svemu, postojao je barem 351 radni logor u kasnoj 2012., prema podacima koje je objavilo kinesko Ministarstvo pravosuđa.
Radni logori su se često proširivali ili nadopunjavali sukladno potrebi da se zadrži veći broj zatvorenika. Primjerice, kad je progon počeo, praktikanti zatvoreni u raznim radnim logorima u provinciji Guangxi bili su poslani u Prvi radni logor Guangxi u gradu Nanning. Kako se broj praktikanata povećavao, drugi radni logor, Ženski radni logor Guangxi, stvoren je 1. siječnja 2001., samo kako bi bilo prostora za ženske praktikante. Ovaj novi radni logor se zatim premjestio na novu, bolje opremljenu lokaciju kako bi se čuvarima omogućilo da muče zatvorenike u tajnosti.
U izvještaju Amnesty Internationala iz prosinca 2013. piše da su mnogi radni logori jednostavno promijenili svoje ime nakon što su „zatvoreni.” U mnogim slučajevima, samo su preimenovani u „centre za rehabilitaciju od droge” kako bi preuzeli ulogu logora za „preodgoj kroz rad.”
Sustav radnih logora nije radio u vakuumu. Bio je samo jedan od mnogih oruđa u progonu Falun Gonga. Odgovornost počinitelja koji su počinili zločine u radnim logorima ne nestaje tako jednostavno s proglasom „zatvaranja.” „Zatvaranje” radnih logora ni na koji način ne može izbrisati ono što se ondje dogodilo.
