Pozdrav, cijenjeni Učitelju i kolege praktikanti!
Kultiviram se 28 godina i dobila sam Fa u kolovozu 1994. godine prilikom pohađanja seminara Učitelja Lija. Nakon toga sam počela učiti vježbe i Fa.
Prije nego što sam zakoračila u praksu kultivacije, uživala sam listajući različite vrste knjiga. Čak bih čitala debele knjige koje su raspravljale o filozofiji. No priznajem da nisam baš najbolje razumjela pročitano, iako sam pažljivo čitala cijelu knjigu.
Imala sam mnogo sumnji u svom umu i tražila sam odgovore. Sjetila sam se da je jednom nakon škole nekoliko učenika razgovaralo s našim učiteljem. Predavao je englesku i američku književnost. Pitala sam ga: „Što je život?“ Rekao je: „Život postoji radi kultivacije.“ Ovaj mi se odgovor duboko urezao u sjećanje. Nakon što sam dobila Fa, shvatila sam da je ono što sam tražila Falun Dafa, i odlučila sam se kultivirati u Dafa.
Kultiviranje u medijskom projektu
Više od 10 godina se bavim medijima. U početku nisam ništa znala o medijskom poslu pa sam sve morala učiti ispočetka. Koordinator je imao profesionalnu pozadinu, dobre tehničke vještine, bio je vrlo učinkovit i po mom mišljenju pametan i sposoban. Postavljala sam mu mnoga pitanja, a on je odgovarao najbolje što je znao. Kasnije sam čula da je danju radio, a noću sudjelovao u projektu, pa se nisam usudila smetati mu.
Dva praktikanta veterana su me strpljivo podučavala mnogim stvarima. Jednom sam pomislila da trebam biti vrijedna vremena koje praktikanti žrtvuju za mene – bolje bih napredovala s dvostruko više rada za projekt. Glavni praktikant veteran je bio istinski zainteresiran za naš trening. To mi je jako koristilo i shvatila sam da moram imati ozbiljan i savjestan odnos prema radu u mediju.
U prvim danima nije bilo dovoljno ljudi na dužnosti za posao. Na dužnosti sam uglavnom bila sama. Satima sam bila napeta zbog velikog radnog opterećenja i potrebe da se brinem o mnogim aspektima. U to su vrijeme svi nesebično davali održavajući našu snažnu vjeru u pomoć Učitelju Liju (utemeljitelju Falun Dafa) da ispravi Fa i spasi živa bića. Također smo znali da trebamo međusobno vjerovati jedni drugima.
Sjetila sam se nekih ljudi i stvari iz prošlosti koji su na mene ostavili dubok dojam. Stoga sam osjećala da trebamo cijeniti ovaj projekt, cijeniti prošlost, cijeniti praktikante koji međusobno surađuju, a još više cijeniti okruženje koje je Učitelj za nas stvorio.
Nakon nekog vremena sam osjetila da se medij postupno promijenio shvativši kako na nas utječe indoktrinacija Komunističke partije Kine (KPK). Sudionici nisu obraćali pozornost na kvalitetu rada, a uspjeh je mjeren brojem klikova. Previše su željeli postići brzi uspjeh. Bila sam zbunjena, žalila se na upravu i postala sam pasivna. Osjećala sam se očajno.
Moje su oči bile uprte u vanjske nedostatke, ali nisam uspjela odmah ukloniti pokvarene stvari u pozadini svog pasivnog stanja, niti sam pravovremeno otpuštala svoje ljudsko srce. Zapravo, sudjelujući u medijima, dosta sam dugo vremena stavljala obavljanje stvari na prvo mjesto te bila vezana za vrijeme završetka Fa-ispravljanja. Nisam držala korak s kultivacijom, a ispravne misli su mi bile slabe. Pažljivo razmišljajući o tome, iza nezadovoljstva se krije prijezir prema drugima, natjecateljski mentalitet i ljubomora.
Postupno sam naučila snižavati svoja očekivanja, smatrajući sebe malim redovnikom koji radi u pozadini i čini stvari u tišini. Jednom je praktikant razgovarao sa mnom rekavši da je netko nezadovoljan sa mnom. Suzdržala sam se u tom trenutku, no izrazila sam svoje neslaganje. Poslije sam se osjećala povrijeđeno, pitajući se zbog čega je pogrešno raditi stvari ozbiljno. Zar se ne okupljaju i vuku ljude prema dolje? Razmišljajući na takav način, još sam više osjećala nepravednost, što je osnažilo moj natjecateljski mentalitet.
Nakon učenja Fa, shvatila sam da to ne otpuštam. Nije li to ljudska vezanost? Nije li kultiviranje uklanjanje ljudskih vezanosti? Osjećala sam da su drugi donijeli slavu i osobnu korist na posao, ali znači li to da ja nisam vezana za slavu i osobnu korist jer nisam dobila ni centa? Shvatila sam da nisam zadovoljna kvalitetom rada drugih ljudi, a to je uključivalo prigovaranje i prijezir prema drugima.
Naglašavala sam ono što sam smatrala ispravnim. Shvatila sam da čak i ako su drugi u krivu, nisam mogla reći da sam u pravu. Uklanjanje ljudskih vezanosti je ono što je važno. Ne oprostiti kad sam u pravu je ljudski princip. Jesam li ispunila zahtjeve Fa i pronašla nešto dobro u drugima? Vidjela sam da su praktikanti doista pod pritiskom, a istovremeno su mi dopustili vidjeti njihovu marljivu stranu jer također naporno rade premda su zauzeti. Zapravo, preuzeli su više posla. Kad sam se umirila, osjećala sam se kao da se ništa nije dogodilo.
Prošle je godine medij od osoblja zahtijevao polaganje testova lekture, gramatike, novinarstva i pisanja. Materijali za obuku su bili veoma sadržajni, a vrijeme ograničeno, stoga sam se malo uplašila. S jedne strane, smatram da je neophodno polaganje ispita kako bi se poboljšao standard i kvaliteta rada. Ali s druge strane mi je falilo samopouzdanja. Kako mogu zapamtiti toliko stvari? Nisam znala kakav me ispit očekuje i hoće li pitanja biti teška. Odbijala sam ispit u srcu. Umirila sam se i zapitala: „Ako je ovo najosnovnije znanje koje se treba savladati, zašto ga jednostavno ne naučiš?“
Pokušala sam pojednostaviti svoj svakodnevni život, posložiti druge stvari kako bi bile lakše, pripremivši si plan učenja. Nakon što sam se umirila, malo po malo sam čitala ono što sam sakupila, ali ponekad stvarno nisam mogla upiti pročitano. Ako ne bih mogla razumjeti ili shvatiti materijal, pokušala bih ga pročitati više puta. Također sam prestala brinuti o dobicima i gubicima. Pomislila sam da će eventualni pad na ispitu utjecati samo na mene osobno; greška tijekom rada na mediju će izravno utjecati na javnost. Stoga mi je ispit postao manje važan od svakodnevnih obveza. Ako problem shvatim ozbiljno, zadržim ispravan um, ne bih trebala obraćati toliko pozornosti na rezultat. Na kraju sam sve ispite uspješno položila, što mi je također podiglo samopouzdanje.
U medijskom okruženju, dok se vodi računa na događanju u svijetu, iz Fa shvaćam da nakon što se strana kultivatora koja je dobro kultivirana odvoji, ljudska strana se još uvijek kultivira, i stoga će se ona lako voditi raznim faktorima, i rado će se htjeti obraniti. Tko nikad ne griješi? Dakle, ako je osoba uvijek u stanju sebe ispraviti, manja je vjerojatnost da će krenuti u krivom smjeru.
Kultiviranje tijekom izvještavanja za Minghui
Više od desetljeća izvještavam o lokalnim događajima za Minghui.org. Suočila sam se s mnogo poteškoća tijekom ovog procesa, što mi je omogućilo polako ukloniti svoju vezanost za sebe; dogodilo se i mnogo čuda zahvaljujući Učitelju, na čemu sam neizmjerno zahvalna.
Ponekad nisam mogla pisati uslijed spisateljske blokade. Ponekad bi mi se um proširio, no morala sam otići obaviti neke druge stvari; pri povratku um bi mi se opet usporio. Misli koje se pojave u djeliću sekunde sam morala odmah zabilježiti. Zapravo, nakon ulaska u radno stanje se jako bojim ometanja. Dok sam jednog dana žurila sastaviti izvješće, praktikant me nazvao nekoliko puta da me nešto upita. Potrudila sam se shvatiti kako praktikanta muče hitni problemi koje treba riješiti i dala sam sve da na njih odgovorim. Ipak sam trebala ponavljati da sam zauzeta. Međutim, praktikant me nastavio zvati od jutra do popodneva. Navečer je ponovno nazvao, a bijes mi se iznenada pojavio. Osjetila sam da kapacitet mojeg srca nije dovoljan. Praktikant se više nije javio, ali izgubila sam veći dio pripremljenog materijala kojeg nisam sačuvala na računalu.
Prije završavanja drafta ili obavljanja nekih intervjua unaprijed, ugrubo bih isplanirala svoje vrijeme i prilagodila svoje stanje. No bilo je vrlo teško ako bi mi se vrijeme poremetilo tijekom procesa. U početku sam smatrala da je svrha svega surađivati po tom pitanju i učiniti stvar uspješnom, pa se trebam potruditi izdržati tijekom procesa. No ponekad bih se ipak uzrujala u posljednjem trenutku. Razmišljala sam: „Tako je, da stvari uvijek idu glatko, ne bi bilo tako teško. Ne patiš li zbog toga još više?“ Tijekom treninga za naš medij, mentor je kazao kako pisac naglašava da je ključ uspješnog pisanja 'čitaj, čitaj, čitaj; piši, piši, piši; ustraj, ustraj, ustraj.' Pisanje nije lako, stvaranje je teško, a muka ponovnog pisanja su prag za urednike, izdavače i kritičare. Sjetila sam se da čak i obični ljudi shvaćaju neophodnost ustrajavanja u ovom poslu.
Jednom sam se posvađala s praktikantom i oboje smo inzistirali na svom mišljenju. Pomislila sam da on ne razumije, ali je tvrdio suprotno i okrivio me za tuđe nedostatke. Sve to je bilo malo previše za mene. Neposredno prije toga su mi dva praktikanta izrazila svoje nezadovoljstvo ovim praktikantom. Slijedeći takav smjer razmišljanja, lako je pomisliti da je druga strana u krivu.
Pogledom unutar sam spoznala svoj slabi kapacitet. Pokušavala sam se svađati, bila sam vezana za sebe, nisam dopuštala drugima da me kritiziraju, a nisam gajila dovoljno dobrodušnosti. Samo kada se nešto činilo nerazumnim, strpljenje praktikanta bi se pojavilo. Kad mi se učinilo da se mogu osloboditi svojih vezanosti i dobro surađivati, Učitelj bi mi tada dopustio vidjeti sjajnu stranu praktikanata.
Ponekad bi me pohvalili kolege praktikanti nakon objave članka. Naravno, tuđe potvrđivanje ohrabruje, ali treba se čuvati vezanosti za razmetanje i zanos. Upravo usred neuspjeha mogu pronaći te skrivene vezanosti isticanja.
Tijekom ovih godina sam često uviđala kako samo trebam koristiti svoj um, a Učitelj će nadopuniti potrebno. Postoje mnoge stvari koje su zapravo čuda, nakon što bih kasnije razmislila o situaciji. Učitelj je popločio put mnogim stvarima. Jednom sam pomislila kako bi bilo super kad bih mogla pronaći svjedoka tijekom pisanja o incidentu 25. travnja. Okrenula sam, a veteran praktikant je stajao iza mene. Upitala sam ga, a on je odgovorio: „Bio sam tamo, što želite znati?“
Drugi put, kad nisam bila sigurna što učiniti, srela sam dva praktikanta koji su mi ispričali svoja dirljiva iskustva od prije 1999. [prije početka progona], što je bilo upravo ono što sam tražila. Ove se godine obilježila 30. godišnjica širenja Dafa svijetom. Kad sam srela tri praktikanta i zamolila ih da podijele svoje priče, nisam previše razmišljala o potrebnom izvještaju. Tek tijekom intervjua sam saznala sam da su svi oni dobili Fa u rano proljeće 1995., što je bilo vrijeme početka širenja Dafa izvan Kine. Nakon što sam završila članak, sve sam više shvaćala da sam ih trebala susresti. Godine iza nas su dragocjena uspomena, a stare fotografije učinile su je savršenom. Mnogo je primjera koje nemam vremena sada spominjati.
Dirnuta sam Učiteljevim suosjećanjem, a također i željom praktikanata da potvrde Fa kroz dijeljenje svojih kultivacijskih iskustava. Njihova zlatna srca zrače energijom i potiču me na marljivost u kultivaciji.
Kultiviranje u obiteljskom okruženju
Osoba se najlakše opusti u obiteljskom okruženju, a razotkrivanje nedostataka također omogućuje dobru kultivaciju. Svaka gesta, svaka riječ i svaki postupak mogu odražavati ljubaznost ili neljubaznost, obraća li se pozornost na detalje i misli li se na druge, i teško je izbjeći sukobe.
Jednom sam mužu postavila pitanje u vezi računala. Odgovorio mi je koristeći pojmove na engleskom jeziku, a ja nisam razumjela. Ležerno je rekao: „Ti ni ovo čak ne razumiješ, pa kako možemo komunicirati?“ Prvo sam se osjetila pomalo povrijeđeno, ali sam odmah shvatila da sam upravo tako i sama znala govoriti u prošlosti. Zapravo, muž je samo iznio činjenicu i ništa više. Spoznala sam da su moje riječi u prošlosti često bile pune pritužbi koje su bile štetne i koje bi povrijedile druge.
Drugi put je došlo do malog sukoba i pomislila sam da to moram tolerirati. Nedugo potom, slušajući audio zapise Učiteljevih predavanja, Učitelj je govorio o „istinskom ludilu,“ i shvatila sam da osoba koja ima istinsko ludilo, zapravo sama pati. Um mi se razbistrio i odjednom sam shvatila značenje tolerancije.
Jedno vrijeme je moja obitelj bila nezadovoljna sa mnom, što nisam shvaćala ozbiljno. Mislila sam da je u mojim godinama normalno zanovijetati, a na takav način razgovaram samo s ljudima koji su mi bliski. Kad se nezadovoljstvo ponovno pojavilo kod članova moje obitelji, shvatila sam da sam ja ta koja griješi.
Ova žudnja za izražavanjem sebe, prekidanjem drugih i ometanjem razgovora, nosi u pozadini snažnu vezanost za sebičnost. Nisam bila obzirna prema drugima, već sam se fokusirala na vlastite osjećaje. Bilo je puno emocija dok bi govorila sve i svašta da si olakšam dušu, kao i u procesu traženja topline. Prisjetila sam se događanja od prije mnogo godina unatrag. Nisam ih dobro radila smatrajući ih trivijalnim. Stvarno me bilo sram. Nisam znala koliko sam ljudi povrijedila otvarajući svoja usta. Krivila sam sebe i bila sam jako uzrujana. U to vrijeme je i moje tijelo imalo problema, odjednom sam se osjećala kao da nemam samopouzdanja, pa čak znala ni kako se izražavati.
Sjetila sam se da je jedan praktikant izdvojio sljedeće u iskustvu: „Budući da sam kultivator, moram bezuvjetno gledati unutar sebe, koliko god to bolno bilo. Moram eliminirati one elemente koji su nečisti i sebični. Također sam tijekom procesa spoznao da sam bio nesvjestan da određene misli, riječi i djela kontroliraju i manipuliraju ti nečisti elementi.” Ovaj je odlomak duboko odjeknuo u meni i potaknuo me da duboko proniknem u pojam sebičnosti i odbacim navike koje su u suprotnosti s tradicijama.
Mnogo puta sam shvatila da sam u krivu nakon što bih nešto rekla, jer je to sadržavalo sebičnost. Na taj sam se način uvijek iznova iskušavala i ispravljala. Unutar obitelji se događalo puno trivijalnih stvari, beskrajnih kućanskih poslova, stvari koje je trebalo balansirati unutar i izvan obitelji, a koje razotkrivaju zamjeranje, pritužbe, nestrpljenje, komfor itd. i lako se zaglaviti u njima. Ako želim dobro postupiti, jedini način je gledanje unutar sebe usred sukoba. Shvatila sam da kad god se fokusiram samo na sebe osjećam da se drugi uvijek odnose nepravedno prema meni; a kad mi je doista stalo do drugih, okolina se promijeni na bolje.
Epilog
S obzirom na svoje brojne nedostatke, već dugo se nećkam hoću li napisati iskustvo ili ne, i umalo sam odustala od pisanja članka. Kad mi je postalo jasno da je proces pisanja iskustva zapravo proces kultiviranja, i proces rekapitulacije prošlosti, pronalaženja nedostataka, ispravljanja sebe, a također i potvrđivanja Fa, počela sam pisati.
Učitelj kaže:
„U svakom slučaju, ono što bi Učitelj najviše voleo da kaže je da se sveukupna situacija menja, ali da učenici Dafe ne mogu dopustiti da se njihova kultivacija menja s promenama situacije. Potrudite se da se ne menjate bez obzira kakva je situacija! Ponašajte se kao učenici Dafe i uvek se kultivišite bez obzira na kakve probleme naiđete.“ (Fa predavanje održano na Fa-konferenciji u San Francisku 2014)
Trenutna situacija se brzo mijenja. Imat ću na umu Učiteljevo poticanje, dobro se kultivirati i kročiti putom kultivacije.
Gore navedeno je moje iskustvo. Postoji li nešto neprimjereno, molim dobrodušno izdvojite.
Hvala, Učitelju, i kolegama praktikantima!
(Predstavljeno na Fa konferenciji u Singapuru 2022.)
