Jiang Zemin, bivši čelnik Komunističke partije Kine (KPK), umro je 30. studenog, u vrijeme kada se režim suočava sa značajnim unutarnjim i vanjskim izazovima.
Na međunarodnoj sceni, kinesko razdoblje medenog mjeseca sa zapadnim gospodarskim subjektima je završilo. Razdvajanje američke i kineske trgovine i tehnologija, kao i globalni opskrbni lanac koji se udaljava od Kine, predstavljaju veliku prijetnju budućem gospodarskom rastu Kine.
Unutar Kine, „održavanje stabilnosti“ kroz visoke tehnologije, pretvorilo je Kinu u digitalni zatvor. Osobito tijekom pandemijskog zaključavanja i kontrole, mobilni telefoni koje kineski građani nose postali su zapravo lisice koje ograničavaju njihovu slobodu, budući da se aplikacija sa zdravstvenim kodovima na telefonima koristi za praćenje lokacije ljudi i sprječavanje da izađu iz svojih domova ili ulazak na radna mjesta, prijevoz, javne zgrade, trgovine, restorane i mnoga druga mjesta (ukoliko kodovi promijene boju to ukazuje na veće rizike od Covid-19). Drakonska politika „nula-Covida“ gurnula je ljude do krajnjih granica. Mnogi su nedavno izašli na ulice prosvjedujući protiv KPK.
Unutarnji i vanjski izazovi mogu se činiti nepovezanima, ali oba proizlaze iz činjenice da totalitarna KPK nikada nije transformirala svoj politički sustav, unatoč desetljeća brzog ekonomskog rasta. To jest, rastuća nacionalna moć nije dovela do slobode za kineski narod, kako se očekivalo. Naprotiv, jaka moć i visoke tehnologije učinile su sustav totalitarnijim i korumpiranijim, kao i preciznijim u masovnom nadzoru i kontroli ljudi.
Kako se to dogodilo? Gledajući Jiangov mandat, moglo bi se pronaći da su svi ovi problemi ukorijenjeni u Jiangovom progonu Falun Gonga, sustava meditacije temeljenog na principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Falun Gong uči ljude da budu dobri, što ne samo da pomaže njegovim praktikantima da postanu bolji građani, već i vraća društvo na pravi put - uključujući odvajanje od iskrivljene, totalitarne vladavine KPK.
Da Jiang nije započeo svoj progon Falun Gonga u srpnju 1999. godine, kineski građani bi imali bolje šanse da dobiju slobodu i izbjegnu plaćanje visoke cijene patnje zbog korumpiranog i kaotičnog društva danas.
Vrata u bolje društvo
Nakon što je kulturna revolucija (1966.-1976.) izazvala pustoš u Kini, KPK je bila prisiljena vratiti se nekim tradicionalnim vrijednostima i počela je promicati uljudnost u pokušaju da ponovno pridobije povjerenje ljudi. U takvim okolnostima, qigong vježbe su počele svoj procvat 1980-ih. Mnogi visoki dužnosnici KPK također su prakticirali qigong u zdravstvene svrhe i postali su podrška raznim školama qigonga. Iako nadnaravni elementi qigonga nisu bili u skladu s ideologijom ateističkog komunizma, kineske su vlasti još uvijek provodile politiku „bez rasprava, bez promicanja i bez kritike“, što znači da nitko nije smio raspravljati, promovirati ili kritizirati qigong. Zbog svoje duboke povezanosti s tradicionalnom kineskom kulturom, qigong je odigrao važnu ulogu u labavljenju ideološke kontrole KPK. Čak i nakon što je KPK ugušila demokratski pokret u masakru na trgu Tiananmen 1989. godine, popularnost qigonga se nastavila.
U tom kontekstu, Falun Gong je javnosti predstavio g. Li Hongzhi 1992. godine. Osim usmjeravanja praktikanata prema poboljšanju uma i tijela, g. Li je također razjasnio sve vrste zabuna koje su ljudi imali o qigongu. Preciznije, Falun Gong naglašava moralni karakter kroz principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Kao rezultat čudesnih zdravstvenih dobrobiti i ljudske urođene potrage za duhovnim poboljšanjem, broj Falun Gong praktikanata se brzo povećao i dosegao oko 100 milijuna do 1999. godine. Dolazili su iz svih slojeva života, uključujući visoke dužnosnike KPK. Drugim riječima, unatoč krutoj ideologiji ateizma KPK, režim je tih sedam godina (1992.-1999.) pristao na Falun Gong.
Da Jiang nije započeo progon Falun Gonga 1999. godine, više ljudi bi iskusilo dobrobiti od ove miroljubive prakse, tako što bi i sami postali praktikanti ili bi bili pod pozitivnim utjecajem praktikanata koje poznaju. Falun Gong praktikanti nastojali su živjeti prema načelima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije i postati bolji, produktivniji i odgovorniji građani. Njihovo držanje i plemenit karakter često su inspirirali članove njihove obitelji, rodbinu, susjede, suradnike i prijatelje da također postanu bolji ljudi. Što je više praktikanata, to će društvo u cjelini imati veće moralne vrijednosti. Takva uzdižuća sila bi stabilizirala društvo i, zajedno s ekonomskim rastom, potencijalno bi probila ateistička ideološka ograničenja KPK. Da više ljudi vjeruje u to da se „dobro nagrađuje dobrim, a zlo susreće zlo“, javnost bi održavala integritet i izbjegli bismo toliko kaotičnih problema s kojima se danas susrećemo - poput korupcije, seksualne slobode, ovisnosti o drogama, krivotvorene robe i otrovne hrane. Trenutno se kinesko društvo suočava s krizom povjerenja, a ljudi preziru siromaštvo, ali ne i prostituciju. Korumpirani dužnosnici traže samo osobnu korist, bez ikakvih etičkih načela.
Obnova moralnih vrijednosti kroz Falun Gong bila je prilika za skok u bolje društvo, ali Jiang je to blokirao brutalnošću i lažima.
Nacija u močvari
Kako bi u potpunosti institucionalizirao progon, Jiang je uspostavio izvansudsku agenciju Ured 610, koji je prodro u cjelokupni državni aparat na svim razinama. Kada su sve policijske snage, sudski sustavi i tužilaštva korišteni kao oruđe za progon, kineski slogan o „vladavini prava“ postao je samo laž koja obmanjuje ljude.
Kako bi zavarao širu javnost da podrži njegovo suzbijanje Falun Gonga, Jiangov režim mobilizirao je medije da beskrajno kleveću Falun Gong i potiču mržnju klevetničkom propagandom kao što je inscenirani incident samospaljivanja na trgu Tiananmen. Uz to, korišteni su alati visoke tehnologije za blokiranje informacija o progonu. Ključne riječi kao što su Falun Gong i Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija postale su tabu, što je ubrzalo moralno propadanje u Kini. Dok su tužilaštva i sudovi postajali gumeni pečati za optuživanje i kažnjavanje praktikanata, mnogi zatvoreni praktikanti bili su mučeni, a njihove obitelji su se raspale. Nadalje, rašireni centri za ispiranje mozga i tajni zatvori protiv Falun Gong praktikanata, kao i zločin, bez presedana, prisilnog uzimanja organa, bacili su Kinu u ponor.
Žrtve nisu ograničene samo na Falun Gong praktikante i njihove obitelji. Kada je započeo progon, Jiang je izdao naredbu da se „okleveće njihov [praktikanata] ugled, da bankrotiraju financijski i da ih se fizički uništi.“ Jednom kad se infrastruktura progona i stroj za ubijanje protiv Falun Gonga dobro podmažu i rade učinkovito, mogli bi se lako upotrijebiti protiv šire javnosti. Dok su građani diljem Kine užasno patili zbog politike nulte zaraze Covidom zbog koje su nedavno prosvjedovali, mnogi možda ne shvaćaju da KPK dugo provodi politiku nulte brojke praktikanata Falun Gonga, jer je Jiang obećao da će iskorijeniti Falun Gong u tri mjeseca na samom početku progona.
Kršenje ljudskih prava u Kini nije izolirano pitanje. Kada je Jiang počeo progoniti Falun Gong 1999. godine, Kina je proživljavala val ekonomske globalizacije. Ulaskom u WTO uslijedio je obilan priljev kapitala i tehnologije. Iza gospodarskog rasta u proteklih 20 i više godina stajala je jeftina radna snaga i ozbiljno kršenje ljudskih prava, uključujući i ono protiv Falun Gong praktikanata.
Kao odgovor na kritike ljudskih prava od strane međunarodne zajednice, Jiang je ušutkao kritičare obećavši im veće zarade. Kako se pritisak povećavao, Jiang je postajao sve željniji ostvarivanja kratkoročnih dobitaka, poput neodrživog gospodarskog razvoja i neuravnoteženog rasta BDP-a. Odnosno, Jiang je htio prikriti sva ta kršenja ljudskih prava riskantnim, kratkovidnim uzdizanjem ekonomske krivulje (tj. postizanjem više od prosječne stope rasta BDP-a ili drugih ekonomskih mjera). U međuvremenu je pojačan državni aparat za održavanje stabilnosti, kako bi blokirao informacije o progonu Falun Gonga i drugim kršenjima ljudskih prava, a ljudi su izgubili slobodu u mreži cenzure, nadzoru internetu, prepoznavanju lica, velikih količina podataka i umjetnoj inteligenciji.
Ono što se dogodilo u proteklih nekoliko desetljeća poslužilo je kao ozbiljna lekcija. Bez zaštite ljudskih prava, snažan gospodarski rast sam po sebi ne samo da je neodrživ, već dovodi i do strašnih posljedica totalitarne vladavine bez slobode. Drugim riječima, to je kao da gradite kuću na pijesku – srušit će se prije ili kasnije.
Sljedeće poglavlje povijesti
Jiangova žudnja za moći otišla je do krajnosti nakon smrti njegovog prethodnika Deng Xiaopinga 1997. On nije mogao tolerirati popularnost Falun Gonga i njegovog osnivača gospodina Li Hongzhija. Dok je Jiang naložio proučavanje svoje ideološke formulacije „tri predstavljanja“ (KPK predstavlja temeljne interese ogromne većine kineskog naroda, orijentaciju napredne kulture i trendove razvoja naprednih proizvodnih snaga), malo je ljudi to prihvatilo ozbiljno i samo su to tretirali kao politički zadatak, jer KPK nikada nije predstavljala te tri stvari kao što je Jiang tvrdio. Nasuprot tome, g. Li i načela Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije osvojili su srca desetaka milijuna ljudi i vodili ih da postanu bolji građani. Dok se šest od sedam stalnih članova Centralnog politbiroa protivilo suzbijanju Falun Gonga, Jiang ga je svejedno pokrenuo sam, gurajući Kinu na silazni put bez slobode, bez ljudskih prava i bez moralnih vrijednosti.
Prilikom izvješćivanja o Jiangovoj smrti, mnogi zapadni mediji citirali su komentare kineskih internet korisnika koji su ga nazivali Žabom, uključujući BBC, Washington Post, New York Times i druge. Čak i dok je Jiang bio gradonačelnik Šangaja (1985. – 1989.), pričalo se na ulici da je Jiang inkarnacija žabe krastače. Jiang Zemin Qi Ren (Prava priča o Jiangu Zeminu), knjiga objavljena 2005., dodatno je objasnila kako je zlokobna ljubomorna duša zaposjela žabu krastaču u drevnom grobu, a žaba krastača kasnije se reinkarnirala kao Jiang.
Postoji i vic o Jiangu. Jednom je posjetio poznatog redovnika da vidi koliko će živjeti. Redovnik je rekao da će umrijeti na praznik. Kada je Jiang upitao koji praznik, redovnik je odgovorio da će dan kada Jiang umre postati praznik.
Kao što je gore spomenuto, Jiang nije samo progonio Falun Gong, već je također gurnuo Kinu i šire u močvaru beskrajnih katastrofa. Nakon njegove smrti, vrijeme je da se razmotri s kakvim se opcijama Kina i ostatak svijeta suočavaju. Može li se Kina vratiti tamo gdje je bila prije Jiangove ere - bez masakra na trgu Tiananmen? Moguće je. No vjerojatno je da sljedeće poglavlje povijesti neće doći sve dok ljudima ne budu jasni Jiangovi zločini i dok ga ne budu smatrali odgovornim za njegove grijehe.
