Pozdrav, Učitelju! Pozdrav, kolege praktikanti.
Kultivaciju Falun Dafa sam započeo skoro godinu dana po završetku fakulteta. Dugo sam tražio način da produbim svoju duhovnost. Od djetinjstva, znao sam da će se tijekom mog života dogoditi nešto izvanredno – samo nisam znao što.
Radio sam kao učitelj u Kini tijekom prve godine fakulteta. Jednog proljetnog dana, nakon nastave, prišao mi je student i uputio me u Falun Dafa. Nazvao je svoju majku i zamolio ju da pronađe englesku verziju Zhuan Faluna, koju je ona brzo našla i poslala mu e-mailom da mi proslijedi.
Čitavši Zhuan Falun prvi put, sjećam se da sam razmišljao kako je to put za kojim sam tragao, te kako će mi se, ukoliko njime pođem, xinxing popravljati ostatak života.
Sjećam se i negativne misli u to vrijeme. Pomislio sam: „Ukoliko mi se xinxing poveća, tada nikad neću moći iskusiti sva ona iskustva koja su imali moji prijatelji i o kojima sam sanjao.”
U to vrijeme nisam posve razumio kako ta iskustva nisu bila zdrava.
Učitelj kaže u Zhuan Falunu:
„Ono što gubimo je u stvari nešto loše. Što je to? To je karma, i ide ruku pod ruku s ljudskim vezanostima.”
„Zapravo, cijeli proces kultivacije praktikanta je put napuštanja ljudskih vezanosti.”
Kroz dragocjene godine kultivacije, povisili smo naš xinxing i odstranili smo neispravne misli ispitujući vlastite misli kroz Fa, a Učitelj nam je pomogao odstraniti karmu. Budući da Učitelj vodi našu kultivaciju i odstranjuje našu karmu, mi se sve više približavamo ostvarenju istinskog sebe.
Moje razumijevanje je da Učitelj ne odustaje ni od koga od nas, uključujući mene, unatoč mojim brojnim greškama, jer On jasno vidi naše istinsko biće. On vidi našu iskrenost i svečanost odluke da se spustimo na svijet i sudjelujemo u Fa-ispravljanju, i čeka da kolektivno odigramo vodeću ulogu.
U „Budite marljiviji,” Učitelj kaže:
„Postoji jedna stvar koja vam je vrlo jasna: mogućnost da povijest napreduje do ovog dana, u ovom svijetu, je upravo zato što je bila rezervirana za Dafa učenike kako bi spasili živa bića, budući da ovo poglavlje povijesti postoji upravo za uspjeh Dafa učenika i kako biste mogli ispuniti svoje zavjete.”
Kultivacija na poslu
Prošlih 14 mjeseci, radio sam puno radno vrijeme kao prodavač za Epoch Times. Sedam godiina prije toga, radio sam kao učitelj u srednjoj školi, i stvarno uživao u poslu. Od početka moje učiteljske karijere, osjećao sam da je posao bio blagoslov. Pružao mi je životne uvjete s mnogo slobodnog vremena za objašnjavanje istine o Dafa. I ljeta su mi bila slobodna. Par ljeta, pokušao sam raditi kao prodavač za Epoch Times. Ipak, nisam imao mnogo uspjeha u prodaji reklama na takav povremeni način.
Prije no što opišem svoja iskustva u prodaji, želim podijeliti par iskustava koja sam imao radeći u nekoliko srednjih škola. Shvaćao sam kako je moje radno mjesto okruženje za kultivaciju mog xinxinga i potvrđivanje Dafa. Radio sam dobro se slažući s drugim učiteljima, pokušavao sam komunicirati s njima na profesionalan način i ispunjavati svoje učiteljske odgovornosti u najvećoj mogućoj mjeri. To je bio oblik potvrđivanja Dafa.
Ipak, morao sam naučiti kako uravnotežiti nekoliko aspekata. Prvo, trebao sam uravnotežiti način na koji sam ljudima objašnjavao istinz o Dafa. Nekoliko sam puta trebao bolje procijeniti. Trebao sam pronaći prikladne načine kako bi ljudi prihvatili što im imam reći.
Jednog dana – mislim da je Učitelj upravljao tim aranžmanom – ušetao sam u prostoriju studentskih aktivnosti i upitao kako bih mogao postati sponzorom Amnesty International kluba. Učenik je načuo što sam govorio i rekao kako i on želi biti članom kluba. Čak je postao predsjednikom kluba te pomogao privući druge učenike u klub. Održavali smo potpisivanja peticija i sastajali se s drugim sličnim klubovima kako bismo dijelili informacije o Dafa. On je bio jedini učenik iz svog razreda koji je bio prihvaćen na Princeton te godine.
Radio sam u tri srednje škole, i u svakoj sam postao sponzorom Amensty International kluba. Primijetio sam da učenici koji sudjeluju u klubovima i ostalim izvannastavnim aktivnostima obično postižu više. Predsjednici Amnesty International klubova su imali sjajne organizacijske vještine, i vrlo su dobro planirali svoje sastanke i aktivnosti. Njihove su sposobnosti nadišle moje. Bila mi je lekcija gledati ih kako rade.
Druga metoda predstavljanja informacija o Falun Dafa i progonu u Kini u srednjoškolskom okruženju je bila informiranje učitelja povijesti o povijesti Komunističke partije Kine (KPK). Po prilasku nekolicini učitelja povijesti, bilo mi je dopušteno prikazati dijelove „Devet komentara o Komunističkoj partiji” u njihovim učionicama. Devet komentara je također dobro prihvaćeno među učiteljima povijesti diljem svijeta, jer je dio njihovog nastavnog plana pokrivao Kulturnu revoluciju i Veliki skok naprijed (društvenopolitički pokreti KPK).
Druga stvar koju sam trebao uravnotežiti radeći u srednjim školama je discipliniranje mojih učenika. Prvih par godina to je bio pravi izazov. Blago rečeno, neki učenici nisu bili toliko dobri prema meni koliko sam ja bio prema njima. Iz praktikantske perspektive, to je bila prilika za gledanje u sebe kako bih uvidio koji standard ne dostižem. Shvatio sam da mi nedostaje asertivnost i „prisutnost na pozornici” dok sam pred razredom, nisam mogao procijeniti kada učenici takoreći „pretjeraju” i kada trebaju biti disciplinirani prikladnom strategijom.
Tijekom godina, pogotovo od četvrte do sedme godine podučavanja, postupno sam se popravljao u tim stvarima. Pravila moje učionice su se temeljila na istinitosti, dobrodušnosti i toleranciji. Postavio sam ove principe u opis nastave. Moja metoda upravljanja ponašanjem učenika se temeljila na principima gubitka i dobitka. Odmah bih pohvalio učenike kad bi uložili trud, pokazali inicijativu i sudjelovali u nastavnim aktivnostima, a također bih hitro odgovorio i na loše vladanje i neprikladna djela. Pozitivna i negativna djela učenika su se odražavala u bodovima koje bih dodjeljivao na kraju svakog sata, i zbrajao bih njihove bodove.
Osjećao sam da Učitelj koristi moja iskustva na poslu kako bi mi pomogao nadići slabosti i kako bih mogao težiti postajanju istinitim čovjekom.
Učitelj kaže u Zhuan Falunu:
„Šećući ulicom ili u nekom drugom društvenom okružju, može se naići na nevolje. Bit ćete natjerani napustiti sve one vezanosti koje obični ljudi ne mogu napustiti. Sve dok ih imate, sve te vezanosti moraju biti razriješene u različitim okruženjima. Natjerat će vas se da posrnete, čime ćete se prosvijetliti u Tao. To je način na koji se prolazi kultivacijska praksa.”
Treća stvar koju sam trebao uravnotežiti radeći u srednjoj školi je bila uvidjeti koliko sam često postajao previše okupiran poslom čime ne bih mogao napraviti korak unazad i sagledati širu sliku. Za nas, šira slika je uvijek se sjetiti da smo praktikanti i objašnjavati činjenice o Dafa kad se ukaže prilika.
Učitelj kaže u Zhuan Falunu:
„Prosvjetljenje o kojemu govorimo se zapravo odnosi na to može li se pojedinac u procesu kultivacije prosvijetliti i prihvatiti Fa koji učitelj podučava, ili Tao koji podučava taoistički učitelj, može li se pojedinac smatrati praktikantom prilikom susretanja s iskušenjima, i može li se pridržavati Fa dok prakticira kultivaciju.”
Prije mnogo godina, radio sam u banci. Dok sam zauzeto obavljao zadatke, suradnica me pitala hoću li doći na večeru umirovljenja izvršnog direktora. Rekao sam joj da sam prezauzet. Poticala me da odem, i ipak sam na kraju pristao.
Pri dolasku u restoran, sjeo sam se točno ispred izvršnog direktora. Mislio sam da bi to mogla biti zadnja prilika da mu objasnim istinu o Dafa. Suradnica me posramila (u šali) rekavši svima da skoro nisam došao jer sam rekao kako sam zauzet.
Na poslu u srednjoj školi, često sam bio vrlo zauzet surađujući s učiteljima i pripremajući izvještaje za studentske i roditeljske konferencije. Mala grupa učitelja bi se uvijek okupila oko okruglog stola kako bi jeli ručak u mojoj sobi.
Jednog dana, prolazeći pored njih, jedna učiteljica je pokazala na jednu od knjižica koje sam nosio i rekla: „Ovo bi bilo savršeno za sutrašnje predavanje.” Knjižica je bila o progonu Falun Gonga, i upitala me bih li prezentirao ovu temu na njezinom satu engleskog, jer se doticala tema knjige koju njezin razred čita – diskriminacija i nepravda.
Rekao sam joj da mogu napraviti prezentaciju, no u svom umu sam bio preokupiran time koliko sam bio zauzet, i bio sam zabrinut jer sam osjećao da nemam dovoljno vremena za pripremu.
Tek sam se kasnije tog dana upitao: „Zbog čega živiš? Ne živiš li upravo zbog ove prilike kako bi objasnio istinu?” Kad sam shvatio da je ovo posebna prilika, našao sam vremena kako bih pripremio prezentaciju.
U „Napustite ljudske vezanosti i spasite ljude svijeta,” Učitelj kaže:
„Za Dafa učenika razdoblja Fa-ispravljanja, osobno oslobođenje nije cilj kultivacije: kad ste došli, spašavanje živih bića je bila vaša velika težnja, i to je odgovornost i misija koju vam je povijest podarila u Fa-ispravljanju.”
Nakon pet godina podučavanja, saznao sam o mogućnosti uzimanja privremenog, neplaćenog dopusta. Htio sam pružiti veću podršku Epoch Timesu. Nazvao sam predstavnika unije školskog okruga, no nije postojala mogućnost uzimanja dopusta.
Par godina kasnije, u razgovoru s drugim učiteljima, tema o duljem dopustu se ponovno pojavila. Odlučio sam prići ravnatelju škole i zatražiti to od njega.
Raspravljao sam o tome nekoliko mjeseci sa ženom i obitelji. Iako nisu u potpunosti pružali podršku, nisu bili ni posve protiv toga.
U lipnju 2012., poslao sam zahtjev ravnatelju, i nakon kratke diskusije, prihvatio ga je. Začudilo me koliko je bilo jednostavno. Znao je o progonu Falun Gonga i prisilnom uzimanju organa u Kini, pa mi je dozvolio dopust zbog toga što bih radio za dobru svrhu.
Bio sam blago nervozan oko razgovora s ravnateljem, pa sam odlučio poslati mu pismo u kojem u potpunosti iskazujem svoje misli. Kad je tako lako odgovorio, vidio sam kako je moja ljudskost jedina zapreka u kultivaciji.
To me podsjeća na što Učitelj kaže u Zhuan Falunu:
„Kultivacijska praksa sama po sebi nije teška, niti je uzdizanje razine teško. Zato jer ne mogu napustiti ljudski um, zovu ju teškom.”
Radost rada za Epoch Times
Postoji jedan osjećaj zadovoljstva kada se radi za medije koje su uspostavili praktikanti kako bi razotkrili progon. To je i više od osjećaja zadovoljstva; to je ispunjujuće. To je slična vrsta ispunjenja koji imam kad objašnjavam istinu ljudima licem u lice. Osjećam da radim ono što bih trebao raditi u vrijeme Fa-ispravljanja. Naravno, ima mnogo drugih važnih projekata koji trebaju radnu snagu, a mi možemo ići našim putovima u svakom projektu.
Prije posla u Epoch Timesu, na mojim drugim poslovima, bilo mi je teško prakticirati ili učiti Fa prije posla. Nadalje, imao sam naviku ići u krevet u ponoć, 1 ili 2 ujutro. Tako bih se često probudio i bio u žurbi stići u školu, jer sam tamo trebao biti do 7:30. Nakon punog dana posla, vratio bih se kući i pokušavao uravnotežiti učenje Fa, vježbe, i rad na projektima, što mi se ponekad činilo prenatrpanim.
Proteklih 14 mjeseci, iako to nisam radio na dnevnoj bazi, rutinski učim Fa u 5 ujutro radnim danima, i zatim vježbam prije odlaska na posao. Predivan je osjećaj započeti dan na ovaj način. Mala grupa praktikanata vježba u parku koji je krcat Kinezima.
Složio sam se sa ženom oko zarade određenog dijela novca provizijom ako bih htio nastaviti raditi kao prodavač za Epoch Times više od godinu dana. Nakon 10 mjeseci, bio sam daleko od cilja. Mislio sam kako ću se stvarno morati vratiti na prijašnji posao.
Jednu večer u ranom lipnju, tijekom tjednog dijeljenja iskustava između zaposlenika Epoch Timesa, rekao sam svima kako se planiram vratiti podučavanju. Govoreći, srce me boljelo, i gledao sam prema dolje kako bih zadržao suze.
Zatim je praktikant pored mene zaplakao. Drugi praktikant mi je iskreno rekao kako ću požaliti svoju odluku ako to napravim. Osjetio sam ogromno suosjećanje kolega praktikanata. Bilo je bez sentimenta, a puno ispravnosti.
Ova me vrsta suosjećanja i ispravnosti podsjetila na vjeru koju su sva bića za koja sam odgovoran uložila u mene.
Htio bih uzeti trenutak kako bih komentirao o okruženju punom podrške u Epoch Times uredu. Iz mjeseca u mjesec, imao bih nekoliko, ako i uopće, ugovora, no prodavači i upravitelj su me i dalje čvrsto podržavali. „Napravit ćeš. Uspjet ćeš,” govorila mi je jedna osoba, iz mjeseca u mjesec.
Učitelj kaže u „Što je Dafa učenik”:
„Što beznadnije stvari izgledaju, moguće je da će vam se nada pojaviti pred očima.”
Tijekom 11. i 12. mjeseca, napokon sam dostigao svoj cilj. Tada smo žena i ja utvrdili kako je cilj bio prenizak. Iako sam naporno radio kako bih uspio, shvatili smo da bi cilj trebao biti dvostruk kako bih mogao zarađivati koliko i prije.
Moje shvaćanje je da je ova situacija slična općem procesu kultivacije: prosvijetlim se u nešto i smatram kako je to ispravno; učinim nešto i smatram kako je dobro; i smatram i sebe dobrim. No istina je da sam daleko od standarda koji trebam ispuniti. Samo stalno gledajući unutar sebe, stalno pokušavajući da mi srce ostane nedirnuto, i uvijek pamteći da sam praktikant ću napredovati.
Imam dva prodajna partnera s kojima radim, i rotiram suradnju sa svakim tijekom tjedna. Radimo „hladne” posjete, javljamo se mogućim klijentima, i radimo s postojećim klijentima kako bismo nadopunili njihove reklame i napravili članke za njih. Potrebno je mnogo koordinacije između klijenata, mojih suradnika, grafičkog/dizajnerskog tima, i postavljača reklama.
Prije nekoliko mjeseci, naučio sam lekciju o važnosti skladnog rada prilikom suradnje s kolegicom.
Nekoliko smo mjeseci prilazili vlasniku jedne tvrtke. Nakon sedam ili osam mjeseci, bili smo tik do potpisivanja ugovora. Nekoliko dana prije potpisivanja, dio ugovora se trebao promijeniti, pa smo trebali iskomunicirati tu promjenu s mogućim klijentom. Nisam se složio s pristupom moje partnerice. Iako sam joj rekao da se slažem s njezinim pristupom, u svom srcu se zapravo nisam slagao i nisam to mogao otpustiti.
Kao rezultat ovog nedostatka sklada, dogodilo se nešto čudno: mogući klijent nije potpisao ugovor, i prestao nam se javljati. Nadam se da će se ova situacija uskoro promijeniti. Mislim da će se preokrenuti ukoliko nastavim popravljati svoju komunikaciju s partnericom, time stvarajući veći sklad.
Učitelj prepoznaje ovaj problem, kao i njegovo rješenje, u „Dafa učenici moraju učiti Fa – podučavanje Fa na Fa konferenciji u Washingtonu DC 2011.”:
„Poteškoća leži u tome što svaka osoba ima svoje poglede, svoje izvrsne ideje, zbog čega suradnja neće ići dobro ukoliko svaka osoba inzistira na svojim idejama. No, na kraju, vi ste kultivatori i Dafa učenici, pa ukoliko se pred vama pojave zadaci koje treba izvršiti, trebale bi vas voditi ispravne misli kultivatora.”
Susrećući se s ljudima iz različitih zajednica i predstavljajući Epoch Times, naišli smo na ljude s različitim stavovima. Neki zapadnjaci nikad nisu čuli za novine. Većina Kineza je upoznata s Epoch Timesom; neki imaju pozitivan, a neki negativan stav.
Mladić koji vodi restoran mi je rekao da je Epoch Times politički orijentiran. Rekao sam mu da novine i trebaju biti politički orijentirane. Objasnio sam mu da su Epoch Times jedine kineske novine koje pravilno funkcioniraju jer nude necenzurirane vijesti i usuđuju se govoriti o osjetljivim temama, što u konačnici štiti ljude. Nismo potpisali ugovor, ali je bilo od pomoći susresti se s njim i podijeliti drugačije razumijevanje.
Mislim da je zapanjujuće što su ti kineski praktikanti, koju rade za Epoch Times 10 ili više godina, čvrsto ustrajali u nadilaženju blaćenja i diskriminacije te podigli Epoch Times do onoga što je danas.
Osjećam se počašćenim raditi za Epoch Times. U isto vrijeme, shvaćam da se možemo kultivirati i spašavati živa bića na brojne načine i u brojnim okruženjima. Gdje god da jesmo i što god radili, principi koji nas vode su isti.
Učitelj kaže u Zhuan Falunu:
„Ova karakteristika, Zhen-Shan-Ren, je kriterij za mjerenje dobrog i lošeg u univerzumu.”
Nadam se da ćemo, kročeći naprijed kako bismo ispunili naše pretpovijesne zavjete, biti marljiviji u učenju Fa, objašnjavanju istine, i slanju ispravnih misli, te time postati sve više i više usklađeni s našim istinskim bićima.
