Često čujem ljude kako govore da je njihova sudbina ili usud izvan njihove kontrole i da bi željeli da imaju kristalnu kuglu koja bi im govorila što ih čeka u životu. Kada isti napori u istoj stvari rezultiraju različitim ishodima za različite ljude, neki to pripisuju čistoj slučajnosti, dok drugi to smatraju božanskim aranžmanom. Pa kako je onda određena naša sudbina?
Znanstvenici i Božansko
Isaac Newton, jedan od najvećih znanstvenika u povijesti, jednom je napravio model Sunčevog sustava i držao ga u svom domu. Sunce je bilo zlatnožuto, dok su se planeti kretali svaki u svojoj orbiti. Kada ga je posjetio, astronom Edmond Halley bio je impresioniran modelom i upitao je tko ga je napravio.
„Svi ovi materijali slučajno su se spojili i formirali ovu strukturu“, našalio se Newton.
Halley je to odbacio rekavši, da to mora biti netko vrlo pametan i vješt kad je sastavio tako sofisticirani sustav.
Bez obzira na to kako se ovaj sustav činio, on nije ništa u usporedbi s pravim fizičkim svijetom, objasnio je Newton. „Ako ne vjerujete da je ovaj sustav formiran prirodnim putem, kako onda možete reći da je pravi Sunčev sustav stvorila priroda, umjesto da ga je proizveo inteligentni dizajn?"
Još jedan veliki znanstvenik, Albert Einstein, dijelio je slično mišljenje. „Osjetiti da iza svega što se može doživjeti postoji nešto što naš um ne može shvatiti, čija ljepota i uzvišenost do nas dopire samo neizravno: to je religioznost. U tom smislu, i samo u tom smislu, ja sam pobožan religiozan čovjek”, napisao je.
Nisu bili sami. Poznato je da su mnogi drugi znanstvenici također imali vjerska uvjerenja, poput Thomasa Edisona, Wilhelma Röntgena (otkrivača X-zraka), Alessandra Volte, André-Marie Ampèrea, Georga Ohma, Marie Curie i drugih.
Tradicijska kultura i Božansko
Stari Kinezi također su vjerovali u postojanje božanskog i razvili su različita religijska uvjerenja. Konfucije je jednom rekao: „Ako netko nauči Tao ujutro, nema razloga za brigu čak i ako ta osoba navečer umre." Ovo pokazuje želju drevnih ljudi da pronađu istinu i svoju svrhu u životu. Lao Tzu je, s druge strane, rekao: „Tao koji se može reći nije vječni Tao; ime koje se može imenovati nije vječno ime.”
Još jedna velika religija je budizam, koji je prenio Buddha Shakyamuni prije otprilike 2500 godina. Nakon što je držao predavanja 49 godina, prije nirvane je rekao da nije poučavao konačnu Dharmu (ili Fa) u svom životu.
Potraga za pronalaženjem onoga što je pravi Tao ili Fa nastavila se u modernoj Kini. Godine 1992. g. Li Hongzhi predstavio je javnosti Falun Dafa, duhovnu disciplinu također poznatu kao Falun Gong, koja se temelji na principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije i ima pet meditativnih vježbi. G. Li je rekao da su principi Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije karakteristike univerzuma. Slijedeći ove principe u svakodnevnom životu, Falun Dafa praktikanti uspijevaju poboljšati svoj karakter i uzdići se na više razine. Čak i nepraktikanti koji se poistovjećuju s ovim principima biti će blagoslovljeni.
Duboka učenja Falun Gonga ubrzo su privukla brojne učenike i brzo se proširila cijelom Kinom i ostatkom svijeta.
Sudbina i izbor
Popularnost Falun Gonga uznemirila je Komunističku partiju Kine (KPK), čija je ideologija klasne borbe, mržnje i laži u oštroj suprotnosti s načelima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Otkako je preuzela vlast 1949., KPK je pokretala jednu političku kampanju za drugom, kako bi napala odabrane skupine građana. Također je gotovo izbrisala tradicionalnu kulturu.
Na primjer, nedugo nakon preuzimanja vlasti 1949., KPK je ubila zemljoposjednike u Pokretu zemljišne reforme i ciljala kapitaliste u kampanjama Tri protivna i Pet protivnih. Nakon što su intelektualci napadnuti u kampanji antidesničara (1957. – 1959.), deseci milijuna ljudi umrli su u Velikoj gladi (1959. – 1961.). Nakon sustavnog kulturnog pustošenja tijekom Kulturne revolucije (1966. – 1976.), demokratski pokret ponovno je ugušen masakrom na Trgu Tiananmen 1989. godine.
Nakon valova nemilosrdnih pokreta, kineski intelektualci i opća javnost nisu se usudili izazvati Partiju kada je 1999. pokrenuta njezina posljednja politička kampanja, ovaj put protiv Falun Gonga. Zbog svoje vjere u Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju, veliki broj Falun Gong praktikanata su od tada uhićeni, zatvarani, utamničeni i mučeni. Prema podacima dobivenim od Minghui-ja, više od 4000 praktikanata je izgubilo živote zbog progona. Zbog cenzure i informacijske blokade, stvarne brojke mogle bi biti puno veće. Međutim, bivajući na strani KPK u progonu, mnogi Kinezi se suočavaju s mračnom budućnošću kao rezultatom nanošenja štete nedužnima i potkopavanja tradicionalnih vrijednosti.
Aristotel je jednom rekao: „Izbor, a ne slučaj, određuje vašu sudbinu.“ Postoji i kineska izreka koja kaže: „Dobro se nagrađuje s dobrim, a zlo se susreće sa zlim”. Na sreću, nakon što je Devet komentara o Komunističkoj partiji objavljeno 2004. godine, više od 400 milijuna Kineza odreklo se članstva u organizacijama KPK, uključujući Ligu mladih i Mlade pionire. Nadamo se da će više ljudi, unutar i izvan Kine, odbaciti KPK. To će nam pomoći da preuzmemo kontrolu nad svojom sudbinom i osiguramo svijetlu budućnost. To će također voditi u bolji svijet.
