Mnogi ljudi vjeruju da je masakr na Trgu Tiananmen 1989. godine, koji je počinila Komunistička partija Kine (KPK) razbio snove kineskih intelektualaca o izgradnji demokratske zemlje i pretvorio ih u ljude kojima je stalo samo do zarađivanja novca. Nakon što je KPK počela progoniti Falun Gong 1999., erozija moralnih vrijednosti kao rezultat progona dodatno je pogoršala korupciju intelektualaca.
Uzimajući visoko obrazovanje kao primjer, poznato je da su sveučilišta mjesta za visokoobrazovane intelektualce, uključujući nastavno osoblje, istraživače, studente i administratore. Međutim, često viđena kao stupovi društvenog napretka, kineska sveučilišta također su postala žarišta ideološke kontrole KPK.
Sloboda misli i izražavanja ugušena na kampusu
Tijekom godina, Partija je uspostavila obvezne tečajeve komunizma, osnovala partijske ogranke i pratila riječi i ponašanja na kampusu na gotovo svim fakultetima. Nakon što je počeo progon Falun Gonga, mnogim fakultetima je također naloženo da uspostave ogranke Ureda 610 kako bi ciljali nastavnike, osoblje i studente koji prakticiraju Falun Gong, praksu uma i tijela koja se temelji na principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije.
Ove su mjere prisilile intelektualce da odustanu od prosuđivanja dobra i zla i umanje moralne vrijednosti. Kako je vrijeme prolazilo, njihov duh neovisnog razmišljanja bio je oslabljen, a njihova sposobnost bila ugrožena. Cijenjene osobine intelektualaca, kao što su altruizam, preispitivanje netočnih pojava, istraživanje nepoznatih područja, izgradnja prijateljskog radnog okruženja i doprinos društvu, mnogi su intelektualci uništili, koji su umjesto toga svoju pozornost usmjerili na ostvarivanje materijalnih interesa, moći i postignuća, kao i fokusiranje na ugađanje višim dužnosnicima. Ove pojave pratila je njihova sve veća ravnodušnost prema svim vrstama društvenih pitanja.
Iako fakultetski profesori i studenti zajednički objavljuju veliki broj istraživačkih članaka svake godine, to je samo površinska slava. Činjenica je da se intelektualci u cjelini ubrzano kvare. Točnije, takva kratkovidnost u jurnjavi za količinom publikacija iskrivila je obrazovnu i istraživačku ekologiju, što je rezultiralo međusobnim sukobima intelektualaca oko materijalnih interesa. U cjelini, postali su skupina prožeta nezdravim natjecanjem i unutarnjim sukobima u svojim zahtjevima za dobivanje sredstava za istraživanje i objavljivanje. Napuštanjem samopoštovanja i moralne donje granice, javnost ih ne poštuje i izgubili su zamah u pokretanju društvenog napretka. Na kraju su postali politički vazali KPK.
Kao što je objašnjeno u nastavku, kada su principi Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije potisnuti, sveučilišta u Kini postupno su izgubila moralne vrijednosti u tri područja: prijevara je postala normalna, unutarnji sukobi su se pojačali, a kratkovidnost je postala prevladavajuća.
Suprotno od istinitosti: prijevara postaje normalna
U veljači 2003. Chen Jin sa šangajskog sveučilišta Jiaotong tvrdio je da je razvio najmoderniji mikročip za digitalnu obradu signala (DSP) koji je nazvao Hanxin. To mu je priskrbilo poznate titule i financiranje Ministarstva znanosti i tehnologije. Tek 2006. godine otkriveno je da su različite verzije Chenova čipa ili lažne ili proizvodi kupljeni od drugih tvrtki. Chen je smijenjen s mjesta dekana šangajskog sveučilišta Jiaotong, a financiranje mu je ukinuto.
Incident Hanxin samo je jedan od bezbrojnih slučajeva akademske prijevare u Kini. Mnogi sveučilišni dužnosnici i profesori također su zgrabili sredstva putem lažnih transakcija, izmišljenih faktura i mita. Neki dužnosnici čak su zlorabili svoju ovlast da ugrabe naknade koje su pripadale običnim istraživačima.
Takav je trend započeo kada su sveučilišta počela koristiti broj državno sponzoriranih projekata i financiranja koje je istraživač ili profesor uspio dobiti, kao ključni pokazatelj uspješnosti za napredovanja, beneficije i raspodjelu sredstava. Postoji neizgovoreno pravilo da svako nepotrošeno financiranje može negativno utjecati na buduće financiranje. Zbog toga se od profesora često traži da potroše sva svoja sredstva za istraživanje kako bi dobili više sredstava za nadolazeće godine. U međuvremenu, njihova sveučilišta također ih potiču da se prijave za više od onoga što je potrebno za njihove specifične istraživačke projekte, kako bi sveučilišta također mogla zaraditi više novca (fakulteti obično uzimaju dio profesorovih sredstava za istraživanje).
Profesori su također odgovorni za kupnju opreme, zapošljavanje asistenata i traženje naknade svojih troškova. Mnoga sveučilišta imaju prekomplicirane politike nadoknade troškova kao način da se zaštite od državnih revizija, jer bi mogla tvrditi da imaju posebne politike za ublažavanje zlouporabe sredstava. Ove politike, međutim, stvaraju dodatni pritisak na ionako stresne profesore, koji se suočavaju s poteškoćama u podnošenju zahtjeva za financiranje, dodjeli sredstava i dobivanju naknade troškova. Čak i pošteni članovi fakulteta moraju smisliti kako iskoristiti svoja sredstva, a da i dalje poštuju sve komplicirane politike naknade. Mnogi su se na kraju okrenuli lažiranju faktura.
Kako se to nastavilo, profesori i službenici postali su nesposobni održati svoje etičke standarde. Kako bi dobili više sredstava i promociju, mnogi su se također počeli baviti prijevarama u svojim znanstvenim istraživanjima, uz gore spomenute financijske prijevare. Osim incidenta Hanxin sa Sveučilišta Jiaotong u Šangaju, druga sveučilišta i istraživačke institucije također imaju slične incidente.
Multimedijski alati i aplikacije, časopis njemačkog izdavača Springer, povukao je 39 članaka koje su napisali kineski istraživači samo između 2018. i 2020. zbog plagijata i drugih akademskih zlouporaba. To uključuje „[kopiranje] iz neobjavljenog rukopisa, manipulaciju autorstvom, pokušaj podrivanja procesa recenziranja, značajno preklapanje, ponajprije s citiranim člankom, i kopiranje podataka bez odgovarajućeg dopuštenja.“ Mnogi od njih bili su istraživački projekti koje je sponzorirala vlada, sa Sveučilišta Zhejiang, Sveučilišta Beihang, Sveučilišta znanosti i tehnologije Wuhan, Kineskog sveučilišta Jiliang, Instituta za tehnologiju Changzhou i drugih. Zanimljivo je da su direktori fakulteta rijetko bili uključeni u istragu i razotkrivanje tih nedoličnih ponašanja, jer su oni također imali koristi od pretjeranih postignuća.
Prijevare sežu izvan područja financija i znanstvenog istraživanja. Kako bi prikrili obrazovne i istraživačke neuspjehe, fakulteti su povećali broj svojih publikacija, kako bi pokazali svoje akademsko postignuće. Također su ponudili velike pogodnosti za privlačenje inozemnih istraživača s velikim brojem publikacija, dok su umanjili važnost mlađih istraživača u Kini koji još nisu imali toliko publikacija. Ostali slučajevi prijevare uključivali su manipuliranje podacima kako bi se umjetno povećale stope zaposlenosti i poboljšala rangiranja na fakultetu, te blokiranje negativnih vijesti poput zlostavljanja ili samoubojstva na kampusu.
Suprotno od Dobrodušnosti: unutarnja borba se pojačava
Osim prijevara, došlo je i do sve većih sukoba između glavnih sudionika na kampusu. Dolazi do sukoba između profesora i sukoba između nastavničkog osoblja i studenata. Čak i studenti imaju problema s drugim studentima.
Na primjer, profesori se često međusobno svađaju ili se „udružuju“ kako bi promicali vlastite interese. Financiranje, nagrade i titule kontroliraju dužnosnici i/ili akademici višeg ranga. Suočeni s tako intenzivnim sukobima, mlađi članovi fakulteta često se moraju pridružiti različitim frakcijama radi zaštite. Osim napornog rada na istraživanju, moraju trošiti vrijeme i energiju na održavanje veza.
Bez sredstava i moći, diplomirani studenti često su na dnu hijerarhije istraživačkih postignuća, postajući jeftina radna snaga. Unatoč njihovim doprinosima, njihov se rad jedva prepoznaje. Li Peng, 25-godišnji diplomirani student Istočnokineskog sveučilišta znanosti i tehnologije, poginuo je tijekom eksplozije 23. svibnja 2016. dok je radio u tvornici svog savjetnika. Vidjevši lošu okolinu bez osnovnih sigurnosnih mjera, Lijeva se obitelj zapitala zašto savjetnik nije bio tamo ili pruža li se ikakva zaštita. Ali nitko se nije pozabavio ovim pitanjem.
Neki su profesori iskorištavali jeftinu radnu snagu svojih studenata u zamjenu za diplomu. Nadalje, od studenata su tražili naknadu troškova, kupovinu i pomoć u kućanskim poslovima. Veliki pritisak i maltretiranje uzrokovali su psihičke probleme i samoubojstva među studentima, no fakulteti su često zataškavali te probleme ili štitili profesore. Da bi se natjecali za nagrade ili izbjegli maltretiranje, studenti su morali podmititi profesore ili dužnosnike, ili klevetati druge studente.
Kako su se sukobi zaoštravali, studenti su naučili kako se osvetiti napadajući profesore, navodeći političke i akademske razloge. Na ovaj način, sveučilišni kampusi su postali igralište partijske kulture KPK. Unutarnja borba je intenzivna i kontraproduktivna. Postoje mnogi slučajevi kada član fakulteta ili student ode u inozemstvo i njemu ili njoj je lako postići uspjehe. No po povratku u Kinu puno je teže ostati uspješan.
Suprotno od tolerancije: kratkovidnost postaje prevladavajuća
Osim prijevara i sukoba, kratkovidnost je također postala ozbiljna stvar na fakultetima. Ljudi su željni brzog uspjeha i trenutnog zadovoljstva. Zabrinuti zbog gubitka kratkoročnih dobitaka, mnogi ljudi ne mogu dobro jesti ili spavati. Umjesto da se usavršavaju, često pokušavaju pronaći prečace i natječu se s drugima. Vrlo malo ljudi ima miran um.
Kao državni dužnosnici, predsjednici državnih fakulteta usredotočuju se na površna postignuća za svoje političke karijere, umjesto da poduzimaju radnje za rješavanje stvarnih problema. Nerado se interno mijenjaju i često se fokusiraju na inozemnu suradnju radi propagandnog učinka. U vezi s ovim problemima, fakulteti ponekad pretjerano obećavaju beneficije za privlačenje inozemnih talenata. Sve je to uzrokovalo ozbiljne probleme. Kad fakulteti traže talente pod svaku cijenu, ponekad daju obećanja koja ne mogu održati. Kao rezultat toga, njihovi novozaposleni često imaju sukobe s administratorima kada ono što je obećano nije isporučeno. Kako bi spriječili profesore da odu, neki su fakulteti zaprijetili nastavnicima obustavom financiranja, oduzimanjem svih nagrada i drugim mjerama.
Borba za dodijeljene stanove, projekte i posebne titule postala je norma za mnoge članove fakulteta. Isprobali su sva sredstva i veze kako bi došli do titula. Iako su zahtjevi za financiranje često detaljni i dobro pripremljeni, njihovi se projekti često završavaju prerano uz neuredna izvješća. Neki su profesori također koristili lažne tvrtke kako bi se prijavili za državne subvencije.
Članovi Kineske akademije znanosti, od kojih su mnogi i članovi raznih fakulteta, često imaju veliku moć u dodjeljivanju sredstava kandidatima. Iako služe kao recenzenti prijava, sami se prijavljuju za sredstva. Ovo je čudan fenomen, jer im je dopušteno da sami sebi dodjeljuju sredstva, bez neovisnog postupka recenzije.
Nažalost, takve nepoželjne situacije u kojima se ide protiv Istinitosti- Dobrodušnosti-Tolerancije nisu ograničene samo na sveučilišta, već prevladavaju i u drugim dijelovima društva. Kao intelektualci, trebamo se sjetiti svojih snova, znati svoje odgovornosti i slijediti svoju savjest.
Zapravo, mnoge od ovih pojava uzrokovala je partijska kultura KPK. Otkako je preuzela vlast 1949., KPK je ubila više od 80 milijuna nevinih Kineza, uključujući intelektualce, kroz svoje brojne političke kampanje. Odbacivanjem KPK i njegovanjem tradicionalnih vrijednosti, kao što su Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija, možemo imati put za budućnost.
