Komunistička partija Kine (KPK) je izazvala pustoš u kineskoj naciji više puta otkako je preuzela vlast 1949. godine. Na primjer, Kulturna revolucija (1966.-1976.) iskorijenila je tradicionalne vrijednosti, masakr na Tiananmenu (1989.) uništio je san ljudi o demokraciji, a progon Falun Gonga (1999. – do danas) odgurnuo je ljude od principa Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije.
Izgubljena vjera
Godina 1989. bila je posebno vrijeme za Kinu. S jedne strane, ekonomske reforme i strana ulaganja donijeli su mnoge pozitivne promjene. S druge strane, kineski intelektualci i šira javnost osjećali su ograničenja političkog sustava. „Protivljenje službenom profiterstvu i suprotstavljanje korupciji” postalo je poziv na akciju za studente.
Mnogi studenti bili su pod utjecajem idealističkog obrazovanja i nisu bili u stanju prepoznati pravu prirodu KPK. S osjećajem društvene i nacionalne odgovornosti, tražili su demokraciju i slobodu, da bi se time nesvjesno okrenuli protiv KPK. Uostalom, dijalog i rasprava postoje samo u demokratskim društvima. Za totalitarni režim poput KPK, zalaganje za demokraciju jednako je uklanjanju režima s njegove pozicije moći.
Studentski pokreti nisu strani KPK. Zapravo, režim je započeo s tajnim pokretima – studenata, radnika i seljaka – za preuzimanje vlasti prije nekoliko desetljeća. Kako bi nastavio svoju vladavinu, režim je 1989. godine mirno prosvjedujuće studente na Trgu Tiananmen označio buntovnicima i poslao vojsku i tenkove da uništi njihov pokret.
Mnogi studenti i drugi kineski građani bili su zbunjeni: zašto je miroljubivi pokret koji se mogao rješavati kroz dijalog, umjesto toga pretvoren u masakr? Ipak, naučili su sebe cenzurirati i izbjegavati teme koje bi im stvarale probleme. Napuštajući idealizam i osjećaj odgovornosti za društvo, usmjerili su se na stvari koje bi im jednostavno koristile. Kao rezultat toga, mnogi su intelektualci otišli u inozemstvo, ušli u posao ili pronašli druge načine za stvaranje bogatstva.
KPK je, s druge strane, također shvatila da je prethodno ispiranje mozga studente učinilo previše „domoljubnim”, da im je previše stalo do domovine. Kako bi to izbjegla u budućnosti, KPK je pomaknula fokus obrazovanja. Umjesto naglašavanja osjećaja idealizma, studenti su bili navođeni da više razmišljaju o vlastitoj koristi.
Nekoliko godina nakon masakra na Tiananmenu 1989., Kina je prestala dodjeljivati poslove diplomantima, koji su sada morali sami pronaći posao. Mnoga državna poduzeća također su prestala dodjeljivati stanove svojim zaposlenicima. Zbog toga, studenti su bili zauzeti traženjem poslova i pokušajima zarade kako bi si priuštili plaćeni smještaj, ne ostavljajući im vremena za brigu o domovini. Kako su postali više egocentrični i više vođeni novcem, cijelo je društvo odgurnuto od idealizma i vjere, a umjesto toga njih je privukla kratkoročna dobit i udoban život.
Savjest je nestala
Padom Berlinskog zida 1989. i raspadom Sovjetskog Saveza 1991., Hladni rat je završio i komunizam je prestao postojati u velikim područjima Euroazije, osim u Kini i nekim manjim saveznicima. Premda je gore razmotrena taktika KPK privremeno smanjila nezadovoljstvo zemlje s komunizmom, ipak je navela Kinu prema trendu zarade novca, osjetilnog užitka i Pandorine kutije seksa, kockanja i droge.
U takvim okolnostima Falun Gong je predstavljen javnosti u svibnju 1992. Poučavajući principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije, ova tradicionalna praksa kultiviranja uzdigla je prirodu uma ljudi i poboljšala njihovo zdravlje. Sve više i više ljudi čulo je za Falun Gong, od usta do usta. Prema podacima kineskog Ministarstva javne sigurnosti, u srpnju 1999. u Kini je bilo oko 70 do 100 milijuna Falun Gong praktikanata.
Ovu praksu pohvalili su tada i visoki dužnosnici. Qiao Shi, bivši predsjednik Stalnog odbora Narodnog kongresa, uz odobrenje više od 100 drugih visokih dužnosnika, proveo je istraživanje u drugoj polovici 1998. godine. Na temelju rezultata istraživanja podnijeli su izvješće Politbirou navodeći da „Falun Gong koristi našoj naciji i ljudima na mnogo načina, a da pritom ne nanosi štetu.“ Istraživanje koje je provela Državna uprava za sport, također je pokazalo da je 98% sudionika istraživanja doživjelo poboljšanje zdravlja, nakon što su počeli prakticirati Falun Gong.
Unatoč ovim pozitivnim mišljenjima prema Falun Gongu, tadašnji najviši vođa KPK Jiang Zemin odlučio je suzbiti tu praksu u srpnju 1999. Naredio je svim medijima i policijskim snagama da kleveću Falun Gong, dok prate, hapse i pritvaraju praktikante. „Ne vjerujem da KPK ne može pobijediti Falun Gong,” izjavio je on na jednoj od središnjih radnih konferencija KPK.
Jiang se popeo na vodeću poziciju suzbijanjem studentskog demokratskog pokreta 1989. godine, a progon Falun Gonga je vidio kao priliku da dodatno ojača svoj osobni prestiž u hijerarhiji moći KPK. Međutim, zbog ogromne popularnosti Falun Gonga, progon u početku nije uspio dobiti široku podršku. Kako bi ubrzali progon, Jiang i njegov pomoćnik Luo Gan organizirali su inscenirani incident samospaljivanja na Trgu Tiananmen, kako bi oklevetali Falun Gong. Kroz kontinuiranu propagandu mržnje u medijima, obrazovanju, literaturi, zabavi i drugim mjestima, stvorili su mržnju u javnosti prema Falun Gongu i potaknuli progon na novu razinu.
Kako bi zagovarali progon, Jiang i njegovi sljedbenici iskušavali su dužnosnike napredovanjem u političkom životu, novcem i korupcijom. Oni koji su bili aktivni u progonu bili su nagrađeni promaknućima. Luo Gan, Zhou Yongkang i druge dužnosnike Jiang je unaprijedio u Stalni odbor Politbiroa KPK. Zlorabeći pravni, politički i ideološki sustav za suzbijanje Falun Gonga, KPK je dovela Kinu u kaos bezakonja. Moć države postala je osobno oruđe za Jiangov režim da progoni Falun Gong.
Kako je vrijeme odmicalo, učinak javnih zaposlenika, uspješnost poslovnih poduzeća, osobni prihodi stanovnika, pa čak i ocjene učenika bili su izravno povezani s njihovim javnim stavom prema Falun Gongu. To je dovelo do neviđene moralne degeneracije unutar zemlje. Dužnosnici su koristili svoju moć da zadrže ljubavnice, a obični građani također su maksimizirali osobnu korist laganjem i varanjem.
U prošlosti su učitelji, liječnici i suci bili među najčasnijim profesijama. Bili su usko povezani s integritetom, zdravljem i budućnošću društva. Ali s ovim novim pustošenjem, učitelji su se okrenuli sivoj ekonomiji kako bi zaradili više novca, umjesto da se ponašaju kao uzor svojim učenicima. Liječnici su također manipulirali sustavom za više bonusa, umjesto da zadovolje potrebe pacijenata. Prisilno vađenje organa Falun Gong praktikanata pretvorilo je modernu tehnologiju u mesnice. Suci, čuvari pravnog sustava i ljudskih prava, sada su postali glavni počinitelji odgovorni za jedno od najgorih kršenja ljudskih prava u modernoj povijesti – progon Falun Gonga.
Društvo s malo nade
Kada se izgubi dobrota i savjest, svi u društvu postaju žrtve.
Nakon što je starija žena po imenu Xu Shoulan pala na autobusnoj stanici, Peng Yu joj je pomogao ustati i poslao ju je u bolnicu na liječenje. Ali Xu je tužila Peng, navodeći da ju je Peng oborio. Kada je Peng branio svoju nevinost, sudac ga je odbio s riječima: „Ako je nisi srušio, zašto si joj pomogao i platio joj liječenje?" Ovaj incident postao je dobro poznat u Kini i izazvao je burnu raspravu. „Kada vidite starije ljude da padnu na zemlju, ne možete im pomoći da ustanu. U suprotnom će od vas biti iznuđen novac”, rekli su roditelji svojoj djeci, navodeći ovaj događaj.
Yueyue, dvogodišnju djevojčicu, oborio je automobil u Foshanu u provinciji Guangdong 13. listopada 2011. Vozač ju je čak namjerno pregazio drugi put. Kraj mjesta događaja prošlo je ukupno 18 pješaka, no nitko joj nije priskočio u pomoć. Na kraju je netko ipak pomogao, ali bilo je prekasno i Yueyue je umrla osam dana kasnije.
Istraživanje je pokazalo da je takva društvena apatija uzrokovana „nedovoljnim osjećajem sigurnosti”. No što to znači? U društvu u kojem se pravdom i pravnim sustavom manipulira kako bi se ciljali nevini, kada se ljudi odluče prešutno složiti suočeni s nezakonitim progonom Falun Gonga, kada su Falun Gong praktikanti uhićeni, pritvoreni i mučeni zbog svoje vjere, zato što su dobri ljudi, svi na kraju postaju žrtve.
KPK smatra „održavanje stabilnosti” najvažnijim fokusom. Imajući to na umu, svatko koga se smatra da je „prijetnja stabilnosti“ mogao bi biti meta. Te „prijetnje” uključuju odvjetnike za ljudska prava, građane koji apeliraju za svoja temeljna prava, vojne umirovljenike, one koji pate zbog krivotvorenih lijekova ili cjepiva, pa čak i građane koji vape za pomoć tijekom trenutnih izolacija i zaključavanja u vojnom stilu.
S masivnom mrežom nadzora, sofisticiranom tehnologijom prepoznavanja lica i naprednim alatima za internetsku cenzuru, svatko može postati sljedeća žrtva brutalnosti KPK. Nema izuzetaka.
U ovom kritičnom trenutku u povijesti, povratak dobrote i savjesti je od iznimne važnosti. Povratkom tradicionalnim vrijednostima, možemo pronaći put prema svijetloj budućnosti.
