Kinesko ime: 仲淑娟
Pol: Ženski
Dob: 66
Grad: Dalian
Provincija: Liaoning
Zanimanje: Zaposlenica Tehnološkog univerziteta Dalian
Datum smrti: 24. decembar 2021. godine
Datum posljednjeg hapšenja: 28. juni 2016. godine
Zadnje mjesto zatvaranja: Zatvor za žene u Liaoningu
Jedna 66-godišnja žena iz grada Daliana u provinciji Liaoning je pretrpila dugotrajno mučenje i dobila rak dojke dok je služila kaznu zbog prakticiranje Falun Gonga. Gospođa Zhong Shujuan je umrla u zatvoru za žene u Liaoningu 24. decembra 2021. godine, tri godine nakon što joj je odbijen zahtjev za medicinski i uvjetni otpust. Njeno je tijelo kremirano u prisustvu policije, tužioca i sudije koji su sudjelovali u izricanju presude.
Falun Gong, također poznat kao Falun Dafa, je tradicionalna duhovna i meditacijska disciplina koja je na meti progona kineskog komunističkog režima od 1999. godine.
Tokom protekle 22 godine, gospođa Zhong je bila sedam puta lišena slobode i zatvorena ukupno 12 godina zbog podržavanja svoje vjere. Bila je zatočena u zatvorskom centru Dalian 18 dana, centru za rehabilitaciju od droga 28 dana, prinudnom radnom logoru Dalian dvije godine i 40 dana, te logoru za prinudni rad Masanjia dva puta u trajanju dvije godine i četiri mjeseca prvi put i dvije godine i 16 dana drugi put. Osim toga, gospođa Zhong je u julu mjesecu 2009. godine držana u Centru za ispiranje mozga Luotaishan 21 dan, a u martu 2016. godine u bolnici 15 dana. Osuđena je na 7,5 godina nakon posljednjeg hapšenja 28. juna 2016. godine i ostala u pritvoru sve do svoje smrti 24.12.2021. godine.
Gospođa Zhong nije bila jedina osoba u svojoj obitelji koja je bila pogođena progonom. Njena kći, gospođa Li Xiuli, je doživjela psihički slom 2007. godine, u dobi od 27 godina, kao rezultat dugotrajnog maltretiranja od strane vlasti. Nikad se nije oporavila nakon traumatične policijske racije izvršene dok je bila sama kod kuće. Nakon jednog od uhićenja njezine majke, gospođa Li i njezin otac gospodin Li Kuan su bili toliko traumatizovani da nisu izlazili iz svoga doma duže od 40 dana. Nisu se usudili odgovarati na telefonske pozive niti otvoriti vrata. Ljudi su mislili da su umrli, a saznali su da su još živi tek nakon što su silom ušli u njihov stan.
Nakon posljednjeg hapšenja gospođe Zhong 2016. godine, njen je suprug bio pritvoren na pola mjeseca, a kasnije osuđen na tri i pol godine uvjetne kazne. Mentalno zdravlje njihove kćeri se zbog toga dodatno pogoršalo.
Hapšenje sa svojom kćerkom i pritvaranje skoro dva mjeseca
Gospođa Zhong, koja je 20 godina radila u suvenirnici Tehnološkog univerziteta Dalian, je Falun Gong prakticirati počela 1994. godine. Uskoro se oporavila od teškog reumatskog artritisa, a također je poboljšala svoj temperament. Kolege su je cijenile zbog njene uslužnosti.
U decembru mjesecu 2000. godine, nekoliko mjeseci nakon što je počela represija nad Falun Gongom, gospođa Zhong i njezina kćer su namjeravale krenuti međugradskim autobusom u Peking kako bi zatražile pravo na prakticiranje Falun Gonga. Budući da su Falun Gong praktikanti u Peking dolazili iz cijele zemlje, policija u Dalianu je tražila praktikante tako što su naređivali svim putnicima autobusa da verbalno kleveću osnivača Falun Gonga. Svako ko to nije učinio bi bio priveden. Budući da su gospođa Zhong i njezina kći odbile to učiniti, bile su pretražene i odvedene u Dalian centar za rehabilitaciju od droga u cilju progona.
Policija je iznudila više od 4.000 yuana od supruga gospođe Zhong, gospodina Li Kuana. Oni su nastavili iznuđivati novac od njega svaki put kad bi uhapsili njegovu ženu, a on je tražio njeno oslobađanje. Policija je također zaprijetila zatvorom kćerci ovog bračnog para ako odbije da se odrekne Falun Gonga. Kada se mlada žena odbila odreći svog uvjerenja, bila je zadržana u pritvoru 18 dana.
U Centru za rehabilitaciju od droga u Dalianu, gospođa Zhong je odbila recitovati pravila centra što je bio njen način mirnog protesta protiv nezakonitog pritvora. Stražari su joj stavili lisice i prislonili je uz zid. Zastrašivali su je i nisu joj dopuštali da spava do ranog jutra. Čuvar je njenu kćer udario po licu više od 20 puta. Probudili su je sljedećeg dana u 5 sati ujutro i natjerali je da stoji pognuta cijeli dan.
Gospođa Zhong je potom, 28 dana kasnije, prebačena u pritvorski centar Dalian. Nedugo nakon toga osuđena je na dvije godine u logoru za prinudni rad Dalian.
Brutalno mučenje i seksualno zlostavljanje u logoru za prinudni rad
U logoru za prinudni rad u Dalianu, zatvorenica po imenu Gao je šamarala gospođu Zhong po licu i mučila je jer je izjavila da će nastaviti raditi Falun Gong vježbe. Čuvari su je natjerali da se sagne tako da su joj obje ruke dodirivale potiljak, a glava bila između nogu. Tukli su je ako bi se pomaknula. Kako bi protestovali protiv progona, svi Falun Gong praktikanti zatočeni u radnom logoru su započeli štrajk glađu. Odvedeni su u sobu gdje su morali spavati na tankoj slamarici na podu.
Praktikanti su sljedeći dan bili odvedeni u kafeteriju. Nakon što su bile prozvane jedna po jedna, dva muška stražara bi ih zgrabili i izvukli van te ih natjerali u autobus. Dok su im stražari prijetili da će ih odvesti u zloglasni logor za prinudni rad Masanjia, autobus je samo dvaput kružio oko radnog logora i zaustavio se kod druge otrcane zgrade u blizini.
Nakon što je gospođa Zhong kasnije vraćena natrag u logor za prinudni rad Dalian, stražarke su joj uskraćivale san i nastavile je mučiti. Tri je puta bila zatvorena u samicu.
Kada je počela štrajk glađu u znak protesta, čuvarke su na silu hranile gospođu Zhong istom nosnom sondom koja je korištena na drugoj osobi, a da je nisu očistile. Na cijevi je još bilo kukuruznog brašna, prašine i dlaka. Kako bi povećali njezinu patnju, čuvarke su joj u više navrata izvlačili i izvlačili cijev u nos, zbog čega je plakala od boli. Stražarke su također organizovale da mladi maturanti policijske akademije gledaju nasilno hranjenje, kako bi im demonstrirali kako se ljudi muče.
Kako je gospođa Zhong odbijala jesti, čuvarke su joj vezale ruke iza leđa i zatvorile je u samicu. U samici su otvorile prozor i vrata kako bi je izložile hladnom zimskom vjetru.
Gospođa Zhong je po treći put bila zatvorena u samicu jer nije htjela nositi oznaku s imenom logora za prinudni rad. Čuvarke su je pretražile prije nego što su je zaključale u ćeliju. Zatim su joj skinule odjeću, zapušile joj usta prljavom krpom i objesile je za metalnu šipku u ćeliji. Zatim su joj povlačile noge na sve strane, uzrokujući jaku bol. Ubadale su je u stopala malim makazicama. Stavile su stolicu ispod nje i stalno udarale njezinim intimnim dijelovima o visoki ugao stolice. Također su je udarale nogama u intimne dijelove i ubadale je šiljatom drškom krpe. Stidni dijelovi su joj bili izranavljeni, zagnojeni i natečeni. Obilno je krvarila. Bilo je toliko bolno da je povikala i ispljunula krpu nabijenu u usta. Uže kojim je bila vezana je puklo tokom borbe.
Čuvarke su zatim napunile staru bocu od koka-kole vodom i sipale joj je u usta. Ako bi odbila otvoriti usta, udarale su je bocom. Zbog toga su joj usta bila sva natečena. Čuvarke su kasnije donijele komad papira i olovku i naredile joj da napiše izjavu da se odriče Falun Gonga. Kad je odbila, čuvarke su je nastavile mučiti.
Mučenje je počelo u 13:00 sati i trajala je do 20:00 sati. Kad je gospođa Zhong konačno spuštena, pala je u nesvijest. Noge i ruke bile su joj jako slabe, a hlače natopljene krvlju i urinom. Tri zatvorenice koje su je mučile naredile su joj da napiše: “Pogrešno je ne nositi oznaku s imenom logora za prinudni rad”.
Dvije stražarke su kasnije odvukle gospođu Zhong u sobu za "strogi nadzor" i vezale je za „samrtnu postelju“. Na krevetu je bilo samo nekoliko drvenih dasaka, a nije bilo ni pokrivača ni čaršafa. Stidni dijelovi su joj krvarili, daske su bile natopljene krvlju. Na glavu su joj stavile i napravu za mučenje nalik kacigi.
Kasnije je smjela ići na toalet dva puta dnevno. Ruke su joj bile jako natečene od mučenja na „samrtnoj postelji“. Kad je išla na WC ili jela, čuvarke su joj otvarale lisice samo na jednoj ruci. Ruke gospođe Zhong su bile toliko izranavljene da u tom trenutku nije mogla ništa uhvatiti. Dugo joj je trebalo da postupno povrati neki osjećaj u rukama.
Gospođa Zhong je držana na „samrtnoj postelji“ osam dana od čega je dobila dekubitus. Kada su joj čuvarke skinule kacigu s glave, na glavi joj je bila bolna kvrga, a uši su joj bile crvene i natečene. Tek tada su stražarke prekinule ovaj krug mučenja.
Gospođa Zhong nije mogla spavati noću od bolova. Ipak, čuvarke su je i dalje prisiljavale na neplaćeni rad, a da joj nisu dale vremena da se oporavi. Kako bi spriječile da druge zatvorenice vide njezine ozljede, čuvarke joj nisu dopustile tuširanje i produžile su joj kaznu za 40 dana.
Uz stalnu torturu, čuvarke su također vrlo često vršile inspekciju tijela gospođe Zhong. Jednom je kažnjena sa 200 yuana, kada je na njoj pronađeno Falun Gong predavanje. Kada je gospođa Zhong puštena na slobodu u novembru mjesecu 2002. godine, njenom je suprugu trebalo puno truda da natjera radni logor da oslobodi stanje od 2.000 yuana sa računa platnog spiska u prodavnici.
Mučenje u logoru za prinudni rad Masanjia
U martu mjesecu 2003. godine, mjesec dana nakon što je gospođa Zhong puštena iz logora za prinudni rad Dalian, prijavljena je da je u Walmartu razgovarala s ljudima o Falun Gongu i bila uhapšena. Dobila je dvije godine u logoru za prinudni rad Masanjia. Tamo je bila prisiljena ustajati u 4 sata ujutro i nije smjela ići u krevet prije 23 sata ili ponoći. Mučenje je eskalirano tri mjeseca kasnije jer je i dalje odbijala odustati od prakticiranja Falun Gonga. Čuvarke su je verbalno zlostavljale, uskraćivale joj san i izlagale je niskim temperaturama.
U jesen su zatvorenice bile prisiljene guliti kukuruz. Gospođa Zhong imala je veliku kvrgu na zapešću, koja je bila toliko bolna da nije mogla uzeti alatke potrebne za guljenje kukuruza. Kada je gospođa Zhong odbila nastaviti posao, stražarke su joj naredile da briše kafeteriju i guli češnjak.
Nakon što je sav kukuruz bio oljušten, čuvarke su krenule u još jednu rundu pokušaja “prevaspitavanja”. Praktikantice su bile mučene i lišavane sna ako se ne bi odrekle svoje vjere. Jednom prilikom gospođi Zhong nije bilo dopušteno spavati šest dana zaredom. Čuvarke su je natjerale da stoji i ona je zaspala stojeći.
Jednom ju je ponižavalo deset zatvorenica koje su joj lijepile bilješke na lice, nos i vrat. Stavile su joj visok šešir i stavile papirnati pojas s riječima koje su klevetale Falun Gong na nju. Skinule su joj odjeću i napisale riječi koje su klevetale Falun Gong na njenom tijelu i odjeći. Bila je prisiljena hodati unaokolo i bila pretučena dok je hodala. Stražarke i zatvorenice su je gurale, tukle i štipale. Ova vrsta zlostavljanja je trajala oko tri mjeseca.
Kasnije su policajci iz policijske uprave došli i ispitali gospođu Zhong. Pitali su je je li bila mučena i koji je zločin počinila. Odgovorila je da nije počinila nikakav zločin i nastavila objašnjavati kako je imala koristi od prakticiranja Falun Gonga.
Tokom eskalacije progona, praktikanti su dobivali samo kuhani kukuruzni hljeb i kisele krastavce za sva tri obroka, svaki dan tokom šest mjeseci. Kukuruzni hljeb nije bio potpuno pečen i iznutra je bio sirov. Gospođa Zhong bila je u samici za doček Kineske Nove godine 2005. godine. Produžili su joj kaznu za četiri mjeseca prije nego što je bila puštena na slobodu u julu mjesecu 2005. godine.
Druga kazna u logoru za prinudni rad Masanjia
U martu mjesecu 2007. godine gđa Zhong je prijavljena za dijeljenje informativnih Falun Gong materijala. Uhapsili su je policajci iz stanice saobraćajne policije Huadong pa je dobila još dvije godine prisilnog rada u logoru za prinudni rad Masanjia. Svaki dan je bila prisiljena raditi teške poslove od 5 ujutro do ponoći, noseći teret za troje ljudi.
Krajem jula mjeseca 2007. godine stražarka Zhao Guorong je naredila drugim zatvorenicama da natjeraju gospođu Zhong da potpiše formular za procjenu. Tukle su je kad je odbila potpisati. Gurnule su je na tlo i žestoko pretukle. Odjeća joj je bila poderana, a ona sva je bila u modricama. Ruke su joj krvarile. Zhao joj je udarila glavom o metalni ormarić, što je rezultiralo velikom čvorugom na glavi.
Zhao je ponovno naredila zatvorenicama da natjeraju gospođu Zhong da potpiše formular za evaluaciju krajem avgusta mjeseca. Druga zatvorenica ju je šokirala električnom palicom. Kada se gđa Zhong tome opirala, jedna joj je zatvorenica zavrnula desnu ruku iza leđa i gurnula je na sto. Dvije su je zatvorenice tada uhvatile za ruku i pokušala je natjerati da se potpiše.
Kako je gospođa Zhong u oktobru mjesecu i dalje odbijala da potpiše formular, Zhao ju je pretukla i odvukla u kancelariju. Cipele gospođe Zhong su spale i njena se odjeća poderala dok su je vukli. Zhao ju je pljusnula po licu i tukla štapom prekrivenom tkaninom. Gospođa Zhong se onesvijestila, a nos joj je počeo krvariti. Druga ju je zatvorenica udarala papučom sve dok joj odjeća i lice nisu bili obliveni krvlju.
Druga stražarka je naredila ljekarima da na njoj koriste "mučenje rastezanjem". Glava joj je bila stavljena ispod gornjeg nivoa kreveta na kat, ruke su joj bile vezane lisicama za dvije strane gornjeg nivoa, a noge su joj bile vezane za donji nivo uz potporu metalnog stativa, prisiljavajući je da se savije u struku . Nekoliko minuta tog mučenja bilo je nepodnošljivo, a ona je tako ostala razvučena dva dana.
Gospođa Zhong je radila u radionici 30. novembra 2007. godine, kada joj je Zhao naredila da ponovno potpiše formular za evaluaciju. Kada je gospođa Zhong odbila, Zhao ju je ošamarila po licu, gurnula na tlo i snažno je udarila nogom. Gospođa Zhong je povratila krv. Usta su joj bila razderana, lice natečeno, a po cijelom tijelu je bila u modricama. Bilo joj je strahovito bolno disati ili govoriti nakon toga, a imala je poteškoća da ledne i da ustane. Više od deset dana gotovo ništa nije jela, no ipak je bila prisiljena da nastavi sa radom uprkos njenom stanju.
Gospođa Zhong je počela dobivati napade panike od mučenja. Kada bi joj stražarke noću pretražile ćeliju i dodirnule je, ona bi se prestrašila i vrisnula: “Neko me tuče! Neko me tuče!”
Osuđena na 7,5 godina zatvora
Gospođu Zhong su uhapsili službenici policijske stanice Zhonghualu 11. marta 2016. godine, dok je s ljudima razgovarala o Falun Gongu. Ona je skočila s drugog sprata policijske stanice kako bi pobjegla pa se povrijedila. Prevezena je u Narodnu bolnicu broj 3. u Dalianu, gdje ju je nadzirala policija. CT i MRI snimci su pokazali da joj je donji dio leđa bio ozlijeđen. Gospođa Zhong je inzistirala da se vrati kući nakon 15 dana provedenih u bolnici.
Kad se vratila kući, učila je Falun Gong knjige i svaki dan radila Falun Gonga vježbe. Uskoro je ponovno mogla sjediti, hodati i obavljati kućanske poslove. Međutim, nakon što joj se zdravlje oporavilo, ponovno je bila uhapšena.
Policija je upala u dom gospođe Zhong ujutro 28. juna 2016. godine. Zaplijenili su joj, između ostalog, desetke primjeraka Falun Dafa knjiga, fotografije osnivača Falun Gonga, računar, printer i CD snimač. Njezina je tročlana porodica bila odvedena u policijsku stanicu Chunhai. Njezin muž i kćerka s duševnim smetnjama su te noći pušteni i stavljeni pod stambeni nadzor.
Gospođa Zhong je prebačena u pritvorski centar Yaojia u Dalianu. Njeno je hapšenje odobreno 22. jula, a kasnije je bila osuđena na 7,5 godina. Gospođa Zhong je držana u pritvorskom centru više od dvije godine i prebačena u zatvor za žene u Liaoning 28. avgusta 2018. godine.
Iako zakon dopušta zatvorenicima da se žale na svoje presudu, Zatvor za žene u Liaoningu je sprječavao Falun Gong praktikantice da podnose žalbe, a također ih je prisiljavao da pišu garantne izjave kojima se odriču svoje vjere. One koje su to odbile nisu dobile ni toaletni papir ni higijenske uloške. Gospođi Zhong i nekolicini drugih praktikanata su bile zaplijenjene stvari po dolasku u zatvor. Pola godine nisu dobile nikakav toaletni papir i bile su prisiljeni čistiti se s malom količinom vode.
Nakon što je bila u zatvoru 3,5 godine, gospođi Zhong je bio dijagnosticiran rak dojke. Njena je porodica zatražila medicinski uvjetni otpust, ali je njihov zahtjev odbijen. Preminula je 24.12.2021. godine.
Porodične patnja: kći je postala psihički invalid, muž proveo u pritvoru pola mjeseca
Progon je uticao na život gospođe Zhong, ali i nanio nepopravljivu štetu njenom suprugu i kćerci.
Kći gospođe Zhong, gospođa Li Xiuli je kod kuće bila poslušno dijete i najbolji student u tehničkoj školi na univerzitetu za financije i ekonomiju Dongbei. Imala je 20 godina kada je 1999. godine diplomirala na fakultetu. Njen je otac koristio svoje veze kako bi joj našao posao, ali ona je insistirala da sama nađe posao.
2003. godine su policajci iz saobraćajne policije Huadong pretresli dom gospođe Zhong. Mlada gospođa Li, koja je tada imala 24 godine, ih pokušala je spriječiti. Policija ju je s četvrtog kata odvukla na prvi, a kasnije u policijsku stanicu. Bila je uplašena i postala depresivna. Kada je njihov dom po drugi put bio pretražen 2007. godine, ona je bila sama u kući i bila traumatizovana. Ima je slom živaca i od tada je psihički bolesna. Često je odlazila od kuće i lutala bez cilja. Njen otac, gospodin Li Kuan, je trpio ogroman pritisak zbog progona, a bolest njegove kćeri i njegovo zdravlje su se pogoršali, zbog čega je izgubio sve zube.
Nakon jednog od hapšenja gospođe Zhong, njen muž i kćerka se više od 40 dana nisu usuđivali izaći iz kuće i jeli su samo rižinu kašu za obroke. Bili su toliko traumatizovani da nisu odgovarali na telefonske pozive niti otvarali vrata ako bi netko pokucao. Na radnom mjestu njenog supruga, Dalian Petroleum Chemical Company, su mislili da su otac i kćer umrli kod kuće i nasilno su ušli u njihov dom, da bi otkrili da su još živi.
Gospođa Li je kasnije odvedena u duševnu bolnicu i nakon nekog liječenja ponovno je poželjela vidjeti svoju majku. Otac ju je odveo u logor za prinudni rad Masanjia, ali je njihov zahtjev da vide gospođu Zhong bio odbijen. Gospođa Li je kleknula i preklinjala čuvare, ali su im čuvari i dalje odbijali dopustiti da je vide. Gospođa Li je zaplakala i otišla. Nakon toga je postala razdražljiva i teškog karaktera, a simptomi su joj se pogoršali. Često je odlazila od kuće i bježala negdje. Gospodin Li ju je onda svugdje morao tražiti. Stanje joj se pogoršavalo svaki put kad bi njezina majka bila uhapšena.
Gospođa Li je nastavila plakati 2017. godine, nakon što nije vidjela svoju majku više od godinu dana nakon posljednjeg hapšenja. Gospodin Li nije imao izbora nego odvesti svoju kćer u pritvorski centar. Plakala je kada su joj čuvari rekli da posjete nisu dopuštene.
Vlasti su gospodina Lija držale bez informacija nakon što je 10. aprila 2017. održano tajno ročište za njegovu suprugu. Kada je nekoliko mjeseci kasnije otišao na sud da se raspita o njenom slučaju, sudija mu je odbio dati novosti, ali mu je naredio da potpiše izjavu o odricanju od Falun Gonga. Gosp. Lija je isti sudija pozvao početkom februara mjeseca 2018. godine. Sudija mu je rekao da potpiše garantnu izjave, ali je on opet odbio.
Gospodin Li je dobio telefonski poziv od istog sudije 7. marta 2018. godine. Otišao je na sud, da bi bio uhapšen na licu mjesta. Dok je bio pritvoru, odbor stanara mu je pretresao kuću. Zdravlje njegove kćeri se brzo pogoršalo nakon hapšenja gospodina Lija i nije više mogla noću spavati.
Kako je gospodin Li odbio potpisati garantne izjave, nije mu bilo dopušteno vratiti se kući. Policajci su mu pokazali snimke njegove kćeri kako plače kod kuće. Nemajući drugog izbora, gosp. Li je potpisao izjave. Poslije je saznao da je osuđen na 3,5 godine uvjetno. Pušten je nakon pola mjeseca, ali je bio prisiljen nositi elektronski uređaj za praćenje i zabranjeno mu je putovati u grad Shenyang da posjeti svoju rodbinu.
Povezani izvještaji:
Gospođa Zhong Shujuan iz Dalianau provinciji Liaoning, treći put osuđena na logor za prinudni rad
Falun Dafa praktikanti okrutno mučeni u prisilnom radnom logoru Masanjia
Pet puta pritvarana, šest i pol godina teško proganjana
Starija gospođa Zhong Shujuan je ponovno uhapšena
Svi članci, grafike i sadržaj objavljeni na Minghui.org zaštićeni su autorskim pravima. Nekomercijalno umnožavanje je dozvoljeno, ali je potrebno navesti atribuciju uz naslov članka i vezu do originalnog članka.
