Nedavno sam shvatio da kada imam sukobe sa drugim ljudima uvijek za to prvo njih optužujem, a za kasnije odlažem ideju da gledam unutar sebe. Ovo zapravo nije pravi način gledanja unutar sebe.
Na primjer, postojala je lokalna praktikantica koja je pravila dosta pometnje u našoj grupi za vježbanje i verbalno maltretirala druge praktikante kad bi došlo do nesuglasica. Vidjevši kako nanosi štetu velikom broju praktikanata, u meni se prema njoj razvila velika ljutnja. Kad god bih na nju pomislio, ili kad bi pak netko spomenuo njeno ime, odmah bih osjetio ogorčenost. Zapravo sam zaboravio da prvo trebam gledati u sebe i na svoje vlastite vezanosti. Pitanje je zašto sam uvijek ja uviđao ovu nepravdu?
Prije nekoga vremena sam imao mali sukob sa jednom drugom praktikanticom. Kad god bih od nje tražio da mi pomogne na nekom Dafa projektu, ona me uvijek odbijala. Osjećao sam da ne želi da ju zamaram i počeo sam se i na nju ljutiti.
Zamijetio sam kako ova praktikantica donosi svoj mobitel na naše mjesto za učenje Fa, a također da je i njen sjedeći položaj nepravilan. Dok sam ju podsjećao na sigurnosne elemente, počeo sam da zbog nje osjećam krivicu u srcu. Zašto je ona tako nesmotrena po pitanju naše sigurnosti, i kako je moguće da pokazuje toliko nepoštovanje prema Učitelju i prema Fa?
Moja sklonost da se nerviram i krivim druge kada se ono što oni rade nije uklapalo u moje predodžbe ili je doticalo moje vezanosti je nastavila rasti i uvećavati se. Počeo sam svjestan da je taj osjećaj ljutnje ona vrsta osjećaja koja vrlo lako može preuzeti kontrolu nada mnom. Zapravo sam išao u potpuno suprotnom smjeru od načela univerzuma, Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije, i kao takav bih trebao biti uklonjen za vrijeme Fa ispravljanja.
Zašto sam razvio ovaj osjećaj ljutnje?
Kada bi se pojavio sukob, ja sam uvijek o njemu razmišljao u okviru ljudskog razumijevanja. Uvijek sam imao tendenciju za potvrđivanje vlastite važnost i nastojao zaštititi „vlastite osjećaje,“ „moje razumijevanje stvari,“ „moje zanimanje,“ ili pak „moju reputaciju“ i sl. Ovdje se radilo o ljudskim vezanostima. Zapravo je glavni uzrok moje ljutnje bilo „moje samoljublje.“
Drugim riječima, ako uspijem nadići razinu razmišljanje „sve se vrti oko mene“ i doista početi prvo razmišljati o drugima, i ako mogu dati sve od sebe da pomognem kolegama praktikantima i mirno za njih slati ispravne misli, hoće li se kod mene pojavljivati mržnja kada se pojavi konflikt?
Ako ovu stvar pogledamo s točke motrišta Fa ispravljanja, ljutnja može imati i povijesne razloge za svoje postojanje, kao što su karmičke veze među praktikantima, ili pak da stare sile koriste zazore među nama i uvećavaju takve konflikte.
Supstanca ljutnje će stvoriti razdor između nas, i to će se umiješati u trenutku kada potvrđujemo Fa. I naročito sada kada je ostalo još samo malo zla, šteta koju može uzrokovati ljutnja može imati utjecaja na to kako mi surađujemo kao grupa.
Dodatno, zato što većina praktikanata ne govori o osjećaju ljutnje koji se kod njih pojavljuje, također nećemo biti u stanju vidjeti na površini njeno snažno manifestiranje. Tako ova problematika često može biti zanemarena. Međutim, šteta koju ovo može nanijeti može biti ozbiljna.
Mržnja je zid koji sprečava praktikante da doista gledaju unutar sebe. Ona je također u vezi s mnogo drugih ljudskih vezanosti, kao što je potvrđivanje sebe, ne vođenje računa o drugim ljudima, ne uvažavanje drugih ljudi ili nedostatak Dobrodušnosti.
Ljutnja je loš entitet. Gledano sa drugog aspekta, ona je demon koji živi od tvari ljutnje koju emitiraju Dafa učenici. Hajde da svi rastvorimo ljutnju u našim srcima i da joj ne dopustimo da više stvara podjele među nama.
