Imao sam medicinsku diplomu, ali nisam imao kliničkog iskustva. Bolnica u kojoj sam radio otpustila me 2012. godine jer sam odbio prestati prakticirati Falun Dafa. 2017. godine zaposlio sam se u bolničkoj ustanovi za njegu.
Ustanova za njegu me je zaposlila kao liječnika jer sam imao liječničku licencu. Dvije godine sam studirao na Institutu za obrazovanje odraslih Sveučilišta tradicionalne kineske medicine Heilongjiang, nakon čega je uslijedila godina povremenog stažiranja. Iskreno sam im rekao da nemam kliničkog iskustva, ali odgovorna osoba je rekla da je u redu da učim na poslu. Imao sam 47 godina.
Prateći direktora ili druge liječnike dok smo bi obilazili odjele, pažljivo sam zapisivao u svoju bilježnicu dijagnoze, opće stanje i lijekove za svakog pacijenta. Direktor i druga dva liječnika su bili mlađi od mene, ali mi nije smetalo. Postavljao sam pitanja i tražio savjete od njih, kao i od medicinskih sestara.
U slobodno vrijeme čitao sam medicinske knjige i pretraživao slučajeve na internetu. Također sam se upoznao s individualnom situacijom svakog od više od 100 starijih pacijenata. Naučio sam tijek rada i procedure za prijem novih pacijenata, njihovo ocjenjivanje i stvaranje datoteka. Nakon četiri mjeseca počeo sam samostalno dežurati.
Ne uzimati za zlo tuđe greške
U početku, budući da sam bio novi, medicinske sestre su mi otežavale posao jer nisu htjele puno raditi.
Na primjer, pacijent je imao groznicu. Propisao sam oralni lijek koji se daje ujutro, ali su medicinske sestre namjerno odgodile njegovu primjenu do poslijepodneva; neki lijekovi i infuzija zahtijevaju određenu brzinu kapanja, ali one nisu strogo slijedile pravila. Čak su se dogovarale s drugim liječnicima (s kojima su bile u dobrim odnosima) i prebacile su naknadu za liječenje koja je trebala pripadati meni na te liječnike (naknade za liječenje generiraju proviziju).
Osim toga, direktor je bio spreman okriviti mene za sve probleme kako bi sebe zaštitio; drugi je liječnik jedva čekao da me vidi kako patim, pretvarajući se da suosjeća sa mnom.
Osjećao sam veliki pritisak i postao sam uznemiren. Kad sam se podsjetio da sam Falun Dafa praktikant, smirio sam se. Ništa me ne bi trebalo uznemiravati.
Bez obzira na to kako su se ponašali prema meni, ja sam se prema njima odnosio iskreno i dobro. Nisam im zamjerio, a svoj sam posao radio savjesno i odgovorno. Sestre ponekad namjerno ili nenamjerno ne bi ispunile svoje odgovornosti, pa sam sam obavljao više poslova. Dok sam bio na dužnosti, provjeravao sam bolesne stanovnike nekoliko puta dnevno, unatoč dodatnom poslu.
Sestra koja mi je zadala najviše problema spremala se dati otkaz. Dan prije nego što je otišla, naručio sam hranu za van i pozvao je da jede sa mnom. Objasnio sam joj istinu i rekao: „Ovo dijelim s vama u nadi da ćete u budućnosti biti sigurni.“ Bila je jako dirnuta i složila se da se povuče iz Kineske komunističke partije (KPK) i njenih omladinskih organizacija i više puta mi se zahvalila.
Jednog dana bio sam na dužnosti kod drugog liječnika. Stariji čovjek koji je bio prikovan za krevet požalio se na bol u nozi. Liječnik ga je otišao pregledati i rekao da je dobro. Bio sam glavni dežurni liječnik pa sam otišao provjeriti starca i vidio da mu je lijevi skočni zglob pogrešno podešen - ispostavilo se da je riječ o prijelomu. Odmah sam ga liječio. To poslije nikome nisam spomenuo.
Slične stvari su se dogodile nekoliko puta. Kad god sam otkrio da su drugi liječnici pogrešno dijagnosticirali situaciju, tiho bih se pobrinuo za to.
S vremenom se svačiji stav prema meni promijenio. Jedna medicinska sestra koja je iza leđa uvijek loše govorila o meni i nije bila voljna raditi sa mnom, rekla je: „Radit ću na smjeni doktora Wang-a (moj pseudonim), ali ne kod drugih.“ Druga dva liječnika sada me također poštuju.
Jednog dana direktor mi je rekao: „Netko vas je ogovarao pred izvršnim direktorom i on mi je rekao da vas otpustim. Rekao sam izvršnom direktoru: 'Ako ga želite otpustiti, trebali biste otpustiti mene, jer je on najbolji.'“
Ponašao sam se prema principima Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije
U Kini liječnici dobivaju proviziju za infuziju. Dakle, kad je dijagnosticirano stanje pacijenta, direktor nas je uvijek zamolio da razgovaramo s obitelji i pokušamo propisati infuziju ili lijekove koji stvaraju proviziju.
Kao Falun Dafa praktikant koji slijedi principe Istinitosti, Dobrodušnosti, Tolerancije, ne mogu imati koristi na tuđi račun. Infuziju propisujem samo kad je to zaista potrebno i propisujem lijekove koji odgovaraju bolesti.
Na primjer, jedan pacijent prikovan za krevet s upalom pluća povremeno je imao vrućicu. Ostali liječnici propisivali su lijekove koji bi generirali proviziju. Prošlo je nekoliko dana, ali mu groznica nije pala. Kad sam bio na dužnosti koristio sam protuupalne lijekove koji nisu stvarali nikakvu proviziju, a starčevo se stanje brzo popravilo.
Jednog dana nakon kineske Nove godine, starac je opet imao temperaturu. Zbog epidemije, laboratorijski testovi i lijekovi za svakoga s temperaturom morali su biti prijavljeni nadzorniku, što bi bilo vrlo problematično. Ostali liječnici su mu upravo dali oralne lijekove, ali kad sam bio na dužnosti, slušao sam njegova pluća i dijagnosticirao mu plućni izljev, pozivajući se na njegovu povijest bolesti.
Nekoliko dana sam ga držao na infuziju i davao mu protuupalne lijekove. Starčeva groznica je prestala ubrzo. Njegovateljica je komentirala da sam je zadivio.
S vremenom su mi mnogi njegovatelji vjerovali, a pacijenti bi odgodili liječenje ako ja nisam bio na dužnosti. Njegovatelji i rodbina pacijenata čak su dolazili kod mene kad su bili bolesni.
Vjerovali su mi i članovi obitelji pacijenata. Kad bi drugi liječnici pacijentima dali infuziju, članovi obitelji ponekad bi tražili da se zaustavi davanje lijeka kad bi vidjeli cijenu; ali u mom slučaju rekli bi: „Slobodno upotrijebite bilo koji lijek koji smatrate prikladnim, a ja ću to platiti.“
Znam da sam zbog milosti Dafa i učenja Učitelja Lija (osnivača Falun Dafa) u položaju u kojem sam danas. To je postavilo dobre temelje za objašnjavanje istine kasnije.
Otpuštanje sebičnosti
Ljudi u staračkom domu mogu iznenada preminuti. Direktor nam je rekao da ih, ako imaju vitalne znakove ili ne, trebamo uvijek pokušati oživjeti kako bi nam, s jedne strane, liječenje donijelo dodatni prihod, a s druge strane kako bismo izbjegli pravnu odgovornost.
Prošle godine tijekom epidemije, direktor i jedan liječnik radili su reanimaciju na nekoliko mrtvih pacijenata. Medicinske sestre i njegovatelji žalili su se na to jer im je to dodatno opteretilo posao i otežavalo njegovateljima odijevanje pokojnika. Iza njihovih leđa su komentirali da su direktor i njegova družina opsjednuti zarađivanjem novca.
Jednog dana pacijent je iznenada preminuo i nije imao vitalne znakove. Liječnica s kojom sam radio zamolila me je da obitelji kažem da smo ga pokušali reanimirati, ali nismo uspjeli. Da sam to učinio, tada bih morao dati liječnički nalog za reanimaciju i propisati puno lijekova, što bi obitelj stajalo nepotrebnih troškova.
Kao praktikant, ne mogu ići protiv svoje savjesti zbog osobne koristi, pa sam rekao: „Ne brinite, reći ću obitelji istinu. Bit će sve u redu.“ Kad sam nazvao, obitelj je samo pitala u koliko sati je preminuo, što trebaju učiniti dalje i ništa drugo.
Imali smo još jednog starijeg pacijenta čija je kći jako brinula o njemu. Bila je vrlo zahtjevna i stalno je dovodila u pitanje naš rad. Jednog ranog jutra starac je iznenada preminuo. Zvao sam njegovu kćer, ali telefon je bio isključen.
Nisam rekao starčevoj ženi, plašeći se da je prestara da podnese šok, niti sam pokušao uzaludno oživljavanje. Kad je direktor saznao za to, optužio me je što ga nisam pokušao oživjeti. Rekao mi je da ću sam snositi posljedice.
Nije mi smetao njegov stav. Poslije osam sati ujutro uspio sam kontaktirati starčevu kćer i reći joj vijesti. Bila je iznenađujuće mirna i nije pravila nikakve probleme.
Kako je vrijeme prolazilo, vidjevši da sam savjestan i pošten u svom poslu, direktor je postao opušteniji i sve mi je više vjerovao. U prošlosti nas je uvijek podsjećao da se zaštitimo i govorio nam kako izbjeći odgovornost, ali to gotovo nikad nije spominjao meni.
Nikada se nisam borio za svoje beneficije. Moje provizije bi obračunao direktor, koji mi nikada nije objasnio kako je to urađeno. Moje su provizije bile vrlo niske, ali to nikada nisam osporavao. Uzeo bih koliko god mi je dano.
Prošle godine su mi se obratili članovi zajednice tijekom takozvane kampanje „Nula“ koju je pokrenula KPK. („Nula“ kampanja je zajednički napor kineskog režima da prisili svakog Falun Dafa praktikanta na crnoj listi vlade da se odrekne svog vjerovanja). Objasnio sam im istinu i odbio potpisati njihove papire.
Bio sam zabrinut da će doći na moje radno mjesto da me maltretiraju i da će to negativno utjecati na ljude ovdje (od kojih su se mnogi već povukli iz KPK i povezanih organizacija), pa sam podnio ostavku direktoru.
Direktor je učinio sve što je mogao da me zadrži iako je znao da prakticiram Falun Dafa. Na kraju je rekao: „Tražit ću povišicu za vas - molim vas ne odlazite, u redu?“ Nije mi preostalo ništa drugo nego ostati i prihvatiti povišicu. Ovdje sam radio četiri godine i ipak sam imao pravo na to. Članovi zajednice se više nisu vratili.
Moja misija
U posljednje četiri godine većini njegovatelja sam objasnio istinu i dao im kalendar za objašnjavanje istine. Svi su im se kalendari svidjeli i stavili su ih u svoje sobe. Znao sam da su se neki njegovatelji jako loše odnosili prema pacijentima, a neki su čak prodavali lijekove koji su bili prepisani drugim pacijentima itd. Ostavio sam po strani sve svoje negativne misli i objasnio im istinu. Otkrio sam da su, nakon što su saznali istinu, svi njegovatelji poboljšali svoje ponašanje.
Također bih pacijentima objasnio istinu kad su bili budni. Jedna je starica bila sveučilišna profesorica koja je bolovala od blagog slučaja Alzheimerove bolesti. Uvijek je govorila s visoks. Rečeno mi je da je nekad prakticirala Falun Dafa.
Jednog dana otišao sam u njezinu sobu i upitao je: „Znate za Falun Dafa, zar ne?“ Na trenutak je zastala i nije odgovorila. Rekao sam: „Ako često govorite: „Falun Dafa je dobar“, imat ćete dobar dan.“ Kimnula je.
Pitao sam je li član Partije. Kad je rekla da jeste, nastavio sam: „Zašto onda ne napustite Partiju? KPK je učinila toliko loših stvari, a sada će je Nebo uskoro uništiti. Sada Vam mogu dati pseudonim i pomoći vam da istupite iz KPK. Uozbiljila se i odgovorila: „Da!“
Poslije, kad sam obišao odjel i pozdravio je, više nije držala govore na dugo i na široko niti se obraćala s visoka.
Objasnio sam istinu o Dafa gotovo cijelom medicinskom osoblju i svojim čestim kontaktima te ih uvjerio da se povuku iz tri komunističke organizacije. Neki od njih se još nisu povukli, ali se slažu da su praktikanti Falun Dafa dobri ljudi.
U posljednje vrijeme, kroz učenje Fa i čitanje članaka sa Minghuija, obraćam više pažnje na „sebičnost“ i „ja“ u mom govoru i postupcima. Shvatio sam da je kultivacija bezuvjetno gledanje unutar sebe i otpuštanje sebe.
Shvatio sam da su često ono čega se držimo naše ljudske misli, predodžbe, navike i naše „ja“. Shvatio sam da je „ja“ još teže otpustiti od materijalnih interesa, i još teže otpustiti od naklonosti.
Želim pojačati intenzitet učenja Fa, ukloniti ovu prepreku na putu moje kultivacije i poboljšati obavljanje tri stvari.
Hvala, milostivi i cijenjeni Učitelju! Hvala vam, kolege praktikanti!
