[Međunarodna internetska fahui] Držim smjer i vjerujem u Učiteljeve aranžmane: Moje putovanje dugo 16 godina sa The Epoch Timesom

(Minghui.org)

Pozdrav Učitelju! Pozdrav kolegama praktikantima!

Gotovo čitava moja kultivacija je bila putovanje vezano za medije. Svoj prvi članak sam napisala u januaru mjesecu 2005. godine, ubrzo nakon pokretanja Epoch Timesa na engleskom jeziku. Bila sam prilično nova praktikantica i nisam razumjela što je to Epoch Times. Sjećam se da sam se pitala mogu li napisati nešto dovoljno profesionalno da bi bilo objavljeno. Nisam znala da sam već bila jedna od najkvalifikovanijih saradnika koje smo imali.

Moj život prije kultivacije je uredio Učitelj [Učitelj Li Hongzhi, osnivač Falun Dafa] za ovo djelo. Magistrirala sam političke nauke; Oduvijek sam bila strastveni čitalac i pisac; Cijeli sam život pratila vijesti, a na prethodnim sam poslovima bila obučavana da obučavam druge.

Početkom 2009. godine, suprug i ja smo se preselili u New York, a ja sam postala prva urednica časopisa za vijesti iz svijeta.

U ranim smo danima prešli od toga da znamo malo ... do saznanja koliko malo znamo ... te pokušaja da otkrijemo kako naučiti ono što nismo znali. Bili smo slabo organizovana grupa honorarnih volontera koji su pokušavali izgraditi temelje medijskog imperija. Imala sam vjeru u Učitelja i Fa i u to da nam je suđeno da postanemo glavni medij i igramo značajnu ulogu u spašavanju živih bića, ali zaista nisam imala pojma kako ćemo ikada dotle stići.

Putem je sigurno bilo puno prilika za kaljenje! Podijelit ću ovdje s vama jednu epizodu od prije nekoliko godina koja mi je promijenila način razmišljanja u radu za medije i vjerujem da je to bio prelomni trenutak za engleski Epoch Times.

Na teži način naučiti šta znači biti jedno tijelo

Epoch Times, izdanje na engleskom jeziku je, 2016. godine gubio mnogo novca. Još jedan put smo se morali smanjivati ​​od dnevnog do sedmičnog izdanja kako bismo uštedjeli novac.

Mnogi zapadnjaci, veterani, su bili sigurni da su naši problemi posljedica sila van naše kontrole: Bilo je teško privući oglašivače jer je na The Epoch Times gledano kao na etnički kineski list; također nije pomoglo ni to što su većina prodavača bili Kinezi; zamišljali smo da im je naziv lista teško izgovoriti i teško ga zapamtiti („eee-pock“, „e-pick“, „eee-potch); ako ste pisali "epochtimes.com", to vas je vodilo na kinesku web stranicu. Stalno smo mijenjali urednički smjer i tražili načine za generiranje novca, što je bilo frustrirajuće jer smo osjećali da ništa ne radimo dovoljno dugo da bismo u tome postali dobri. Krivili smo kineski stil rukovođenja i smatrali da naš izvršni direktor, uz sve ostale odgovornosti koje je imao, nije posvetio dovoljno vremena da nas razumije.

Tada se u proljeće 2016. godine pojavila prilika da se Epoch Times na engleskom jeziku odvoji i da djeluje samostalno. Činilo se to kao ostvarenje sna. Bili smo sigurni da sami možemo bolje.

Bila sam jedno od troje ljudi koji su na kraju bili zaduženi za svakodnevne operacije uz mali nadzor izvršnog direktora koji je bio jedan zapadni biznismen.

Poslovna strategija je bila napraviti novine visokog kvaliteta, poslati uzorke ciljanim ljudima i time osigurati dovoljno ljudi pretplatnika da bi mogli prodavati oglase i zarađivati novac.

Pristup je bio dobar – jer su neki elementi bili dio današnje uspješne formule - ali ipak nešto očito nije bilo u redu.

To je bilo naše polazište: koje je bilo rođeno iz negativnog razmišljanja o kolegama kultivatorima; traženju izvora problema vani, a ne unutar sebe; odustajanje od saradnje; ne razmišljanje o tome štete li naši postupci drugima; ponos - i mnoge, mnoge druge stvari. Ovaj eksperiment je trajao 10 mjeseci. Na kraju nismo više mogli nastaviti.

U to smo vrijeme gotovo promijenili naziv novina vjerujući da će to riješiti mnoge probleme koje sam ranije spomenula. Na stvari smo u potpunosti gledali s ljudskim načinom razmišljanja. Vjerujem da bismo time u drugoj dimenziji raskinuli važnu, možda svemirsku vezu. Neću ulaziti u cijelu priču o tome kako smo se opet združili, ali je to nam je dalo poticaj. Uz neke snažne nagovještaje, prosvijetlili smo se u činjenicu da je naš pravi put biti jedno tijelo pod glavnim koordinatorom.

Povratak nije bio lak. Morala sam se osloboditi ponosa i prihvatiti da nismo uspjeli. Provela sam puno vremena gledajući unutar sebe. Shvatila sam da promjene na površini ne znače ništa - situacije se poboljšavaju samo onda kad povisimo svoju kultivaciju. Zarekla sam se da ću otpustiti svako negativno razmišljanje i bezuslovno sarađivati. Neću se opirati novonastaloj situaciji, neću gajiti nikakvu ogorčenost i zdušno ću raditi na onome što je moj zadatak. Shvatila sam da je ključ naše moći saradnja.

Kao što je Učitelj rekao:

„Ako uspijete pronaći način da dobro surađujete, budete jednoglasni i primijenite svu snagu zajedno u jednom smjeru, tada ćete sa sposobnostima koje imate zaista biti nezaustavljiva sila. Dakle, pitam se, trebamo li pričekati dok se bolje ne kultivirate prije nego što se tome približite i povećate svoju [kolektivnu] snagu? (Smijeh) Samo ako u tome uspijevate onda kada su stvari najteže, vaša će se situacija brzo mijenjati i možete raditi dobro ono što trebate da radite." („Fa predavanje na sastanku Epoch Timesa“, Predavanje Fa na konferenciji X)

Možda se dovoljan broj nas uzdigao kroz ovo iskustvo, jer su se stvari nakon toga brzo promijenile! Ubrzo nakon inauguracije 45. predsjednika, i kako se kosmička klima u Americi mijenjala, pred nama se otvorio širok put. Medijsko izdanje na engleskom jeziku je od tada na putu stalnog uspjeha.

Također sam mogla vidjeti da sam bila jako zaglavljena u sebičnom načinu razmišljanju, vodeći samo računa o problemima u mom malom kutku cijele kompanije. Kada sam donijela odluku o svesrdnoj suradnji, odjednom sam mogla vidjeti teret koji nosi glavni koordinator: rješavanje međuljudskih sukoba osoblja, problem da svi imaju pritužbe, svaka nova financijska kriza i stalne napade u ovoj i drugim dimenzijama.

Često mislim da je naš medij sličan orkestru Shen Yun. Po prvi put su kombinovani istočni i zapadni instrumenti i stilovi, čime je skladno stvorena muzika koja nikada prije nije postojala. I naši je mediji morao stvoriti nešto što nikada prije nije postojalo, usklađivanjem naše zapadne i kineske strane.

Danas mi djelujemo kao orkestar. Tako mnogo vrhunskih menadžera i osoblja za medije na engleskom jeziku dolazi sa kineske strane. Sa sobom su donijeli duboko iskustvo nastalo kroz godine kaljenja i iskreno srce spremno na saradnju kako bi vidjeli da medij na engleskom jeziku uspije. Samo gledajući marketing, korisničku uslugu, naše web stranice, društvene medije, novinare, TV producente, video montažere itd. ... jasno je da mediji na engleskom jeziku apsolutno ne bi mogli funkcionisati bez našeg kineskog talenta.

Još nešto o uklanjanju negativnih misli o kolegama kultivatorima. Kroz ovo iskustvo sam shvatila da nema šanse da nas naš glavni koordinator može dobro voditi ako zaposlenici imaju negativnih misli o njemu. Zamislite samo da stotine ljudi stalno bacaju crnu ljepljivu supstancu na njega u drugim dimenzijama - koliko mu time otežavamo stvari? Koliko razumijem, on sam nema sve znanje, ali ako ga podržimo svojim moćnim ispravnim mislima, dobiće upravo onu mudrost koja mu je potrebna. Učitelj ga je stavio u taj položaj. Moj posao je slijediti Učiteljeve aranžmane, a ne stvarati prepreke.

Zavist i njen bliski prijatelj, mentalitet za razmetanje

Jedna od vezanosti s kojom sam se puno borila je zavist. Druga je razmetanje. Nedavno sam shvatila da su njih dvoje vrlo bliski prijatelji.

Sjećam se da mi je prije otprilike 10 godina, jedan praktikant nehajno rekao nešto poput: "Kako je to biti u braku s tako sposobnim praktikantom kome se svi dive?" To me je malo shrvalo. „Pa jel nas tako ljudi vide? Moj suprug je sjajan, a zar ja ne radim ništa vrijedno priznanja?" - odgovorila sam mu s prezirom, rekavši da nikada o tome nisam razmišljala na taj način. Ali me ta primjedba, očito, pogodila. To je uzrokovalo zavist i poljuljalo mi samopouzdanje.

Naravno da iz Zhuan Falun znam, da je zavist vrlo ozbiljna vezanost:

„Zavist je vrlo ozbiljna, jer se direktno radi o pitanju da li se možemo kultivirati do Ispunjenja ili ne. Ako zavist nije uklonjena, sve što si kultivirao biće veoma slabo i krhko. Postoji ovo pravilo: Ako osoba pri kultivaciji ne ukloni svoju zavist, ne može dobiti ispravno dostignuće, ona nikako ne može dobiti ispravno dostignuće.” (7. Lekcija, Zhuan Falun)

Dakle, svjesna sam da se uhvatim kad počnem razmišljati na ovaj način – a ono se pojavljuje u mnogo različitih situacija – ali ovaj smrdljivi luk ima mnogo slojeva.

Jedna stvar koja pomaže je da se prisjetim da je zavist poput želje da imam tuđi aranžman, što u osnovi znači da ne vjerujem u ono što mi je Učitelj priredio. Također mi je korisno ako se sjetim da je, kad su u pitanju kolege kultivatori, glupo biti ljubomoran, jer smo svi mi jedno tijelo. Bilo bi čudno da mi je prst ljubomoran na koljeno. I još gore ako je ljubomora moga prsta dala izgovor starim silama da mi koljena oslabe i ne mogu nositi tijelo.

Nedavno sam uočila još jedan sloj ove ružne vezanosti, i koliko ona može biti opasna! Vodim program obuke za novinare. Od jeseni 2018. godine, oko 50 ljudi je prošlo formalni program, a više od 100 ih je završilo elemente internetske verzije.

Između sesija, putovala sam na različita mjesta da bih radila na regrutaciji osoblja - išla sam u Evropu, Australiju, Kanadu i gradove u SAD. Kao dio svoje prezentacije, predstavila sam slučaj jednog diplomca kao blistavu priču o uspjehu. Opisala sam da je on bio novi praktikant i da je ubrzo nakon preseljenja u New York zamoljen da se pridruži treningu. Sve je prošlo vrlo dobro i za kratko vrijeme nakon završetka studija već je radio vrlo profesionalno izvještavanje sa terena. Pokazala sam i video u kome govori kako je njegova porodica ponosna. Njegova je priča nevjerovatno nadahnula potencijalne regrute!

Ali dok sam o ovome govorila, uvijek sam imala osjećaj da to ne bih smjela činiti; to izdvajanje praktikanta i stavljanje na pijedestal bi ga učinio metom starih sila. Ubrzo nakon toga, ovaj je praktikant napustio medije i zaista se borio u svojoj kultivaciji. Osjećala sam se izuzetno odgovornom! Nisam prvo mislila na druge; Nisam njegovala svoj govor i razmetala sam se pokazujući svijetu kakav sam sjajan posao napravila obučivši tako uspješnog novog novinara. To me je također natjeralo da shvatim koliko su isprepleteni svi naši putevi – i da niko od nas ne postoji izolirano. Naše akcije definitivno utiču na druge.

Probijanje kroz ciklus straha i sumnje u sebe

Moja najveća vezanost - ona koja leži ispod svih ostalih - je strah. Zavist i razmetanje su zapravo zaista strah da neću biti dovoljno dobra ili da neću izgledati kao dovoljno dobra. Povezano sa svim tim je veliki strah od gubljenja obraza; pravljenja velikih grešaka koje uzrokuju štetu, a zatim i od toga da će ljudi saznati za te greške. Kao rezultat toga, pokušavam pobjeći od preuzimanja puno javnih uloga. Govorim sebi da sam puno bolja u pružanju podrške i obuci drugih – u čemu ima istine - ali to je i prikladan izgovor da se ne suočavam sa svojim vezanostima. Stare sili su pronašle način da hrane taj strah na vrlo uvjerljiv način: uglavnom, velikom gomilom dokaza koji mi govore da nisam vrijedan kultivator.

Od početka moje kultivacije sam borila se da ispunim standard za osnovne stvari početnog nivoa: moj um je bio kao stalno uzburkano more; Ne mogu se smiriti i usredotočiti kad radim najvažnije stvari - zatvorim oči i, prije nego što sam toga svjesna, u mislima mi se počnu odigravati slučajne scene. Počne mi se spavati dok čitam učenja, šaljem ispravne misli ili kada meditiram. Svaki put kad pročitam odlomak iz Fa o tome koliko je ovo loše, o tome koji je osnovni zahtjev ili kad god kolega praktikant primijeti da sam pospana i u dobroj namjeri mi na to ukaže, to samo potvrđuje koliko zaostajem i u trenutku mi ukloni sve moje samopouzdanje. Zbog toga poželim da se zavučem u duboku rupu i tu sakrijem. To mi uzrokuje daleko najviše muka i patnji u mojoj kultivaciji. Znam da su stare sile sretne kad me vide da reagujem na ovaj način, ali dokazi su toliko uvjerljivi da je njihove argumente teško pobiti.

Sve ovo za rezultat ima strah da će, ako preuzmem nešto važno, moji nedostaci uzrokovati gubitke, da se ta stvar neće dobro uraditi i da ću biti javno osramoćena.

Teško mi je pisati o ovome, jer se toga nisam oslobodila. U svojim sam bilješkama pronašla mnogo korisnih odlomaka iz Fa koje sam prethodno zapisala i prosvjetljenja koja sam u vezi toga imala, ohrabrujuće misli kolega praktikanata, ali je istina da je to još uvijek jako snažno. Također sam vrlo oklijevala da ovo u potpunosti izložim - iz straha će me ljudi osuđivati ​​- pa sam odlučila da barem probijem ovaj jedan strah. Ponekad pomišljam da nisam dovoljno trpila u svojoj kultivaciji, pa je možda ovo moja velika nevolja.

Nedavno sam pročitao odlomak koji se isticao snagu ​​volje.

Učitelj je rekao:

„Zaspite dok učite Fa, zaspite dok čitate knjigu, zaspite i dok radite vežbe. Još niste izašli ni iz početne faze. Radi se o snazi volje! Kao što znate, tokom vaše kultivacije, neće samo svi elementi koji sačinjavaju vašu ljudskost pokušati da vas spreče da izađete izvan ljudskosti, već takođe sve što čini ljudsku sredinu neće vam dati da odete. Morate se probiti kroz sve i prevazići sve teškoće. Najveća manifestacija je patnja koju za vas stvaraju. Patnja dolazi u različitim oblicima, a pospanost je jedna od njih. Oni ljudi koji nisu u stanju da se kultivišu ili koji nisu marljivi ne shvataju da je to jedan oblik teškoće. Vi niste sposobni da dobijete Fa ⎯ona vam ne dopušta da učite Fa ⎯a vi čak niste svesni da je to teškoća. Osim ako vam srce nije u Fa, tj. ako ne želite da se kultivišete, zašto to ne prevazići? Ojačajte svoju snagu volje. Kad bi osoba mogla postati Buda samo savladavši pospanost, mislim da bi to bilo previše lako. Kako ćete se kultivisati ako ne možete preskočiti ni ovako malu prepreku?" (Predavanje na Fa-konferenciji za asistente u Čangčunu)

Snaga volje znači imati moćnu volju i snažnu glavnu svijest. Rječnik opisuje snagu volje kao: „snažnu odlučnost koja omogućava čovjeku da učini nešto teško“. Jasno je da moram ojačati svoju volju i ne dopustiti starim silama da me tako lako obeshrabre.

Sjećajući se da je sve za našu kultivaciju

Evo paradoksa. Iako provodim puno vremena u kome ne gledam na sebe kao nekoga ko je kvalifikovan da bude praktikant, osjećam se i daleko od toga da sam čovjek. Konkretno, naučila sam da većina teškoća može postati vrlo trivijalna ako se prisjetim da je sve na šta nailazimo tu za našu kultivaciju, i da ništa nije slučajno.

Posljednja priča ilustrira početni udarac, ali je bila od velike pomoći u razotkrivanju tih upornih vezanosti.

Ubrzo nakon što je NTD na engleskom jeziku počeo donositi dnevne vijesti, postala sam voditeljica programa. U početku su naše emisije bile unaprijed snimljene, pa ako bi smo nešto i pogriješili, nismo se brinuli, jednostavno smo mogli pokušati ponovo. Ubrzo smo prešli na emisije uživo. Jednog sam dana napravila veliku grešku. Upravo sam nanosila puder na nos kad se kamera vratila na mene nakon pauze. Skamenila sam se. Koliko je ljudi to vidjelo? Ko je sve to mogao vidjeti?! Šta će pomisliti?!

Već sljedećeg dana mi je bio rečeno da više nisam poželjna da budem voditelj vijesti. Znala sam da smo nekoga pripremali, ali niko nije govorio ko će biti zamijenjen. Navrle su mi emocije. Osjećala sam se shrvanom, kao da sam dobila otkaz. Budući da mi nije rečeno zašto, praznine sam popunila vlastitim objašnjenjima: to je zbog puderisanja nosa; neko se žalio; to je zato što nisam dovoljno dobra; ili je to možda zato što ću dobiti više vremena za svoje podučavanje; ili možda ...

Razlog je, međutim, nebitan jer sam se sjetila da ovo vidim kao priliku za kultivaciju. Tokom jednog razgovora sam mogla vidjeti da me dotiču toliko vezanosti: sumnja u sebe, zavist, strah, gubitak obraza i želja za razmetanjem.

Ali to je i na drugi način bio aranžman uređen za mene. Ti mjeseci rada kao spikerice su mi omogućili da steknem ključne vještine koje su mi nedostajale. Predajem novinarstvo koje se radi pred kamerama (uz pomoć vanjskih specijalista), ali lično nisam imala iskustva o govoru pred kamerama, čitanju teksta sa pozadinskog ekrana niti sam znala kako je to kad se emituje program uživo. Također sam naučila kako se šminkati, frizirati (donekle) i imati pristojnu odjeću. Dugo sam željela naučiti te stvari, ali "nisam imala vremena" prepuštajući se vezanosti za lijenost i želje da ostanem neprimijećena itd.

Nekoliko mjeseci kasnije, sve mi je ovo trebalo kad sam počela voditi emisiju s vrlo malo vremena za pripremu.

Čuda se događaju kad ostajemo na putu

Gledajući unatrag na proteklih 16 godina, čini se zaista čudesnim dokle smo stigli. Tada nisam mogla ni zamisliti da ću biti plaćena za svoj rad, a kamoli da će milion ljudi plaćati za mogućnost da čitaju The Epoch Times i da gledaju naše video programe.

Za engleski NTD napredak je bio još brži. Kad sam se, prije otprilike 2,5 godine, prvi put preselila u NTD, pripremali smo prve vijesti koje su čitali voditelji - 15 minuta dnevno na društvenim medijima. Danas engleski NTD emituje oko 30 sati sedmičnih originalnih sadržaja, na cjelodnevnoj stanici za desetine miliona domaćinstava u 30 država i na glavnom operateru u Velikoj Britaniji, sa mogućnosti još većeg širenja.

Za mene je to bila tako snažna potvrda Fa koja pokazuje da doslovno nema ograničenja za ono što možemo postići kada otpustimo vezanost za vlastiti ego, sarađujemo zajedno kao jedno tijelo i kultivaciju stavimo na prvo mjesto.

Naravno da će uvijek biti testova, sve je u tome kako se odnosimo prema njima. Ali ako ste stalno zaposleni, radite iz dana u dan sa praktikantima, upravo će se tu dogoditi naši testovi.

Učitelj je rekao:

„Zbog toga ćeš kod budućeg prakticiranja naići na razne teškoće. Kako se bez ovih teškoća možeš kultivirati? Kako možeš povisiti svoj xinxing samo sjedeći, dok su svi dobri jedni prema drugima, bez sukoba interesa i bez smetnji ljudskog srca? To je nemoguće. Čovjek se stvarno mora čeličiti u praksi, samo tako se može poboljšati. " (4. Lekcija, Zhuan Falun)

Kako sam se rješavala vlastitih vezanosti za zavist i razmetanje, osjećala sam da su se i ti elementi smanjili. U prošlosti je postojala velika konkurencija i zavist između The Epoch Timesa i NTD (barem na engleskom jeziku). Ako se netko prebacio s jednog medija na drugi, to se vidjelo kao gubitak i izdaja. Danas radimo ruku pod ruku, dopunjavajući se u svemu što je potrebno, bez oklijevanja, što čini oba medija jačima.

Svakako da mi je to što sam vidjela sva ta čuda pomoglo da povećam svoju vjeru u Dafa i da prebrodim jednu količinu sumnje u sebe. Niko od nas nije ovdje slučajno i osjećam se tako duboko zahvalnom i privilegovanom što sam dio medija.

U prošlosti, kad bi naš izvršni direktor postavio neki nemogući cilj, uljudno bih klimnula glavom, ali sam u stvari razmišljala: „To zvuči lijepo. No šta sada stvarno možemo postići?" Ali danas kad čujem sve te brojke mislim: "Sjajno, to je dakle sljedeći korak." Zaista, ništa se više ne čini nemogućim.

Ako se zaista dobro kultiviramo, kao što je Učitelj rekao: "Vrata pred vama koja su nekada bila zatvorena otvorit će se i put će postati širok." („Fa predavanje na sastanku Epoch Timesa“, Predavanje Fa na konferenciji X)

Često su me pitali kako sam mogla ostati ovdje toliko dugo vremena, jesam li razmišljala da odustanem, pogotovo u najtežim vremenima. Za mene je odgovor jednostavan: Učitelj nam je rekao za ulogu koju mediji trebaju imati u Fa ispravljanju, a to se neće dogoditi samo od sebe. Nevolje su neizbježne. Ako je odustajanje odgovor kad nas nevolje zadese, tada će brod naravno potonuti, a zajedno s njim i sva ona živa bića koja bismo trebali spasiti - a ja to neću dopustiti. Dakle, znam da moram ostati na kursu.

Hvala Učitelju! Hvala vam, kolege praktikanti!

(2021. međunarodna Fa konferencija na internetu)