Zhu Qingwen je bio partijski sekretar u gradu Shuangchengu u provinciji Heilongjiang između 1999. i 2002. godine, a kasnije je postao partijski sekretar u gradu Suihua u istoj provinciji. Tokom svog mandata na mjestu partijskog sekretara u Shuangchengu, Zhu je dosljedno slijedio politiku progona Falun Gonga i mobilizirao vladine zvaničnike i policijske snage u Shuangchengu i njemu podređenim gradovima i selima kako bi suzbijao Falun Gong praktikante.
Da bi spriječio praktikante da odlaze u Peking da apeliraju na pravo prakticiranja Falun Gonga, Zhu je uspostavio kontrolne punktove za presretanje praktikanata. Također je osnovao ured za vezu u Pekingu kako bi praktikante uhapšene u Pekingu vratio u Shuangcheng. Kada bi bili vraćeni u Shuangcheng, ovi bi praktikanti bili vezani a zatim im je naređeno da stoje na jednom kamionu, dok je naoružana policija držala u njih uperene puške. Kamion se zatim polako kretao glavnom cestom od željezničke stanice do centra grada kako bi javno ponizio praktikante.
U Shuangchengu su postojala dva pritvorska centra, ali oni nisu bili dovoljno veliki da se u njih smjesti veliki broj praktikanata uhapšenih zbog toga što su čvrsto branili svoju vjeru. Zhu je pronašao dodatne smještaje za pritvaranje ovih praktikanata, a pritvor je trajao od 10 dana do mjesec dana. Svaki je praktikant također kažnjen plaćanjem kazne od nekoliko stotina do nekoliko desetina hiljada yuana bez izdavanja priznanice. Preko 1.000 praktikanata je bilo ilegalno pritvoreno, a mnogi od njih su pretučeni, šutirani nogama, udarani i verbalno zlostavljani od strane policije. Više od 10 praktikanata je izgubilo život od posljedica mučenja.
Skupa sa Zhangom Guofuom, zamjenikom šefa policije i zamjenikom direktora Biroa 610 u Shuangchengu, Zhu je bio odgovoran za pritvaranje preko 1.500 lokalnih Falun Gong praktikanata u dva pritvorska centra u Shuanchengu do kraja 2000. godine. Pored toga, gotovo 150 praktikanata je poslano u logore za prinudni rad sa kaznama do tri godine.
Da bi osigurao svoj posao i naklonost viših zvaničnika, Zhu je podmićivao zvaničnike u Pekingu i pribavljao spiskove s imenima praktikanata iz Shuangchenga koji su boravili u Pekingu kako bi apelirali za Falun Gong, kao i onih koji su pisali žalbena pisma. Plaćao je od 500 do 1000 yuana mita po praktikantu. Zhu je iskoristio ove veze i poslao neke od praktikanata u logore za prinudni rad. Osam je praktikanata poslano u logore za prinudni rad neposredno prije kineske nove 2001. godine.
Nakon što je u SAD donesen Globalni zakona Magnitsky 2016. godine, Kanada, Velika Britanija i 27 zemalja iz Evropske unije su usvojile slične zakone za podršku ljudskim pravima. Ulazak kršiteljima ljudskih prava bio bi zabranjen, a imovina u tim zemljama zamrznuta. U decembru 2020. godine, praktikanti Falun Gonga su predali spiskove imena kršitelja ljudskih prava u 29 država, pozivajući na sankcije. Zhu je bio jedan od imena na toj listi. Ispod su informacije prijavljene tim zemljama.
Lične informacije
Ime: Zhu Qingwen (朱清文)
Pol: Muški
Datum rođenja: juli 1956. godine
Mjesto rođenja: okruga Bin, provincija Heilongjiang
Radno mjesto: Partijski komitet u gradu Shuangchengu u provinciji Heilongjiang
Položaj: partijski sekretar
Odabrani slučajevi progona
U nastavku slijede neki slučajevi o kojima je Minghui prethodno izvještavao, a koji su povezani sa Zhuom.
Smrt mučenjem i trovanjem
Gospodin Zhou Zhichang, bivši upravnik oružanih snaga u gradu Handian, je otišao u Peking kako bi apelirao za Falun Gong u septembru 1999. godine. Nekoliko mjeseci kasnije, umro je u pritvoru 6. maja 2000. godine. Prema informacijama ljudi unutar sistema, Zhu je mrzio gospodina Zhoua jer je vjerovao da je ovaj njegov postupak uticao na njegovo napredovanje u karijeri. Zhu je želio da bude unaprijeđen za gradonačelnika grada Mudanjiang. To se nije dogodilo jer su, inspirisani postupkom gospodina Zhoua, mnogi praktikanti u Shuangchengu otišli u Peking tražiti pravdu za Falun Gong. Njegov nadređeni je otvoreno kritikovao Zhua zbog toga što je mnogo lokalnih praktikanata išlo u Peking.
U prvom pritvorskom centru u Shuangchengu, gospodin Zhou je držan zajedno sa zatvorenicima osuđenim na smrtne kazne. Zhu je rekao zamjeniku šefa policije Zhangu da bi bilo sasvim u redu da gospodin Zhou umre od mučenja, kako bi se zastrašili drugi praktikanti. Prema izjavi jednog svjedoka, šestog dana nakon što je gospodin Zhou krenuo u štrajk glađu, bio je vezan i prisiljen da nosi napravu od metalne žice, koja se često koristi za stoku kako bi držala usta otvorena. Tada su ga stražari prisilno nahranili, a tom je prilikom povraćao puno krvi.
Budući da je gospodin Zhou insistirao na izvođenju Falun Gong vježbi, stražari su mu sve vrijeme držali ruke vezane lisicama. Zamjenik šefa policije Zhang je uredio da se gospodin Zhou odveze u bolnicu u ime fizičkog pregleda. Gospodinu Zhou su u bolnici ubrizgane otrovne droge pa je preminuo po povratku u pritvorski centar. Službenici su također koristili ovaj slučaj da bi prijetili drugim praktikantima i njihovim porodicama. „Smrt ovdje ne znači ništa“, rekao je Zhang, „Zhou je umro. Pa šta?"
Hapšenje skoro 1.000 praktikanata
Nakon što je Komunistička Partija Kine (KPK) 22. jula 1999. godine počela suzbijati Falun Gong, mnogi su praktikanti iz Shuangchenga otišli u glavni grad provincije Harbin, da se žale. Među njima je bio i gospodin Wan Yunlong, lokalni volonter koordinator praktikanata. Nakon njegovog hapšenja, Zhu i Zhang su smatrali gospodina Wana ključnim Falun Gong praktikantom. Držali su ga u pritvorskom centru šest mjeseci, a zatim su ga poslali u logor za prinudni rad Yimianpo na period od dvije godine.
Ovaj logore za prinudni rad je bio kamenolom, gdje su Falun Gong praktikanti dobili naređenje da kamenje stavljaju u košare i utovaruju u vagone. Košare su bile izrađene od metala, a svaka košara puna kamenja je težila preko 50 kilograma. Bio je to naporan rad, zbog čega su se koža i mišići mnogih ljudi istrošili otkrivajući gole kosti. Pored ropskog rada, gospodin Wan je bio izložen i različitim oblicima mučenja, ali se nikada nije pokolebao u svojoj vjeri. Kući se vratio tek u maju 2001. godine.
U decembru 2000. godine Zhu je sekretaru stranke provincije Heilongjiang Xu Youfang rekao da nijedan praktikant iz grada Shuangcheng neće ići u Peking tokom kineske nove godine. Da bi održao svoje obećanje i udovoljio višim zvaničnicima, Zhu je, u decembru 2000. godine, poslao gotovo 1.000 praktikanata u razne centre za ispiranje mozga.
U tim centrima za ispiranje mozga je bilo i praktikanata starijih od 70 i 80 godina. A u njima je bilo i učenika i studenata i druge djece uzrasta od 3 do 15 godina. Praktikanti su bili držani u metalnim kavezima u kojima su muškarci i žene bili zajedno. Stražari su ih često tukli i mučili.
Te su sesije ispiranja mozga često trajale četiri ili pet mjeseci. Na selu su ih držali u centrima za stare osobe i stajama. U urbanom području, sesije ispiranja mozga su održavane u raznim ustanovama, uključujući Centar za pranje mozga Qiulian, Drugi logor za prinudni rad pri Birou lake industrije, Centar za ispiranje mozga pri Partijskoj školi i drugdje. Pored toga, zvaničnici su unajmili mnogo ljudi da patroliraju gradom u kombijima kako bi hvatali i hapsili praktikante.
Hapšenje praktikanata uz pomoć vangradskih policijskih snaga
U decembru 2001. godine Zhu je održao javni govor na televiziji u kom je proglasio „borbu protiv Falun Gonga do samog kraja“. Nekoliko mjeseci kasnije, on i zamjenik šefa policije Zhang su pokrenuli masovno hapšenje praktikanata. Za to nije korištena samo policija iz Shuangchenga, već je i preko 700 policajaca i oružanih policijskih snaga iz grada Harbina također došlo i učestvovalo u hapšenju.
Na primjer, gospođa Zhang Jianhui stara 22 godine je uhapšena 19. aprila 2001. godine. Zbog mučenja u pritvorskom centru je po cijelome tijelu imala rane, a lice joj je bilo deformisano. Gospođa Zhang je poslana je logor za prinudni rad za žene u Harbinu u januaru mjesecu 2003. godine na 10 godina.
I roditelji gospođe Zhang su također stradali zbog svog vjerovanja. Njen otac, gospodin Zhang Tao, je umro od mučenja krajem jula 2002. godine. Njena majka, gospođa Yao Caiwei, je dobila paralizu kao i utrnulost ruku i stopala nakon dugotrajnog maltretiranja. Pored toga, imala je poteškoće u govoru i patila je od zamagljenog vida. Nije se mogla brinuti o sebi. Umrla je u 58. godini života, 18. maja 2010. godine.
Patnje koje su neke porodice proživjele se ne daju opisati riječima. Prije kineske Nove 2002. godine, Zhu je naredio da se u gradu hapse i pritvaraju praktikanti Falun Gonga. Gospodin Liu Xiaojun i njegova supruga su bili uhapšeni. Gospodin Liu je 23 dana bio pritvoren u zgradi gradske uprave, a policajci ga nisu pustili dok nije napisao izjavu da se odriče svoje vjere. Njegova je supruga zadržana u pritvoru više od 70 dana i kažnjena sa 800 yuana.
Čak i nakon puštanja na slobodu gospodina Liua, on i njegov poslodavac su bili maltretirani. Seoskog sekretar partije Liu Fenga i gradski partijski sekretar Wang Xin također su vršili pritisak na poslodavca gospodina Liua da ga izruči. Njegov je poslodavac bio je toliko uplašen ga je otpustio. Na putu kući, gospodina Liua su ponovo uhapsili gradski službenici i policija. Tada je zadržan u zgradi gradske uprave.
Ovi su praktikanti bili iz svih društvenih slojeva. Gospodin Wang Jinguo je bio srednjoškolski profesor istorije u gradu Nongfeng. Zbog pritvaranja i mučenja, je preminuo u 34. godini života 23. maja 2001. godine. Gospodin Wu Baowang je umro u 36. godini u maju mjesecu 2002. godine, nakon što je prisilno hranjen slanom vodom. Gospodin Zang Dianlong, zaposlenik u skladištu žitarica Shuangcheng, je umro od mučenja u julu mjesecu 2002. godine. Slično tome, gospodin Jiang Liguo iz grada Xinxing je izgubio život u oktobru mjesecu 2002. godine.
Ni ljudi sa invaliditetom nisu bili izuzetak. Nakon što je vladinim zvaničnicima rekao „Falun Dafa je dobar“ (Falun Gong je poznat i pod nazivom Falun Dafa), gospodin Zhang Shengfan je četiri puta bio uhapšen uprkos invalidnosti. Svaki put je bio teško pretučen, pa je imao rane po cijelome tijelu. Nakon što bi izgubio svijest, stražari bi mu lice polijevali alkoholom ili vodom. Čim bi se osvijestio, premlaćivanje bi se nastavilo. Gosp. Zhang je 2001. godine ponovo bio uhapšen. Unutar pritvorskog centra, stražari su ga udarali nogama, tukli, šamarali po licu, pritiskali klupom i prisilno pojili alkoholom. Nakon samo četiri dana boravka u pritvorskom centru, gospodin Zhang je podlegao povredama 12. juna 2001. godine.
Prema upućenima, Zhu je naredio da se uhapsi više od 1.000 praktikanata iz 27 gradova i sela pod upravom Shuangchenga tokom kineske Nove 2002. godine. Naredio je da svaki grad i selo pošalju najmanje po pet praktikanata u lokalne pritvorske centre. Petorica praktikanata su pobjegla iz pritvora. Zhu je naredio policiji da prestanu sa svim drugim poslovima, uključujući istragu slučajeva ubistava, i usmjere svu svoju energiju na hvatanje ove petorice praktikanata. Stavili su čitav grad pod ključ, a policajci su bili razmješteni posvuda. Imali su i kontrolne punktove od Shuangchenga pa sve do Pekinga. Provjeravali su putnike u vozovima i maltretirali porodice i prijatelje ove petorice praktikanata. Nisu uspjeli pronaći petoricu praktikanata, uprkos tome što su potrošili više od 100.000 yuana.
Kratak pregled praktikanata progonjenih u Shuangchengu
U nastavku donosimo preliminarna lista Falun Gong praktikanata iz Shuangchenga progonjenih između 1999. i 2002. godine za vrijeme Zhu-ovog mandata na mjestu partijskog sekretara.
1999. godina
Život su izgubila tri praktikanta: Zhou Zhichang, Jin Chunqing i Tan Chengqiang.
Četrnaest je praktikanata poslano u radne logore: Zhao Yayun (koji je umro od mučenja 2001. godine), Zhao Fengxia, Tan Chengqiang, Han Xiuhua, Wu Baowang, Zhou Yanhua, Han Shijun, Zang Dianlong, Yan Shujie, Wang Jingli, Tie Junying, Wu Shuchun i Wang Shurong.
2000. godina
Osam praktikanata je bilo zatvoreno, uključujući Fan Junfeng (15 godina), Yang Chunguang (10 godina), Wang Shiqin (8 godina), Lu Guirong (3 godine), Gao Guizhen (10 godina).
Bilo je također 52 praktikanata koji su poslani logore za prinudni rad, uključujući Wang Youqin, Wang Guoqin, Shi Zuosheng, Wang Shijun, Lin Xiuru, Yu Jinhua, Li Xiumin, Wang Shurong, Wang Guihua, Jiang Xiuzhen, Zhang Tao, Song Zhiguang, Pang Siyuan, Li Changkui, Li Xuefei, Yu Xiuzhen, Tong Wencheng, Cang Fengying, Wang Liping, Wang Shuling, Ma Xinying, Wang Shouqing, Lin Yanjie, Liu Junshuang, Fu Li, Li Changxin, Ma Wenrui, Jin Chunqing, Xu Sioshjie, Liu , Zhang Shuwei, Wu Shuhua, Pan Mingzhen, Yan Chunhua, Jia Shuangyou, Zhao Chengqian, Li Yumei, Zhao Zhiqiu, Liu Min, Meng Xing, Xu Lihua, Zhang Yuhua, Nie Shuzhen, Liu Jianwei, Zue Diangoung Yan Shanzhu.
2001. godina
Šest je praktikanata umrlo zbog zlostavljanja, uključujući Wang Jinguo, Zhang Shengfan, Yin Fuquan, Yan Shanzhu, Zhao Guangxi i Zhao Yayun.
Bilo je i 13 praktikanata osuđenih na zatvor: Ba Yimin (4 godine), Yi Fuquan (6 godina), Xu Hongbo (12 godina), Feng Lijun (3 godine), Liu Zhijun (4,5 godine), Zhang Shijiang (8 godina), Wang Wenlong (9 godina), Wang Mi (12 godina), Zou Guoyan (9 godina), Liu Guanqun (3 godine), Lu Shulin (6 godina), Li Lin (4 godine) i Zhao Jisheng (4 godine).
Pored toga, 60 je praktikanata poslano je u logore za prinudni rad, uključujući Liu Yanqing, Pan Honglan, Wang Liping, Wang Yongqin, Ma Xinying, Yan Chunhua, Zhao Fengxia, Zang Dianwen, Meng Xing, Ma Yumin, Yan Chunhua, Xu Yanwei, Wu Guoqin , Yue Baoxue, Wan Yunlong, Wan Yunfeng, Zhang Tao, Zhao Xihua, Wu Qingxiang, Jia Shuangyou, Tang Fengjun, Jiang Yahong, Fu Zhenmin, Ma Yumin, Ma Zhenyun, Ma Zhenyunov suprug, Meng Yusheng, Tong Wen Wenheng Zhao Yanju, Qiu Changling, Han Entong, Dong Liantai, Zhao Yanmei, Yan Shanzhu, Chen Xiuhua, Wang Xiuyan, Wang Xiuju, Na Changjian, Zhang Yulan, Wang Desheng, Wang Fengchun, Liu Shuying, Han Xiuhhuang Wang Ziuhuhuang , Wang Shixue, Guo Mingxia, Xu Lihua, Li Haiyan, Zhou Fengying, Fu Wenqing, Pan Honglan, Li Yanqing i Yan Jinhai. Štaviše, 8 je praktikanata dobilo otkaze, uključujući Pei Yongjun, Zhao Shukun, Gao Shuqin, Li Yanfen, Fu Wenpei, Yin Yongfang, Sui Shulin i Liu Shuang.
2002. godina
Šest je praktikanata umrlo od posljedica progona, uključujući Wang Baowang, Zhu Xiangguo, Sun Xuelun, Na Changjian, Gao Guangen i Yue Baoxue.
Na zatvorske je kazne osuđen 21 praktikant, uključujući Yan Shufen (15 godina), Yan Shuhua (14 godina), Wang Lili (13 godina), Zhang Jianhui (10 godina), Zhang Shufen (6 godina), Fu Lianjun (4 godine) , Zhang Jingyan (10 godina), Xu Youqin (15 godina), Tie Junying (10 godina), Chen Junbo (4 godine), Sun Zhifen (10 godina), Sun Zhaoying (5 godina), Li Xiuru (4 godine), Geng Zhiying (2 godine), Wang Hongliang (14 godina), Tie Junying (10 godina), Yang Min (4 godine), Li Chao (11 godina), Fu Wenqing (4 godine), Chen Yunxia (3 godine), Geng Yafen (10 godina), Ma Zhongliang (10 godina), Li Yanwen (10 godina), An Xing (8 godina) i An Ling (7 godina).
Pored toga 51 je praktikant poslan u logore za prinudni rad, uključujući Fan Shude, Zhu Xiangguo, Chen Qi, Xu Yushan, Zhang Tao, Shi Kuangyuan, Zhang Xiangfu, Zhao Pengzhen, Zang Dianguo, Sun Xuelun, Xu Zhenfeng, Na Changjian, Liwa Yigang Liu Hui, Wang Yunguang, Han Entong, Ma Zhenyun, Xin Hongxia, Jiang Yahong, Wang Xiurong, Tong Wencheng, Gu Xiyun, Yao Caiwei, Zhang Yafen, Liu Zhiwei, Zhang Yulan, Wang Deyin, Yang Xueqiun, Tang Qingingian , Gao Guangen, Xu Qingsen, Na Zhenxian, Wang Wenbo, Yu Jinhua, Guo Shijun, supruga Guo Shijuna, Shi Zengying, Liu Guoying, Cong Yujie, Gu Enfang, Cong Lihua, Liu Zhiwei, Han Xiuhua, Wang Shurong, Liu Quanguo Huang Yanzhen, Yue Baoxue, Wang Xiumei i Gao Guofeng.
Svi članci, grafike i sadržaji objavljeni na Minghui.org su zaštićeni autorskim pravima. Nekomercijalno umnožavanje je dozvoljeno, ali zahtijeva dodavanje naslova članka i vezu do izvornog članka.
