Dva puta zatočen u logorima za prisilni rad
Policija je upala u njegovu kuću ubrzo nakon što se gospodin Wang vratio kući.
"Odveli su me u policijsku stanicu Lize i prije nego što sam stigao obavijestiti svoju porodicu", rekao je gospodin Wang. "Zatim su me, popodne uoči kineske Nove godine 23. januara 2001. godine, prebacili u Pritvorski centar Binzhou."
Sutradan je emitovana inscenirana emisija o "samospaljivanju" na trgu Tjenanmen, što je šokiralo cijelu zemlju. Policija je odmah prisilila gospodina Wanga da gleda vijesti na TV i dogovorila da obavi razgovor sa novinarima iz Biroa javne sigurnosti koji su ga pitali za njegovo mišljenje o "samospaljivanju".
„Ovo ne može biti istina“, rekao je gospodin Wang novinarima, „jer su ubijanje i samoubistvo apsolutno zabranjeni u kultivaciji Falun Dafa, a naš nam je Učitelj to vrlo jasno objasnio. Da su ti ljudi istinski Falun Dafa praktikanti, nikada se ne bi ‘sami spalili.’ To mora biti orkestrirana podvala.“
Policijski su izvještači željeli da gospodin Wang kleveće Falun Dafa kako bi promovirao njihovu propagandu. Ali je on odbio da u tome sarađuje. Na kraju su novinari otišli pokunjeni.
Gospodin Wang je odbio potpisati obavijest o pritvaranju. Zbog toga je, 1. marta 2001. godine bio prebačen je Logor za prinudni rad Wangcun, gdje je bio podvrgnut stalnom mučenju i intenzivnom prisilnom radu.
“Hrana je bila grozna i morao sam obavljati poslove za koje je normalno potrebno nekoliko ljudi. Često sam osjećao vrtoglavicu i uznemirenost zbog dugih sati intenzivnog rada”, prisjetio se gospodin Wang.
Na kraju je bio pušten 1. septembra 2003. godine, nakon dvije godine i šest mjeseci neljudskog postupanja, što mu je nanijelo teška fizička i mentalna oštećenja.
Prema izvještajima na web stranici Minghui.org, u Kini je postojalo oko 300 logora za prinudni rad i 700 zatvora. Od 10. jula 2019. godine, čak je 86.050 Falun Gong praktikanata bilo nezakonito uhapšeno, a 28.143 je kaznu služilo u logorima za prinudni rad; 17.963 je osuđeno na zatvor, a 18.838 odvedeno u centre za ispiranje mozga; 809 je bilo zatvoreno u psihijatrijskim bolnicama, a ukupno 518.940 praktikanata je bilo podvrgnuto raznim oblicima mučenja. Pored toga, bilo je i ne registrovanih slučajeva diskriminacije, samovoljnog prekida radnog odnosa, gubitka prihoda, mentalnih trauma, razrušenih porodica, povreda, invaliditeta i smrti tokom protekle dvije decenije progona.
Zamjenik direktora logora za prinudni rad je otkrio da je broj praktikanata Falun Gonga zatočenih u logorima za prinudni rad širom Kine samo 2001. godine iznosio 210.000.
Više od dvije decenije, Shandong je bio jedna od provincija u kojoj je progon Falun Gonga bio najteži, kako po broju slučajeva progona, tako i po okrutnosti same represija. Minghui je također razotkrio mnoge slučajeve brutalnog progona Falun Gong praktikanata u logoru za prinudni rad Wangcun. Brojni praktikanti Falun Gonga su izgubili živote ili postali invalidi zbog zlostavljanja u ovom logoru. Gospodin Zou Songtao, diplomirani magistar biologije mora na Pomorskom Univerzitetu Qingdao, je bio jedna od žrtava. Imao je samo 28 godina kada je bio mučen na smrt.
Prema statistikama slučajeva progona objavljenim na Minghui, po broju praktikanata Falun Gonga koji su nezakonito osuđeni na zatvor od jula mjeseca 1999. godine, tri glavne provincije su bile Liaoning (2.165 slučajeva), Heilongjiang (1.746 slučajeva) i Shandong (1.545 slučajeva). Obzirom na broj praktikanata koji su ilegalno upućeni u logore za prinudni rad od 1999. do 2013. godine, najviše slučajeva imaju provincije Liaoning (3.223 slučaja), Shandong (2.963 slučaja) i Hebei (2.877 slučajeva).
Shandong je izašao na prvo mjesto kao najgora provincija u Kini po broju slučajeva progona u 2019. godini, s ukupno 1.392 slučaja, a Shandong je ujedno i najgora provincija po progonu Falun Gong praktikanata drogama koje oštećuju živce u psihijatrijskim bolnicama. Logor za prinudni rad Wangcun je također koristio ovu okrutnu metodu za progon Falun Gong praktikanata.
Najmanje 413 Falun Gong praktikanata umrlo je kao rezultat progona u provinciji Shandong između 1999. i 2019. godine, a još su tri smrtna slučaja dodana na ovaj popis 2020. godine.
Nehumano postupanje u logoru za prinudni rad Wangcun
Gospodina Wanga je policija još jednom samovoljno uhapsila 1. aprila 2004. godine, nakon što je napustio Kinesku komunističku partiju koristeći svoje pravo ime. Poslan je u logor za prinudni rad Wangcun po drugi put na služenje trogodišnje kazne, a kao i prethodni put je bio zatvoren u Odjelu br. 8., gdje su praktikanti bili prisiljavani na vrlo intenzivan svakodnevan rad jako dugo vremena. Većina ih je često morala raditi prekovremeno do dva ili tri sata ujutro.
Da bi se odupro okrutnom progonu, gospodin Wang je napisao izvještaj od šest stranica u skladu sa „Zakonima i propisima o preodgoju radom“ i „Zakonom o radu“ kako je to formulisalo Ministarstvo pravde da bi razotkrilo nezakonito ponašanje policajaca. Mnogi su praktikanti Falun Gonga potpisali svoja imena na ovaj izvještaj kako bi tako pokazali svoju podršku. Wang je izvještaj odnio u ured odjela i naglas ga pročitao šefu odjela i ostalim vođama timova.
„Svi su neko vrijeme bili potpuno nijemi i trebalo je proći neko vrijeme dok nisu shvatili šta se događa. Vođa odjela je počeo vikati na mene da bi me ušutkao, odvukli su me u drugu sobu da me žestoko kazne i zatvorili u samicu na mjesec dana“, prisjetio se gospodin Wang.
Bio je zatvoren u maloj sobi, vlažnoj i mračnoj, a policija ga je ondje danonoćno čuvala. Danju je bio vješan za željezni krevet, metoda mučenja poznata kao "shang da gua" (vješanje za zglobove), a noću je mučen metodom "si ren chuang" (krevet mrtve osobe).
Kada je bio mučen metodom "shang da gua", obje su ruke žrtve bile vezane lisicama na ogradu željeznog kreveta na kat ili okvire prozora, tako da su mu nožni prsti jedva dodirivali zemlju. Ponekad bi policija prisiljavala žrtvu da stane na jedan kraj kreveta na kat i vezala mu ruke na ogradu gornjeg kreveta na drugom kraju, istežući tako cijelo žrtvino tijelo u vrlo bolnom položaju. Ponekad su počinitelji ruke žrtvama vezivali lisicama iza leđa a onda ih tako vješali nanoseći im ekstremne i mučne bolove.
Metoda mučenja "krevetom mrtve osobe" je uključivala istezanje sva četiri uda žrtve i vezivanje u položaju orla raširenih krila za četiri ugla hladnog metalnog kreveta. Dugotrajno biti vezan u ovom položaju uzrokovalo je teške fizičke povrede, pa čak i trajni invaliditet ili smrt u ekstremnim slučajevima.
Kako bi prisilio Falun Gong praktikante da se odreknu svoje vjere u „Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju“, tadašnji je čelnik Kineske komunističke partije Jiang Zemin naredio je državnim funkcionerima da im „unište reputaciju, financijski ih unište i fizički eliminišu“. Prema Jiang Zeminovim naredbama, više je od stotinu oblika mučenja i nasilnih postupaka korišteno nad Falun Gong praktikantima. Prema evidenciji slučajeva progona prikupljenoj na web stranici Minghui, više od je 4.000 Falun Gong praktikanata direktno umrlo od posljedica mučenja.
Logor za prinudni rad je 28. februara 2006. godine u 8. Diviziju rasporedio devet nemilosrdnih zatvorenika da uspostave „Tim za strogu kontrolu“ koji će pomoći policijskim stražarima da muče Falun Gong praktikante. Gospodin Wang je posljednjeg dana svoje samice poslan u „Tim za strogu kontrolu“ radi daljnjeg progona.
„Ubrzo nakon što sam odveden u „Tim za strogu kontrolu“, dovedeno je i još šest drugih praktikanata Falun Gonga“, prisjetio se gospodin Wang. „Bili smo svaki dan prisiljeni sjediti duge sate na malim stolicama. Ako bi se neko od nas makar i malo pomaknuo, nasilnici bi nas nasilno udarali i šutirali nogama. Praktikante su često tukli sve dok im glave ne bi prokrvarile."
„Situacija je bila posebno loša ljeti. Budući da smo dugo sjedili na malim stolicama, zadnjice nekih praktikanata su se počele gnojiti. Trulo bi se meso lijepilo za hlače, uzrokujući im nesnosan bol svaki put kad su bili prisiljeni sjediti na tim stolicama."
Praktikantima nije bila dozvoljena međusobna verbalna komunikacija, a ako bi ipak razgovarali, bili su brutalno tučeni. Bilo je sasvim uobičajeno da su praktikanti zadobivali rane od takvih premlaćivanja. Bilo im je dopušteno da legnu tek nakon 23:00 časa, a bili su prisiljeni ustati u 4:00 ujutro kako bi započeli novi dan progona. „Tim za strogu kontrolu“ je bio najnemilosrdnije mjesto u radnom logoru, gdje su praktikanti bili izloženi beskrajnom mučenju i patnjama.
„Bio je jedan praktikant Falun Gonga po imenu Yin Zijing, koji je tri mjeseca štrajkao glađu kako bi se odupro progonu i dugo bio sam u samici. Mnogo je puta bio podvrgavan prisilnom hranjenju sve dok mu život nije visio o koncu”, prisjetio se gospodin Wang. „Radni logor je morao obavijestiti njegovu porodicu da dođu po njega da ga pokupe. Kasnije sam saznao da je Yin Zijing nastavio učiti Falun Gong knjige i raditi vježbe nakon što se vratio kući, i mjesec dana kasnije povratio je svoje zdravlje."
Budući da gospodin Wang nije sarađivao sa lošim ljudima i da je čvrsto odbijao da se odrekne svoje vjere, pokvareni su mu policajci često stavljala lisice i vješali ga. Tri dana prije puštanja na slobodu, zatvorili su ga u samicu i ondje držali do posljednjeg trenutka.
Patnja njegove porodice
Porodica gospodina Wanga je također pretrpjela mnogo patnje, posebno njegova supruga. Tokom njegovog boravka u logoru za prinudni rad, policija je često odlazila u njegovu kuću da bi maltretirala i zastrašivala njegovu porodicu.
Njegova supruga je prije bila nastavnica u školi, ali je dobila otkaz i prestala raditi zbog vjerovanja gospodina Wanga u Falun Dafa. To joj je teško utjecalo na zdravlje u narednih nekoliko godina, a od nepodnošljivih mentalnih muka je dobila srčano oboljenje. Bila je toliko bolesna da je morala ležati u krevetu gotovo godinu dana.
Njihova kći je u to vrijeme bila učenica i do tada je imala prilično dobre ocjene. Ali se zbog pretjeranog mentalnog stresa, više nije mogla koncentrirati na svoje učenje i nije mogla na ispitima raditi onako dobro kao nekada. Kao rezultat toga, izgubila je priliku da ode na univerzitet. Njenoj je razrednici zbog toga bilo jako žao, jer je ranije bila tako perspektivna učenica.
Gospodin Wang je rekao: „U posljednjih 21 godinu, kineska komunistička partija nikada nije prestala sa progonom. Praktikanti Falun Gonga i njihove porodice su pretrpjeli najkrvavije progone, kakvi nikada nisu bili zabilježeni u ljudskoj istoriji."
„Trebao sam imati dobro okruženje za umjetnički rad, ali budući sam se odbio odreći svoje vjere u„ Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju“, zli režim me brutalno progonio. Na određeno sam vrijeme morao prekinuti karijeru i kaligrafije i slikarstva”, nastavio je gospodin Wang.
Nakon što je ponovo stekao slobodu, gospodin Wang je nastavio sa slikarstvom i kaligrafijom. Još jednom je njegova umjetnost postala vrlo popularna. Uz podršku svojih prijatelja preselio je studio, koji je osnovao 2000. godine, u središte grada Binzhou. Mnogi su ljudi s visokim društvenim statusom saznali od gospodina Wanga kako su brutalno progonjeni Falun Gong praktikanti, a mnogi od njih su čak i napustili Kinesku komunističku partiju i njoj pridružene organizacije nakon što su od njega saznali istinu.
Nastavak objašnjavanja progona u inostranstvu
U novembru 2012. godine, nakon što je prisustvovao na manifestaciji kinesko-američke kulturne razmjene u SAD , gospodin Wang je odlučio ostati u SAD, zatraživši politički azil, i ondje nastavio razotkrivati brutalni progon Falun Gong praktikanata kroz svoje lično iskustvo.
„U tren oka je već prošlo devet godina kako sam u Sjedinjenim Američkim Državama. Tokom proteklih devet godina dugo sam vremena provodio radeći Falun Gong vježbe i objašnjavajući istinu ljudima ispred kineskog konzulata u San Franciscu i učio ljude da prakticiraju Falun Gong u kulturnom centru. Tu smo postepeno uspostavili vježbalište s više od deset redovitih članova”, rekao je gospodin Wang. "Kako je moja kultivacija napredovala, počeo sam se ponovo zanimati za kaligrafiju i slikanje, i već sam izradio nekoliko tradicionalnih kaligrafija i slika."
Gospodin Wang rekao je da je proveo tri mjeseca slikajući Nebo uništava kinesku komunističku partiju i Crveni demon se raspada. Iskreno se nada da će što više ljudi moći spoznati nehumanost Komunističke partije Kine i njen skori kolaps, te se što prije distancirati od nje.
