Na početku pandemije, opskrbio sam se nekim namirnicama i dnevnim potrepštinama. Sada dolazi drugi val pandemije. Moji lokalni praktikanti opet razgovaraju o tome treba li se opskrbiti s više hrane.
To me je podsjetilo na članak koji sam nedavno pročitao. Članak ima naslov: "Gomilanje hrane pokazatelj je nedostatka vjere", a autor je spomenuo kako su neki praktikanti u njegovom lokalnom području, uključujući i njega samog, kupili prekomjernu količinu hrane, koja bi im mogla potrajati nekoliko godina i kako se je dio hrane već pokvario.
Ovaj je autor napisao: "Moje gomilanje hrane i potrepština bila je manifestacija moje sebičnosti, želje da se zaštitim od potencijalne gladi i da ne moram brinuti o puno stvari. Također je otkrilo moju slabost, jer nisam mogao samostalno razmišljati na temelju učenja Fa, već sam plutao zajedno s uznemirenom gomilom svakodnevnih ljudi."
Shvatio je da je "… presudno kako najbolje iskoristiti svoje vrijeme tijekom ove pandemije koronavirusa da spasimo ljude."
Vidio sam da sam sličan tom autoru i da nisam jasno razumio sve sa stanovišta Fa te da nisam slijedio standard koji se zahtijeva od kultivatora. Nisam iskoristio priliku da podignem moju razinu i eliminiram svoje vezanosti.
Nedavna rasprava o tome treba li se prekomjerno opskrbiti hranom, također me je podsjetila na sljedeće Fa-učenje.
Učitelj kaže:
"Kad netko uporno nastavlja to činiti, prigrabit će sebi tuđu korist i tada je učinio nešto loše. Prema tome, u kultivacijskoj praksi se uvijek iznova govori o slijeđenju prirodnog toka, inače bismo svojim naporima povrijedili druge." (2. Lekcija, Zhuan Falun)
Ako doista nedostaje hrane i ako praktikanti nabave više hrane nego što je potrebno, tada se hrana pokvari. Prisjetio sam se da nas je Učitelj podučio da cijenimo hranu i da nikada ne prosipamo hranu. Ne bi li praktikanti učinili loše djelo, ako naše gomilanje hrane uzrokuje da svakodnevni ljudi nemaju dovoljno hrane? Ne bi li to praktikantima donijelo karmu?
Sjetio sam se priče o prosjaku, čija je pouka da kad netko može otpustiti težnju za vlastitim interesom, on će biti blagoslovljen zbog njegovog dobrog srca.
Prosjak je godinama prosio, ali nije vidio nikakvog povećanja svojih zaliha. Noću je vidio velikog štakora kako mu jede žitarice. Povikao je: "Zašto ne jedeš žitarice bogatih ljudi? Zašto si došao jesti ono što sam dobio od prosjačenja?" Štakor je rekao: "Ti vrijediš samo ovoliko zrna. Bez obzira što radiš, nikad ne bi imao više od jedne litre žitarica."
Prosjak je pitao: "Zašto?" Štakor je odgovorio: "Ne znam. Možeš pitati Buddhu."
Krenuvši potražiti Budu, prosjak se zaustavio kod jedne kuće kako bi prosio hranu. Vlasnik kuće pitao ga je zašto nastavlja putovanje čak i noću. Prosjak je podijelio svoju priču.
Vlasnik kuće dao mu je puno hrane i novca i zamolio ga da mu pomogne tako što će postaviti Buddhi pitanje. Kći vlasnika kuće imala je 16 godina i još uvijek nije mogla govoriti. Vlasnik kuće rekao je da bi on, onome tko bi mogao učiniti da njegova kćer progovori, dopustio da se ona uda za njega.
Prosjak je potom stigao u hram da zatraži malo vode. Redovnik s limenim štapom pitao ga je kamo je krenuo. Prosjak je podijelio svoju priču, a redovnik je također zatražio od prosjaka da postavi Buddhi pitanje za njega. Redovnik se kultivirao više od 500 godina, ali još uvijek nije mogao dostići Ispunjenje. Pitao se, kad bi on mogao dostići Ispunjenje. Prosjak se složio da to pita Buddhu.
Prosjak je potom došao na jednu stranu rijeke i nije ju mogao prijeći. Kornjača je izronila i odnijela ga na drugu stranu rijeke. Kornjača je također imala molbu da prosjak pita zašto nakon više od 1.000 godina kultiviranja, još uvijek nije mogla postati zmaj koji bi odletio. Prosjak se opet složio da pita Buddhu.
Jednoga je dana prosjak bio jako umoran i zaspao. U snu je vidio Buddhu. Buddha je rekao da mu je dopušteno postaviti samo tri pitanja.
Prosjak je razmišljao o tome i smatrao je da su tuđa pitanja važnija od njegovih.
Zato je postavio prvo pitanje. Buddha mu je rekao da kornjača u oklopu ima 24 bisera osvijetljena noću. Kad bi mogla otpustiti bisere, postala bi zmaj.
Buddha je dao odgovor na drugo pitanje i rekao da je redovnikov limeni štap vrlo dragocjen. Onog trenutka kada se njega zabode u zemlju, izlazila bi bistra izvorska voda. Kad bi redovnik mogao otpustiti štap, mogao bi se uzdići na nebo.
Prosjak je potom postavio treće pitanje. Buddha je rekao, da kad nijema djevojka upozna muškarca kojeg voli, ona će progovoriti. Tada je Buddha nestao.
Na povratku je prosjak došao do rijeke i podijelio Buddhine riječi s kornjačom. Kornjača je skinula oklop i dala ga prosjaku. Tada je kornjača odmah postala zmaj i odletjela.
S 24 bisera prosjak je došao u hram i podijelio Buddhine riječi s redovnikom. Redovnik je dao prosjaku limeni štap i odmah otišao u nebo.
Prosjak je došao na vrata vlasnika kuće. Istrčala je djevojka i povikala: "Vratio se čovjek koji je otišao pitati Buddhu!" Njezin otac bio je iznenađen, što je njegova kći odjednom počela govoriti. Prosjak je podijelio ono što je čuo od Buddhe. Vlasnik kuće održao je obećanje i dao je da mu se kći uda za prosjaka.
Kornjača nije mogla postati zmaj, bez da otpusti bisere. Redovnik nije mogao dostići Ispunjenje, bez otpuštanja njegovog dragocjenog limenog štapa. Prosjak je otpustio vlastite potrebe i prvo se pobrinuo za tuđe zahtjeve. Na kraju je dobio blagoslov.
Moje razumijevanje je da, ako otpustimo svoju opsjednutost stvaranjem zaliha hrane, kako bismo se pripremili za drugi val pandemije i umjesto toga stavimo interes živih bića ispred vlastite nesigurnosti oko hrane, biti ćemo blagoslovljeni i nećemo imati problema s hranom. S uklanjanjem te vezanosti, također bismo mogli usmjeriti svoju energiju na spašavanje više živih bića tijekom pandemije.
