„Srce mi se slomilo na hiljadu dijelova kad sam vidjela njegovo tijelo kako tamo leži“, kazala je gospođa Ren Canru i napravila pauzu. „ Pokušala sam sačuvati pribranost najbolje što sam mogla."
„Oči su mu još uvijek bile poluotvoRene. Nježno sam mu dodirnula kapke da ih zatvorim. Dotakla sam njegovo hladno čelo i povukla njegovu ukočenu ruku.” Gospođa Ren, majka koja je prije gotovo dvije decenije izgubila sina jedinca, proživjela je najgoru noćnu moru koja je i danas prati.
„Skoro sam se onesvijestila kad sam vidjela njegovu desnu nogu - bila je potpuno crna od koljena nadolje. Na nožnom listu je bio dio veličine mog dlana, a na unutrašnjosti stopala dio veličine mog palca, s kojeg su koža i meso bili nestale, a kosti bile vidljive. Cijela mu se noga osušila poput suhog pruta. To uopće nije bio moj sin iz sjećanja.”
Gospođa Ren nije vidjela svog sina, Yuan Jianga, gotovo godinu dana prije nego što je umro. Znala je da je bio uhapšen u avgustu mjesecu zbog prakticiranja Falun Gonga, ali nije imala informacije o njegovom bijegu iz pritvora, u kom je bio zvjerski mučen.
Posljednji put ga je vidjela prije nego što su ona i suprug otišli u Peking da bi podnijeli apelaciju centralnoj vladi u decembru mjesecu 2000. godine zbog progona njihove zajedničke vjere. Oboje su tada bili uhapšeni i privedeni. Kada je gospođa Ren puštena početkom ljeta 2001. godine nakon petomjesečnog pritvora, nije mogla vidjeti koji je napustio grad kako bi izbjegao hapšenje.
Potom su, krajem avgusta 2001. godine, stigle vijesti o njegovom hapšenju. Gospođa Ren i njen suprug su doznali gdje im je sin, g. Yuan, bio zatočen i nekoliko puta su ga pokušali posjetiti, ali im nikada nije bilo dopušteno da ga vide. Ona mu je željela odnijeti topliju odjeću jer u njihovom gradu Lanzhou, u sjeverozapadnoj regiji Kine, zima bude surova.
Također se brinula za njegovu sigurnost, znajući da su praktikanti Falun Gonga, posebno oni nepopustljivi, svakodnevno bili mučeni i maltretirani u pritvorskim centrima. Ona je veoma dobro poznavala svog sina – on se nikad ne bi pokolebao u svojoj vjeri. Zato je nije iznenadio telefonski poziv koji je primila ujutro 9. novembra.
Nakon što je spustila slušalicu, požurila je do doma lokalnog praktikanta kako je to od nje zatraženo, ali je oklijevala prije nego što je ušla u sobu. U sobi je bio on, njen voljeni sin, koji je ležao mrtav. Imao je samo 29 godina, bio je mladić koji je obećavao i koji je još uvijek imao da dobije ono najbolje od svog života.
Gospodin Yuan, gospođa Ren i tragično iskustvo njihove porodice nakon bespravnih hapšenja, pritvora, mučenja i smrti nisu bili jedini. Slične su muke preživjele stotine hiljada Falun Gong praktikanata i njihove porodice širom Kine, budući da je Komunistička Partija Kine (KPK) zabranila ovu duhovnu praksu u julu mjesecu 1999. godine i pokRenula njen nemilosrdni progon usmjeRen ka sljedbenicima ove prakse.
Budući da je bio koordinator i glavna kontakt osoba u asistentskim centrima tri sjeverozapadne provincije, hapšenje i smrt g. Yuana su privukli veliku pažnju lokalnih vlasti. Na meti progona su se našli mnogi lokalni praktikanti, uključujući njegove roditelje i one koji su mu pomogli.
I. Priča g. Yuan Jianga
Diploma na prestižnom Univerzitetu Qinghua
Porodica g. Yuana vodi porijeklo iz okruga Dengkou u Unutrašnjoj Mongoliji. Najmlađi od njih četvero i jedini dječak, g. Yuan, je rođen 24. avgusta 1972. u gradu Lanzhou, od roditelja koji su oboje bili nastavnici. Njegov otac, profesor Yuan Zhuguo, je bio predsjedavajući Katedre za fiziku na Univerzitetu Northwest Normal. Njegova majka, gospođa Ren Canru, je predavala u osnovnoj školi koja je pripadala univerzitetu.
G. Yuan je bio slabo i boležljivo dijete. U srednjoj školi mu je bila dijagnosticirana upala srčanih mišića i upala glasnica pa je morao pauzirati godinu dana. Nakon povratka je, kao junior, sudjelovao na šestom godišnjem nacionalnom natjecanju iz fizike i plasirao se na peto mjesto u provinciji Gansu. Srednju je školu završio 1990. godine i bio primljen na najprestižniji univerzitet u državi, Univerzitet Qinghua, na smjer elektronički inženjering.
Uprkos svojim velikim akademskim postignućima, g. Yuan je bio fizički slab tokom svojih prvih nekoliko godina studija. U to vrijeme je stekao i loše navike pušenja i konzumiranja alkohola.
Otkriće izvanredne nauke
Yuan prvi je put čuo za Falun Gong, koji se još naziva i Falun Dafa, 1993. godine. Slučajno je prisustvovao seminaru koji je održao osnivač ove prakse gosp. Li Hongzhi u gradu Dalian i postao praktikant. Ubrzo je prestao pušiti i piti, a sve su njegove bolesti ubrzo nestale. Postao je zdrav i energičan, i promijenio se do srži.
Yuan bio je uvjeRen da su Falun Gong princip Istinitosti-Dobrodušnost-Tolerancija istinsko učenje Buda Fa. To je ortodoksni način kultivacije koji inspiriše ljude da budu dobri. To je izvanredna nauka. Yuan je narednih mjeseci pratio Učitelja Li Hongzhija u različitim gradovima i prisustvovao na pet njegovih seminara.
Falun Gong mu je dao mudrost i uzdigao njegov moralni karakter. Osim što je sam prakticirao, Yuan je također proširio informacije o ovoj praksi i pomogao mnogim ljudima na Qinghua Univerzitetu da i sami počnu prakticirati.
Jedan praktikant koji je također pohađao Qinghua ranih devedesetih godina prošlog vijeka se prisjetio: „Profesor koji je pohađao seminar Učitelja Lija u Harbinu je osnovao mjesto za prakticiranje u kampusu univerziteta. Yuan Jiang, koji je prisustvovao velikom broju Učiteljevih seminara, je bio među prvima koji su redovno sudjelovali u grupnom vježbanju.“
„Okupljali smo se svako jutro na raznim lokacijama u kampusu, ponekad ispred amfiteatra, ili u blizini ribnjaka u Jinchun vrtu, ili ispred spomen-obilježja Nacionalnog udruženog univerziteta za jugozapad (Lianda). Također smo se okupljali svake večeri u administrativnom uredu kako bismo gledali video kasete ili slušali audio kasete Učitelja kako podučava Fa. "
Karijera u birou za telekomunikacije Lanzhou
G. Yuan je diplomirao na Univerzitetu Qinghua u ljeto 1995. godine i vratio se kući jer mu se ukazala velika prilika za posao u Telekomunikacionom Birou u Lanzhou. Budući da je ljubazan i iskRen mladić koji je uvijek rado pružao svoju ruku pomoći, Yuanova popularnost je rasla među kolegama na poslu. Njegov izvanredan rad mu je također donio priznanje od strane pretpostavljenih kao i poštovanje vršnjaka iz tehničkog odjela.
Yuan je u kompaniji postao stručnjak za sve probleme vezane s tehnologijom i računarima. Mobiteli nisu bili uobičajeni tih devedesetih godina i većina ljudi je koristila pejdžere. On je uvijek odgovarao na poruke koje bi dobio na pejdžer čak i kad nije bio na poslu. Samo bi odšetao do javne govornice u svom susjedstvu kako bi uzvratio poziv i uvijek detaljno i strpljivo odgovarao na pitanja.
Kada je Telekomunikacijski biro u Lanzhou proširio poslovanje 1999. godine i pokRenuo kćerku kompaniju, Feitian Wangjing Information Industry Ltd., g. Yuan je postao očigledan izbor za mjesto zamjenika generalnog direktora i glavnog tehnološkog direktora.
Lokacija za grupne vježbe na Sjeverozapadnom građanskom univerzitetu
Ubrzo nakon što se vratio u svoj rodni grad Lanzhou, Yuan je počeo svako jutro raditi vježbe na Sjeverozapadnom građanskom univerzitetu. U početku je to bio samo on. Postepeno mu se pridružilo sve više i više ljudi.
Yuan se vratio u svoj rodni grad svojim marljivim radom i tehnološkom stručnošću. Također je vodio i druge u stvaranju duhovne čiste zemlje na sjeverozapadu Kine. Za dvije kratke godine, univerzitetsko grupno vježbalište koja je započeo upravo lično g. Yuan sada je svako jutro redovito posjećivalo desetine hiljada ljudi.
Uskoro je mnogo novih lokacija za vježbanje niklo po cijelom gradu. Ljudi su se svako jutro okupljali u parkovima i trgovima kako bi zajedno vježbali. U svjetlu jutarnjeg sunca, miroljubivi praktikanti su izvodili pokrete uz Falun Gong muziku. Ove su grupe stvorile spektakularan i prekrasan prizor u Lanzhouu, „Zlatnom gradu".
Bez promocije i oglašavanja, praksa Falun Gonga se širila samo usmenom predajom. Njegova čudesna iscjeliteljska snaga i efikasnost u uzdizanju moralnog karaktera društva u cjelini su doprinijeli da se veoma brzo proširi i brzo stekne puno pristaša.
Broj praktikanata u sjeverozapadnom regionu se brzo povećavao krajem devedesetih godina prošlog vijeka. Da bi bolje mogao pomoći novim praktikantima i koordinirao mjesta za vježbanja, g. Yuan je osnovao centre za pomoć volonterima u Lanzhouu, glavnom gradu provincije Gansu, zatim u Xi’ningu i Yinchuanu, glavnim gradovima susjednih provincija Qinghai i Ningxia. Yuan je postao koordinator i kontakt osoba za sva tri centra.
Iako su radionice Falun Gonga bile besplatne, štampanje materijala i iznajmljivanje prostora za ove radionice su bili skupi. Praktikanti koji su pomagali u centrima za pomoć ne samo da su se dobrovoljno prijavili, već su i donirali novac. Kao mladi stručnjak koji živi jednostavnim životom, g. Yuan je i sam svake godine donirao znatna sredstva centrima.
Kada je Gansu Daily, najveći list u provinciji, u julu mjesecu 1998. godine, objavio članak u kojem je klevetao Falun Gong, g. Yuan je lično otišao u redakciju i podijelio s urednicima i novinarima vlastito iskustvo o koriti te prakse. Njegova je priča i iskRenost duboko dirnuli osoblje novina, pa su promijenili svoj stav prema praksi i kasnije u novinama objavili izvinjenje.
G. Yuan je također pomogao u organizovanju konfeRencija širom provincije za nove i praktikante veterane da se okupe i podijele svoja iskustva o kultivaciji. Treća godišnja konfeRencija za razmjenu iskustava je održana u gimnaziji Lanzhou u junu mjesecu 1998. godine. Mnogi su praktikanti s prisutnima podijelili svoje priče, pa je čak i osoblje zaposleno u ovoj ustanovi kao i zaštitarski tim sjelo i slušalo.
Gotovo je deset hiljada praktikanata prisustvovalo ovoj konfeRenciji i sve je proteklo glatko i uredno, bez ikakvog naguravanja ili vikanja. Praktikanti su prostor konfeRencije ostavili čišći nego što je bio kad su tek došli. Osoblje je bilo dirnuto: „Nikad nismo vidjeli tako dobru grupu. Vi ste dobrodošli da dođete ponovo. ”
Yuanovi roditelji počinju prakticirati Falun Gong
Nakon što su svjedočili dramatičnim promjenama na njihovom sinu kako fizičkim tako i psihičkim, roditelji g. Yuana znali su da je Falun Gong dobra praksa.
Gđa Ren je u to vrijeme patila od bolesti srca i problema sa jetrom. Iako je imala dvije velike operacije, simptomi su se ponavljali svake zime, a ponekad joj je bila potrebna i hospitalizacija. Ubrzo nakon što je započela praksu, međutim, sve su njene bolesti nestale.
Otac g. Yuana imao je cirozu i ožiljke na jetri u kasnoj fazi i uzimao je bezbroj lijekova, ali ništa nije pomoglo. Njegov imunološki sistem bio je slab i lako se razboljevao. Morao je nositi kapu čak i tokom ljeta i nije mogao jesti ništa hladno jer bi se razbolio. Nakon što je počeo prakticirati Falun Gong, zdravlje mu se brzo popravilo pa je izgledao je kao potpuno druga osoba.
Iako su kroz istoriju prošli kroz mnoge nevolje, marljivi i ljubazni ljudi iz Kine nikada nisu izgubili duhovnu vezu s božanskim i uvijek su vjerovali da treba biti dobar. Poput svjetionika, Falun Gong je, sa svojim dubokim korijenima u drevnoj mudrosti, osvijetlio provinciju Gansu, dom Hiljada Budinih pećina, i ponovno oživio nadu u ljudima. Čudesna snaga Falun Gonga u iscjeljenju i vraćanju kondicije je privukla puno pristalica u sjeverozapadnoj regiji. Kako su praktikanti produbljivali razumijevanje njegovih učenja uzdizao se i njihov moral mijenjao se nabolje i njihov pogled na život.
Početak progona
Objavljivanje članka u Gansu Daily u kojim se blati Falun Gong 1998. godine nije izolirani incident. Kako je praksa sticala veću popularnost, ona je privukla i pažnju centralnih vlasti. Neki su viši funkcioneri vidjeli ovu duhovnu disciplinu zasnovanu na principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije kao prijetnju. Sva objavljivanja Falun Gong knjiga su bila zabranjena 1996. godine, a razna su medijska izdanja počela kritikovati tu praksu. Ipak ništa od toga nije spriječilo ovu grupu u njenom rastu. Procjenjuje se da je do 1999. u Kini bilo gotovo 100 miliona ljudi koji su prakticirali Falun Gong.
Ogroman broj praktikanata je Jiang Zemina, tadašnjeg šefa KPK, dirnuo u živac pa je ubrzo, u julu 1999. godine, pokRenuo progon protiv Falun Gonga u cijeloj državi. Masovno se hapšenje dogodilo 20. jula pa su uhapšeni svi lokalni koordinatori do nivoa okruga.
Gospodin Yuan i sedam drugih praktikanata, uključujući gospodina Ge Junyinga, Yu Jinfanga i Li Mingyija iz grada Lanzhoua, su bili uhapšeni tog jutra. Odvedeni su u hotele Renmin i Hongtudi u Lanzhou i ondje zadržani šest mjeseci.
Gospodin Yuan je, 11. jula, išao na službeno putovanje u grad Dunhuang. Kako se 21. jula nije vratio kako je planirano, njegova je porodica kontaktirala njegov posao. Njegov je pretpostavljeni slagao njegovim roditeljima da im je sin poslovno otišao u drugi grad, premda je znao da se gospodin Yuan već vratio sa službenog putovanja, ali su ga policajci Li Peican i Lu Zhibin iz policijske uprave Lanzhou rano ujutro 20. aprila odveli iz stana koji je iznajmljivao.
Čitav sprat hotela Renmin je bio iskorišten za držanje u pritvoru Falun Gong praktikanata. Svaki je praktikant bio smješten u posebnu sobu i nadgledan 24 sata. Njihove porodice nisu bile obaviještene i nije im bila dozvoljena posjeta. Gospodin Yuan je bio podvrgnut šestomjesečnom intenzivnom ispiranju mozga sve dok nije bio pušten uz kauciju 20. januara 2000. godine. Bilo mu je naređeno da se sljedećih šest mjeseci jednom sedmično javlja u gradsku policijsku upravu.
U saradnji s gradskom policijskom upravom, i ogranak Biroa 610 (nezakonite agencija osnovane posebno za progon Falun Gonga) u njegovoj kompaniji je suspendovao gosp. Yuana s posla u januaru mjesecu 2001. godine. Ponovo je bio lišen slobode i prošao kroz još jedan krug ispiranja mozga. Yuan odlučio je napustiti grad kako bi izbjegao dalje maltretiranje i nezakonito lišavanje slobode.
Yuan je bio stavljen na listu najtraženijih lica u državi. Policijska uprava Lanzhou i kompanija za koju je radio su poslali tim da tragaju za njim u Peking, u Guangzhou, rodni grad njegovog oca u Unutrašnjoj Mongoliji, pa čak i kod rođaka u malom planinskom selu. Gđa Ren se prisjeća tog vremena: „Policija je često maltretirala moju porodicu nakon što je on bio otišao pokušavajući otkriti gdje se nalazi."
Hapšenje i mučenje
Dok je bio u bijegu, g. Yuan je napustio ideju da nađe posao u skladu sa svojim profesionalnim znanjem. Živeći vrlo štedljivim životom, povezao se s drugim praktikantima i radio na razotkrivanju laži komunističkog režima koje su klevetale Falun Gong.
U pokušaju da spriječe praktikante da putuju u Peking i podnose apelacije vladi, bile su oduzete lične karte mnogih praktikanata. Postavljeni su kontrolni punktovi duž glavnih autoputova, a autobusi i vozovi na velike distance su bili rutinski češljani, a svi su putnici morali pokazati lične karte. Mnogi su praktikanti koji su putovali bez ličnih karata bili identifikovani na ovaj način dok su pokušavali kupiti kartu ili se ukrcati na voz.
U gradu Dunhuang je 30. avgusta 2001. godine. zaustavljen autobus i policija je počela jednu po jednu provjeravati lične karte putnika. G. Yuan je bio među ovim putnicima i nije imao ličnu kartu. On je početkom godine napustio svoj rodni grad Lanzhou da ne bi bio uhapšen.
Policija je postala sumnjičava kad g. Yuan nije mogao pokazati ličnu kartu. Nije im trebalo dugo da ga prepoznaju kao jednog od Falun Gong bjegunaca pa su ga uhapsili. Rečeno je da je Ministarstvo za javnu sigurnost iz Pekinga direktno naredilo potragu u nadi da će presresti više od desetak praktikanata koji bi mogli kRenuti tim putem da bi otišli u provinciju Xinjiang.
Biro za javnu sigurnost u Gansuu je brzo formirao predmet protiv gosp. Yuana, a formiran je poseban odbor koji će pronaći sve praktikante povezane s njim u tri sjeverozapadne provincije. Ti su funkcioneri vidjeli sjajnu političku priliku za promociju na više pozicije i napredovanje u karijeri. Jedan od službenika u komitetu je kasnije otkrio da je gospodin Yuan bio obješen i teško pretučen nakon što je bio uhapšen u Dunhuangu.
Potom je odveden u pritvorski centar Siergou u okrugu Xigu u Lanzhou. Vjerovalo se da je Yuan isprva bio zatvoRen u samicu, ali je kasnije premješten nakon što je protestovao. Njegova porodica, međutim, nije bila obaviještena o mjestu njegovog pritvora.
„Pokušali smo pronaći gdje se nalazi moj sin", sjeća se g. Ren. „Kad smo otišli u pritvorski centar Siergou, stražari su nam rekli da nije tamo. Zatim smo otišli u pritvorski centar XiguoYuan, ali ni tamo ga nismo mogli pronaći, pa smo se vratili u Siergou i na kraju saznali da je bio u odjelu br. 4. Bila je već sredina oktobra kad smo to napokon shvatili."
„Policajac Wang Jixu iz policijske uprave Lanzhou je bio zadužen za slučaj mog sina. Kad sam rekla stražarima da ću sinu donijeti toplu odjeću, Wang je rekao da mora nazvati svog nadređenog. Sigurno ga je njegov nadređeni telefonom pitao ko je to s njim, jer mu je Wang rekao: ‘Čini se da je njegova majka.’ Tada mi je rečeno da je taj pretpostavljeni dao dozvolu da donesem nešto odjeće. Nekoliko smo se puta vraćali u pritvor s odjećom i hranom, ali nam nikad nije dopušteno da vidimo sina."
Članovi posebnog odbora su ubrzo otkrili da je ovaj naizgled nježni i krhki mladić imao čeličnu volju. Kad ga uobičajena rutina ispitivanja nisu natjerala da govori, zaključili su da im treba više opreme i veći prostor da mu nanesu više boli. Ured za javnu sigurnost je vršio pritisak na pretpostavljene na poslu gospodina Yuana , Telekomunikacijski biro, kako bi im pronašli „prikladnije" mjesto.
Poklanjajući se policijskim zahtjevima, Biro za telekomunikacije im je stavio na raspolaganje vrt Hongyan koji je posjedovao iza planine Baitashan. Vrt se nalazi na sedam kilometara od centra grada, okružen planinama prekrivenim starim drvećem. Vrijeme je zahladilo pa je bilo manje posjetilaca u tom području, što ga je učinilo idealnim mjestom za sesije mučenja. Policija je Yuana brzo prebacila tamo, noseći sa sobom u dva kamiona uređaje za mučenje.
Policija nije štedila u primjeni svih vrsta mučenja na g. Yuana. Kasnije je otkriveno da je lisicama bio vezivan u položaju orla rašiRenih krila sa sva četiri uda u maksimalno ispruženom položaju. Policija ga je pokušala natjerati da prizna da je bio glavni koordinator pet provincija u sjeverozapadnoj regiji, ali on nikada nije rekao ni riječ.
Tada mu je policija lisicama ruke vezala za radijator na način da nije mogao ni čučati niti se uspraviti do kraja. Dugotrajno vezivanje lisicama u ovom neugodnom položaju mu je uzrokovalo nezamislivu bol. Prema navodima insajdera, premda se g. Yuan činio slab, čvrstina koju je pokazao mu je donijela poštovanje policajaca.
Bijeg i potraga u cijelom gradu
Nekim čudesnim slučajem g. Yuan se oslobodio lisica i okova rano ujutro 29. oktobra 2001. godine, dok su svi stražari spavali. Prošao je kroz nekoliko vrata i izašao pravo iz zgrade.
Iz unutrašnjosti dvorišna ograda nije djelovala tako visoko. Ali kada je pokušao skočiti, Yuan je otkrio da je tlo spolja na mnogo nižoj koti, što je tipično za ograde u planinskim predjelima. Pao je i slomio nogu. Budući da nije mogao hodati, Yuan je puzao dalje sve dok nije pronašao umjetnu pećinu u zemlji.
Nakon što je bio povrijeđen i spolja i iznutra i nakon štrajkova glađu, g. Yuan je bio izuzetno slab pa je pao u nesvijest. Dok je tako padao i nesvijest i budio se iz nje, kasnije se prisjetio da je čuo ljude kako šeću i razgovaraju ispred pećine, kao i da je čuo siRene u daljini.
U narednih nekoliko dana siRene su se mogle čuti po cijelom gradu Lanzhou. Nakon bijega g. Yuana, dvije hiljade policajaca je vršilo potragu za cijelim gradom. Blokirana su sva glavna raskršća, čvorišta i stanice. Pretraženi su i domovi lokalnih praktikanata. Ovo je maltretiranje natjeralo i jednog praktikanta u šezdesetim godinama života da skoči kroz prozor kuće na četvrtom spratu i pri tom ozlijedi donji dio leđa i nogu.
Potraga je brzo prošiRena na sve susjedne okruge, naselja i gradove. Došlo je i naređenje sa višeg nivoa da „kopaju zemlju i deset centimetara duboko kako bi pronašli Yuan Jianga."
Kontrolni su punktovi postavljeni na glavnim cestama i raskrsnicama. Auti su samo mogli ulaziti u grad, ali nisu smjeli izlaziti. Policija je pročešljala sve hotele i motele u regiji. Ljudi su se pitali: „Toliko je mnogo resursa utrošeno u potragu za Falun Gong praktikantom? Nismo viđali tako veliku pometnju kada se tragalo za kriminalcem koji je ubio četvero ljudi i pobjegao."
Kratki predah pred smrt
„Čim je moj sin pobjegao, policajac Lu Zhibin i nekoliko drugih su nam pokucali na vrata. Ušli su i počeli se osvrtati oko sebe, ali nam nisu ništa rekli. Kad ga je moj suprug upitao kako je moj sin, promijenio je temu i nije direktno odgovorio. Kad sam pošla na pijacu, jedan je policajac iskočio iz policijskog automobila parkiranog u blizini naše zgrade. Pitao me gdje idem i kazao mi je da ne idem predaleko i da ne provodim previše vremena vani. "
G. Yuan je proveo tri dana i četiri noći u pećini u zemlji. Noću je išao do obližnje farme po nekoliko repa da ga održe u životu. Bila je kasna jesen. Jutra i noći su već bili vrlo hladni u sjeverozapadnoj regiji, s temperaturama ponekad ispod tačke smrzavanja. G. Yuan je i dalje na sebi imao tanak sloj odjeće kao kad je uhapšen u avgustu. Bio je mršav, gladan i trpio velike bolove.
Četvrtog jutra, 3. novembra, ispred pećine bilo je vrlo tiho. G. Yuan je puzao sve dok nije pronašao štap koji mu je pomogao da se uspravi i kRenuo prema glavnoj cesti. Ljubazni taksista ga je odvezao do kuće g. Wang Zhijuna lokalnog praktikanta u okrugu Xigu.
G. Wang je bio iznenađen kad je vidio osobu koja je stajala na njegovim ulaznim vratima. Osoba je imala modrice i otekline po cijelom licu, a krv mu je i dalje izlazila iz nosa i usta. Kosa mu je bila neuredna i prekrivena prljavštinom. Košulja mu je bila pocijepana, a repa uvelog lišća me je visila iz džepa na prsima, dok su mu noge koje su bile sama kost i koža bile tamnoljubičaste boje od koljena dolje.
G. Wang je bio šokiran kad mu je ovaj čovjek rekao: „Ja sam Yuan Jiang." Wang nije mogao suzdržati suze - kakav je pakao morao proći njegov prijatelj da bi izgledao ovako?
Wang se pribrao, sišao dolje i platio taksistu. Nazvao je g. Yu Jinfanga i nekoliko drugih lokalnih praktikanata kako bi razgovarali o tome kako se pobrinuti i zaštititi Yuana.
Potraga za Yuanom nije prestajala. On nije imao ličnu kartu što znači da ga nijedna bolnica nije mogla primiti, a praktikanti su se bojali da bi ga bolnica izručila policiji. Odlučili su se da ga prebace u dom kćeri gosp. Yu Jinfanga da se ona brine o njemu.
Mnogo sesija mučenja koje je Yuan pretrpio su izazvale teške unutrašnje povrede. Krv mu je neprestano izlazila iz usta i nosa. Sljedećih je nekoliko dana padao i budio se iz nesvijesti.
U popodnevnim satima 8. novembra, otok na nozi g. Yuana se smanjio. Oko 1 sat iza ponoći je zaspao. Spavao je čvrsto i nije se bacakao i okretao kao prethodnih noći. Oni koji su se brinuli za njega su izašli iz sobe. Niko ga nije htio uznemiravati - bio je tako umoran.
G. Yuan je te noći mirno preminuo u snu. Ovaj je mladić podnio nezamislivo mučenje da bi odbranio svoju vjeru i istinu.
Svjedočenje gđe Ren
„Mi smo, 8. novembra oko 21 čas, pokupili najmlađu kćerku na željezničkoj stanici. Kada su me praktikanti sutradan rano ujutro nazvali, pomislila sam da me to zove moj zet. Nisam shvatila, kao ni moja kćerka. Kad su nas ponovo nazvali, ja sam se javila i bilo mi je rečeno da odem u kuću kod praktikanta.“
„Znala sam da se nešto sprema. Kad sam vidjela praktikanta i izraz njegovog lica, znala sam da se nešto dogodilo. Odveo me do sobe u kojoj je spavao moj sin. Kad sam ga vidjela, skoro sam se onesvijestila. Ovo nije mogao biti moj sin koji mi je toliko nedostajao.“
„Bio je sama kost i koža i jedva sam ga prepoznala. Oči su mu još uvijek bile malo otvoRene, a krv je kapala iz usta i nosa. Um mi je postao prazan i suze su mi potekle niz lice. Bol je bio nepodnošljiv.“
„Srce mi se slomilo na hiljadu komada, ali sam se držala najbolje što sam mogla. Nježno sam mu dodirnula kapke da ih zatvorim. Dotakla sam njegovo hladno čelo i povukla njegovu ukočenu ruku.“
„Skoro sam se onesvijestila kad sam vidjela njegovu desnu nogu - bila je sva crna od koljena nadolje. Na listu njegove noge je bio dio veličine mog dlana, a na unutrašnjoj strani stopala dio veličine mog palca, s kojeg su nestale koža i meso, a kosti su bile gole i vidljive. Cijela mu se je noga uvenula poput suhog pruta. To uopće nije bio sin kakvog sam se sjećala. ”
Gđa Ren je otišla kući i podijelila ovu vijest sa suprugom. Nije znao kako da se nositi s tim i supruga ga nikada nije vidjela u takvom stanju.
Međutim, par nije mogao dopustiti kćeri da to sazna. Njihova najmlađa kćer koju su pokupili na stanici im je upravo bila došla u posjetu iz inostranstva. Ona i Yuan su uvijek bili vrlo bliski i bila bi sva shrvana. Par se pretvarao da se ništa nije dogodilo. Zabavljali su svoju kćer sve dok nije otišla, a da joj nisu kazali ni riječi o smrti njenog mlađeg brata.
Kćer je na kraju, preko web stranice Minghui, saznala za smrt njenog brata.
G. Yuan bio je miljenik njegovog oca i njegov ponos. Profesor Yuan se udaljio od drugih ljudi nakon sinove smrti. Godinama je rijetko govorio i često je glasno plakao kad bi bio sam. Profesor Yuan se nikad nije oporavio od tuge sve dok nije preminuo u januaru 2011. godine. Ništa nije rekao prije nego što je umro i tiho je preminuo nakon što je dva dana ležao u krevetu.
Da bi izbjegla beskrajno uznemiravanje od strane policije, gđa Ren je obavijestila Yuanovog pretpostavljenog o njegovoj smrti. Operativci iz kompanije i policajci iz policijske uprave Lanzhou su preuzeli tijelo gosp. Yuana.
Džemper od kašmira i jakna koje je gđa Ren odnijela u pritvorski centar nikada nisu stigli do Yuana. Nosio je lagane ljetne hlače i dva tanka sloja košulja sve do dana smrti.
II. Gospođa Ren i priča profesora Yuana
Kada je progon započeo u julu 1999. godine, gđa Ren i profesor Yuan su otišli u Peking da podnesu apelaciju centralnoj vladi. Željeli su vladi reći da je Falun Gong dobar i da mu se čini nepravda. Međutim, oboje su u novembru 2000. godine bili devet dana lišeni slobode u policijskoj stanici Anning.
Gđa Ren ponovo je otišla u Peking krajem decembra 2000. godine, i opet bila uhapšena i sprovedena natrag u grad Lanzhou. Zadržana je u policijskoj stanici Anning dvije sedmice prije nego što je prebačena u pritvorski centar broj 1. Lanzhou, gdje je bila zatočena pet mjeseci. Kada je puštena početkom juna 2001. godine, saznala je da je g. Yuan napustio grad kako bi izbjegao hapšenje.
Profesor Yuan je živio sam nekoliko mjeseci dok je njegov sin bio u bijegu, a supruga i dalje bila u pritvoru. Da bi ga spriječili da ponovo ode u Peking, univerzitet na kojem je radio je zadužio članove osoblja da ga nadgledaju svakodnevno 24 časa. Uprava škole je čak pokušala da ga natjera da ostane na za to predviđenoj lokaciji. Kad im to nije uspjelo, dogovorili su se da se jedan član osoblja useli u zgradu i da ga danonoćno prati. Profesor Yuan je protestovao: „Ja nisam zločinac. Ne možete se ovako ponašati prema meni."
Krajem avgusta mjeseca 2001. godine, par je saznao za hapšenje g. Yuana u autobusu u gradu Dunhuang i bili su veoma zabrinuti. Nakon što su shvatili gdje je Yuan lišen slobode, par je nekoliko puta otišao u pritvorski centar Siergou, ali im nije bilo dozvoljeno da vide sina.
Gđa Ren je krajem oktobra saznala da je njen sin premješten u Hongyan Garden. Posjetila je njegovog pretpostavljenog, nadajući se da će pronaći način da sinu dostavi toplu odjeću i hranu. Direktor Shi Ming joj je rekao: „Od hapšenja nije rekao ni riječi. Prestani mu slati hranu." Sudeći prema Shijevim riječima, gđa Ren je shvatila da je g. Yuan vjerovatno štrajkao glađu.
Nakon bijega g.Yuana, p olicijski je automobil bio parkiran u blizini zgrade njegovih roditelja i bračni je par bio nadziran danonoćno. Gđu Ren su ispitivali kad god je izlazila iz zgrade i rečeno joj je da „ne ide predaleko i da požuri natrag".
Nakon što su pokupili tijelo g. Yuana , policija je odvela njegove roditelje u zgradu na Univerzitetu Normal i pokušala otkriti kako su saznali za njegovu smrt.
Gđa Ren se prisjeća: „Policajac Lu Zhibin me je prisilio da napišem izjavu u kojoj se kaže da ne zahtijevamo obdukciju tijela. Kasnije sam saznala da je obdukcija izvršena i bez naše dozvole. Bili smo na univerzitetu cijelu noć do sljedećeg jutra ”
„Pratili su nas i često slijedili kad smo izlazili. Moja najstarija kći živi u inozemstvu više od dvadeset godina, ali uprkos činjenici da nas je više puta pozivala u posjetu, nismo uspjeli dobiti potrebne putne isprave. Pravo da posjetimo mašu kćer nam je oduzeto zbog našeg uvjeRenja."
„Penzionisani zaposlenici univerziteta, od marta 2001. godine, primaju mjesečne penzije. Suma se sa 150 povećala na 230 Yuana , zatim na 600 i sada iznosi 900 Yuana . Mi, ipak, nismo dobili nijednu penziju."
Jedna je nepoznata osoba posjetila ovaj bračni par u njihovoj kući dan nakon smrti g. Yuana. Predstavio se kao bivši student profesora Yuana koji je sada bio novinar i rekao gđi Ren da je i njegova supruga prakticirala Falun Gong. Zamolio je gđu Ren da mu detaljno kaže što se dogodilo kako bi mogao napisati članak i poslati ga na web stranicu Minghui.
Gđa Ren mu se zahvalila, ali je odbila ponudu. Kad je profesor Yuan izašao iz spavaće sobe, ovaj ga stranac, koji je tvrdio da je njegov bivši učenik, nije prepoznao.
Li, zamjenik upravnika na Yuanovom radnom mjestu, došao im je u posjetu kasnije tog popodneva. Nakon što je provjerila kroz špijunku, gđa Ren mu je otvorila vrata. Međutim, Li nije došao sam. Pet muškaraca obučenih u istu odjeću su upali u stan odmah nakon Lija.
„Bilo je gotovo 6 sati popodne. Policajac Lu Zhibin iz policijske uprave Lanzhou i šef tima su ušli s Lijem. Šef tima je kasnije te noći doveo čitavu bandu ljudi. S kamkorderom upeRenim u nas, ponovno su nas pitali kako smo saznali za smrt našeg sina i što se dogodilo. Jedna je osoba sve ovo bilježila olovkom i papirom. Grupa potpuno nepoznatih ljudi, i muškaraca i žena, je bila privedena na postupak identifikacije."
Na dan kada je tijelo g. Yuana kremirano, policajac Wang Jixu je doveo nekoliko stranaca koji su stajali preko puta ulici u kojoj se nalazi krematorij i pokazao im gđu Ren da je identifikuju.
Kasnije je policajac otišao u Pritvorski centar u Siergou i rekao svim pritvoRenicima koji su dijelili ćeliju s gospodinom Yuanom da „Yuan Jiang nikad nije bio ovdje pritvoRen", prijeteći im da nikada ne otkriju istinu.
III. Šta se dogodilo s onima koji su pomogli g. Yuanu
Nakon smrti g. Yuana , Odjel za unutrašnju sigurnost policije Odsjeka Lanzhou je izvršio veliku potragu i hapšenje. Praktikanti koji su pomagali g. Yuanu nakon njegovog bijega su jedan po jedan uhapšeni.
Policajac Lu Zhibin je doveo desetak drugih policajaca da provale u dom gospodina Yu Jinfanga 11. novembra 2001. Bez naloga su uhapsili g. Yu, njegovu suprugu Xia Fuying, njihovu kćerku koja nije praktikant, zeta, pa čak i njihovu dadilju. Kuća mladog bračnog para bila je zapečaćena.
G. Yu je odveden u pritvorski centar u okrugu Yuzhong. Gđa Xia je puštena nakon dva dana, ali su njihova kćerka i zet zadržani tri dana i kažnjeni s 1.000 Yuana. Čak i kad su pušteni narednih šest mjeseci nisu mogli ući u svoj dom.
G. Yu je fizički bio zlostavljan u pritvorskom centru okruga Yuzhong. Njegova je porodica dvije sedmice kasnije bila obaviještena da je primljen u Dashaping vojni centar za rehabilitaciju prinudnim radom i bolnicu u gradu Lanzhou zbog gastrointestinalnog krvaRenja. Porodici nisu nikada rekli da je g. Yu štrajkao glađu u znak protesta zbog hapšenja i da je četiri dana uzastopno bio vezan za metalni krevet.
Kada je Yu otpušten iz bolnice nekoliko mjeseci kasnije, u aprilu mjesecu 2002. godine, od njegove je porodice zatraženo da plati 4.000 Yuana za medicinske troškove. Njegove su kćeri uskočile i pokrile polovicu, a ostatak je njegovo radno mjesto posudilo njegovoj supruzi gđi Xia i to joj odbijalo od njene mjesečne plaće.
Nakon što je pušten iz bolnice, g. Yu je bio zadržan u pritvorskom centru Dashaping u gradu Lanzhou.
G. Yu Jinfang, njegova supruga Xia Fuying i gospodin Wang Zhijun su početkom decembra 2002. godine osuđeni bez javne rasprave.
Policajac He Bo iz policijskog odjela br. 16. Lanzhou i još pet osoba su upali u kuću g. Yu Jinfang i kćeri gospođe Xia Fuying u novembru 2003. godine, uhapsili su gđu Xia i zadržali je u pritvorskom centru br. 2. Lanzhou.
Nekoliko dana kasnije, g. Yu Jinfang je bio osuđen na pet godina zatvora, njegova supruga Xia Fuying tri godine, a g. Wang Zhijun pet godina.
G. Wen Shixue iz Lanzhoua je uhapšen u gradu Shijiazhuang u provinciji Hebei u februaru mjesecu 2002. godine zbog postavljanja Dafa transpaRenta. Nakon što ga je otpratio natrag, policija iz Odjela za unutrašnju sigurnost policije Lanzhou je izmislila dokaze protiv njega, uključila njegov slučaj u slučaj gosp. Yuana i osudila ga na osam i po godina zatvora.
Smrt g. Yu Jinfanga
G. Yu je spavao na vlažnom i sjenovitom mjestu na podu u zatvoru što mu je izazvalo osip na koži zvan šuga koji mu je prekrivao cijelo njegovo tijelo. Iz ovih je ranica često curila krv i gnoj. G. Yu je dobio visoku temperaturu i postao prikovan za krevet. Nije mogao jesti ni piti i našao se u kritičnom stanju.
Zatvorska je bolnica obavijestila njegovu kćerku. Nakon što je njegova kćerka u martu 2003. godine platila 2.000 Yuana Centru za rehabilitaciju radom i bolnici oružanih snaga Dashaping, g. Yu je bio pušten na uslovnu slobodu. Bio je u toliko lošem stanju da je morao biti iznesen iz pritvorskog centra. Međutim, za manje od mjesec dana opet je bio vraćen u pritvorski centar. Nakon ponovljenoe molbe porodice i dodatne uplate od 4.000 Yuana, ponovo je bio hospitalizovan.
G. Yu je fizički i verbalno zlostavljan tokom petogodišnjeg zatvora sve dok nije bio pušten u novembru 2006. Bio je mršav, nije mogao puno jesti i često je povraćao. Prema samom g. Yuu, ovi simptomi su se počeli javljati dva mjeseca prije puštanja na slobodu. Njegova supruga gđa Xia, koja je i sama bila puštena tri dana prije nego što je on pušten, upitala ga je: „Zar mi nemaš ništa reći?" Nasmiješio se, ali joj nije rekao ništa.
Zdravlje g Yua je svakodnevno nastavilo propadati. Uopšte nije mogao jesti i sve je češće povraćao. Dvanaest dana nakon puštanja na slobodu, g. Yu je preminuo nešto poslije 18:00. časova 25. novembra 2006. godine.
IV. Zaključak
Dvadesetogodišnji progon Falun Gonga ne samo da je nanio bol i patnju stotinama hiljada nevinih sljedbenika „Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije “ i njihovim porodicama, već je i mnoge zvaničnike KPK i policiju umiješao u neoprostive zločine.
Mnogi su zločinci dobili karmičku odmazdu za ono što su učinili, a primjer za to je bio Ma Xili, zamjenik sekretara KPK u provincije Gansu, i također šef Radne grupe za prevenciju Kulta.
Ma je bio najviši zvaničnik u provinciji Gansu zadužen za progon Falun Gong praktikanata. Njegova supruga je umrla 2003. Njegov sin jedinac, koji je bio visoki zvaničnik u Ministarstvu finansija, je naredne godine umro od raka jetre. Snaha mu je oduzela unuče. Maova je kćerka bila teško je povrijeđena u saobraćajnoj nesreći i nalazi se u vegetativnom stanju. Sam Maje smijenjen sa svoje pozicije u oktobru mjesecu 2006. godine.
Oni koji su se pridružili Mau su također bili pogođeni odmazdom. Direktor Han Jianfei iz Biroa 610 Gansu koji je bio podređen Mau je bio zatvoRen. Predsjednika Shi Xingguanga iz dnevnika Gansu, novina koje su objavljivale propagandne dijelove koji kleveću Falun Gong, je ubio zaštitar u njegovoj kući.
Režimi koji su kroz istoriju progonili ispravna vjerovanja su na kraju bili uništeni. Ova kampanja progona Falun Gonga je također u potpunosti razotkrila zlu prirodu KPK „prevare, zla i borbe".
Od propagande i laži kojima se pune državni mediji do uobičajene prakse ispiranja mozga i mučenja, od samovoljnog hapšenja i pritvaranja do nezakonitih kazni prinudnim radom i zatvora, od otvoRenog suzbijanja i progona do tajne žetve organa od Falun Gong praktikanata da bi se snabdijevale unosne operacije transplantacije organa, KPK tako uništava moral čovječanstva.
Da bi podržali istinu i razotkrili opake laži komunističkog režima, desetine i hiljade Falun Gong praktikanata poput g. Yuana su podnijeli ogromne žrtve. Buduće generacije duboko će poštovati i diviti se ovim anonimnim junacima koji su izdržali nezamislivo da bi probudili pravednost i savjest u ljudima.
