Na početku „Lunyu“ Učitelj govori o bitnoj stavci u kultivaciji, naime da „ čovječanstvo mora iz temelja promijeniti svoja uobičajena shvaćanja.“ Ovo pitanje je vrlo važno i vrlo ozbiljno u našoj kultivaciji. Međutim, ono što uobičajeno vidimo u našem svakodnevnom potvrđivanju Fa ili u našoj kultivaciji jest da na stvari odgovaramo „prirodno“, tj. u skladu s navikama ili određenim svakodnevnim predodžbama. Kultivatori se često naviknu na takve „prirodne“ reakcije i na svoje odgovore. Štoviše, oni dalje prate takve navike i predodžbe poput nekakvog standarda, a one na taj način postaju prepreka za kultivatora u njegovom napretku i spašavanju živih bića.
Izgleda da dvije navike prevladavaju kada nismo marljivi u kultivaciji ili kada donosimo odluke o tome što činiti ili ne činiti. Jedna navika je da kada vidimo određene rečenice u Učiteljevom Fa, ili kada koordinator nešto izjavi, mi se odnosimo prema njima onako kako mi smatramo da bi to trebalo biti i onda nastavimo površno obavljati stvari bez dubljeg razmišljanja. To je drugačije od temeljitog kultiviranja sebe. Primjerice, Učitelj je rekao: „Morate učiti Fa...“ („Fa predavanje na konferenciji u Floridi 2001.), a ja sam onda počela čitati knjige misleći da je „učenje Fa“ ista stvar kao „čitanje knjiga“. Nadalje, kada čitamo knjige, čitamo ih na način na koji obični ljudi to rade, sa svakodnevnim konceptima. Rezultat je takav da iako čitamo knjige, i dalje ne znamo kako se kultivirati i ne iskorištavamo svaku priliku za kultivaciju.
Još jedan primjer te navike je da kada nas koordinator pita da nešto učinimo, mi to onda radimo samo zbog toga što su to „Dafa stvari“ i „Učitelj nam je rekao da slušamo koordinatora“. Međutim, implikacija je, u pogledu učinka i rezultata stvari koje nas zatraže da izvršimo, da je to koordinatorova odgovornost te da nema ništa s mojom kultivacijom ili odgovornosti. Zapravo, sve te stvari su samo usmjerene na to kako izvršavamo stvari na površini. Ako zanemarimo prirodu učenja Fa i ako samo površinski promatramo stvari, želimo li onda istinski razumjeti Fa? Hoćemo li onda napredovati u kultivaciji na taj način?
Još jedna dominantna navika je otpor prema svemu, držanje da su jedino naši jedinstveni uvidi i iskustva najvažniji. Ali, odakle zapravo dolaze ti „jedinstveni uvidi“, „iskustva“ ili „prave situacije“? Koji je standard po kojem ih definiramo? Možemo li zajamčiti da su to odluke našeg istinskog ja ili naše kultivirane strane? Primjerice, kada smo distribuirali Devet komentara o komunističkoj Partiji u Kini, kada smo promovirali Shen Yun u svakodnevnom društvu u drugim zemljama, palili vatromete zbog smrti Jiang Zemina, ili svaki put kada je Fa imao nove zahtjeve za nas, bilo je praktikanata koji su dugo vremena gajili otpor prema promjeni. Kada su propustili te prilike, nisu razmišljali o tome što bi trebali kultivirati kada su u umu bili iritirani ili kada su bili nijemi po pitanju promjene. Nisu gledali unutar sebe ne bi li vidjeli koje predodžbe i ljudsko razmišljanje ih sprječavaju da potpuno razumiju stvari iz Fa, da budu otvoreni za drugačiji format kultivacije ili da razmisle o zahtjevima za živa bića. Nisu ni razmislili o tome na koji način je njihov otpor uzrokovao veliku štetu u spašavanju živih bića i ispunjavanju predpovijesnih zavjeta, a da ne govorimo o razmatranju onoga što Učitelj traži.
Ovdje sam samo navela nekoliko jednostavnih primjera i željela sam diskutirati o tome kako te dvije navike i dalje igraju ulogu i blokiraju napredak praktikanata. Moguće je da moj prikaz nije vrlo točan ili ispravan.
Učitelj nam je rekao u „Buddha prirodi“ (Zhuan Falun, svezak II)
„Jednom stvorena predodžba, kontrolirat će te cijeloga života, utječući na tvoje razmišljanje i čak na cijelu skalu emocija, poput tvoje radosti, ljutnje, tuge i veselja. Ona je nastala nakon rođenja. Ako ova stvar ustraje neko vrijeme, ona će postati dio razmišljanja osobe, rastapajući se u umu istinskog bića te osobe i tada će oblikovati njen temperament.
Stvorene predodžbe će ometati i kontrolirati osobu do kraja života. Ljudska predodžba je obično sebična - ili gora - i tako stvara misaonu karmu, koja zauzvrat kontrolira osobu. Čovjek je upravljan njegovom glavnom dušom (zhu yuanshen). Kad tvoja glavna duša postane slaba i bude zamijenjena predodžbom, ti si se bezuvjetno predao i tvoj život je sada pod njezinom kontrolom.
Tvoje pravo ja je urođeno i ne mijenja se. Ali ljudska bića su sklona lako stvarati predodžbe dok opažaju stvari i ta predodžba nisi ti. Ako možeš uspjeti ne stvarati bilo kakvu predodžbu, dok nešto promatraš, imat ćeš opažanje tvoje vlastite dobre, urođene prirode - gledište tvog istinskog ja - i gledati na stvar dobrodušno.“
Iz moje perspektive, često čujemo da se praktikanti služe pojmovima poput „jake ispravne misli“, „sagledavanje stvari s ispravnim mislima“, „učenje Fa“, „slanje ispravnih misli“, „Fa – učenici u vremenu Fa – ispravljanja“, „pomoći Učitelju ispraviti Fa“ itd. Kada govorimo o tim stvarima, shvaćamo li istinski ozbiljnost i veličanstvenost Fa? Napredujemo li neprestano u razumijevanju Fa principa koje je podučavao Učitelj? Jesmo li učili Fa i neprestano odstranjivali ljudsko razmišljanje i predodžbe? Moguće je da dok sve više i više učimo Fa zaista trebamo razmisliti o nekim temeljnim pitanjima. Na određenim razinama, način na koji sagledavamo stvari i na koji način shvaćamo kultivaciju je temelj naše kultivacije. Ako na kultivaciju možemo gledati s ispravnog stajališta i s ispravnim mislima, ako možemo uskladiti vezu između nas i Fa i vezu između Učitelja i nas, onda barem nećemo skrenuti s puta ili se izgubiti u kultivaciji. Na kraju, možemo li ispuniti našu misiju i ispuniti naše zavjete ovisi o tome kako svatko od nas, u svim aspektima, kultivira samog sebe unutar Fa i uspijeva ili ne uspijeva kultivirati sebe.
