[Napomena urednika] Ova serija članaka predstavlja hrvatski prijevod knjige "Kako avet komunizma vlada svijetom" prvobitno objavljene u listu The Epoch Times, a čiji su autori urednički tim "Devet komentara o Komunističkoj partiji".
Sadržaj knjige
Kako avet komunizma vlada svijetom: Predgovor
Kako avet komunizma vlada svijetom: Uvod
1. poglavlje: Strategije aveti za uništavanje čovječanstva
2. poglavlje: Europski korijeni komunizma
3. poglavlje: Tiranija na Istoku
4. poglavlje: Izvoz revolucije
5. poglavlje: Infiltriranje na Zapad
6. poglavlje: Pobuna protiv Boga
7. poglavlje: Uništavanje obitelji
8. poglavlje: Kako komunizam sije kaos u politici
9. poglavlje: Komunistička ekonomska zamka
10. poglavlje: Degradacija pravosudnog sustava
11. poglavlje: Oskvrnuće umjetnosti
12. poglavlje: Sabotiranje obrazovanja
13. poglavlje: Mediji - glasnogovornici komunističke aveti
14. poglavlje: Popularna kultura - prepuštanje dekadenciji
15. poglavlje: Komunistički korijeni terorizma
16. poglavlje: Komunizam u pozadini pokreta za zaštitu čovjekove okoline
17. poglavlje: Globalizacija - komunizam u svojoj srži
18. poglavlje: Globalne ambicije Komunističke partije Kine
Kako avet komunizma vlada svijetom: Zaključak
Što sadrži ovaj nastavak?
17. poglavlje: Globalizacija - komunizam u svojoj srži
Uvod
1. Globalizacija i komunizam
2. Ekonomska globalizacija
a. Globalizacija rezultira ekonomijom komunističkog stila
b. Globalizacija potiče komunizam u zemljama razvoja
c. Globalizacija stvara polarizaciju bogatstva, omogućujući ideologiju komunizma
d. Protivljenje globalizaciji podupire komunističku ideologiju
e. Zapadni kapitalizam hrani Komunističku partiju Kine
3. Politička globalizacija
a. Ujedinjeni narodi proširuju političku moć komunista
b. Komunistička ideologija podriva ideale ljudskih prava UN-a
c. Globalizacija promiče komunističke političke ideje
d. Globalna vlada vodi ka totalitarizmu
4. Kulturalni globalizam: načini izopačivanja čovječanstva
a. Kulturalna globalizacija uništava tradiciju
b. Razvijene zemlje Zapada izvoze antitradicionalnu kulturu
c. Multinacionalne korporacije šire nastranu kulturu
d. UN širi iskrivljene vrijednosti
Zaključak
Reference
17. POGLAVLJE: GLOBALIZACIJA - KOMUNIZAM U SVOJOJ SRŽI
Uvod
Počev od renesanse, ljudska historija ulazi u razdoblje dramatičnih promjena. Industrijska revolucija koja počinje krajem osamnaestog stoljeća značajno povećava produktivnost. Nacionalna moć svake zemlje prolazi kroz velike promjene i struktura svjetskog poretka prolazi kroz radikalne promjene. Istovremeno, društvene strukture, misli, i religijske tradicije također prolaze kroz dramatične pomake. Ortodoksne vjere počinju opadati, ljudski moral pogoršavati, društva postaju zbrkana, i ljudsko ponašanje gubi univerzalna mjerila za prosuđivanje. Ta povijesna stanja utječu na nastanak komunizma.
Komunistička Internacionala, poznata i kao Treća internacionala, pokušava izvesti komunističku revoluciju u svijetu. Nakon ruske boljševičke revolucije 1917. godine, Komunistička partija SAD se osniva 1919. godine, a Komunistička partija Kine (KPK) 1921. godine. Kasnih 1920-tih i ranih 1930-tih, globalna ekonomska kriza dodatno osnažuje komunističku ideologiju. Svjetske političke i ekonomske ideologije skreću ulijevo, a Sovjetski Savez dobiva čvrsto uporište te KPK grabi priliku za razvoj.
Više od desetljeća kasnije (1949.), KPK uzurpira Kinu te nasilni komunizam stječe prevlast. Sovjetski Savez i KPK prisvajaju desetke zemalja i trećinu svjetske populacije, formirajući blok naspram zapadnog svijeta. Potom slijedi Hladni rat koji traje pola stoljeća.
Dok nasilni komunizam prijeti cijelom čovječanstvu, većina ljudi u zapadnom slobodnom svijetu zanemaruje nenasilne komunističke faktore koji potiho rastu unutar njihovih vlastitih društava. Uz infiltraciju Sovjetskog Saveza, sve vrste kvazikomunističkih ideologija i pokreta unutar Zapada - poput Fabijanskog društva, socijalnihdemokrata, ali i deklariranih komunista itd., ulaze u državne institucije, poslovni svijet, obrazovne i kulturne krugove.
Oboje, pokret kontrakulture na Zapadu tijekom 1960-tih i kineska Kulturna revolucija uzrokuju komunistički elementi. Buntovna zapadnjačka mladež nakon 1970-tih pokreće „dugački marš kroz institucije” u pokušaju potkopavanja tradicionalne kulture iznutra i dokopavanja vodećih pozicija u socijalno-kulturalnim sferama. U malo duže od jednog desetljeća uspijevaju postići zapanjujuće rezultate.
Nakon pada Berlinskog zida i dezintegracije Sovjetskog Saveza, neki ljudi su se veselili kraju jedne povijesne etape i kraju komunističke ideologije, dok su drugi bili zabrinuti oko mogućeg sukoba civilizacija. Međutim, rijetki uviđaju kako komunizam preuzima druge oblike i krinke u pokušaju kontroliranja svijeta. Njegov novi barjak je prozvan globalizacija.
S industrijskom revolucijom, razvojem znanosti i tehnologije, kretanja ljudi i promjene u ekonomiji, politici, znanosti i tehnologiji, kulturi, postaju neusporedivo učestalije. Današnji moderni načini komunikacije i transporta, računala i digitalne mreže, smanjuju geografske udaljenosti i brišu tisućljetne granice. Svijet se naizgled smanjio, a broj interakcija i međudržavnih razmjena je bez presedana. Ovo jačanje globalne suradnje je prirodni rezultat tehnološkog razvoja, širenja proizvodnje, i migracija. Ova je vrsta globalizacije rezultat prirodnih povijesnih procesa.
Nalazimo, međutim, i drugu vrstu globalizacije koja je rezultat komunističkih ideologija i njihovog preuzimanja prirodnog povijesnog procesa globalizacije s ciljem podrivanja čovječanstva. Tema ovog poglavlja je upravo taj drugi oblik globalizacije
Globalizacija pod kontrolom komunizma u osnovi podrazumijeva brzo i rasprostranjeno širenje svih najgorih aspekata komunističkih i nekomunističkih režima. Sredstva ovog širenja uključuju opsežne političke, ekonomske, financijske, i kulturalne operacije koje ubrzano brišu granice između nacija i ljudi. Cilj je uništenje vjere, moralnosti i tradicionalne kulture o kojoj ovisi opstanak čovječanstva te omogućuje njegovo iskupljenje. Sve te mjere ciljaju na uništenje čovječanstva.
Ova knjiga naglašava da komunizam nije samo puka teorija, već zla avet. Ona je živa, i njezin krajnji cilj je uništenje ljudske vrste. Avet se ne pridržava samo jedne političke ideologije, već je spremna kad uvjeti sazriju koristiti čak političke i ekonomske teorije koje su zapravo u suprotnosti sa standardnom komunističkom ideologijom. Od 1990-tih se tvrdi kako globalizacija unaprjeđuje demokraciju, tržišnu ekonomiju, slobodnu trgovinu, i stoga je izložena kritikama brojnih ljevičarskih skupina. Ali ove ljevičarske skupine ne uviđaju da komunistička avet djeluje na višoj ravni. Ekonomska globalizacija, političko globalno upravljanje, Agenda 21, te razne ekološke i međunarodne konvencije, odreda postaju avetinjskim alatima u svrhu kontrole i uništenja čovječanstva.
Globalizacijom ili „globalizmom“ manipulira komunistička avet koja čini zapanjujući napredak u nekoliko područja korištenjem raznovrsnih sredstava putem brojnih pravaca širom svijeta. Ovo poglavlje se bavi ekonomskim, političkim i kulturnim aspektima ovog oblika globalizma.
Ova tri aspekta globalizacije se spajaju u sekularnu globalističku ideologiju. Ova ideologija poprima drugačije izglede u drugačijim vremenima i ponekad koristi kontradiktorni sadržaj. No u praksi prikazuje karakteristike sasvim nalik komunizmu. Temeljen na ateizmu i materijalizmu, globalizam obećava prekrasnu utopiju, kraljevstvo nebesko na Zemlji, ono je bogato, ravnopravno, i tamo nema iskorištavanja, ugnjetavanja, i diskriminacije, a njime upravlja milosrdna globalna vlada.
Ova ideologija neprijeporno izostavlja tradicionalne kulture svih etničkih grupa bazirane na vjeri u bogove i podučavanju vrlina. Posljednih je godina sve očitije kako se ova ideologija bazira na „političkoj korektnosti“, „socijalnoj pravdi”, „njegovanju neutralnosti”, i „apsolutnom egalitarizmu” ljevice. Ovo je globalizacija ideologije.
Svaka zemlja ima svoju kulturu, ali svaka je tradicionalno bazirana na univerzalnim vrijednostima. Nacionalni suverenitet i kulturne tradicije svake etničke grupe igraju važnu ulogu u nacionalnom nasljeđu i samoodređenju te pružaju zaštitu svim etničkim grupama od infiltracije snažnih vanjskih sila kao što je komunizam.
Jednom kad se oformi supervlada, komunizam će lako postići cilj eliminiranja privatnog vlasništva, nacija, rasa, i tradicionalne kulture svake nacije. Globalizacija i globalizam u tom pogledu igraju destruktivnu ulogu jer podrivaju ljudske tradicije i etiku, šireći ljevičarske ideologije i komunizam. Otkrivanje komunističkih korijena globalizacije i uočavanje sličnosti između globalizma i komunizma je trnovit te ujedno ekstremno važan i gorući problem.
1. Globalizacija i komunizam
Marx nije koristio koncept globalizma u svojim tekstovima već je upražnjavao izraz „svjetska povijest”, koji ima vrlo blisko značenje. Marx u Komunističkom manifestu tvrdi da će globalno širenje kapitalizma neizbježno proizvesti golemi proletarijat te kako će posljedično proleterska revolucija poharati cijeli svijet, svrgnuti kapitalizam i stvoriti „raj” komunizma. [1] Marx piše: „Proletarijat, dakle, može postojati samo svjetski-povijesno, poput komunizma, njegovo djelovanje, može samo imati ‘svjetsko-povijesno’ postojanje.” [2] Drugim riječima, realizacija komunizma ovisi o zajedničkoj akciji proletarijata širom svijeta - komunistička revolucija mora biti globalni pokret.
Premda Lenjin kasnije modificira Marxovu doktrinu i predlaže poticanje revolucije u kapitalističkoj slaboj karici (Rusiji), komunisti ne odustaju od svojeg cilja globalne revolucije. Sovjetski komunisti su jedva dočekali osnovati Komunističku internacionalu (Kominternu) u Moskvi sa podružnicama u preko šezdeset zemalja. Lenjin izjavljuje kako je cilj Komunističke internacionale osnivanje Svjetske sovjetske republike. [3]
Američki mislilac G. Edward Griffin sažima pet ciljeva Staljinove komunističke globalne revolucije:
Zbuni, dezorganiziraj, i uništi sile kapitalizma širom svijeta.
Okupi sve nacije svijeta u jednu ekonomiju.
Prisili napredne zemlje u davanje dugotrajne financijske pomoći nerazvijenim zemljama.
Podijeli svijet u regionalne grupe [poput današnjeg NATO-a, SEATO-a, i Organizacije američkih država] kao prijelaznu fazu prema totalnoj svjetskoj vladi. Stanovništvo će se uvijek prije odreći svojeg nacionalnog suvereniteta i prikloniti neodređenom regionalnom autoritetu, nego sličnoj strukturi svjetske razine.
Druga faza podrazumijeva spajanje regionalnih entiteta pod jedinstvenu globalnu diktaturu proletarijata. [4]
William Z. Foster, bivši predsjednik američke komunističke partije je napisao sljedeće: „Komunistički svijet će biti ujedinjen, organizirani svijet. Ekonomski sustav će biti jedna velika organizacija, temeljena na principima planiranja koji sliče današnjem SSSR-u. Američka sovjetska vlada će predstavljati važan segment ove globalne vlade.” [5]
Iz Marxovih, Lenjinovih, Staljinovih, i Fosterovih tekstova o „zajednici ljudske sudbine” koju predlaže Komunističke partija Kine, možemo jasno sagledati nezadovoljstvo komunizma zbog osvajanja moći u samo nekolicini zemalja. Ideologija komunizma, od početka prema kraju, uključuje ambiciju osvajanja cijelog čovječanstva.
Svjetska proleterska revolucija koju je Marx predviđao se nije ostvarila. Smatrao je kapitalizam očajnim i umirućim, ali se on zapravo pokazao trijumfalnim, prosperitetnim, i naprednim. Raspad sovjetskog režima i istočnoeuropskih komunističkih tabora izolira Komunističku partiju Kine i nekolicinu drugih režima, i komunizam se naizgled suočava sa eliminacijom. Čini se da slobodni svijet pobjeđuje. No dok Zapad vjeruje kako komunizam završava u ropotarnici povijesti, trend socijalizma (primarna faza komunizma) zapravo naveliko cvijeta.
Komunistički duh nije mrtav. Sakriva se iza raznih doktrina i pokreta dok nagriza, infiltrira i širi komunističku ideologiju u svaki kutak slobodnog svijeta. Je li ovo slučajno? Naravno da nije. Globalizacija se čini kao proces koji se prirodno uzdigao, ali uloga komunizma u njegovoj evoluciji postaje sve očitija. Komunizam se pretvorio u jednu od vodećih ideologija globalizacije.
Ljevičarske snage u europskim zemljama nakon Drugog svjetskog rata nastavljaju rasti. Socijalistička internacionala koja se zalagala za demokratski socijalizam priključuje političke stranke iz preko stotinu zemalja. Neke od njih su bile na vlasti u tim zemljama rasprostranivši se većim dijelom kontinenta. Visoka razina socijalne skrbi, visoki porezi i nacionalizacija su u ovom kontekstu utjecali na cijelu Europu.
Globalizacija osiromašuje američku industriju, smanjuje srednju klasu, donosi stagnaciju prihoda, polarizira bogate i siromašne te uzrokuje društvene raskole. To uvelike potiče popularnost ljevice i socijalizma u zemlji, dramatično gurajući globalni politički spektar ulijevo tijekom posljednjih desetak godina. Ljevičarske sile diljem svijeta tvrde kako globalizacija uzrokuje neravnopravnost prihoda te polarizaciju bogatih i siromašni. Antiglobalizacijski sentiment zahvaljujući ovim argumentima rapidno raste te postaje nova sila koja se odupire kapitalizmu zazivajući socijalizam.
Komunističke ideje nakon Hladnog rata infiltriraju ekonomsku globalizaciju sa ciljem opstruiranja zdravih nacionalnih ekonomija i podrivanja ekonomskih temelja te suvereniteta svih zemalja. Cilj je maksimalno potaknuti ljudsku pohlepu, dok istovremeno zapadne financijske sile prebacuju bogatstvo – društveno blago akumulirano tijekom nekoliko stotina godina - i brzo osnažuju Komunističku partiju Kine. KPK zatim koristi to bogatstvo da prisili na suradnju te moralno obveže druge zemlje (npr. dužničko ropstvo) i odvuče ih na dno.
KPK kao vođa komunističkih sila današnjeg svijeta, neprestano jača svoj ekonomski rast dok ubrizgava injekcije snage u ljevicu i komunističke partije diljem svijeta. KPK koristi totalitarnu vladavinu da naruši pravila svjetske trgovine i koristi bogatstvo stečeno od globalnog kapitalizma kako bi ojačala socijalizam. Partijska ekonomska snaga ujedno potiče njezine političke i vojne ambicije, dok istodobno pokušava izvesti svoj komunistički model širom svijeta.
Antiglobalistička ljevica i KPK su, iz globalne perspektive, oboje beneficirali globalizacijom i uzdigli se u ime globalizacije. Status quo današnjeg svijeta je, zapravo, vrlo blizak Staljinovoj viziji iz prošlosti.
2. Ekonomska globalizacija
Ekonomska globalizacija se odnosi na integraciju lanaca globalnog kapitala, proizvodnje, i trgovine koja započinje 1940-tih i 1950-tih, sazrijeva 1970-tih i 1980-tih, i uspostavlja se kao globalna norma 1990-tih. Pozadinske pokretačke sile su međunarodne agencije i korporacije koje zahtijevaju olakšavanje regulativa i kontrola kako bi se omogućio slobodni tok kapitala. Ekonomsku globalizaciju na površini promoviraju zapadne zemlje s ciljem širenja kapitalizma diljem svijeta.
Ipak, globalizacija, nažalost, postaje sredstvo za širenje komunizma. Globalizacija, napose, omogućuje zapadnim zemljama pružanje financijske potpore kineskom režimu, dovodeći do međuovisnosti kapitalističke tržišne ekonomije i partijske socijalističke totalitarne ekonomije. Zapad žrtvuje svoju savjest i univerzalne vrijednosti u zamjenu za ekonomske koristi, dok komunistički režim proširuje svoju kontrolu putem ekonomskog iznuđivanja jer komunizam, naime, želi nametnuti globalnu dominaciju.
a. Globalizacija rezultira ekonomijom komunističkog stila
Globalizacija pretvara svjetsku ekonomiju u jedinstveni ekonomski entitet i kroz ovaj se proces stvaraju velike međunarodne organizacije, sporazumi, i pravilnici. Na površini to podsjeća na širenje kapitalizma i slobodnog tržišta. Ali u stvarnosti to služi stvaranju jedinstvenog ekonomskog sustava kontrole koji izdavanjem zapovijedi određuje sudbinu poduzeća mnogih zemalja. To je ekvivalent središnjem totalitarnom ekonomskom sustavu koji je sasvim blizak Staljinovim ciljevima ujedinjavanja svih zemalja pod upravu jednog ekonomskog sustava. Nakon formiranja spomenutog financijskog poretka, uspostavlja se i fenomen dugoročne ekonomske pomoći naprednih zemalja usmjeren ka zemljama u razvoju. Upravo je to Staljinov treći cilj.
U pogled financijske pomoći, međunarodne financijske organizacije uobičajeno implementiraju makro intervencije u zemljama primateljicama. Korištena metoda je diktatorske prirode. Ne samo da je nasilna, već i zanemaruje društvene, kulturne, i povijesne okolnosti zemlje primateljice. Posljedica je manje slobode i više centralizirane kontrole. Politički analitičar iz SAD-a, James Bovard, navodi da Svjetska banka „uvelike promovira nacionalizaciju ekonomije zemalja Trećeg svijeta te povećava političku i birokratsku kontrolu nad životima najsiromašnijih od siromašnih.” [6]
Nadalje, ekonomska globalizacija dovodi do globalne homogenosti te veće sličnosti u potrošačkim trendovima i objedinjenim mehanizmima proizvodnje i konzumerizma na razini svijeta. Manje kompanije, posebno one koje se bave tradicionalnom umjetnošću i zanatima, sve teže opstaju. Mnoge manje kompanije i one povezane sa lokalnim etničkim grupama su naprosto zbrisane globalizacijskim valom. Sve više i više ljudi gubi svoju sredinu i mogućnost slobodnog trgovanja unutar svojih vlastitih granica.
Zemlje u razvoju postaju dijelom globalnoga proizvodnoga lanca koje slabi ekonomski suverenitet individualnih nacija i u nekim slučajevima upropaštava državu. Neke zemlje bivaju opterećene dugom te njegovim otplaćivanjem, i to im ugrožava temelj slobodne kapitalističke ekonomije.
b. Globalizacija potiče komunizam u zemljama razvoja
Početkom ovog stoljeća, Jamajka otvara svoje tržište i počinje uvoziti velike količine jeftinog kravljeg mlijeka. Mjera čini mlijeko pristupačnijim za više ljudi, ali ujedno uzrokuje da lokalni poljoprivrednici u mljekarskom sektoru bankrotiraju jer su u nemogućnosti opstati uslijed preplavljenog tržišta jeftinim uvozom. Meksiko je bio prepun manjih postrojenja u proizvodnoj industriji, ali većina ih se seli u Kinu nakon njezinog primanja u Svjetsku trgovinsku organizaciju (eng.WTO). Meksiko tom prilikom trpi štetu jer ne posjeduje vrhunske proizvodne mogućnosti. Afričke zemlje su bogate mineralima, ali s ulaskom stranih ulagača, minerali se izvoze uz vrlo skromnu ekonomsku dobit za lokalno stanovništvo.
Strana ulaganja ujedno kvare vladine službenike. Tvrdi se kako globalizacija donosi demokraciju tim zemljama, ali ona u stvarnosti osnažuje korumpirane diktature. U mnogim se mjestima siromaštvo pogoršalo. Statistika Svjetske banke iz 2015. godine kazuje sljedeće: „Više od polovice iznimno siromašne populacije živi u sub-saharskoj Africi. Broj siromašnih u regiji se zapravo povećao za 9 milijuna, a 413 milijuna ljudi živi na manje od 1,90 dolara na dan prema analizi iz 2015. godine.” [7]
Tajland tijekom azijske financijske krize otvara svoj nejaki financijski sustav međunarodnim investicijama koje donose privremeni prosperitet. Tajlandska ekonomija biva blokirana nakon izlaska stranih ulagača iz zemlje, što negativno utječe na zemlje u susjedstvu.
Svijet postaje veliko selo s razvojem komunikacijskih i prometnih tehnologija. Činilo se da globalizacija donosi financijski prosperitet i demokratske vrijednosti cijelom globalnom selu. Ipak, profesor Dani Rodrik iz harvardske Kennedy škole izjavljuje kako se globalizacija suočava sa „trilemom”: „Ne možemo istovremeno težiti demokraciji, nacionalnoj ustrajnosti i ekonomskoj globalizaciji.” [8] To je skriveni nedostatak globalizacije i propust koji komunizam iskorištava.
Očito da u prednostima i prilikama globalizacije uživa samo ograničeni i mali broj ljudi. Globalizacija u drugim mjestima na umjetan način pogoršava nejednakost i nesposobna je riješiti dugoročne probleme siromaštva. Globalizacija narušava nacionalni suverenitet, pooštrava regionalna previranja, i izaziva sukob između „tlačitelja” i „potlačenih.” Predodžbe o potlačenosti, izrabljivanju, nejednakosti, i siromaštvu su oružja koja ljevičari koriste u borbi protiv kapitalizma, jer je otpor potlačenih u srazu sa izrabljivačkom stranom, tipičan model za komunizam. Komunistička ideologija jednakosti i njegov borbeni karakter se zajedno s globalizacijom šire svijetom.
c. Globalizacija stvara polarizaciju bogatstva, omogućujući komunističku ideologiju
Ogroman odljev industrije i poslova pretvara radničku i srednju klasu zapadnih zemalja u žrtve globalizacije. Uzmimo Ameriku, za primjer: Sa velikim odljevom kapitala i tehnologije u Kinu, gube se brojna radna mjesta, što rezultira gubitkom industrija i većom nezaposlenošću. Između 2000. i 2011. godine, je 5,7 milijuna radnika u proizvodnom sektoru izgubilo posao, dok se 65.000 tvornica ugasilo. [9]. Jaz između bogatih i siromašnih se u SAD-u kontinuirano povećava. Rast prosječne plaće (usklađeno s inflacijom) se usporava u zadnjih trideset godina, stvarajući pojavu zaposlenih siromaha - onih koji rade ili traže posao dvadeset i sedam tjedana u godini, ali čiji je dohodak ispod službene razine siromaštva. Broj zaposlenih siromaha je 2016. godine iznosio 7,6 milijuna ljudi. [10]
Polarizacija između bogatih i siromašnih je tlo na kojem raste komunizam. Ekonomske nevolje se ne ograničavaju samo na polju ekonomiju, već nastavljaju rasti. Zahtjevanje „socijalne pravde” i rješavanje nepoštene distribucije bogatstva dovodi do porasta socijalističkih ideologija. U međuvremenu raste i potražnja za socijalnom skrbi, što zauzvrat stvara više siromašnih obitelji, stvarajući u konačnici opaki začarani krug.
Američki politički spektar početkom stoljeća sve više skreće ulijevo pod utjecajem ljevičarskih krugova. Zazivanje socijalizma i veća politička podijeljenost uslijed stranačkih interesa biva sve uočljivija s približavanjem izbora 2016. godine. Globalizacija je u velikoj mjeri bila uzrok takvih promjena. S druge strane, što su se zapadna demokratska društva nalazila u većoj nevolji, to je pobjedonosnije i silnije komunizam djelovao na svjetskoj sceni.
d. Protivljenje globalizaciji podupire komunističku ideologiju
Napredak globalizacije uzrokuje antiglobalizacijske kampanje. Masovni nasilni protesti 30. studenog 1999. godine u Seattleu, protiv Konferencije ministara WTO-a, označavaju početak takvih kampanji. Tri velike međunarodne konferencije održane 2001. godine (summit Amerika u kanadskom Quebecu; summit Europske unije u švedskom Gothenburgu; i G8 ekonomski summit u talijanskoj Genovi) su također izložene sličnim demonstracijama. Talijanska Firenca je 2002. godine pogođena nezapamćeno velikim antiglobalizacijskim prosvjedima u kojima sudjeluje milijun osoba.
Svjetska antiglobalizacijska kampanja privlači sudionike različite pozadine i porijekla. Velika većina njih su ljevičarsko nastrojeni i uvelike se protive kapitalizmu. Izdvajamo radničke sindikate i environmentalističke organizacije (također obuzete i infiltrirane komunizmom), ali i žrtve globalizacije te ostale zakinute skupine. Rezultat je da svekolika javnost, bilo pristaše ili protivnici globalizacije, nehotice službuju u korist komunizma.
e. Zapadni kapitalizam hrani Komunističku partiju Kine
Akademici često izdvajaju Kinu kao primjer uspješne priče prilikom analiziranja uspjeha ili neuspjeha globalizacije. Kina je naizgled itekako beneficirala na račun globalizacije i u rekordnom se roku prometnula u drugu svjetsku ekonomiju. Mnogi predviđaju kako će Kina u konačnici zamjeniti Ameriku.
Za razliku od meksičkog proizvodnog modela niske razine, KPK je namjerila steći najsuvremeniju zapadnu tehnologiju da bi naposlijetku eliminirala konkurenciju. U zamjenu za prisutnost na kineskom tržištu, KPK zahtjeva da kompanije razvijenih zemalja osnuju zajednička društva putem kojih KPK izvlači ključne tehnologije. Partija u tu svrhu ne bira sredstva, od beskrupuloznog prisiljavanja tehnoloških transfera, do bjelodanih krađa hakiranjem. KPK nakon stjecanja napredne tehnologije, plasira jeftine proizvode oformljujući nelojalnu konkurenciju na svjetskom tržištu. KPK pobjeđuje konkurenciju ispodtržišnim cijenama pomoću izvoznog rabata i subvencija te narušava poredak na slobodnim tržištima.
Za razliku od ostalih nerazvijenih zemalja koja otvaraju svoja domaća tržišta, KPK na svojem stavlja brojne trgovinske prepreke. Nakon primanja u WTO, Partija istovremeno iskorištava njihova pravila i prednosti globalizacije da plasira proizvode u inozemstvo. Bezobzirno gazeći pravila, režim stječe značajne ekonomske koristi za sebe. Partija, međutim, odbija dati pristup ključnim industrijama, poput telekomunikacijama, bankarskom i energetskom sektoru, i to zauzvrat omogućuje Kini stjecanje prednosti u globalnoj ekonomiji dok istovremeno izbjegava ispuniti svoja obećanja.
Potkupljen ekonomskom dobiti, Zapad zatvara oči i uši na povrede ljudskih prava. Dok KPK notorno krši ljudska prava, međunarodna zajednica nastavlja bez skrupula podržavati kineski režim.
Usred globalizacije, moćna KPK u suradnji s moralno iskvarenim kineskim društvom, zadaje udarac tržišnoj ekonomiji i trgovinskim propisima Zapada.
Kao kršitelj pravila, KPK grabi sve prednosti globalizacije. Globalizacija je na neki način poput transfuzije krvi za KPK, omogućujući oslabljenoj komunističkoj državi povratak u život. U pozadini manipuliranja globalizacijom leži skrivena namjera podupiranja Partije putem preraspodjele bogatstva. Istina je sljedeća; Partiji se dopušta akumulirati nepošteno stečene dobiti dok istovremeno eklatantno krši ljudska prava.
Globalizacija je proces spašavanja i legitimizacije kineskog komunističkog režima. Dok Partija jača svoje socijalističke mišiće kapitalističkim hranjivim tvarima, Zapad zapada u relativno slabljenje, dodatno dajući Partiji samopouzdanje u njezin komunistički totalitarizam i globalne ambicije. Rast Kine istovremeno ohrabruje brojne socijaliste i ljevičare širom svijeta - dio plana.
Dok joj ekonomija raste, KPK se maksimalno trudi infiltrirati u globalne ekonomske organizacije, uključujući WTO, IMF, Svjetsku banku, UN-ovu organizaciju za industrijski razvoj itd. Nakon dodijeljenih važnih pozicija u ovim organizacijama, partijski dužnosnici ih uvjeravaju da surađuju s KPK kako bi podržali partijske programe i štitili njenu politiku.
KPK koristi međunarodne ekonomske organizacije za sprovođenje svoje vlastite ekonomske agende i korporativni model. Ukoliko se pravovremeno ne zaustavi, nesumnjivo će donijeti katastrofu globalnoj politici i ekonomiji.
Navedeni su samo neki od primjera kako se ekonomska globalizacija koristi u svrhu promocije i širenja komunizma. Ekonomske se aktivnosti šire izvan nacionalnih granica napretkom telekomunikacija i transporta. To je prirodan proces koji je u ovom slučaju preokrenut u priliku za KPK da krene putem globalne dominacije. Vrijeme je da društvo osvijesti stanje stvari i oslobodi globalizaciju od komunističkih elemenata, kako bi suverenitet individualnih država zaživio, a dobrobit njezinih ljudi se mogla realizirati.
3. Politička globalizacija
Globalizacija se politički manifestira kroz povećanu suradnju među zemljama, pojavu međunarodnih organizacija, formulaciju političkih agendi i međunarodnih sporazuma, ograničavanje nacionalnog suvereniteta, i postupnog prenošenja moći između suverenih država i međunarodnih organizacija. Nakon nastanka takvih međunarodnih institucija, kao i pravila i propisa koja nadilaze nacionalne granice, institucije počinju narušavati političke, kulturne, i društvene živote individualnih zemalja. Kao u globalnoj vladi, moć se počinje koncentrirati u međunarodnim institucijama, narušava se nacionalni suverenitet, oslabljuju tradicionalna vjerovanja i moralni temelji različitih društava, potkopava tradicionalna kultura te podriva konvencionalno međunarodno ponašanje. Sve je to dio postupnog napredovanja komunističkog programa.
Tijekom ovog procesa, komunizam promovira i koristi međunarodne organizacije da pojačaju snagu komunističkih faktora, promoviraju filozofiju borbe komunističke partije, promoviraju iskrivljene definicije ljudskih prava i slobode, promoviraju socijalističke ideje na globalnoj razini, preraspodjele bogatstvo, i pokušaju izgraditi globalnu vladu koja će usmjeriti čovječanstvo ka totalitarizmu.
a. UN proširuje političku moć komunista
Ujedinjeni narodi su osnovani nakon Drugog svjetskog rata i kao najveća međunarodna organizacija su prvobitno bili predviđeni da ojačaju suradnju i koordinaciju među zemljama. Organizacija je kao nadnacionalni entitet u skladu s komunističkim ciljevima eliminiranja države i korišteni u svrhu povećanja komunističke moći. UN je od svojeg začetka pod utjecajem sovjetski vođenog komunističkog tabora te služi kao pozornica za promociju komunističke partije i komunističku ideologiju svjetske vlade.
Tadašnji Sovjetski Savez je bio zemlja sponzor i igrao odlučujuću ulogu prilikom osnivanja UN-a i pisanja njezine povelje. Čovjek koji je sačinio nacrt Povelje UN-a, Alger Hiss, glavni tajnik Konferencije za povelje Ujedinjenih naroda, dužnosnik Državnog tajništva i važan Rooseveltov savjetnik, biva osuđen zbog lažnog svjedočenja glede špijuniranja za Sovjete. [11] Skrivena stražnja vrata u povelji Ujedinjenih Naroda i konvencijama koriste komunističkim režimima i vrlo vjerojatno su povezani sa Hissom.
Čelnici mnogih važnih UN agencija su komunisti ili suputnici. Mnogi glavni UN tajnici su socijalisti ili marksisti. Prvi u nizu, Trygve Lie, je norveški socijalist kojeg snažno podupire Sovjetski Savez, a najvažnija zadaća mu je uvesti Komunističku partiju Kine u Ujedinjene narode. Njegov nasljednik, Dag Hammarskjöld, je socijalist i simpatizer globalne komunističke revolucije koji se često dodvoravao Zhou Enlaiju, visoko pozicioniranom dužnosniku KPK. [12] Treći glavni tajnik, U Thant iz Mianmara (bivše Burme), je marksist koji vjeruje kako su Lenjinovi ideali u skladu s Poveljom UN-a. [13] Šesti glavni tajnik, Boutros Boutros-Ghali, je bivši potpredsjednik Socijalističke internacionale. Tako da nije teško razumjeti zašto čelnici komunističkih režima imaju povlašten tretman kod Ujedinjenih naroda. Mnoge UN konvencije su istodobno alati za potrebe izravnog ili neizravnog promoviranja komunističkih ideja i širenja komunističkih moći.
Glavna misija Ujedinjenih naroda je održavanje svjetskog mira i sigurnosti. Mirovne snage UN-a su pod jurisdikcijom glavnog podtajnika za Politička i sigurnosna pitanja. Međutim, samo jedan od četrnaest dužnosnika koji tu funkciju obnašaju od 1946. do 1992. godine, nije državljanin Sovjetskog Saveza. Sovjetski komunistički režim bez prestanka pokušava proširiti komunistički utjecaj, i nimalo ga ne interesira održavanje svjetskog mira. Premda istupa sa sloganom „očuvanje svjetskog mira”, ono što ga uistinu zanima je promicanje komunističkih ciljeva. Stoga je podupiranje prosocijalističkih organizacija u skladu s tim planom.
U to doba komunisti seinfiltriraju Sjedinjene Američke Države. Direktor FBI-a, J. Edgar Hoover, izjavljuje 1963. godine da su komunistički diplomati UN-a „kralježnica ruskog obavještajnog djelovanja u zemlji.” [14] Čak i nakon kolapsa bivšeg Sovjetskog komunističkog režima, komunističko nasljeđe je ostalo rasprostranjeno u Ujedinjenim Narodima: “Zapadnjaci koji su radili u U.N.-u. … našli su se okruženi sa onim što mnogi nazivaju komunističkom mafijom.” [15]
KPK koristi Ujedinjene Narode kao platformu za propagandu. Svaki od pet stalnih članova Sigurnosnog Vijeća ima generalnog podtajnika Ujedinjenih Naroda. Iako generalni podtajnik U.N.-a ne može više predstavljati interese svake individualne zemlje, glavni tajnik predstavlja KPK-ove socijalne i ekonomske interese, učinkovito podržava ideologiju KPK. Najviši UN dužnosnici, uključujući generalnog tajnika, promoviraju KPK-ovu inicijativu Jedan Pojas, Jedan put, kao način borbe protiv siromaštva u razvijenom svijetu.
KPK-ov strategija Jedan Pojas, Jedan Put smatra se od strane mnogih zemalja da je ekspanzijska hegemonija, i da ostavlja mnoge zemlje u dubokoj dužničkoj krizi. Za primjer, Šri Lanka je morala dati u zakup važnu luku KPK na devedeset i devet godina da vrati dug, a Pakistan je morao pitati Međunarodni Monetarni Fond za pomoć zbog problema sa dugom. Zbog kontrole koju ima Jedan Pojas, Jedan Put na politiku i ekonomiju uključenih zemalja i njihovih konflikata sa ljudskim pravima i demokracijom, mnoge zemlje staju na kočnice. Međutim, zbog KPK-ovog političkog utjecaja, viši U.N. dužnosnici hvale projekt Jedan Pojas, Jedan Put. [16]
b. Komunistička ideologija potkopava UN-ove ideale ljudskih prava
Jedan od ciljeva Ujedinjenih Naroda je da poboljša ljudska prava i promovira slobodu; ovo je univerzalni princip. Ali KPK, zajedno sa ostalim korumpiranim režimima, poriče univerzalnost ljudskih prava. Umjesto toga, govori da su ljudska prava unutrašnja politika, tako da KPK može prikriti svoju povijest progona i zlostavljanja u Kini. Čak i hvali sebe za proširenje prava na život (?) Kineza. KKP je ujedno koristila platformu Ujedinjenih Naroda da napadne demokratske vrijednosti na Zapadu, oslanjajući se na svoj savez sa razvijenim zemljama da potkopa napore slobodnih nacija da promoviraju univerzalne vrijednosti. Zbog manipulacije komunističkih faktora, U.N. ne samo da je napravila malo na poboljšanju ljudskih prava, nego ujedno često postaje alat korišten od strane komunističkih režima da opravda svoju povijest kršenja ljudskih prava.
Mnogi učenjaci su dokumentirali kako su Ujedinjeni Narodi izdali svoje ideale. Za primjer, Ujedinjeni Narodi su rođeni usred sjene Holokausta, ali sad Ujedinjeni Narodi ne čine ništa suočeni sa masovnim ubojstvima. Originalna svrha Ujedinjenih Naroda je da se bore protiv agresora i da zaštite ljudska prava. Moralni sud je uzet kao potrebna premisa akcije zbog toga(?), ipak trenutni Ujedinjeni Narodi odbacuju donošenje moralnih sudova. [17]
Dore Gold, bivši izraelski ambasador Ujedinjenih Naroda i autor Tower of Babble: How the United Nations Has Fueled Global Chaos, tvrdi: “U.N. nije benigno već nedjelotvorno svjetsko tijelo. Zapravo su ubrzali i proširili globalni kaos.” [18] Gold je pružio brojne dokaze da pokaže ovo, uključujući U.N.-ovu “vrijednosnu neutralnost”, nemoralnost “moralne jednakosti” i “moralni relativizam”; opću korupciju; zemlje koje krše ljudska prava a pritom služe kao čelnici u Komisiji za ljudska prava; nedemokratske zemlje koje imaju većinu glasova; i komunističke režime koji vrše kontrolu. [19] Rekao je su Ujedinjeni Narodi “bijedni neuspjeh” “kojim dominiraju anti-Zapadne sile, diktature, državni sponzori terorizma, i najgori neprijatelji Amerike,” na taj način “izdajući plemenite ideale U.N.-ovih osnivača.” [20]
Komisija za ljudska prava Ujedinjenih naroda je usvojila politiku većinskog glasovanja. Ipak, zemlje koje ne cijene ljudska prava mogu postati države članice, pa čak i voditelji Vijeća za ljudska prava, uslijed čega ispitivanje ljudskih prava postaje besmisleno. Nadalje, KPK je potkupila mnoge zemlje u razvoju, uzrokujući kritike politike KPK-a o ljudskim pravima - inicirane od strane Sjedinjenih Država kroz Ujedinjene nacije - da se neprestano odlažu. Tiranija većine Ujedinjenih naroda omogućila je da komunističke snage postanu oruđe za suprotstavljanje slobodnim nacijama u mnogim pitanjima. To je dovelo do toga da se Sjedinjene Države nekoliko puta povuku iz Vijeća za ljudska prava. Zapad želi promicati slobodu i ljudska prava, ali komunističke zemlje su ga više puta blokirale. Vijeće za ljudska prava oteli su razbojnici, a usvojene međunarodne konvencije nemaju načina da obuzdaju totalitarne zemlje. Te zemlje jednostavno uzvikuju parole, ali ih ne provode.
Stoga nije teško razumjeti da je Povelja Ujedinjenih naroda vrlo slična sovjetskom Ustavu, kao i da je u izravnoj suprotnosti s američkim Ustavom. Njegova svrha nije zaštititi prava ljudi, već služiti potrebama vladara. Na primjer, neke su odredbe sovjetskog Ustava uključivale i tekst poput „u zakonskom okviru“ nakon nabrajanja prava građana. Na površini, sovjetski Ustav je davao građanima neka prava, ali u stvari su mnogi posebni zakoni bili propisani " u zakonskom okviru ", što je dozvoljavalo sovjetskoj vladi da proizvoljno oduzme svoja prava građanima u skladu sa svojim tumačenjima "u zakonskom okviru. "
To je i način na koji Povelja Ujedinjenih naroda i različiti ugovori i konvencije definiraju ljudska prava. Na primjer, u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, izjave poput "svatko ima pravo" priložene su odredbama poput "gore navedena prava ne podliježu nikakvim ograničenjima, osim onih koja su propisana zakonom." Ovo nije samo proizvoljan ili slučajni izbor plana, već "stražnja vrata" koja je komunizam namjerno uspostavio.
Problem je u tome što, ako političari smatraju da je to potrebno, svako pravo u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima može biti zakonito oduzeto od građana. "Kojem bi se boljem izgovoru mogao nadati tiranin?" pita Edward Griffin. "Većina ratova i nacionalnih zločina počinjena je u ime jedne od ovih [odredbi]." [21] Teško je da slobodne zemlje proizvoljno oduzimaju građanima slobodu, a komunistički režimi mogu otvoreno iskoristiti rupe u Deklaraciji o ljudskim pravima.
c. Globalizacija promiče komunističke političke ideje
Komunizam, preko svojih zastupnika, opetovano ukazuje na globalne probleme i tvrdi da se ti problemi mogu riješiti samo međunarodnom suradnjom i strukturama moći - kako bi se na kraju uspostavila svjetska vlada. Stoga su različite zemlje sve više i više ograničene i regulirane sve većim brojem međunarodnih ugovora. Kao rezultat toga, nacionalni suverenitet je oslabljen.
Mnoge skupine podržavaju međunarodne strukture moći takve vrste, i iako takve grupe nisu nužno komunističke, njihove tvrdnje su u skladu s namjerama komunističkih ciljeva - odnosno eliminirati individualne nacije i uspostaviti svjetsku vladu.
Osoba iz medija rekla je na Dan planete Zemlje 1970: "Čovječanstvu je potreban svjetski poredak. Potpuno suverena nacija nesposobna se nositi s trovanjem okoliša. … Stoga, za upravljanje planetom, bilo da govorimo o potrebi sprečavanja rata ili o potrebi da se spriječi krajnja šteta za uvjete života, potrebna je svjetska vlada. ” [22] Humanistički manifest II iz 1973. također kaže: „Došli smo do prekretnice ljudske povijesti u kojoj je najbolja opcija prelazak granica nacionalnog suvereniteta i kretanje prema izgradnji svjetske zajednice. … Stoga pogledamo razvoj sustava svjetskog prava i svjetskog poretka temeljenog na transnacionalnoj saveznoj vladi. “ [23]
U stvari, Program UN-a za okoliš pokrenut je upravo zbog toga što je skupina koja je zagovarala globalnu konfederaciju 1972. godine smatrala da je pitanje zaštite okoliša svjetsko pitanje, te je stoga pozvala na razvoj globalnih rješenja i uspostavljanje globalnog okruženja agencija za zaštitu. Njezin prvi direktor bio je Maurice Strong, Kanađanin s jakim socijalističkim tendencijama.
Na Samitu Ujedinjenih naroda o Zemlji u Rio de Janeiru 1992. (poznatoj i kao Konferencija UN-a o okolišu i razvoju) 178 vlada glasalo je za usvajanje Agende 21. Ovaj nacrt od osam stotina stranica uključuje sadržaj o okolišu, ženskim pravima, medicinskom osiguranju i slično. Utjecajni istraživač iz instituta za istraživanje okoliša i kasnije službenik UN-ovog programa zaštite okoliša rekao je: "Nacionalni suverenitet - moć zemlje da kontrolira događaje na svom teritoriju - izgubio je mnogo značenja u današnjem svijetu, gdje se granice rutinski krše zagađenjem, međunarodnom trgovinom, financijskim tokovima i izbjeglicama. ... Nacije ustupaju dijelove svog suvereniteta međunarodnoj zajednici i počinju stvarati novi sustav međunarodnog upravljanja okolišem kao sredstvo za rješavanje problema koji se inače ne mogu riješiti. " [24]
Izgledno se čini da su ovi načini svjetske vlade sjajni, ali njihova je istinska svrha promicanje komunizma u dominaciji svijetom. U šesnaestom poglavlju detaljno smo opisali kako komunizam također koristi tvrdnju o zaštiti okoliša za realiziranje svog programa.
Za vrijeme mandata Boutros-Ghalija na mjestu generalnog sekretara UN od 1992. do 1996. godine, on je ubrzao napredak prema svjetskoj vladi. Pozvao je na formiranje stalne vojske UN-a i borio se za pravo na naplatu poreza. [25] Zbog protivljenja Sjedinjenih Država, Ghali nije bio u mogućnosti odslužiti drugi mandat. Da se to desilo, teško bi bilo predvidjeti šta bi se desilo s UN. Iako se komunistički režimi uvijek odbijaju miješati u unutarnje stvari drugih zemalja, oni aktivno sudjeluju u raznim međunarodnim organizacijama, podržavaju širenje ovlasti UN i promiču koncept globalnog upravljanja.
2005. godine generalni tajnik UN-a Kofi Annan rekao je: "U doba međuovisnosti globalno državljanstvo ključni je stup napretka." [26] Robert Chandler, strateški mislilac koji je radio za američko zrakoplovstvo, Bijelu kuću i razne vladine odjele, vjeruje da bi Annanov takozvani napredak uništio nacionalni suverenitet i otvorio put globalnom civilnom društvu bez granica. Američki program "Učenje prema kulturi mira" zapravo su organizirani i vođeni od strane ultra-ljevičara, za koje Chandler vjeruje da imaju namjeru uništiti suverenitet nacije i stvoriti totalitarnu svjetsku vladu bez granica. [27]
U knjizi Goli komunist objavljenoj 1958, koja je razotkrila komunizam, navedeni su četrdeset i pet ciljeva komunista, od kojih je jedan bio: „Promicanje UN kao jedine nada čovječanstva. Ako se njegova povelja bude mijenjala, tražite da se osnuje kao svjetska vlada s vlastitim neovisnim oružanim snagama. " [28] Mnogi shvaćaju da se uspostava svjetske vlade ne može postići u kratkom roku - pa komunisti i globalisti koriste razna pitanja da bi uspostavili međunarodne institucije na raznim poljima, zatim promičući jedinstvo tih institucija i dalje se zalažući za ovisnost o UN, s konačnim ciljem uspostavljanja svjetske vlade.
Zagovaranje svjetske vlade, namjerno pretjerivanje uloge Ujedinjenih naroda, prikazivanje Ujedinjenih naroda kao čudesnog lijeka za rješavanje svih problema u današnjem svijetu - sve je to dio pokušaja igranja boga i uređenja budućnosti čovječanstva kroz manipuliranje moći. Zapravo, ovo je potpuno ista ideja kao komunistička utopija, religija koju ljudi sami uspostavljaju - a rezultat je poražavajući.
d. Svjetska vlada vodi ka totalitarizmu
Nema ničeg lošeg u predviđanju boljeg svijeta budućnosti, ali nastojanje da se uspostavi svjetska vlada koja bi riješila sve probleme čovječanstva jednostavno je stremljenje modernoj utopiji, koje se suočava s rizikom da se padne u totalitarizam.
Nezaobilazna stvar s kojom se suočava svjetska vlada koja ima za cilj istinsko rješavanje globalnih problema jest kako ona zapravo provodi svoju politiku - bila političku, vojnu, ekonomsku ili drugu. Da bi progurala svoju politiku na globalnoj razini, takva vlada sigurno ne bi poprimila oblik slobodne demokracije poput Sjedinjenih Država, već bi bila velika totalitarna vlada poput bivšeg Sovjetskog Saveza ili kineskog komunističkog režima.
Da bi privukla zemlje da joj se pridruže, svjetska vlada bi svakako nudila skupe koristi, obećanja blagostanja i viziju globalne utopije čovječanstva. Njezin je prijedlog sličan onome iz komunizma i predstavlja se kao čudesni lijek za probleme svake zemlje. Da bi postigla utopijski ideali tako velikog broja zemalja i riješila složena globalna pitanja prema utopijskoj viziji - bilo da se radi o zaštiti okoliša ili pružanju sigurnosti i blagostanja na globalnoj razini - takva bi svjetska vlada neizbježno nastojala centralizirati svoju moć da bi progurala svoju politika. Ova bi centralizacija podigla bi snagu vlade na neusporedivu razinu, a njena kontrola nad društvom dosegla bi razinu bez presedana. U ovoj se fazi takva svjetska vlada ne bi trudila postići konsenzus među zemljama članicama niti bi se držala svih preuzetih obveza prema njima, već bi se fokusirala isključivo na snažnu provedbu svoje politike.
Danas u svijetu postoje velike razlike među državama. Mnoge zemlje nemaju ni ortodoksne vjere ni slobodu, a da ne spominjemo poštivanje ljudskih prava ili visoke moralne standarde. Kad bi se zemlje kombinirale u formiranju svjetske vlade, takva bi vlada usvojila najniži standard među njima, eliminirajući sve zahtjeve koji se odnose na vjeru i vjerovanje, moral i ljudska prava. Drugim riječima, zemlje bi dobile besplatan prolaz po ovim pitanjima - koristeći pojam takozvane neutralnosti u religiji, moralu i ljudskim pravima kako bi ih ujedinile. Svjetska vlada bi neizbježno promicala centraliziranu kulturu u svrhu objedinjavanja svijeta. Međutim, svaka zemlja ima svoje kulturne tradicije i vjerska uvjerenja.
Od svih stručnjaka, učenjaka i vlada koje aktivno zagovaraju svjetsku vladu, većina njih su ateisti ili imaju progresivne poglede na vjerska uvjerenja. Jasno je da bi svjetska vlada imala ateizam kao svoju glavnu vrijednost - neizbježna posljedica, s obzirom na to da je komunizam sila koja stoji iza njega. Da bi održala svoju vladavinu, ova bi svjetska vlada prisilno provodila ideološki odgoj, pribjegavajući nasilju da bi to provela. Kako bi spriječila rascjepkanost ili pokrete neovisnosti zemalja članica, svjetska vlada bi znatno ojačala svoje vojne i policijske snage i pooštrila kontrolu nad slobodom govora ljudi.
Vlada zemlje čiji narod nema zajedničku vjeru i kulturu može se osloniti samo na autoritarnu vlast - odnosno totalitarnu vlast - kako bi ostala na vlasti, a rezultat toga bi bilo smanjenje slobode pojedinca. Stoga bi svjetska vlada neizbježno bila totalitarna vlada jer će se za održavanje svoje vladavine morati oslanjati na autoritarizam.
Na kraju, svjetska vlada je doslovno komunistički totalitarni projekt u drugom obličju, a rezultat se ne bi razlikovao od današnjih komunističkih režima u načinu porobljavanja i zlostavljanja svog naroda. Jedina je razlika ta što će se, umjesto da se ograniči na jednu zemlju, taj totalitarizam proširiti na cijeli svijet, s tim da cijeli svijet kontrolira jedna vlada, čineći još lakšim kvarenje i uništavanje čovječanstva. U procesu održavanja svoje vladavine, ova gargantuanska vlada progresivno bi koristila sve zle metode koje su koristili komunistički režimi. Ovaj put ka autoritarizmu bio bi ujedno i proces uništavanja tradicionalnih kultura i moralnih vrijednosti čovječanstva, a to je upravo ono što komunizam želi postići.
4. Kulturna globalizacija: sredstvo kvarenja čovječanstva
Kako se kulturna razmjena i tokovi kapitala šire širom svijeta, razni devijantni kulturni oblici koje je komunizam uspostavio tijekom gotovo stotinu godina - poput moderne umjetnosti, literature i razmišljanja; filmovi i televizija; devijantni stil života; utilitarizam; materijalizam; i konzumerizam - prenose se i globalno. Tijekom ovog procesa, kulturne tradicije različitih etničkih grupa oduzimaju se od vanjskih oblika i odvajaju se od izvornog značenja, što rezultira mutiranom, devijantnom kulturom. Iako postižu cilj profitabilnosti, ove devijantne kulture također brzo korumpiraju moralne vrijednosti ljudi bez obzira na to gdje se šire.
U globalnom smislu Sjedinjene Države su politički, gospodarski i vojni lider. Ovo liderstvo uključuje američku kulturu, koju druge zemlje i regije s lakoćom prihvaćaju i usvajaju. Nakon industrijske revolucije, opadanjem vjere u religiju u modernom društvu, zahvaljujući sve većem materijalizmu uzrokovanim tehnološkim napretkom, ljudi su spontano uspostavili izravnu vezu između materijalnog prosperiteta i moći civilizacije. Iskorištavajući ovaj trend, komunizam je svoje resurse usmjerio na uništavanje Sjedinjenih Država nenasilnim sredstvima.
Nakon što se infiltrirao i korumpirao obiteljsku jedinicu, politiku, ekonomiju, pravo, umjetnost, medije i popularnu kulturu u svim aspektima svakodnevnog života u Sjedinjenim Državama, i nakon uništavanja tradicionalnih moralnih vrijednosti, komunizam je iskoristio globalizaciju za izvoz ove pokvarene kulture.
Oglašena kao „napredna“ kultura iz Sjedinjenih Država, ona se proširila na čitav svijet. Na tren oka, pokret Occupy Wall Street iz New Yorka prikazan je na televizijskim ekranima u udaljenim planinskim selima Indije. Kroz holivudske filmove, konzervativna pogranična sela u Yunnanu u Kini saznala su da su samohrane majke, izvanbračni odnosi i seksualno oslobođenje "normalni" aspekti života. Ideologija na kojoj se temelji zajednički kurikulum nastao od strane kulturnih marksista gotovo se trenutačno odrazila na tajvanskim udžbenicima za srednje škole. Od Ekvadora u Južnoj Americi do Malezije u jugoistočnoj Aziji i Fidžija na Pacifičkim otocima rock-and-roll je postao izuzetno popularan.
Willi Münzenberg, njemački komunistički aktivist i jedan od osnivača Frankfurtske škole, rekao je: "Moramo organizirati intelektualce i upotrijebiti ih da učinimo da zapadnjačka civilizacija zasmrdi. Tek tada, nakon što se iskvare sve njene vrijednosti i život učini nemogućim, možemo nametnuti diktaturu proletarijata. " [29]
Iz perspektive ljevice, "smrad zapadne civilizacije" je put prema komunizmu. Međutim, komunizam, koji je pokretačka snaga, kvari tradicionalnu kulturu koju je božansko ostavilo čovjeku i koji je napustio božansko, i to je način da se postigne svoj cilj uništenja čovječanstva.
Ako usporedimo devijantnu kulturu Zapada i partijsku kulturu komunističkih totalitarnih režima sa smećem, tada je kulturna globalizacija poput burnog uragana koji to smeće puše po cijelom svijetu, nemilosrdno brišući tradicionalne vrijednosti koje su bogovi ostavili čovječanstvu. Ovdje smo se fokusirali na objašnjenje utjecaja koji je devijantna kultura Zapada imala na svijet. U sljedećem ćemo poglavlju analizirati kako se širila komunistička kultura.
a. Kulturna globalizacija uništava tradiciju
Kultura svih etničkih grupa u svijetu ima jedinstvene karakteristike i nosi dubok utjecaj vlastite posebne povijesti. Unatoč razlikama među etničkim kulturama, sve one slijede iste bogom dane univerzalne vrijednosti u svojim tradicijama. Nakon industrijske revolucije, tehnološki razvoj donio je praktičnost u našem životu. Zbog utjecaja progresivizma, tradicija se općenito smatra nazadnom. Mjeriti sve na temelju koliko je moderno, novo i „progresivno“ - ili ima li komercijalnu vrijednost - sada je standardno.
Takozvane zajedničke vrijednosti koje nastaju kulturnom razmjenom u procesu globalizacije više nisu iz neke posebne tradicije - to su moderne vrijednosti. Elementi i vrijednosti koje se mogu usvojiti u globalizaciji odstupaju od tradicije. Oni uključuju samo ključne elemente postojeće kulturne baštine, kao i aspekte koji se mogu komercijalizirati. Pojmovi o „zajedničkoj sudbini čovječanstva“ i „našoj zajedničkoj budućnosti“ rezultat su takvih izobličenih vrijednosti. Komunizam promiče vrijednosti koje se čine plemenitim, ali zapravo imaju za cilj da čovječanstvo napusti tradicionalne vrijednosti, zamjenjujući ih homogenim, pokvarenim modernim vrijednostima.
Najniži standard koji se prepoznaje na globalnoj razini tijekom kulturne globalizacije očituje se i u potrošačkoj kulturi i konzumerizmu koji vode u globalnoj kulturi. Vođeni ekonomskim interesima, dizajn kulturnih proizvoda i način na koji se plasiraju u potpunosti su usmjereni na privlačnost bazičnim instinktima potrošača. Cilj je kontrolirati čovječanstvo zavodeći, prepuštajući se i zadovoljavajući ljudske površne želje.
Globalna potrošačka kultura cilja na čovjekove želje i koristi se da iskvari tradiciju na više načina. Prvo, da bi privukli maksimalni broj potrošača, kulturni proizvodi ne mogu vrijeđati nijednu etničku skupinu, u produkciji ili prezentaciji. Kao rezultat, iz proizvoda se uklanjaju jedinstvene karakteristike i značenja etničke kulture. Drugim riječima, tradicija se oduzima iz proizvoda putem dekulturalizacije ili standardizacije. Stanovništvo koje dobiva manje obrazovanja i ima manju potrošačku moć osjetljivije je na takav pojednostavljeni potrošački model, jer su troškovi izrade takvih proizvoda niži. S vremenom, globalizacijom, ovo se stanovništvo ograničilo na komercijalnu kulturu koja ima najniže troškove proizvodnje.
Drugo, globalizacija medijske industrije dovela je do monopola. Kao rezultat, komunistički elementi mogu lako iskoristiti degenerirane ideje proizvođača, reklamirati površne kulturne aspekte proizvoda i uvesti marksističku ideologiju dok ih promoviraju. Hibridizacija kultura globalizacijom postaje još jedan kanal za promicanje ideologije.
Treće, globalna kultura čini konzumerizam glavnom kulturom društva. Reklame, filmovi, televizijske emisije i društveni mediji stalno bombarduju potrošače idejom da ne žive stvarnim životom ako ne konzumiraju, ne posjeduju određene proizvode ili se ne žele zabavljati na određeni način. Komunizam koristi različita sredstva i zabavu kako bi potaknuo ljude da teže zadovoljavanju svojih želja. Dok se ljudi prepuštaju svojim željama, oni se odmiču od duhovnog nivoa, i prije nego što su to shvatili, odstupili su od svojih dugotrajnih vjerovanja i tradicionalnih vrijednosti.
Komunizam, dok brzo širi svoju razornu ideologiju u pozadini globalizacije, također koristi mentalitet stada. Uz često izlaganje društvenim medijima, reklamama, televizijskim emisijama, filmovima i vijestima, ljudi su bombardirani raznim antinacionalnim i neprirodnim ideologijama. To stvara iluziju da takve iskvarene ideologije imaju globalni konsenzus. Ljudi postupno postaju utučeni od štete koju ove ideologije nanose tradiciji. Izopačena ponašanja vide se kao nešto što je trendi, a ljude se poziva da se ponose njima. Zloupotreba supstanci, seksualno oslobađanje, rokenrol, apstraktna umjetnost i još mnogo toga, svi se to širilo na ovaj način.
Moderna umjetnost je degenerirana i krši sve tradicionalne definicije estetike. Neki su to možda u prvi mah shvatili, ali kada se djela moderne umjetnosti stalno izlažu u glavnim izložbenim prostorima i prodaju po visokim cijenama i kad mediji često izvještavaju o mračnim i čudnim djelima, ljudi počinju vjerovati da su oni sami ispali iz mode i da njihov ukus za umjetnost treba ažurirati. Ljudi počinju negirati vlastiti osjećaj za lijepo i favoriziraju izopačene oblike umjetnosti.
Komunizam može iskoristiti mentalitet stada, jer mnogi ljudi nemaju snažnu volju. Jednom kad čovječanstvo odstupi od bogom danih tradicija, sve postaje relativno i vremenom se mijenja. Situacija tada postaje zrela za iskoristiti.
b. Razvijene zapadne zemlje izvoze anti-tradicionalnu kulturu
Razvijene zemlje na zapadu igraju odlučujuću ulogu u globalnim ekonomskim i vojnim poslovima. Kao rezultat toga, zapadna se kultura brzo proširila zemljama u razvoju, jer se smatrala glavnim tokom moderne civilizacije i pravcem budućeg razvoja. Iskorištavanje ovog trenda proširilo je modernu devijantnu kulturu iz Sjedinjenih Država i ostalih zapadnih zemalja. To je nanijelo ogromnu štetu tradiciji drugih etničkih grupa. Rock-and-roll glazba, droge i seksualno oslobođenje prerušeni su u zapadnjačku kulturu i brzo su se proširili svijetom. Kao što je istaknuto u ovoj knjizi, avet komunizma stoji iza razvoja ove narušene kulture, koja nema nikakve veze s tradicionalnim vrijednostima koje proizlaze iz vjerovanja u božansko.
Svi vidovi raspale kulture maskirane u zapadnu kulturu trenutno se šire u sve krajeve svijeta. Hollywood je osobito postao glavni nosač različitih ideologija koje proizlaze iz kulturnog marksizma. Posebna karakteristika filmske industrije omogućuje joj da navede ljude da podsvjesno prihvate njezine vrijednosti.
Zbog svoje ekonomske snage, zapadne zemlje privlače veliki broj stranih studenata. U ovoj smo knjizi raspravljali o tome kako je kulturni marksizam preuzeo zapadnjačko obrazovanje, i kako s druge strane izlaže strane studente ljevičarskim ideologijama. Kad se vrate u svoje zemlje, oni šire te ideologije. U svojim se zemljama ove ideologije vide kao privlačne jer su zapadne zemlje tehnološki naprednije i ekonomski razvijenije. Dakle, ove ideologije nailaze na mali otpor dok šire i uništavaju lokalnu tradicionalnu kulturu.
Na primjer, prva zemlja u Aziji koja je priznala istospolni brak ima društvo s jezgrovitom tradicijom. Globalizacija je iza tog pomaka. Nakon studija na Zapadu, veliki broj studenata prihvatio je ideju istospolnog braka i potaknuo se na promjenu. Progresivni političari koji potiču legalizaciju istospolnih brakova razvili su svoja progresivna stajališta uglavnomtijekom studija u inozemstvu.
c. Multinacionalne korporacije šire devijantnu kulturu
U uvjetima globalizacije, uzajamno poštovanje i tolerancija različitih nacionalnih kultura postali su mainstream. Komunizam je to iskoristio da proizvoljno proširi koncept tolerancije i da vrijednosnu neutralnost učini „globalnim konsenzusom“, zagovarajući na taj način devijantne ideje. Konkretno, homoseksualnost i seksualno oslobođenje brzo su se razvili globalizacijom, ozbiljno utječući i nagrizajući moralne vrijednosti tradicionalnog društva.
Godine 2016. veliki globalni trgovački lanac objavio je da će svlačionice i toalet u trgovini biti "prijateljski prema transrodnim osobama ", što znači da bilo koji muškarac može ući u ženske zahode ili svlačionice po svojoj volji, jer može tvrditi da je zapravo žena. Američka udruga obitelji pozvala je potrošače da bojkotiraju tvrtku zbog štete koju politika može nanijeti ženama i djeci. [30] Zaista, 2018. muškarac je ušao u žensku sobu trgovine i izložio se djevojci. [31]
Usred otpora potrošača koji poštuju tradicionalne vrijednosti, novinari su sačinili listu stotina velikih multinacionalnih kompanija se visoko kotiraju na Indeksu korporativne jednakosti (stav prema LGBTQ pitanjima) i pronašle da tvrtke s jednakom politikom kao lanci trgovina nalaze svuda, što bojkot čini nerealnim. Tvrtke su pokrivale gotovo sve velike zrakoplovne tvrtke, tvornice auto-brendova, lance brze hrane, kafiće, velike robne kuće, banke, kompanije za proizvodnju filmova, kompanije za mobilne telefone i računare i slično. [32] Putem globalizacije korporativne kulture multinacionalnih korporacija te su vrijednosti postale univerzalne.
d. UN širi iskrivljene vrijednosti
1990. godine Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da homoseksualnost nije mentalna bolest, što je u velikoj mjeri podstaklo homoseksualni pokret širom svijeta. U uvjetima globalizacije, AIDS se proširio globalno, a glavna meta društvene brige i javne rasprave su homoseksualci, kao skupina osoba najpodložnijih AIDS-u. Komunizam na taj način potiče širenje homoseksualnog pokreta. Medicinski radnici potiču homoseksualne bolesnike sa AIDS-om da se ne stide i da traže medicinsko liječenje. Kao posljedica toga, istodobno se promiče moralno priznavanje homoseksualnog ponašanja. [33]
Južna Afrika je prva zemlja koja je predložila novu konvenciju na UN Vijeća za ljudska prava, koja zahtijeva da se priznavanje seksualne orijentacije i rodnog identiteta koristi kao pokazatelj ljudskih prava. Konvencija je na kraju usvojena. Ovo je prva UN rezolucija koja izravno cilja na seksualnu orijentaciju i rodni identitet. [34] U stvarnosti, to normalizira ono što se prije smatralo devijantnim idejama, pripisujući im isti značaj kao prirodnim pravima.
Članak 13. UN Konvencije o pravima djece kaže: „Dijete ima pravo na slobodu izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu traženja, primanja i prenošenja informacija i ideja svih vrsta, bez obzira na granice, bilo usmeno, pismeno ili tiskano, u obliku umjetnosti ili putem bilo kojeg drugog djeteta po vlastitom izboru. [35]
Neki učenjaci su pitali, ako roditelji ne dozvoljavaju svojoj djeci da nose majice sa satanskom simbolikom, predstavlja li to kršenje dječjih prava? Imaju li djeca pravo izbora bilo kojeg načina na koji žele razgovarati sa svojim roditeljima? [36] Djeci možda nedostaje prosuđivanje. Ako čine nasilje ili krše etičke norme, mogu li roditelji disciplinirati djecu?
Te brige nisu neopravdane. U 2017. godini, Ontario, Kanada, donio je zakon da roditelji ne bi trebali uskratiti djeci želje za rodnim izražavanjem (tj. da djeca mogu sama birati svoje spolove). Roditelje koji ne prihvaćaju rodni identitet svog djeteta može se smatrati da sudjeluju u zlostavljanju djece, a njihovu djecu država bi mogla oduzeti. [37]
Komunizam koristi globalizaciju kako bi mutirao i uništavao tradicionalnu kulturu i moralne vrijednosti na sveobuhvatan način. To uključuje upotrebu razvijenih zemalja, globalnih poduzeća i međunarodnih institucija. Ljudi su uronjeni u površinsku ugodnost globalnog života, ali nisu svjesni da se njihove ideje i svijest brzo mijenjaju. U samo nekoliko desetljeća ove potpuno nove ideje progutale su mnoge dijelove svijeta poput bijesnog cunamija. Kamo god te ideje otišle, kultura se mijenja i civilizacije se gube. Čak ni najstarije i zatvorene države ne mogu pobjeći.
Tradicionalna kultura korijen je ljudskog postojanja, važno jamstvo ljudskog bića da će održati moralne standarde. To je ključ ljudske sposobnosti da ih Stvoritelj spasi. U procesu globalizacije, aranžmani komunističke aveti su mutirani ili čak uništeni, a ljudska civilizacija suočena je s neviđenom krizom.
Zaključak
Različite nacionalnosti i zemlje postoje tisućljećima. Iako postoje u različitim regijama, imaju različite društvene oblike i političke sustave, koriste različite jezike i imaju različite kulturne i psihološke kvalitete - sve imaju zajedničke univerzalne vrijednosti. Te univerzalne vrijednosti jezgra su tradicionalne kulture za sve etničke skupine.
U nešto više od stotinu godina nakon pojave komunizma na globalnoj sceni, čovječanstvo je već u ozbiljnoj opasnosti, jer su tradicionalne kulture u velikoj mjeri narušene i uništene.
Nakon Oktobarske revolucije, komunisti su preuzeli vlast u Rusiji i Kini - velikim silama Istoka - ubijajući tradicionalne kulturne elite i uništavajući tradicionalnu kulturu. Nakon Drugog svjetskog rata, komunističke zemlje su se infiltrirale i kontrolirale UN i druge međunarodne organizacije, zloupotrijebile demokratske postupke kako bi dozvolile većini da osvoji manjinu, a novac su iskoristile za pobjedu nad malim zemljama u pokušaju da velika vlada UN-a povuče cijeli svijet prema izopačenju.
Komunizam je širom svijeta, posebno nakon završetka hladnog rata, počeo koristiti međunarodnu političku, ekonomsku i kulturnu razmjenu i suradnju za širenje i kontrolu globalizacije, šireći devijantne vrijednosti širom svijeta i sustavno uništavajući univerzalne vrijednosti i tradicije. Do danas je avet komunizma zavladala cijelim svijetom.
Današnje transnacionalne političke i ekonomske grupe ovladale su ogromnim resursima, a njihov utjecaj prodro je u svaki aspekt ljudskog društva. U krupnim pitanjima poput okoliša, gospodarstva, trgovine, vojnih poslova, diplomacije, znanosti i tehnologije, obrazovanja, energetike, rata i imigracije, do sitnica poput zabave, mode i stila života - sve je veća globalistička manipulacija. Kad bi se formirala globalna vlada, cijelo čovječanstvo lako bi mutiralo, ili čak bilo uništeno jednom komandom.
Koristeći globalizaciju zajedno s drugim sredstvima, komunistička je avet uništila ljudsko društvo u samo nekoliko stotina godina, pa su i Istok i Zapad u opasnosti da budu uništeni.
Samo povratkom tradiciji, ljudska bića mogu ponovno uvesti univerzalne vrijednosti i tradicionalnu kulturu u suverene nacije i u međunarodnu razmjenu. To je potrebno za povratak univerzalnim vrijednostima i tradicionalnoj kulturi i omogućiti će čovječanstvu, pod zaštitom i milošću božjom, istjerati komunističku avet i krenuti prema svijetloj budućnosti.
Reference
[1] Karl Marx, Manifesto of the Communist Party (Marx/Engels Internet Archive), https://www.marxists.org/archive/marx/works/1848/communist-manifesto/ch04.htm.
[2] Karl Marx and Friedrich Engels, The German Ideology, Vol. I, 1845, https://www.marxists.org/archive/marx/works/1845/german-ideology/index.htm
[3] V. I. Lenin, “The Third, Communist International,” Lenin’s Collected Works, 4th English Edition, Volume 29 (Moscow: Progress Publishers, 1972), 240–241, https://www.marxists.org/archive/lenin/works/1919/mar/x04.htm.
[4] G. Edward Griffin, Fearful Master: A Second Look at the United Nations (Appleton, Wis.: Western Islands, 1964), Chapter 7.
[5] William Z. Foster. Toward Soviet America (International Publishers, 1932), Chapter 5.
[6] James Bovard, “The World Bank vs. the World’s Poor,” Cato Institute Policy Analysis No. 92, September 28, 1987, https://object.cato.org/sites/cato.org/files/pubs/pdf/pa092.pdf.
[7] The World Bank, “Poverty: Overview,” https://www.worldbank.org/en/topic/poverty/overview.
[8] Dani Rodrik, The Globalization Paradox: Why Global Markets, States, and Democracy Can’t Coexist (Oxford: Oxford University Press, 2011), 19.
[9] Sarah A. Webster, “Inside America’s Bold Plan to Revive Manufacturing: It’s All About the Technology,” May 14, 2015, https://www.sme.org/american-manufacturing-and-nnmi/.
[10] U.S. Bureau of Labor Statistics, “A Profile of the Working Poor, 2016,” July 2018， https://www.bls.gov/opub/reports/working-poor/2016/home.htm.
[11] Alex Kingsbury, “Declassified Documents Reveal KGB Spies in the U.S.: Alger Hiss, Elizabeth Bentley, and Bernard Redmont Are the Subjects of Scrutiny,” U.S. News, July 17, 2009, https://www.usnews.com/news/articles/2009/07/17/declassified-documents-reveal-kgb-spies-in-the-us.
[12] William F. Jasper, Global Tyranny… Step by Step: The United Nations and the Emerging New World Order (Appleton, Wis.: Western Islands Publishers, 1992), 69.
[13] Ibid., 69–70.
[14] “FBI Chief Finds Red Spies ‘Potent Danger,’” Los Angeles Times, May 4, 1963, as quoted in G. Edward Griffin, The Fearful Master: A Second Look at the United Nations, Chapter 7.
[15] Jasper, Global Tyranny, 75.
[16] Colum Lynch, “China Enlists U.N. to Promote Its Belt and Road Project,” Foreign Policy, May 10, 2018, https://foreignpolicy.com/2018/05/10/china-enlists-u-n-to-promote-its-belt-and-road-project/.
[17] See Robert W. Lee, The United Nations Conspiracy (Appleton, Wis.: Western Islands, 1981); William F. Jasper, The United Nations Exposed: The International Conspiracy to Rule the World (Appleton, Wis.: The John Birch Society, 2001); Dore Gold, Tower of Babble: How the United Nations Has Fueled Global Chaos (New York, Crown Forum, 2004); Joseph A. Klein, Global Deception: The UN’s Stealth Assault on America’s Freedom (Los Angeles: World Ahead, 2005); Eric Shawn, The U.N. Exposed: How the United Nations Sabotages America’s Security and Fails the World (New York: Penguin Books, 2006); Daniel Greenfield, 10 Reasons to Abolish the UN (David Horowitz Freedom Center, 2011).
[18] Dore Gold, Tower of Babble: How the United Nations Has Fueled Global Chaos (New York, Crown Forum, 2004), 3.
[19] Gold, Tower of Babble, 1–24.
[20] As quoted in Robert Chandler, Shadow World: Resurgent Russia, The Global New Left, and Radical Islam (Washington, D.C.: Regnery Publishing, 2008), 403–4.
[21] Griffin, Fearful Master, Chapter 11.
[22] As quoted in Jasper, Global Tyranny, 90.
[23] Humanist Manifesto II, American Humanist Association, https://americanhumanist.org/what-is-humanism/manifesto2/.
[24] Hilary F. French, After the Earth Summit: The Future of Environmental Governance, Worldwatch Paper 107, Worldwatch Institute, March 1992, 6, http://infohouse.p2ric.org/ref/30/29285.pdf.
[25] Jasper, Global Tyranny…Step by Step, 71.
[26] As quoted in Chandler, Shadow World, 401.
[27] Chandler, Shadow World,, 401–3.
[28] W. Cleon Skousen, The Naked Communist (Salt Lake City: Izzard Ink Publishing, 1958, 2014), Chapter 12.
[29] Bernard Connolly, The Rotten Heart of Europe: Dirty War for Europe’s Money (London: Faber & Faber, 1997), Kindle edition, location 113–118.
[30] “Sign the Boycott Target Pledge!” American Family Association, https://www.afa.net/target.
[31] Hayley Peterson, “Outraged Shoppers Threaten to Boycott Target after a Man Exposes Himself to a Young Girl in a Store’s Bathroom,” Business Insider, April 6, 2018, https://www.businessinsider.com/target-faces-boycott-threat-after-man-exposes-himself-in-womens-bathroom-2018-4.
[32] Samantha Allen, “All the Things You Can No Longer Buy if You’re Really Boycotting Trans-Friendly Businesses,” The Daily Beast, April 26, 2016, https://www.thedailybeast.com/all-the-things-you-can-no-longer-buy-if-youre-really-boycotting-trans-friendly-businesses.
[33] Graeme Reid, “A Globalized LGBT Rights Fight,” Human Rights Watch, November 2, 2011, https://www.hrw.org/news/2011/11/02/globalized-lgbt-rights-fight.
[34] Ibid.
[35] United Nations, Office of the High Commissioner, Convention on the Rights of the Child, https://www.ohchr.org/en/professionalinterest/pages/crc.aspx (last visited Jan 25, 2019).
[36] Jasper, Global Tyranny…Step by Step, 148.
[37] Grace Carr, “Ontario Makes Disapproval of Kid’s Gender Choice Potential Child Abuse,” The Daily Caller, June 5, 2017, https://dailycaller.com/2017/06/05/ontario-makes-disapproval-of-kids-gender-choice-child-abuse/.
