[Napomena urednika] Ova serija članaka predstavlja hrvatski prijevod knjige "Kako avet komunizma vlada svijetom" prvobitno objavljene u listu The Epoch Times, a čiji su autori urednički tim "Devet komentara o Komunističkoj partiji".
Sadržaj knjige
Kako avet komunizma vlada svijetom: Predgovor
Kako avet komunizma vlada svijetom: Uvod
1. poglavlje: Strategije aveti za uništavanje čovječanstva
2. poglavlje: Europski korijeni komunizma
3. poglavlje: Tiranija na Istoku
4. poglavlje: Izvoz revolucije
5. poglavlje: Infiltriranje na Zapad
6. poglavlje: Pobuna protiv Boga
7. poglavlje: Uništavanje obitelji
8. poglavlje: Kako komunizam sije kaos u politici
9. poglavlje: Komunistička ekonomska zamka
10. poglavlje: Degradacija pravosudnog sustava
11. poglavlje: Oskvrnuće umjetnosti
12. poglavlje: Sabotiranje obrazovanja
13. poglavlje: Mediji - glasnogovornici komunističke aveti
14. poglavlje: Popularna kultura - prepuštanje dekadenciji
15. poglavlje: Komunistički korijeni terorizma
16. poglavlje: Komunizam u pozadini pokreta za zaštitu čovjekove okoline
17. poglavlje: Globalizacija - komunizam u svojoj srži
18. poglavlje: Globalne ambicije Komunističke partije Kine
Kako avet komunizma vlada svijetom: Zaključak
Što sadrži ovaj nastavak?
14. poglavlje: Popularna kultura - prepuštanje dekadenciji
Uvod
1. Kultura komunističke partije
2. Komunistička subverzija masovne kulture Zapada
3. Pop kultura i društveni kaos
a. Hip-hop i Rokenrol
b. Zloupotreba droge
c. Pornografija
d. Video igre
e. Kultura nasilja
f. Dekadentna moda
Zaključak
Bibliografija
14. POGLAVLJE: POPULARNA KULTURA - PREPUŠTANJE DEKADENCIJI
Uvod
Bog je stvorio ljudski rod i tijekom dugog povijesnog perioda postavljao tradicionalnu kulturu prema kojoj će ljudski rod živjeti. Iako narodi na svijetu imaju različite kulture, njihova suština je zapanjujuće slična. Sve etničke grupe na Istoku i Zapadu pridaju važnost vrlinama iskrenosti, ljubaznosti, velikodušnosti, pravičnosti, umjerenosti, skromnosti, hrabrosti, nesebičnosti i slično – vrline kojima svaki narod odaje počast i uči svoje potomstvo kroz njihovu klasiku. Zajedničko tim vrlinama je iskazivanje poštovanja Bogu i lojalnost božjim zapovijedima jer je Bog onaj koji je predao kulturu i pravila ponašanja koje ljudski rod treba imati i utjeloviti. To je izvor univerzalnih vrijednosti.
Očevi-osnivači SAD-a su pridavali veliku važnost moralu i etici. U svojim ranim godinama, predsjednik George Washington je lično prepisao sto i deset Pravila učtivosti & pristojnog ponašanja u društvu i razgovoru. [1] Iako se neki detalji mogu vremenom promijeniti, ta pravila sadrže mnoga univerzalnih načela: da osoba mora biti puna poštovanja kad priča o bogovima i sličnim stvarima, te također mora podržavati moral, poštivati druge, biti skromna, postupati prema ljudima na odgovarajući način, obraćati pažnju na javni moral, ne vrijeđati druge i ne narušavati njihove interese, ponašati se pristojno u svim prilikama, uredno se odijevati i služiti kao primjer dobrog ukusa, suzdržavati se od odmazde, suzdržavati se od govorenja loših stvari o drugima iza njihovih leđa, učiti od mudrih i dobrih, slušati svoju svijest, itd.
Slično tome, trinaest vrlina Benjamina Franklina su bile uzdržavanje, ćutljivost, red, odlučnost, skromnost, marljivost, iskrenost, pravda, umjerenost, čistoća, mir, čednost i pokornost. Duh toga je potpuno u skladu sa sto i deset pravila Washingtona. [2]
Prije 1950-tih, moralne norme većine ljudi su uglavnom ispunjavale ugledne, opće norme. Ljudi na Istoku i na Zapadu su sačuvali mnoge tradicije i običaje koje ljudi trebaju imati. Čak i u Kini nakon 1949-e, iako je Komunizam već počeo uništavati kinesko nasljeđe, ubijati elite i korumpirati moral na sistematski način, javnost je sačuvala mnoge tradicionalne vrline koje su vladale prije nego što je Partija prisvojila vlast.
Proširenjem komunističkog kružoka, komunisti su nadalje promicali svoje planove. Naročito poslije 1960-tih, ljudi na Istoku i Zapadu su sve više i više išli putem korupcije morala.
Kulturna revolucija Partije je započela desetogodišnjom kampanjom uništenja Četiri Stara 1966-e, nakon čega je slijedio žestoki protu kulturni pokret SAD-a 1960-tih, kao i protu tradicionalni pokreti - većinom promicani mladima – što se proširilo diljem svijeta. Sve su to bili globalni događaji koji su se desili u svrhu uništenja tradicije te su uzrokovali čovječanstvu da odstupi od normi kojih su se dugo pridržavali.
Ti politički i kulturni pokreti su ostavili duboke ožiljke na sadašnjem svijetu. Poslije tog doba, temelji tradicionalne kulture kineskog društva su potpuno uništeni i moral brzo propada. U Zapadnom društvu, rok glazba, zloupotreba droge, seksualna sloboda i promiskuitet, homoseksualnost, hipi kultura i odbacivanje duhovnosti su prevladali, ozbiljno uništavajući osnove Zapadne tradicije.
Nakon što su se mladi radikali kontra kulture našli u situaciji da upravljaju polugama društva, oni su nastavili svoj pokret drugim sredstvima. Avangardna umjetnost i književnost, moderne ideologije i izopačene ideje su sve bile objedinjene. Pomoću televizije, kompjutera, interneta, mobilnih telefona i raznih masovnih medija, čitava ljudska rasa je brzo odstupila od tradicionalne kulture i tradicionalnog načina života, krećući u ponor izopačenosti i degradacije.
Ako pogledamo na svijet, naročito zadnjih desetljeća propast ljudskog morala i korupcija skoro svakog aspekta popularne kulture i društvenog života je šokantna za vidjeti. Nakon što je Kineska komunistička partija (KPK) uništila duboko tradicionalnu kinesku kulturu neprekidnim političkim mobilizacijama, ona je stvorila zao sustav partijske kulture. Mlađe pokoljenje je raslo u toj partijskoj kulturi te ne zna ništa o tradicionalnoj, božansko nadahnutoj kulturi. Izuzev nekih dijelova društva na Zapadu koji se pridržavaju tradicije i odbijaju biti primamljeni i podčinjeni, bilo bi ispravno reći da je komunizam skoro uspio postići svoj cilj uništenja ljudske kulture diljem svijeta.
1. Kultura komunističke partije
Nakon komunističke ”reforme i otvaranja” tijekom 1980-tih, kad su počeli putovati van Kine, Kinezi su zapanjili građane drugih zemalja svojim ponašanjem. U to vrijeme, mnogi Zapadnjaci su zadržavali dojam da su tradicionalni Kinezi nježni, uljudni, skromni, ljubazni, marljivi i jednostavni. Međutim, nakon što im je desetljećima Komunistička partija ispirala mozak i preobražavala ih, Kinezi su se posve promijenili. Oni su postali neotesani i razgovarali bi jako glasno. Oni ne bi stajali u redu niti imali poštovanja niti bili mirni u javnosti. Oni su pušili ispred znakova zabranjenog pušenja. Neuredno su se oblačili, pljuvali i bacali smeće po ulici. Oni bi drage volje iskorištavali druge.
Zadnjih godina, ponašanje nekih kineskih turista je također zapanjilo svijet. Oni se penju i uništavaju kulturne relikvije i povijesna mjesta, daju da im djeca mokre po vani, ne puštaju vodu nakon vršenja nužde, čepaju besplatne stvari, grabe i bacaju hranu po kafeterijama, upadaju u tuče zbog malenih neslaganja te stvaraju probleme na aerodromima uzrokujući da zrakoplovi kasne.
Što se dogodilo Kinezima? Što se dogodilo zemlji Kini?
Odgovor je zapravo veoma jednostavan. Proleterska revolucija koju je predvodila KPK je udarila naljepnicu „eksploatirajući stalež“ na one koji su se držali tradicionalnog morala, civilizacije i manira. KPK je opisala običaje proletera kao revolucionarne i dobre, pozivala je kineske intelektualce da se valjaju u blatu i gaje žuljeve po rukama, te je opisala da su gnjide (uši) na tijelu „revolucionarne bube“. Od vođe Partije do običnih kadara, svi su postali ponosni psovanjem jer je to ukazivalo na njihovu staležnu svjest, predanost revoluciji i bliskost masi.
Na taj način Partija prisiljava ljude da napuste sve što je elegantno i civilizirano te umjesto toga prihvate grubi stil života proleterskih huligana. Zemlja tako dugačke povijesti, poznata po svojim dobrim manirima, je na taj način pala u stanje kaosa, gdje se svi natječu za slavu i dobit. Partija je napravila od Kine koncentracioni logor vulgarnosti, kao izložbenu dvoranu komunističke kulture.
Može se reći da je kultura Komunističke partije glavni izum koji služi da korumpira ljudski rod. Pojam „Partijska kultura“ se odnosi na način razmišljanja, govora i ponašanja uzrokovanih vrijednostima Komunističke partije. Vodeća ideologija Partijske kulture je ateizam i materijalizam, uključujući komunističke pojmove koje Partija usađuje u one pod njenom vlasti, što uključuje sve vrste elemenata izopačene kulture, kao i najgore aspekte drevnih vremena. Otkako je KPK prisvojila vlast, ona je koristila brojna sredstva da uništi tradicionalnu kulturu, utemelji i ojača partijsku kulturu te ju učinkovito upotrijebi da izmjeni misli Kineza.
Pod kontrolom i infiltracijom Partijske kulture, sva područja života, uključujući književnost, umjetnost i obrazovanje su degenerirali. Partijska kultura pokazuje ideološke karakteristike Komunističke partije: ateizam, filozofiju borbe, odbijanje vjerovanja da su bogovi sveprisutni te da postoji pravda na svijetu. [3] Umjesto toga, Partija želi da se bori sa nebesima, Zemljom i ljudskim rodom. Ona usađuje komplet zlih normi za prosuđivanje dobra i zla, te izopačava način razmišljanja ljudi. Tu indoktrinaciju podržava nasilje države. Na potčinjene Partiji tada neprimjetno utiče ono što stalno vide i čuju od dana rođenja jer Partija monopolizira sve resurse društva. Neprekidno brujanje propagandne mašinerije prisiljava ljude da čitaju radove komunističkih vođa, dok je elita angažirana da stvara udžbenike, književnost, filmove, novosti, itd, što sve postoji da nadalje usadi kulturu Partije.
Komunizmu je bilo potrebno samo nekoliko desetljeća da uzrokuje Kinezima da razmišljaju partijskim mislima, govore partijskim jezikom, prestanu vjerovati u bogove, djeluju bez obraćanja pažnje na posljedice te se usude učiniti bilo kakvu stvar. Skoro svaki međuljudski odnos može sadržati prevaru, te ne postoje krajnje granice. Prevladao jejezik Partije sličan jeziku zombija i njene već pripremljene laži.
Prije pedeset godina, tijekom Kulturne revolucije, crvenogardejci su bili uronjeni u partijsku kulturu. Sad su ostarili, ali su donijeli tako rđave navike mlađem pokoljenju. Djeca i omladina koji su odrasli u partijskoj kulturi su prepredeni i previše zreli za svoje godine. Oni znaju sve loše stvari dok su još mali. Ljudi mlađeg pokoljenja ne vjeruju u boga te su nemoralni i arogantni. Spolna uzdržljivost i moral su pali. Kad su provocirani ili naljućeni, mogli bi brutalno nasrnuti. Tako doprinose uništenju morala. Kinezi koji su izgubili svoje korijene tradicije su naučili sve najgore dijelove protu kulturnog pokreta Zapada.
Partijska kultura je učinila da sadašnji Kinezi budu jako daleko od univerzalnih vrijednosti. Ljudski umovi, misli i ponašanje su prošli velike promjene. To je skrijeće od normalnnih porodičnih, društvenih, obrazovnih i radnih odnosa te često nije kompatibilno odnosima ljudi nekomunističkih društava, pa je to ovima teško razumjeti.
KPK sada govori o ponovnom vraćanju tradicionalne kulture, no to što vraća nije prava tradicionalna kultura. To je naprosto partijska kultura tradicionalnog izgleda, ali fali joj najvažniji aspekt kineske tradicije – vjera u bogove. Pod vodstvom te partijske kulture, ljudi čak koriste bogove da se obogate. Hram Bake u pokrajini Yi, provincije Hebei je veoma popularan te se kaže da tamo ljudi mogu pronaći sve ”bogove” kojim se žele moliti. Ako netko želi biti državni službenik, tamo je tzv. ”bog službenika” da mu se mole. Jednako tako, tamo je ”bog bogatstva” sačinjen od novčanica, ”bog učenja” i čak ”bog automobila” koji drži volan. Upravitelj hrama Bake se hvali: ”Ako bilo koji bog fali, vi samo napravite novoga.” [3]
Moderna Kina također sudjeluje u pokretu da tobože oživi tradiciju, ali s obzirom na sadašnju iskvarenost morala, da li je lako se zaista vratiti tradiciji? Iako mnogi književni i umjetnički radovi ponovno rekaputuliraju drevne priče, one su okaljane suvremenim idejama. Glumci nose tradicionalni kostim, ali sudjeluju u suvremenoj drami; na taj način tradicionalna kultura postaje fasada te je njeno pravo značenje još neshvatljivije. Na primjer, dvorske drame koje se odvijaju u carskoj Kini su popularne posljednjih godina, ali one se vrte oko ljubomore i intriga – prikaz su borbe i mržnje svojstvene komunizmu i nisu slika povijesne realnosti.
Nasumična adaptacija Putovanja na Zapad čak sadrži da se Sun Wukong zaljubjuje se u demone koje je zapravo u klasičnom romanu savladao. Još strašnije je da mnogi - naročito mladi koji ne znaju ništa o kineskoj tradicionalnoj kulturi - smatraju sve to nekako tradicionalnim. To je posljedica partijskog razaranja kineske božanske kulture, zamjenjujući je i indoktrinirajući javnost svojom vlastitom partijskom kulturom tijekom desetljeća. Stoga su Kinezi počeli misliti da je etos borbe tradicionalan te da su umjetnost, književnost i drama prožeti idejama partijske kulture, ali obučeni u tradicionalno ruho predstavljaju pravu stvar.
Partijska kultura uzrokuje da ljudi ne vjeruju u bogove. Nedostatak čestitosti je najizravnija posljedica: prijevara, krivotvorena roba, otrovna hrana, korupcija i još, su postali uobičajena pojava. Takozvana Shanzhai kultura je tipičan primjer tog nedostatka čestitosti. ”Shanzhai kultura” se odnosi na krivotvorenje dobro poznatih, a naročito stranih proizvoda ili marki. Svodi se na krađu, kao i prevaru. Taj izraz je postao tako dobro poznat da ga je kinesko-engleski Oxford rječnik ubacio kao novotvorenicu. [4]
Shenzhai ponašanje u Kini ne krivotvori samo proizvode, već i čitave trgovine. Lažne Apple trgovine su viđene u više navrata u Kini. [5] Te trgovine su pažljivo uređene svim raskošima pravih Apple trgovina: staklo pročelja, izložbeni stolovi od lakog drveta, čelično stubište, plakati iPada i drugih Apple proizvoda, kao i uredno složen zid dodatnih uređaja sa bijelim Apple logoima. Osoblje oblači karakteristične tamno plave majice sa Apple logoima te izgleda da čak vjeruju da rade u pravoj Apple trgovini. U društvenoj atmosferi koja je karakterizirana takvim ludorijama, neki Kinezi ne prezaju od ničega za svoj interes i ne boje se kazne nebesa ili čovjeka. Laganje i krivotvorenje je postao dio standardne kulture. Oni koji odbiju krivotvoriti se smatraju čudnim.
Partijska kultura je također uništila jezik. To uključuje upotrebljavanje hiperboličkih (pretjeravajućih) riječi i rečenica. Restorani su nazvani Nebesa nad nebesima, Car nad svim carevima, Kralj kraljeva i slično. Književni stil je postao naduven, a u službenoj propagandi, rečenice kao ”prvi na svijetu”, ”povijesno najsnažniji”, ”SAD se boje”, ”Japan je užasnut”, ”Europa žali” i tome slično se redovno pojavljuju. Članci novosti na WeChatu, popularnoj kineskoj aplikaciji društvenih medija, te drugi online mediji su puni takvih naslova. Sljedeći su tipični primjeri: „Kineska naučna i tehnološka moć nadmašuje SAD i zauzima prvo mjesto na svijetu.” ”Kina je osvojila opet prvo mjesto na svijetu, lično porazivši američke plave čipove i potpuno zaobilazeći Apple.” ”Nešto veliko će se desiti. Magično oružje Kine opet uzrokuje strah SAD-a, svijet je zapanjen, Japan potpuno zastrašen.” ”Kina je svjetski broj 1 u još jednom području! Završava povijesnu veliku promjenu u samo trideset godina, uzrokujući divljenje SAD-a, Japana i Južne Koreje.” ”Huawei je izjavio da je stvorio prvi 5G čip na svijetu, što je zapanjilo svijet!”
Propagandni film Divno, moja zemljo! i posebne serije televizijskog programa zvanog Odlično, moja zemljo! su također puni pretjerivanja u tonu i značenju. Oni naprave da izgleda kao da se čitav svijet predaje Kini. Oni prenose stavove koji mirišu na propagandu koja se koristila tijekom Velikog skoka naprijed, kad je Partija tvrdila da će Kina nadmašiti Britaniju, dostići SAD te proizvesti 22.680 kg hrane na hektar zemlje.
Novi val pretjerivanja je konkretno pokazivanje ”lažnog, pretjeranog, praznog etosa” (kakav je poznat u Kini) partijske kulture u ovo online doba. Osnovno pitanje je još uvijek pitanje čestitosti. Reforme i otvaranje tijekom 1980-tih i 1990-tih su donijeli Kini promjenu u obliku najgorih aspekata suvremene Zapadne kulture, kao seksualna sloboda, zloupotreba droge, homoseksualnost, kompjuterske igre i tome slično. Zabavni programi na televiziji su postali vulgarni. Čitavo društvo je postalo palača užitka za prepuštanje materijalnim i tjelesnim žudnjama.
Komunizam je pretvorio ljude u nešto niže nego ljudsko, a Kinu, zemlju koja je nekad bila civilizirana, veličanstvena i lijepa, u jedno necivilizirano mjesto.
2. Komunistička subverzija masovne kulture Zapada
Zapadne zemlje slobodnog svijeta su poznate po svojim civiliziranim društvima, u kojima su muškarci otmjeni, a žene čestite i elegantne, tamo ljudi tretiraju jedni druge iskreno i prijateljski. Komunizam je primijenio aranžmane Zapadnih zemalja da razori i sabotira tu civilizaciju. Iako ne može upotrijebiti nasilje i totalitarizam da izravno uništi Zapadnu civilizaciju i njenu masovnu kulturu kao što je uradio u Kini, on je, isto kao u Kini, pobudio ljudske negativne, buntovničke misli i ponašanje da razori tradiciju, uništi javni i individualni moral. Dok je javnost slavila nakon pobijede saveznika u drugom svjetskom ratu, jedna grupa je već naporno radila na području ideologije i kulture. Razmišljajući o ratu i novom valu ideologije koji je slijedio, oni su pomogli donijeti sistematski odlazak od tradicija koje su vezale čovjeka za božansko.
U SAD, bitnička generacija, koja se pojavilo poslije drugog svjetskog rata se odnosi na grupu poslijeratnih američkih pisaca 1950-tih. Oni su bili začetnici pokreta umjetnosti i književnosti čiji je cilj bio da potkopaju društvo. Dok su s pravom prezirali licemjerje i korupciju moralnosti u društvu u to vrijeme, njihova reakcija je bila da cinično odbiju i izvrnu cijelu tradicionalnu moralnost. Bitnici su većinom bili nihilisti i cinici. Oni su se zauzimali za neobuzdanu slobodu; dali su potpunu vlast svojim ličnim idejama o svijetu; odbijali su tradicionalne vrline; zadubili su se u pseudo mistiku, droge i zločin, te su živjeli nediscipliniranim, samovoljnim načinom života. Njihovi pokušaji radikalne kritike buržujskog kapitalističkog društva su se podudarali s ideološkim nasrtajima komunizma na Zapadu, pa su lako postali alatka komunizma.
Na mnoge članove generacije bitnika komunistička i socijalistička ideologija je doista imala dubok utjecaj. Na primjer, Jack Kerouac, osnivač pokreta, prije nego je postao poznat je napisao kratku priču ”Rođenje socijaliste”. Ta je priča bila o njegovoj pobuni protiv kapitalističkog društva. [6] Jedan drugi predstavnik pokreta, Allen Ginsberg, je kasnije javno postao komunista (pogledaj Poglavlje 11 ove knjige) te je podržavao pedofiliju. Njihovi radovi su odbacivali tradicionalne konvencije, bili su namjerno zbrkani i upotrebljavali vulgarni jezik. Ta grupa je bila prvi veliki pomak od pravila i načela tradicije – kontrakulturni pokret koji će 1960-tih obuzeti Zapad.
1960-e su razradile i proširile onoga što su bitnici predlagali, sa potkulturama kao hipi, punk, gotik itd. Ti protukulturni trendovi su pronašli publiku u gradskim područjima Zapada, primamljujući jedno mlado pokoljenje za drugim na nasilje, zloupotrebu droge, seksualnu slobodu, nekonformističko odijevanje, otuđenost od kulture i napokon sklonost mračnjaštvu i smrti.
U vreme atentata na Martin Luther Kinga i Roberta Kennedy, te eskalacije Vijetnamskog rata, 1968-e pokret je dostigao svoj vrhunac. U proljeće 1968-e, na nekoliko dana i noći se u Golden Gate Parku u San Franciscu sakupilo oko 2000 hipika, koji su izražavali opiranje društvu bizarnim ponašanjem, rokenrol glazbom, pjevanjem, poezijom, nudizmom i upotrebom droge.
U ljeto 1969-e, više od 400.000 ljudi se sakupilo na isti način na Woodstock festivalu, koji se održao na farmi sjeverozapadno od New York City. Oni su vikali krilatice ”ljubav”, ”sloboda” i ”mir”. Osim rokenrolu, stotine tisuća su se prepuštali razvratu i divljem zadovoljstvu, što je sve doprinijelo uvlačenju učesnika i društva u vulgarnost, dekadenciju i propast morala. Woodstock je bio važan kulturni događaj za 1960-te i naredne decenije. New York Central Park, San Francisco Golden Gate Park i Woodstock su svi postali simboli američke kontrakulture.
Upravo kako se podizala kontrakultura SAD-a, izbio je metež milijuna u Francuskoj, što je sada poznato kao događaji iz svibnja 1968-e. Događaji su započeli ljuti, mladi studenti koji su se bunili protiv tradicionalnog morala i kulture. U to vrijeme, škole su nametale strogo razdvajanje muških i ženskih studentskih spavaona, pa je objema polovima bilo zabranjeno da dolaze i odlaze iz soba jedni drugih. Ukidanje tog propisa i zahtijevanje za pravo seksualnih aktivnosti u studentskim domovima je postao jedan od glavnih ciljeva prvih protesta. Buna studenata je tada našla podršku socijalističkih i komunističkih partija Francuske. Tako je mlađe pokoljenje, kroz metež i bunu, pošlo rušiti moralna načela i ograničenja koja su ustanovljena za ljudski rod i dodijeljena davnim vremenima.
Postoji izreka da su kasnih 1960-tih, bila dva središta revolucije: Jedan je bio Peking, gdje je Kulturna revolucija bila u punom zamahu; drugi je bio Pariz, gdje su svibanjski događaji 68-e potresli svijet. Mnogi su to nazivali Kulturnom revolucijom Zapada. U to vrijeme, kineski studenti su marširali sa krilaticama i zastavama u podršku francuskih pobunjenih studenata, dok su u dalekom Parizu, ”Zapadne crvene garde” odijevale zelene vojne kape i uniforme sa crvenom trakom za ruku u podršku Maoistima u Kini. Na svojim paradama su držali ogromne portrete Mao Zedonga i ”tri slova M“ – Marks, Mao i Marcuse – su postala njihov ideološki oslonac. [7]
Japan je također započeo svoj protu kulturni pokret 1960-tih. Japanska AJSA (Zengakuren, Studentsko udruženje cijelog Japana) koju je osnovala i organizirala Japanska komunistička partija, je imala važan utjecaj među studentima u to vrijeme. Oni su, zauzvrat, bili pod kontrolom i organizacijom Komunističke partije te mobilizirani u reakciji na aktivnosti Crvene garde u Kini. AJSA je organizirala mnogobrojne kontrakulturne demonstracije u Japanu zajedno sa drugim ljevičarskim studentskim organizacijama, kao što su Japanska crvena armija (Nihon Sekigun) i Vijeće svih fakulteta zajedničke borbe, te su otišli tako daleko da nasiljem zaprijete japanskom društvu. [8]
Slični kaos se odigrao u nekim latinoameričkim i centralnoameričkim državama. Na primjer, pod utjecajem kubanske komunističke partije, meksički pokret studenata Plaza de las Tres Culturas se bavio mobilizacijom malih razmjera, pa su i druge grupe studenata ljevičara slale telegrame studentima u Parizu podržavajući pothvate svibnja '68-e.
Mnogi bi mogli smatrati da je ovaj gore navedeni niz djelovanja većinom slučajan. Sa više perspektive, međutim, cijeli kontrakulturni pokret na Istoku i Zapadu je bio dio komunističkog aranžmana da se razori moralnost društva. Moralne tradicije i vrijednosti koje su božanstva ostavila čovjeku su prošle kroz tisuće godina povijesti, ali pod utjecajem ovog globalnog komunističkog pokreta, one su pretrpjele ogromnu štetu. Taj pokret se svodio na poticanje nezadovoljstva i sluđivanje društva da bi se razorio tradicionalni moral i ideje. Kineska tradicionalna kultura stara 5000 godina je bila uništena kad su u Kulturnoj revoluciji napadnuta Četiri stara.
Zapadna rok glazba, zloupotreba droge, seksualna sloboda, pobačaj, nekonvencionalno odijevanje i avangardna umjetnost su bili pomak od tradicionalnih normi i ispravne vjere. Osim toga, izopačeni seksualni običaji kao homoseksualnost i promiskuitet su postali popularni, donoseći dugotrajne negativne posljedice cijelom Zapadnom društvu. Slava božje kulture je na Zapadu većinom bila odbačena, te je Zapadna civilizacija izgubila svoju veličanstvenost i sjaj.
3. Pop kultura i društveni kaos
Pošto je tradicionalna kultura napadnuta i potkopana, negativni elementi protu tradicionalne ideologije su se počeli ubacivati i donositi kaos. Sljedeći odlomak je namijenjen razotkrivanju kaosa koji je nanijet suvremenom američkom društvu tom deformacijom kulture. Pošto je Amerika doista lider u djelokrugu globalne popularne kulture, deformacija američke kulturne produkcije je imala ogromni negativni utjecaj na svijet. Kao što je spomenuto, neke tradicionalno konzervativne zemlje sa dubokom tradicionalnom kulturom kao Kina i Japan su pronašle da je deformirana popularna kultura SAD-a neodoljiva te su je išli imitirati. Posljedica je širenje razvratnog, neobuzdanog ponašanja, te pobunjeničkog, nesocijalnog i nemoralnog etosa punog ciničnosti, samozadovoljstva i propasti diljem svijeta.
a. Hip-hop i rokenrol
Fokus tradicionalne glazbe je je bio na civiliziranju čovjeka, kultiviranju vrlina i pomaganju ljudima da budu duševno i tijelesno zdravi. Njeni efekti su bili harmonija društva i harmonija između čovjeka i prirode. Lijepa glazba koja je slavila slavu gospodnju je bila promicana, dok je atonalna, kaotična ili razvratna glazba bila anatemisana. Ali danas, popularna kultura je puna šokirajuće iskvarenih glazbenih produkcija, a hip-hop i rokenrol su neki od upečatljivih primjera.
Hip-hop se pojavio u New Yorku 1970-tih. Tijekom nekoliko zadnjih desetljeća, rep i break dance su izvoženi iz New Yorka te su postali globalno ludilo. Hip-hop je postao dio popularne kulture u Aziji, Europi i mnogim Afričkim gradovima. Unatoč očite moralne iskvarenosti te glazbe, usredotočenoj na promiskuitet, ubijanje, nasilje i droge, ona je dobila priznanje širom svijeta te čak slavljena po svjetski poznatim dvoranama.
U Broadwejskom mjuziklu Hamilton, na pozornici se repiralo o životu Aleksandra Hamiltona, prvog američkog ministra financija SAD-a. Mjuzikl je odmah postao hit američkog šou-biznisa te je osvojio mnoge nagrade. Izvodili su ga u Washingtonskom Kennedy Centru skoro tri mjeseca. Predstava je postavila rekordne prodaje ulaznica na Broadweju, a skupe ulaznice su se ponekad mogle kupiti samo nakon čekanja satima u online redu. [9]
Podrijetlo rokenrola je ranije od podrijetla hip-hopa i vuče korijene od 1940-tih. Za razliku od hip-hopa, koji uspostavlja ritam uz koji se govori tekst, rokenrol koristi bubnjeve i gitaru u pozadini vokala. Rokenrol je bio usko povezan sa bitničkom generacijom i mnogi rok pjevači su bili njima nadahnuti, i te dvije grupe su se često povezivale i surađivale.
Tijekom 1960-tih, rokenrol je postao glazbena tema kontrakulture. On je bacio publiku u suludo, neracionalno stanje uma. Histerično pjevanje uz deformirano sviranje električne gitare i žestoko bubnjanje je dovelo publiku da se preda svojim pohotljivim nagonima i požudama. Bez obzira na razlog, demonska priroda od koje se uglavnom drži podalje zbog zahtjeva civilizacije je puštena – u većini slučajeva, publika se jednostavno predala kontroli sila nižih razina.
Što je još gore, nihilizam je postao dominantan stav roka, dok su mnogi rok pod-žanrovi poticali druga destruktivna ponašanja. Psihodelični rok je poticao upotrebu droga, na primjer, dok su neki psihodelični i drugi mračniji oblici roka pozivali na pobunu, samoubistvo, nasilje i homoseksualnost ili poticali promiskuitet, preljubu i odbijanje braka. Stihovi pjesama su predlagali opscenost ili pohotljivost, ili se oduševljavali slavljenjem zla i osudom božanskog.
Na primjer, neke tzv. rok zvijezde su opravdavale spolno napastovanje maloljetnica svojim popularnim stihovima, što je učinilo publiku neosjetljivom prema kulturi seksualnog zlostavljanja i promiskuiteta. Neki stihovi pjesama su bili puni sukoba, kao “Hey! Said my name is called Disturbance/ I’ll shout and scream/ I’ll kill the King, I’ll rail at all his servants” – Hej! Rekao sam, moje ime je Poremećenost/Ja ću vikati i vrištati/ Ja ću ubiti Kralja, ja ću ispsovati sve njegove sluge (iz “Street Fighting Man” – „Ulični borac“ od The Rolling Stones). Jedna pjesma je oslovljena “Sympathy for the Devil.” (“Simpatija za đavola“). Jedan album psihodelične rok grupe je nazvan “Their Satanic Majestic Request.” (“Njihov đavolji uzvišeni zahtjev“). Jedna poznata pjesma je nazvana “Highway to Hell”: “Hey Satan/ Payin’ my dues … I’m on the highway to hell.” („Autocesta u pakao“: „Hej Satano/otplaćujem svoje dugove…. Ja sam na autoputu za pakao.“) Neke rok pjesme veličaju socijalizam i komunizam. Na primjer, poznata pjesma „Imagine“ je izazvala svoju publiku da si predoče komunističko društvo slobodno od raja, pakla, religije, države i privatne imovine.
Čak su i religiozne grupe imale poteškoće da se odupru negativnom utjecaju rokenrola. Crkvena kršćanska muzika je namijenjena da veliča Boga, dok je rokenrol bio izbačen zbog prepuštanja zlu. Kako je rokenrol postajao popularan, moderna muzika kršćanskih crkava je usvojila elemente roka da privuče mlade, što je stvorilo tzv. Suvremenu kršćansku muziku. [10]
Rokenrol prate preljuba, nasilje, dekadencija, zloupotreba droge, korupcija i protivljenje vjere u bilo kojeg boga. Pokvareno ponašanje koje tradicionalna moralnost i vjere zabranjuju je isplivalo usponom roka.
b. Zloupotreba droge
Zloupotreba droge je postala globalni problem tijekom nekoliko posljednjih decenija. U ranim stadijima, korijen opsežne zloupotrebe droge na Zapadu je bio kontrakultura. U svojoj kampanji protiv buržujske moralnosti, hipici su radili na tome da razore i potkopaju svu tradiciju te postave svoja vlastita uvjerenja, moralne norme i načine života. LSD i halucinogene pečurke su smatrani za duhovno istraživanje, dok su amfetamin i kokain koristili kao stimulans, a heroin i barbiturate kao depresante, a sve to je bilo namijenjeno da ih ukloni iz ovog svijeta i prenese u drugo stanje.
Mnogi mladi članovi kontrakulturnog pokreta su bili veoma zainteresirani za Istočnu filozofiju i prakse kultivacije, ali psihodelici su za njih postale kratica da nađu uvid jer im je to dalo da ne trebaju da podnose izazove kultiviranja uma ili tjelesne boli meditacije. Umjesto toga, oni bi jednostavno uzeli tabletu acida, koja bi ih ubacila u lažno duhovno iskustvo, ne vezujući ih s ničim stvarnim. Takve droge su, u stvari, jednostavno stavljale njihova tijela u ruke bića niskih razina, što uopće nema veze sa istinskom, ispravnom praksom kultivacije. Nažalost takva iskustva su odvela mnoge, koji su uistinu imali duhovne ambicije, na krivi put.
Mnogi pop pjevači i rok zvijezde umiru sa 20 - 30 godina, često zbog predoziranja. U suvremenim SAD, najdulja i najžalosnija borba je vjerojatno borba protiv droga. Tijekom decenija država se posvetila hapšenju i nadziranju milijuna krijumčara droge. Vladini službenici su davali neprekidna upozorenja protiv droga, no nezakonita upotreba droge i dalje vlada. Od 2000-e, od predoziranja opioidima umrlo je više od 300.000 Amerikanaca. 26-tog listopada 2017-e, predsjednik Donald Trump je proglasio opiodnu krizu javnozdravstvenim izvanrednim stanjem, te je naveo načine na koje će se boriti sa problemom. [11]
Prema izvještaju Nacionalnog instituta za zloupotrebe droga maloljetnika iz 2017-e, upotreba marihuane među učenicima je jako raširena: 45 posto učenika 4 razreda srednje škole su rekli da su barem jednom upotrijebili marihuanu i 37,1 posto od njih ju je upotrijebilo protekle godine; 71 posto maturanata srednje škole misle da je učestala uporaba marihuane bezopasna. [12]
Upotreba ekstazija i pušenje marihuane su postali norma među mladima, dok nove i jače droge nastavljaju da se pojavljuju. Heroin ojačan fentanilom, na primjer, je daleko jači nego čisti heroin. Smrtonosna doza heroina od 30 miligrama je jednaka dozi od samo 3 miligrama fentanila. [13] Fentanil je čak nazvan kemijskim oružjem. Međutim, takve razarajuće droge preplavljuju američke ulice zastrašujućim tempom, ubijajući mnogo više ljudi nego drugi opioidi, naprosto jer je tako lako predozirati se s njima.
Prema Nacionalnom institutu za zloupotrebu droge, među 65.000 koji su umrli od predoziranja droge 2016-e, 20.000 je umrlo od fentanila. [14] Krijumčarenje fentanila iz Kine je bilo detaljno objavljeno. Srpnja 2018-e, lučka uprava u Philadelphiji je obavljala rutinsku inspekciju kad su pronašli i zaplijenili 49,8 kilograma fentanila u tovaru iz Kine, što na ulici vrijedi 1.7 milijuna dolara. [15]
U Kini, zloupotreba droge također postaje tumor društva. Proizvođenje i zloupotreba droga, a naročito sintetičkih droga je jako raširena. Prodaja droge preko interneta je također van kontrole. Prema izvještaju Kineske nacionalne komisije za kontrolu droga iz 2015-e, broj nezakonitih korisnika droga prelazi 14 milijuna. Pravi broj je vjerojatno viši jer među korisnicima droga je sve više uredskih radnika, samostalnih djelatnika, zabavljača i javnih djelatnika. [16] Izvještaj kineskog stanja droga iz 2017-e, od Kineske nacionalne komisije za kontrolu droga pokazuje da su kineski odjeli za drogu riješili 140,000 slučajeva droge, uništili 5.534 grupa za krijumčarenje droge, uhapsili 169.000 optuženika za krijumčarenje, uhvatili 89.2 tona droge i izveli 870.000 pretresa, što je otkrilo 340.000 novih korisnika droge. [17]
Upotreba droge može dovesti ljude do gubitka razuma. Supstance često izazivaju jaku ovisnost, dovodeći da ljudi izgube živote od predoziranja, unište svoje porodice, upropaste svoju karijeru, i sabotiraju svoj ugled i prijateljstva. Neki postaju kriminalci. Korištenje i krijumčarenje droga šteti pojedincima, porodicama i cijelom narodu, ali to je već postalo još jedna od mračnih pojava koja muči moderno društvo.
c. Pornografija
Od svih načina revolucije na koje su komunisti pozivali, najtemeljnija je vjerojatno seksualna revolucija. Ako je grabljenje političke vlasti označavalo revoluciju protiv određenih sastavnih dijelova društva, onda je seksualno oslobađanje komunistička revolucija potaknuta unutar čovjeka.
Frojdov panseksualizam je teorija koja smatra da sve želje i zanimanja dolaze od seksualnog nagona, što pruža teoretsku bazu za seksualnu revoluciju, dok je pojava kontracepcijskih pilula počela razdvajati spolni odnos od razmnožavanja. Seksualna revolucija je napala tradicionalnu moralnost, te donijela i promicala radikalni feminizam, pobačaj, vanbračne spolne odnose i pokret homoseksualaca. To je sve izazvalo ogromni, užasan utjecaj na društveni red koji je za čovjeka postavio Bog, što je povezano sa mnogim društvenim nemoralnostima.
Seksualna sloboda je utemeljila izopačenu ideju da je sudjelovanje u rekreativnom spolnom odnosu i prostituciji temeljno ljudsko pravo. Ona je uništila tradicionalnu spolnu etiku i suzdržavanje te je dozvolila da spolni odnos postane igra i način zabave. Pretvorila je ljude u obične alatke seksa i otvorila kapiju pornografiji da se infiltrira i sabotira društvo.
Tijekom 1950-tih, časopis Playboy je igrao izuzetno važnu ulogu u pomaganju prepuštanja seksu te je napravio biznis od pornografije. Dok je krilatica „vodite ljubav, a ne rat“ bila popularna tijekom proturatnog doba, prvi film za odrasle pun golotinja, Plavi film, je prikazan 1969-e. Na Zapadu je uslijedilo 15 godina dugo doba (1969-1984) „pornografskog šika“ uz pratnju rok muzike i odbijanja svih tradicija.
Obim sadašnje pornografske industrije je šokirajući. Širom cijelog svijeta, ta industrija zarađuje oko 100 milijarda dolara godišnje, od kojih su 10-12 milijardi u SAD-u samom. [18] Tijekom 1970-tih, pornografski filmovi su bili samo dostupni u zapuštenim kinima za odrasle. Do početka 1980-tih, VHS je donio pornografiju milijunima domaćinstava, dok je rasprostranjenost interneta krajem 1990-tih i kasnije dob pametnih telefona učinili da pornografija bude dostupna po zahtjevu.
Industrija pornografije u Japanu je već normalizirana kao dio društva, sa stalcima punim časopisa za odrasle i stripovima koji se viđaju po supermarketima, a televizijski programi kasno uvečer prikazuju pornografske glumce. Pornografske glumice su prezentirane kao idoli tinejdžera te se otvoreno pojavljuju u medijima. Japanska industrija pornografije je donijela ozbiljan i negativni utjecaj na cijelu Aziju.
Uvođenje interneta i pametnih telefona je dovelo do velikih promjena u industriji pornografije. Čitavom pornografskom sadržaju kojemu je tipična odrasla osoba 80-tih mogla biti izložena, sada dijete tome može pristupiti u samo nekoliko minuta. U prošlosti, djeca su obično igrala nogomet i druge igre nakon škole, ali sada gledaju pornografiju. Jedan dvanaestogodišnji britanski dječak je postao toliko opsjednut online pornografijom da je na kraju silovao svoju sestru. [19] Javni tužilac koji se bavio tim slučajem je rekao: „Ovakva vrsta slučajeva će se sve više pojavljivati na sudu jer mladi imaju sada dostup teškoj pornografiji. “
Posljedice izloženosti djece pornografiji uključuju opsjednutost seksualnim ponašanjem; rano razvijanje spolnih aktivnosti i zanimanju za to; povećana učestalost spolnih zločina; pogoršane moralne vrijednosti; uvjerenje da seks nije vezan za brak i odnose već je naprosto usluga koja se može kupiti po volji; uvjerenje da je seksualno ponašanje koje se vidi u pornografiji uobičajeno; i normalizacija takve seksualne izopačenosti i perverzije.
U većini europskih država, prostitucija je legalna i mnogi Europljani smatraju to kao samo još jedan posao. 1969-e Danska je postala prva država koja je legalizirala prostituciju. Norveška, koja je prije imala najstroža ograničenja za prostituciju u cijeloj Europi ju je legalizirala 2006-e. [20] Kupovinu seksa u Danskoj može subvencionirati ponekad čak i vlada. Na primjer, ako invalid preda zahtjev i zahtjev je odobren, onda on može ići u javnu kuću, dok porezni obveznik pokriva trošak – da bi se zaštitila njegova „prava“. [21] Za taj prijedlog se zapravo prvi zalagao osnivač utopijskog socijalizma, Charles Fourier u 19-tom stoljeću.
Kinesko društvo je odlikovala apstinencija i obuzdavanje, čak i govor o seksu je bio tabu, no ono se također pridružilo valu seksualne revolucije. Od svih politika KPK u njenom paketu reforme i otvorenosti, „najuspješnija“ – daleko više od otvaranja privrede ili političkog sustava – zacijelo je seksualna sloboda. U prostoru od 30 godina, nastao je potpuni preobražaj „revolucionarne discipline“ do „seksualne slobode“. Prostitucija je jako raširena u Kini i što više ljubavnica ima bogati poduzetnik ili korumpirani službenik, to je viši njegov društveni položaj.
Kina se smatra tvornicom svijeta, ali ona također izvozi velik broj prostitutki u Japan, Maleziju, Bliski Istok, SAD, Europu i Afriku. Procjene iz 2018-e kažu da je u sub-saharskim i južnim zemljama Afrike bilo od 13.000 do 18.500 kineskih prostitutki. [22]
Zemlje jugoistočne Azije i Južne Amerike po tom pogledu se ništa ne razlikuju. Mnogi gradovi su postali glavne destinacije seks turizma, i mada je ilegalna, takva stvar se toliko raširila da pridonosi gospodarskom rastu. Čak i u islamskim zemljama, kao Egipat, Tunis i Sudan, pornografska industrija, mada Islam to zabranjuje, potajno radi u punom zamahu.
Najizravnija posljedica društva preplavljenog pornografijom je uništenje porodice i braka, pa su to zato prozvali „potajni ubica porodice“. Gledanje pornografije uzrokuje nezainteresovanost za zdrav porodični odnos, i hrani požudu i strasti, što stvara seksualne nagone koji često mogu biti zadovoljeni samo vanbračnim aferama. [23]
Tijekom saslušanja u Senatu 2004-e godine, Dr. Pat Fagan je prezentirao podatke koji, prema anketi razvoda i bračnih odvjetnika, pokazuju da se u 56 posto slučaja razvoda desilo da je jedan partner bio „opsesivno zainteresiran za pornografske internet sajtove.“ [24]
Tijekom godišnjeg sastanka Američkog sociološkog udruženja 2016-e godine, rad koji je prezentiran je pokazao da ima duplo slučajeva razvoda među brakovima gdje jedna strana gleda pornografiju, u usporedbi sa brakovima gdje nitko to ne radi. Istraživanje je pokazalo da ako je muž gledao pornografiju, postotak razvoda bi se povećao od 5 do 10 posto, dok ako je žena gledala pornografiju, postotak razvoda bi se povećao od 6 do 18 posto. Što je osoba mlađa, vjerojatnije slijedi razvod. [25]
Prije 1950-tih, sve zemlje Istoka i Zapada su smatrale spolne odnose prije vjenčanja kao nešto nedolično i suprotno od zapovijedi koje je Bog dao čovječanstvu. Društveni pritisak kao i javno mnijenje su radili na tome da suzbiju takve stvari. Ako su mladić i djevojka začeli dijete prije vjenčanja, očekivalo bi se da budu odgovorni, da se vjenčaju i skupa kao porodica odgajaju dijete. U to doba, većina ljudi je smatrala da ako je muškarac začeo dijete, jedina pravedna stvar je da se njome oženi. [26] Ako je osoba počinila grešku, očekivalo bi se da preuzme odgovornost za to.
Međutim, zbog propasti morala i porasta seksualne slobode od 1960-tih, broj začeća van braka je drastično porastao. Sve se to dogodilo upravo kada je pornografska industrija počela imati veći utjecaj na svijest javnosti. 1964-e, u najrazvijenijim zemljama, broj začeća prije braka je obično bio manji od 10 posto; do 2014-e, dostigao je skoro trećinu. U SAD-u, broj začeća van braka je prosječno iznosio 40 posto, a među Afroamerikancima je dostizao 71 posto. Od 140 milijuna novorođenčadi 2016-e godine, oko 15 posto ili 21 milijun je rođeno van braka. [27]
Samohrane porodice, vanbračna začeća i razvodi su obično usko povezani sa siromaštvom. Takve porodice tada povećavaju opterećenje sustava socijalne skrbi.
d. Video igre
Mnoga djeca danas provode bezbrojne sate igrajući video igre. Programeri video igara rade da naprave sve više realistične igre, dinamične i interaktivne. One također sadrže sve više nasilja i erotike. Djeca, pa čak i odrasli lako bivaju opsjednuti igranjem, što je postalo glavna glavobolja za roditelje, škole i čak vladu. Sada je to oblik popularne kulture koja slijedi ljude od djetinjstva do odrasle dobi, no kakva je to vrsta kulture? To je kultura uništenja, koja se ne razlikuje od drogiranja. Oni koji su opsjednuti video igrama ne mogu trezveno i objektivno shvatiti lošu stranu toga. Oni naprosto smatraju igre zabavnima i interesantnima te neće odustati dok ne pobjede, pređu na slijedeći nivo, poraze šefa, itd.
Osim toga, skoro sve današnje video igre, od fantastike do realnosti, se vrte oko podržavanja nasilja i ubijanja ili sadrže erotiku ili hladnokrvnost. Jednostavnim riječima, poruke koje prenose podstiču demonsku prirodu u čovjeku. Sve je to nepodobno i štetno za tinejdžere i mlade koji još odrastaju. Osjećaj uzbuđenja uslijed ubijanja, uništavanja, nasilja i borbe može otupiti osjetljivost mladih, navesti ih na nezdrave misli i ponašanje, te čak doprinijeti da neki počine zločin.
Online igre čak još više izazivaju ovisnost. U prošlosti, igre su korištene da ubiju vrijeme kad su ljudi bili sami ili im je bilo dosadno. U sadašnje vrijeme, online igre su postale sport u kojima igrači nastoje sudjelovati i natjecati se jedni protiv drugih. Online igranje je, dakle, postala zasebna društvena aktivnost, naročito za djecu. Pošto veliki broj igrača komunicira u igri, oni se natječu i postaju zaneseni virtualnim svijetom igre.
Ogromna količina energije i novca su investirani u takve igre, a djeca koja ih ne igraju bi mogla biti čudna za svoje krugove prijatelja. Dakle, naprosto protiv svoje volje, roditelji su prisiljeni da dopuste svojoj djeci da se pridruže zajednici online igranja, pa onda gledaju kako njihova djeca razvijaju zavisnost. Video igre uzimaju vrijeme koje bi trebalo biti upotrjebljeno za učenje, aktivnosti na otvorenom i normalnu međuljudsku interakciju. Umjesto toga, djeca su pretvorena u robove video igara.
Jedan naučnik je podijelio uobičajeno iskustvo iz svoje vlastite porodice: Njegovom dvanaestogodišnjem sinu je bilo dopušteno da igra video igre samo nekoliko sati vikendom nakon što bi završio zadaće. Međutim, kad bi djetetu bilo dopušteno da radi što hoće, ono bi igralo video igre skoro stalno, izostavljajući obroke i tuširanje samo da nastavi igranje. Istraživanje naučnika je pokazalo da video igre zauzimaju i upravljaju svim slobodnim vremenom mladih. Mlade odrasle osobe, naročito one iz kućanstava nižih prihoda i nižeg obrazovanja, sve više nalaze sreću u video igrama, što smanjuje vrijeme koje provode na poslu i u stvarnom svijetu. [28] To je uobičajena pojava u SAD-u i drugim razvijenim zemljama.
Taj naučnik je zapazio jedan trend u sadašnjem društvu gdje video igre dovode mlade odrasle osobe da se oslonjaju na roditelje za financijsku podršku pošto odbiju ući na tržište rada. Kad te mlade osobe postanu roditelji video igre im neće pomoći da zarađuju za život te je malo vjerojatno da će biti sposobne da poboljšaju svoje vještine ili nađu bolji posao, pošto su proćerdali toliko mnogo vremena u životu igrajući kad su bili mlađi. Njihova djeca se neće moći osloniti na svoje vlastite roditelje da im daju pravac u životu. Video igre su, dakle, dostigle stanje podrivanja normalnog ljudskog života.
Video igre su duhovna droga. To se razlikuje od teških droga kao heroin, koje su zabranjene širom svijeta. Programiranje video igara je jedna velika industrija. Kakve su posljedice toga? Kompanije proizvode droge koje uništavaju sljedeće pokoljenje, a zemlje koje prihvaćaju video igranje sabotiraju svoju vlastitu budućnost.
Pojavljivanje interneta i mobilnih telefona je otvorilo još šire tržište za industriju video igara. Tvrtka za istraživanje Newzoo, u svom izvještaju globalnog tržišta igara travnja 2018-e, procjenjuje da bi video igrači diljem svijeta potrošili 137.9 bilijuna dolara na video igre, što predstavlja porast od 13.3 posto u odnosu na godinu dana ranije. Predvidjeli su da će više od pola sveukupnog prihoda od video igara doći iz sektora mobilnih telefona. Prihodi digitalnih igara bi sačinjavali 91 posto globalnog tržišta.
Izvještaj je također procijenio da će tržište igara održati dvoznamenkastu stopu rasta u slijedećih deset godina. Dok se stopa rasta BDP-a u mnogim zemljama bori da ostane na jednoznamenkastom broju, industrija video igara nastavlja napredovati. Samo video igranje preko mobilnih telefona se očekuje da dostigne 100 milijardi dolara do 2021-e godine. Prve tri zemlje u globalnom tržištu igara, prema izvještaju, će biti Kina, SAD i Japan, a Kina će držati 28 posto tog tržišta. [29]
Ljudi koji vjeruju u Boga bi trebali znati da je Bog stvorio čovjeka i postavio načine na koji treba živjeti, kao i podobne oblike zabave. Kad ljudski rod ide ispravnim putem, ljudi će dobiti izbavljenje, ali kad se čovjek okrene od Boga i pođe đavoljim putem, biti će ostavljen i uništen.
Tradicionalne igre, uključujući sportske aktivnosti i druge aktivnosti na otvorenom, su ograničene prirodnim okolišem, vremenskom prognozom, opremom i fizičkom snagom. Igrači tih igara obično ne razviju ovisnost o tim tradicionalnim oblicima zabave i aktivnosti. Video igre nemaju takva ograničenja. Igrači su pozvani i domamljeni da neprekidno budu u virtualnom svijetu igre, da ne spavaju niti se odmaraju. To znači da, osim činjenice da takve igre jako rijetko imaju išta poučno da ponude, oni koji ih igraju sve više padaju pod utjecaj negativnih faktora.
e. Kultura nasilja
U Americi, od 1960-e do 2016-e, sveukupno stanovništvo je poraslo za 1.8 puta, dok je sveukupan broj zločina porastao za 2.7 puta, a broj nasilnih zločina za 4.5 puta. [30]
Prema piscu i kriminologu Grant Duweu, tijekom pedeset godina prije nego se dogodio incident pucanja na Teksaškom tornju 1966-e, bilo je samo dvadeset i pet javnih masovnih pucanja u kojima je ubijeno četvoro ili više ljudi. Od onda, masovna pucnjava je vremenom postajala sve smrtonosnija. [31] Od masovne pucnjave u Killeenu u Teksasu 1991-e godine, koja je usmrtila dvadeset i troje, do masovne pucnjave u Las Vegasu 2017-e godine, koja stradalo njih pedeset i osam, svaki incident je bio sve grozniji.
Broj terorističkih incidenata diljem svijeta je porastao od 650 na godinu 1970-e do 13.488 2016-e, što je 20 puta više. Od terorističkih napada 11-og rujna 2001-e, teroristički napadi su porasli za 160 posto. [32]
Nasilnička djela u stvarnom svijetu odražavaju ono što mi sada doživljavamo u našim svakodnevnim životima: uranjanje u kulturu nasilja. Nije samo žestoka glazba heavy metala puna nasilja, već i većina zabave, uključujući filmove, televiziju i video igre, sve opisuje ili se vrti oko nasilja. Mnogi filmovi i televizijske produkcije prikazuju mafiju, bande i gusare u pozitivnom svjetlu, čineći da ti negativni stereotipovi izgledaju privlačni i ugledni, tako da se ljudima, ne samo više ne gade, već počinju težiti da počine zločine i pridruže se bandama.
Pojavljivanje video igara je dalo ljudima još jedno sredstvo za veličanje nasilja, jedno koje je interaktivno i dozvoljava samim video igračima da koriste nasilje unutar svijeta igre. Umjesto jednosmjerne indoktrinacije nasiljem kroz filmove i televiziju, igrači video igara sami doživljavaju nasilje kroz takve igre, koje sadrže prizore odrubljenih glava i raskomadanih udova, sa krvi koja pršti na sve strane – sve to premašuje normalne granice filma i televizije.
U istraživanju koje je sprovedeno 2013-e godine, istraživači su analizirali filmove koji su snimljeni između 1985-e i 2012-e godine i pronašli da je količina oružanog nasilja u PG-13 filmovima duplo porasla. [33] Produžetak učenja pokazuje da se taj trend nastavlja do današnjeg dana. [34] Pewov centar za istraživanje je 2008-e nalazi da 97 posto mladih između 12 i 17 godina igra video igre, a da dvije trećine igra igre koje sadrže nasilje. [35]
Suočeni s problemom porasta nasilja u društvu, stručnjaci, učenjaci i opća javnost nastavljaju predlagati teorije i rješenja, od strožih ograničenja kroz zakone i snažnije provedbe istih do pružanja psihološko savjetovanja. Ali takva rješenja su naprosto slična odsijecanju grana otrovnog drveta bez dodirivanja korijena.
Namjernim zasipanjem popularne kulture nasiljem i zločinom, komunistički elementi uzrokuju da sve više ljudi bude neosjetljivo na takvu vrstu stvari, a neki su i podstaknuti da imitiraju takve stvari, uzrokujući da nasilje postane realnost u društvu. Korumpiranjem i uništavanjem tradicionalne kulture te mutacijom ljudski osjećaj za moral, komunizam udaljuje ljude od božjeg čineći da jure za zadovoljavanjem svojih beskrajnih žudnji. To je pravi uzrok problema društva.
f. Dekadentna moda
Na površini sadašnjeg društva, razni oblici čudnog odijevanja, ponašanja i drugi svakidašnji sastojci popularne kulture izgledaju kao da su svi dio „slobode izražavanja“ ili sadašnjeg „modnog trenda“, ali u stvari tu postoje neke druge stvari. Traženjem do korijena te pojave, postaje jasno da negativni elementi stoje iza svih takvih stvari. Kako vrijeme prolazi, međutim, ljudi se naprosto navikavaju na njih i više ih ne smatraju čudnima, dovodeći da ti negativni faktori postanu prihvaćeni dio svakodnevnog života. Slijede neki primjeri.
Danas, društvo je naviklo da žene imaju kratku kosu i „bob frizuru“. Taj stil je potekao od generacije flaperki na Zapadu tijekom 1920-tih. Pod utjecajem prvog vala pokreta za prava žena i seksualne slobode (vidi poglavlje 7), flaperke su odijevale kratke haljinice, šišale se na kratko, slušale džez, nosile debeli sloj šminke, pile jako vino i bile ležerne po pitanju seksa. Nošenje kratke kose je za njih bio način da izraze prezir naspram tradicionalnih uloga polova i izraze svoju želju za ženskom „emancipacijom“.
Nakon što je ta frizura postala popularna, poznata operska pjevačica je napisala: „Bob frizura je stanje uma, a ne samo novi način odijevanje moje glave. … Smatram da je oslobađanje od duge kose jedan od mnogo malih okova koje žene odbacuju na putu za slobodu.“ [36] Tijekom Velike depresije 1930-tih, ta frizura je postepeno prestala biti popularna. Međutim, 1960-tih, kad je pobuna protiv tradicionalnih normi postala opet trend, takve kratke frizure za žene su se vratile.
Slično tome, duga kosa za muškarce u to vrijeme je potekla od bitnika i hipika. [37] Iako dugačka kosa za muškarce može biti povezana sa starinskim vremenima, muškarci na Zapadu su imali kratku kosu tijekom decenija od prvog svjetskog rata. Tijekom 1960-tih, pokret kontrakulture je promicao dugačku kosu za muškarce kao način pobune.
Za vrijeme 1920-tih i 1960-tih, glavni tijek društva se jako odupirao da se mladi odijevaju na protu tradicionalan način. Tijekom vremena, ljudi su se navikli na protu tradicionalne trendove i po mišljenju progresivaca, to je zbog rasta tolerancije u društvu. U tradiciji Istoka i Zapada, međutim, razlike između muškaraca i žena su se očitovale ne samo po njihovom tjelesnom obliku i različitim ulogama u društvu i porodici, već i po njihovoj odjeći, frizuri, govoru i manirima.
Uz raspadanje klasnih razlika u društvu, komunizam nastoji da ukloni spolne razlike između muškaraca i žena. Slično tome, pokreti homoseksualaca i feministkinja upotrebljavaju krilaticu „jednakost“ da izbrišu razlike između polova u društvenim i porodičnim ulogama. Trendovi androginske mode još više brišu i obrću razlike u odijevanju. Ti faktori služe da pripreme put za šire društveno prihvaćanje onoga što bi se tradicionalno smatralo devijantnim seksualnim stvarima i načinom života, te još više doprinosi razaranju tradicionalne moralnosti.
Tijekom tisuća godina, moralnost Istoka i Zapada je uključila u svoj temelj razliku između muškaraca i žena, te pojam da muško i žensko, yin i yang, imaju svako svoje mjesto. Komunizam je obrnuo yin i yang ljudskih bića sa ciljem da iskvari moral, izazove egocentričnost i potakne napuštanje tradicionalnih normi.
S obzirom na taj đavolji cilj, osoba može shvatiti da iako se razne mutacije u odijevanju mogu doimati na površini kao moda, one su zapravo namijenjene da razore pravilne ljudske načine življenja.
Na primjer, sadašnja popularnost hlača niskog struka, što oni koji se trude da budu moderni smatraju seksi, je blag primjer korupcije ljudskog morala. Prethodnici hlača niskog struka su bile Hip hlače, popularizirane za vrijeme kontrakulture 1960-tih i prevladavale su u diskotekama 1970-tih. Stil koji ih slijedi su bile nepristojne „bum pantalone“ 1990-tih, koje razotkrivaju stražnjicu. [38]
Drugi znak propadanja kulture je „grupi“ fenomen, koji je bio popularan među mladima i još je jedna posljedica protu kulture. Tijekom 1960-tih, na Zapadu je bila popularna rok glazba, pa su neke mlade djevojke opsjednute rok zvijezdama pratile njihove koncerte te stvarale grupe obožavateljki koje pružaju lične i seksualne usluge, uključujući grupni seks sa članovima rok benda. [39] Mlade žene su postale žrtve hira. Drugi se danas dive zvijezdama koje podržavaju uklanjanje barijera između spolova – uključujući muške zvijezde koje se ponašaju feminizirano i obrnuto. Sve ovo je s ciljem podrivanja popularne kulture i brisanja razlika između muškarca i žene.
Postoji također tzv. modna pod-kultura punka. Slično pokretu hipika, pankeri se bune protiv tradicije, a promiču nihilizam. Većina hipika su bili buntovni mladi iz tradicionalnih porodica srednjeg staleža, dok je punk tipičnije pobuna nižih staleža protiv tradicija društva. Stoga, mnogi punk bendovi također propagiraju socijalizam. [40] Da bi izrazili svoje potpuno protu tradicionalističke stavove, pankeri često nose bizarne frizure, uključujući Irokez frizuru ili nose poderanu odjeću punu bodljika i kopči. Oni farbaju kosu, tetoviraju se, buše rupe po cijelom tijelu i ponekad izlažu dijelove tijela koje bi normalna osoba pokriva. Pankeri često nemaju razliku između muške i ženske odjeće. Neke žene odijevaju mušku odjeću i obrnuto. Pankeri inspiriraju mnoge sadašnje moderne trendove mode.
Pankeri propagiraju hedonizam, i zato postoji jedna popularna punk krilatica: „živi brzo, umri mlad i ostavi lijep leš.“ To potpuno pokazuje tragediju izgubljene vjere u boga te obmanu koja vodi u bezdan hedonizma i materijalizma. Pojedinci i društvo bi trebali biti uznemireni tim žalosnim nihilizmom, ali nisu.
Osim toga, u sadašnjem društvu ima i drugih znakova kaosa i besmisla: pokazivanje sablasnih ili demonskih likova na popularnoj odjeći ili u glazbi; tetoviranje nakaznim prizorima; groteskne dječje igračke i ukrasi; književnost, filmovi i televizijske emisije pune demona, duhova i natprirodnog horora – proizvodi koje javnost naveliko troši; i destruktivne, nihilističke stvari koje se mogu naći na internetu. Danas, na primjer, čak i nogometni navijači redovno prave nerede i bune se, sijući pometnju. Svi ti znakovi dekadencije ukazuju na negativne i mračne sile koje su postale prevlađujući utjecaj na društvo u cjelini.
Zaključak
Svako ima pravo da traži sreću, ali to mora biti unutar granica moralnih parametara. Pretjerana težnja zadovoljstvima, izvan normalnih granica, neizbježno donosi patnju, nesreću i tugu.
Tradicionalna kultura čovječanstva ne zabranjuje razumno zadovoljavanje žudnji. Međutim, tradicionalna kultura uči ljude da kontroliraju svoje žudnje i izaberu zdrav način života. Ona cijeni harmoniju sa prirodom, tradicionalni rad, harmonične odnose u porodici, zdravo civilno društvo, sudjelovanje u samovladi i državnom upravljanju, tradicionalnu umjetnost, književnost, sportove i zabavu. Sve to donosi sreću i zadovoljstvo, dajući pojedincu tjelesnu i mentalnu korist, kao i društvu u cjelini.
Međutim, krajnji cilj komunizma je uništiti ljudski rod. Jedan od koraka u tom procesu je korupcija morala i uklanjanje boga iz kulture ljudi. Dakle, cilj je, bez obzira na politički režim, da popularna kultura i način života budu zasićeni negativnim i mračnim. U nekoliko posljednjih decenija, upravo takva popularna kultura je stvorena na Istoku i Zapadu. Ludilo modernog društva je dovelo mnoge da napuste tradicionalnu kulturu i moral. Ljudi ugađaju svojim željama, traže zadovoljstva bez granica. Egocentričnost, hedonizam i nihilizam su postali uobičajeni, prihvaćeni i čak moderni. Takva je kultura koja danas predvodi svijet, a ljudi su zaboravili istinski razlog svog postojanja.
Seks, droge, rok glazba i video igre stimuliraju i uvećavaju žudnje. Mnogi se premuštaju tim stvarima da pobjegnu od jada i razočaranja u životu, ali jad i razočaranje nikad ne prestaju dolaziti. Te zavisnosti donose samo trenutno zadovoljstvo, ali slijedi još boli i katastrofa. Zloupotreba droge uzrokuje bolesti, smrt i poremećaj karaktera; kaotični spolni odnosi uništavaju porodicu, čineći da ljudi izgube povjerenje i srdačnost; video igre uzrokuju da ljudi izgube sebe u lažnom svijetu. Ovisnici osjećaju da su na karnevalu zabave, ali u stvarnosti, njih naprosto iskorištavaju vanjske sile jer jedina stvar koja ih čeka je tjelesna smrt i duhovna propast.
Isto vrijedi i za društva i narode. Kad je veliki broj ljudi zavisan od žudnji i zadovoljstava, slijedi katastrofa.
Bog je stvorio ljudski rod i dao svakom pojedincu slobodu volje. Ljudi ne bi trebali zloupotrebljavati svoju slobodu te nastavljati putem degeneracije. Umjesto toga, oni bi trebali dobro iskoristiti svoju slobodu te izabrati da se vrate tradicionalnoj kulturi i načinu života. Bog je oduvijek čuvao i štitio čovjeka. Ali da li se ljudski rod može vratiti na pravi put potpuno zavisi od izbora svakog pojedinca.
Bibliografija
[1] “George Washington’s Rules of Civility and Decent Behavior in Company and Conversation,” Foundations Magazine, http://www.foundationsmag.com/civility.html.
[2] Benjamin Franklin, The Autobiography and Other Writings on Politics, Economics, and Virtue (Cambridge: Cambridge University Press, 2004), 68–69.
[3] Xue Fei, “‘If a god is missing, just make one’: Chaos at the grandmother temple, Hebei.” The Epoch Times Chinese edition, August 10, 2017, http://www.epochtimes.com/gb/17/8/9/n9513251.htm, [In Chinese]
[4] “Oxford Dictionary Adds Popular Chinese Terms,” China Daily, September 6, 2010, http://www.chinadaily.com.cn/business/2010-09/06/content_11259791.htm.
[5] Loretta Chao, “The Ultimate Knock-Off: A Fake Apple Store,” The Wall Street Journal, July 21, 2011, https://blogs.wsj.com/chinarealtime/2011/07/21/the-ultimate-knock-off-a-fake-apple-store/.
[6] Jack Kerouac, “The Birth of a Socialist,” Atop an Underwood: Early Stories and Other Writings (New York: Penguin, 2000).
[7] Roberto Franzosi, review of “Power and Protest: Global Revolution and the Rise of Détente,” by Jeremi Suri, American Journal of Sociology, 111 (5), 1589.
[8] Meredith Box and Gavan McCormack, “Terror in Japan,” The Asia-Pacific Journal: Japan Focus, 2 (6), June 25, 2004, https://apjjf.org/-Meredith-Box–Gavan-McCormack/1570/article.pdf.
[9] Georgia Wallen, “The Seven Stages of the ‘Hamilton’ Kennedy Center Queue,” The Washington Post, March 30, 2018, https://www.washingtonpost.com/opinions/the-seven-stages-of-the-hamilton-kennedy-center-queue/2018/03/30/c1ae15fc-31f8-11e8-8bdd-cdb33a5eef83_story.html.
[10] Amy D. McDowell, “Contemporary Christian Music,” Oxford Music and Art Online, https://doi.org/10.1093/gmo/9781561592630.article.A2234810.
[11] “The Opioid Crisis,” https://www.whitehouse.gov/opioids/.
[12] Drug Facts: Marijuana, National Institute on Drug Abuse for Teens, https://teens.drugabuse.gov/drug-facts/marijuana.
[13] Allison Bond, “Why Fentanyl Is Deadlier than Heroin, in a Single Photo,” Stat News, September 29, 2016, https://www.statnews.com/2016/09/29/why-fentanyl-is-deadlier-than-heroin/.
[14] “Overdose Death Rates,” National Institute on Drug Abuse, September 2017, https://www.drugabuse.gov/related-topics/trends-statistics/overdose-death-rates.
[15] Amanda Hoover, “110 Pounds of Fentanyl Seized at Port in Shipment from China,” New Jersey, July 2, 2018, https://www.nj.com/news/index.ssf/2018/07/110_pounds_of_fentanyl_found_in_philadelphia_port.html.
[16] “China Drug Report: More than 14 million drug users nationwide,” BBC Chinese-language website, June 24, 2015, http://www.bbc.com/zhongwen/simp/china/2015/06/150624_china_drugs_report. [In Chinese]
[17] Zhang Yang, “China’s Drug Situation Report 2017: Released: 140,000 Drug Criminal Cases Cracked Across China,” People’s Daily Online, June 26, 2018. http://yuqing.people.com.cn/n1/2018/0626/c209043-30088689.html. [In Chinese]
[18] “Things Are Looking Up in America’s Porn Industry,” NBC News, January 20, 2015, https://www.nbcnews.com/business/business-news/things-are-looking-americas-porn-industry-n289431.
[19] “Boy, 12, Repeatedly Raped Sister after Becoming Fascinated with Internet Porn,” New Zealand, November 7, 2016, https://www.nzherald.co.nz/world/news/article.cfm?c_id=2&objectid=11743460.
[20] Lars Gravesen, “Taxpayers Foot Bill for Disabled Danes’ Visits to Prostitutes,” Telegraph, October 2, 2005, https://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/europe/denmark/1499735/Taxpayers-foot-bill-for-disabled-Danes-visits-to-prostitutes.html.
[21] Inga Margrete Ydersbond, “The ‘Promiscuous’ and the ‘Shy’: Denmark and Norway: A Historic Comparative Analysis of Pornography Legislation,” The NPPR Working Paper Series: The Politics of Commercial Sex, March 2012, https://www.duo.uio.no/bitstream/handle/10852/34447/NPPRWP201201.pdf?sequence=1.
[22] Takudzwa Hillary Chiwanza, “Thousands of Chinese Prostitutes Are Flocking to Africa for Lucrative Fortunes,” The African Exponent, May 7, 2018, https://www.africanexponent.com/post/8965-chinese-prostitutes-have-joined-the-scramble-for-africas-fortunes.
[23] Pat Fagan, “The Effects of Pornography on Individuals, Marriage, Family and Community,” Issue Brief, The Family Research Council, accessed October 6, 2018, https://downloads.frc.org/EF/EF11C36.pdf.
[24] Jill Manning, Senate testimony, November 10, 2005, referencing J. Dedmon, “Is the Internet Bad for Your Marriage? Online Affairs, Pornographic Sites Playing Greater Role in Divorces,” 2002, press release from The Dilenschneider Group, Inc., 14, https://s3.amazonaws.com/thf_media/2010/pdf/ManningTST.pdf
[25] David Shultz, “Divorce Rates Double When People Start Watching Porn,” Science, August 26, 2016, http://www.sciencemag.org/news/2016/08/divorce-rates-double-when-people-start-watching-porn.
[26] George Akerlof, Janet Yellen and Michael Katz, “An Analysis of Out-of-Wedlock Childbearing in the United States,” Explorations of Pragmatic Economics (Oxford: Oxford University Press, 2005), 120.
[27] Joseph Chamie, “Out-of-Wedlock Births Rise Worldwide,” YaleGlobal Online, March 16, 2017, https://yaleglobal.yale.edu/content/out-wedlock-births-rise-worldwide.
[28] Mark Aguiar, Mark Bils, Kerwin Kofi Charles and Erik Hurst, “Leisure Luxuries and the Labor Supply of Young Men,” National Bureau of Economic Research, Working Paper No. 23552 issued in June 2017, p. 1, http://www.nber.org/papers/w23552.
[29] Tom Wijman, “Mobile Revenues Account for More Than 50% of the Global Games Market as It Reaches $137.9 Billion in 2018,” Newzoo, April 30, 2018, https://newzoo.com/insights/articles/global-games-market-reaches-137-9-billion-in-2018-mobile-games-take-half/.
[30] “United States Crime Rates 1960–2017,” Compiled by DisasterCenter.com from: FBI UCS Annual Crime Reports, http://www.disastercenter.com/crime/uscrime.htm.
[31] Bonnie Berkowitz, Denise Lu and Chris Alcantara, “The Terrible Numbers That Grow with Each Mass Shooting,” Washington Post, June 29, 2018, https://www.washingtonpost.com/graphics/2018/national/mass-shootings-in-america/?utm_term=.f63cc1b03c0b.
[32] Global Terrorism Database (GTD), University of Maryland, https://www.start.umd.edu/gtd/.
[33] Jacque Wilson and William Hudson, “Gun Violence in PG-13 Movies Has Tripled,” CNN, November 11, 2013, http://www.cnn.com/2013/11/11/health/gun-violence-movies/index.html.
[34] Assil Frayh, “Gun Violence Keeps Rising in PG-13 Movies, Study Says,” CNN, January 20, 2017, https://www.cnn.com/2017/01/20/health/gun-violence-pg-13-movies-study/index.html.
[35] “Violent Video Games and Young People,” Harvard Mental Health Letter, 27, no. 4 (October 2010), http://affectsofvideogames.weebly.com/uploads/6/4/3/3/6433146/medical_journal.pdf
[36] Mary Garden (1874–1967). “Why I Bobbed My Hair.” Pictorial Review (April 1927).
[37] “Long Hair for Men,” Encyclopedia of Fashion, http://www.fashionencyclopedia.com/fashion_costume_culture/Modern-World-Part-II-1961-1979/Long-Hair-for-Men.html.
[38] “Hip Huggers,” Encyclopedia of Fashion,
[39] Kathryn Bromwich, “Groupies Revisited: The Women with Triple-A Access to the 60s,” The Guardian, November 15, 2015, https://www.theguardian.com/music/2015/nov/15/groupies-revisited-baron-wolman-rolling-stone-pamela-des-barres.
[40] David Ensminger, Left of the Dial: Conversations with Punk Icons (Oakland, Calif.: PM Press), 47；Neil Eriksen, “Popular Culture and Revolutionary Theory: Understanding Punk Rock,” https://www.marxists.org/history/erol/periodicals/theoretical-review/19801802.htm.
