Falun Dafa, također poznat i kao Falun Gong, sam počeo prakticirati prije 26 godina, u doba kada sam još bio tinejdžer. U to je vrijeme moja majka bolovala od raka, a moj mlađi brat od depresije. Moja je čitava porodica bila u očaju.
Međutim, Falun Dafa, nam je donio nadu. Sada imamo srećnu porodicu od tri generacije. Moji su roditelji u devetoj deceniji života i još uvijek su vrlo zdravi. Svi se poštuju i vole. Svu tu sreću nam je dala Dafa.
Sa dubokom zahvalnošću Dafa i učitelju Liju, osnivaču Falun Dafa, želio bih ovdje s vama podijeliti priče o ljekovitoj moći Dafa koju je moja porodica iskusila.
Porodica opustošena rakom moje majke
Moja majka je srce naše porodice. Svi smo bili opustošeni kada joj je, krajem 1992. godine, dijagnosticiran rak dojke kada je gotovo bila spremna poći u penziju. Podvrgla se operaciji, koja nije bila pretjerano uspješna. Nekoliko dana nakon operacije, pojavio joj se mjehur velik kao jaje pod pazuhom. Krv je curila iz reza i nije se mogla zaustaviti. Rečeno nam je da joj je preostalo najviše dvije ili tri godine života.
Moja majka je napokon izašla iz bolnice više od mjesec dana kasnije. Nakon operacije je postala jako slaba, a ruka na strani operacije je izgubila svoju funkciju. Rez nije zacijelio čak ni nakon nekoliko mjeseci, a krv je neprestano curila. Njezin doktor nije znao šta da radi osim da dezinfikuje ranu. Moja je majka stalno bila na relaciji kuća bolnica.
U tom smo periodu tražili sve vrste tretmana. Čak je pokušala čitati i budističke sutre i Bibliju. Moj se otac unaokolo raspitivao za iscjelitelje koji bi mogli imati posebne sposobnosti za otklanjanje ovog problema. Moj je stariji brat posvuda tražio lijekove koji bi mogli djelovati. Ja sam čak angažovao i qigong majstore. Ništa nije djelovalo. I nakon skoro godinu dana kasnije, simptomi moje majke su i dalje bili tu. Bila je depresivna i osjećala se bespomoćno. Svi smo čekali da dođe njezin posljednji dan.
Depresija mog mlađeg brata
Moj je mlađi brat od djetinjstva bio čaroban. Imao je talent za slikarstvo, a njegova su umjetnička djela čak bila izložena u inostranstvu.
Ne mogu se sjetiti kada je moj brat počeo mucati. Zbog toga je u školi postao meta ismijavanja. Nastavnici su ga zbog mucanja kažnjavali, a kolege iz razreda su se rugali njegovom govoru.
Moj se brat previše plašio da nam kaže šta se događa u školi i zato mu nismo znali pružiti nikakvu podršku. Samo smo primijetili da se počinje ponašati nenormalno pa smo ga čak i grdili zbog toga što se ne ponaša lijepo. Tek nakon što nam je konačno rekao za svoje muke, shvatili smo da mu je potrebna pomoć. Ali je tada već bilo prekasno. Napustio je školu nakon što je završio srednju školu i otišao raditi u majčinoj firmi. Ali opet su ga i na radnom mjestu zadirkivali zbog mucanja.
Probali smo mnoge logopedske terapije, ali nijedna nije pomogla. Moj brat je bio introvertan. Krivio nas je što nismo osjećali njegovu bol i često se svađao s porodicom.
Dugi ga je period stresa i depresije doveo do sloma. Često je udarao glavom o zid. Kosa mu je postala sijeda, postao je razdražljiv, a i oči su mu potamnile. U životu nije osjećao nikakvu nadu. Izgledao je kao starac koji je u životu već prošao kroz mnoga iskušenja.
Njegovo se stanje dodatno pogoršalo. Razgovor sa strancima je za njega postao noćna mora i više nije želio raditi. Nije bio u stanju preživjeti u društvu.
Brinuli smo se da bi, prije ili kasnije, mogao postati psihijatrijski pacijent ako se njegova depresija ne poboljša. Moji su roditelji od njega skoro digli ruke. Mislio sam ga poslati u samostan kako bi barem mogao imati obezbijeđenu hranu.
Kad je Qigong postao popularan, moj je brat počeo putovati čak veoma daleko u razna mjesta, nadajući se da će pronaći majstora qigonga koji bi mogao izliječiti njegovo stanje, ali se uvijek kući vraćao razočaran.
Razmišljajući o tome kako ima samo dvadesetak godina, a da će mu se život, po svoj prilici, brzo okončati, bio je pod stalnim stresom i osjećao se beznadno. Stvarno nije znao šta još može učiniti.
Pronalaženje Falun Dafa
Sudbina mog brata i naše porodice se promijenila u proljeće 1994. godine, kad je moj mlađi brat pohađao Falun Dafa časove održane u Hefei u provinciji Anhui. Kazao mi je da se radi o zaista dobroj praksi. Donio mi je primjerak Zhuan Faluna, glavne Falun Dafa knjige.
Čitajući ovu knjigu, našao sam odgovore na mnoga pitanja koja sam imao o životu. Postalo mi je jasno zašto trebamo postati dobre osobe. Shvatio sam zašto se ljudi razboljevaju. Znao sam zašto smo došli na ovaj svijet i gdje da idem u budućnosti.
Postao sam Falun Dafa praktikant i zavjetovao se da ću, do kraja života, slijediti Učitelja. U tome se nikada, u posljednjih 26 godina, nisam pokolebao.
U prvim danima svog prakticiranja sam jednom sanjao o velikom Budi koji će se na nebu pojaviti na istoku. Vidio sam i bezbroj nebeskih djevojaka u živopisnim haljinama kako lete po nebu. Scene su bile previše spektakularne da bi ih se moglo opisati.
Moja majka i moj brat su postali moji kolege praktikanti
U junu 1994. moj je mlađi brat sa sobom poveo moju majku da pohađa Falun Dafa predavanja koja je Učitelj lično držao u Jinanu u provinciji Shandong. U to vrijeme je iz majčine rane još uvijek curila krv i nikako više nije mogla podići ruku. Trebalo ju je pridržavati da bi mogla hodati. Mi smo se brinuli hoće li ona uopšte moći podnijeti put.
U sali za predavanje je ožiljak od operacije kod moje majke odmah nestao, a i rez od operacije se odmah zacijelio. Oštećena ruka je povratila normalnu funkciju pa je mogla slobodno vježbati. I nebesko oko joj se otvorilo pa je vidjela Učitelja kako liječi ostale učenike.
Jedne je večeri, nakon završene nastave, majka sva sretna otvorila moja vrata noseći na leđima veliki jastuk za sjedenje u meditaciji. Izgledala je tako energično i ni nalik na onu nekada slabu bolesnicu. Bio sam zapanjen promjenama koje sam na njoj vidio.
"Idi baci sve te prljave stvari iz moje sobe!" rekla mi je.
Ne izustivši ni riječ, odmah sam pojurio u njenu sobu i potrgao vjerske zapise sa zidova njene sobe. A bacio sam i sve druge prljave stvari kao što su ritualni bodeži, žuto pisane amajlije i ostalo što se nalazilo ispod njenih jastuka i ispod njenog kreveta.
Dok sam nakon toga bio zauzet kuhanjem obroka, moje su se misli neprestano vrtile od radosti, uzbuđenja i nade koja je lepršala u zraku, poput mladica koje izbijaju iz zemlje u izgorjeloj šumi.
Nakon toga, naša se porodica više nije osjećala očajno, bespomoćno i zbunjeno. Bili smo uronjeni u Učiteljevu bezgraničnu Dobrodušnost. Bili smo preporođeni, fizički i duhovno. Sreća kultiviranja u Fa je bila dovoljna da ukloni sve patnje koje smo u prošlosti pretrpjeli. Bili smo puni nade u budućnost.
Moja majka i mlađi brat su se stalno prisjećali sretnih uspomena iz učionice.
Čitava je porodica okupana u svjetlosti Fa
Moja je majka na vratu imala neizlječivi neurodermatitis koji ju je mučio duže od 20 godina. Ljeti bi se njegovo stanje pogoršalo. Osjećala je svrbež i bol. Nakon pohađanja Fa predavanja, isti su se simptomi proširili na cijelo njeno tijelo i trajali više od mjesec dana. Zatim je ova kožna bolest bez traga nestala i više se nije vratila. Od tada je moja majka veoma zdrava.
Nakon pohađanja Fa predavanja, moj je mlađi brat slijedio principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Emotivno se smirio, a um mu je postao miran. Polako je prestao mucati. Bio je jako sretan što je mogao imati normalan život poput drugih ljudi. Zatim se oženio i dobio dvoje djece. Njegova je obitelj toliko harmonična da je njegova punica rekla mojoj majci da bi bilo divno kad bi se i njezina mlađa kćerka mogla udati za osobu poput mog brata.
Svojim sam učenicima objašnjavao svu dobrotu i ljepotu Dafa. Moji su me učenici i njihovi roditelji obožavali. Roditelji su čak pozvali direktora škole i od njega tražili da me zadrži kao učitelja njihove djece kad sam bio prebačen da predajem drugom razredu. Ovakve se stvari dogodile mnogo puta.
Dafa mi je dala mudrosti kako da unaprijedim svoje nastavne tehnike. Moja je škola od mene tražila da svake godine držim obuku drugim nastavnicima i mnogo sam puta bio proglašen nastavnikom godine.
Kada je Komunistička partija Kine 1999. godine počela progoniti Falun Dafa, direktor škole je bio veoma razočaran: „To je poput kulturne revolucije. Koliko će talentovanih ljudi doživjeti progon!"
Dafa je blagoslovila i moga oca
Iako moj otac i moj stariji brat nisu praktikanti, Dafa je i njih blagoslovio. Budući su bili svjedoci promjena koje su se desile našoj majci, mlađem bratu i meni, oni su postali velika potpora našoj kultivaciji. Oni ne vjeruju u klevete koje komunistički režim širi i hrabro su nas štitili od progona.
Otac je imao hronična oboljenja, čiji su se simptomi ublažili nakon što smo počeli prakticirati. Jednom je prilikom, prije nekoliko godina, pao s visokog stolca u kuhinji i udario glavom o pod. Skamenio sam se kada sam čuo glasan zvuk i brzo otrčao u kuhinju.
Moj je otac bio na podu. Zamolio me je da ga podignem. Bojao sam se da je možda nešto slomio, ali nije bio povrijeđen osim što je imao nekoliko ogrebotina na nožnim prstima. Moj stariji brat je rekao, "Da se to dogodilo nekom drugom, ta osoba bi već bila mrtva." Znao sam da ga je Učitelj zaštitio. I nakon toga je nekoliko puta pao ali nije bilo nikakvih ozbiljnijih ozljeda.
Učitelj je rekao:
„Nisam li rekao da kad jedna osoba vežba, koristi će imati cela porodica?“ (Predavanje Fa na Fa-konferenciji u Australiji)
Svi u mojoj porodici su imali koristi od Dafa. Cijela se porodica zahvaljuje Učitelju na dobrodušnom spasenju!
