Broj slučajeva zaraze i smrtnih slučajeva uzrokovanih COVID-om 19 na Tajvanu je zadivljujuće mali, dok je većina tamošnjih poslovnih kompanija nastavila raditi usred pandemije. Iako zemlja nije posegnula za zabranom kretanja, otprilike sedmicu dana nakon četverodnevnog nacionalnog praznika koji se proslavlja u aprilu mjesecu, na Tajvanu je bilo nula potvrđenih novih slučajeva.
Kako bismo vam pokazali kako je dobro Tajvan postupao u ovoj pandemiji, uporedimo ga sa Australijom, koja je također ostrvska država sa približno istim brojem stanovnika od oko 24 miliona. Obje zemlje imaju bliske poslovne veze s Kinom, pa su česta putovanja i promet robe sa Kinom. Otkako je počela epidemija, u Australiji je potvrđeno oko 6.649 slučajeva zaraze, a na Tajvanu 426 (podaci od 22. aprila).
Pogledajmo šta je Tajvan učinio što ga je učinilo utočištem u ovoj globalnoj katastrofi.
Nepovjerenje prema KPK
Iz istorijskih i političkih razloga, Tajvan je, u posljednje dvije decenije, imao oštar stav prema Komunističkoj partiji Kine (KPK). Na predsjedničkim izborima 2020. godine, ogorčeni policijskom brutalnošću koju je KPK potaknula u Hong Kongu tokom protesta protiv ekstradicije, Tajvanci su pokazali svoju netrpeljivost prema totalitarizmu KPK i rekli veliko „NE“ propekinškom kandidatu.
U isto vreme, nakon što su u epidemiji SARS-a 2002. godine, na teži način vlasti naučile lekciju, one ovoga puta nisu uzimale riječi KPK zdravo za gotovo.
I onda kada je KPK tvrdila da je virus pod kontrolom, Tajvan je brzo donio potrebne političke odluke i preduzeo preventivne mjere. Stanovništvo je na Tajvanu blisko sarađivalo s vlastima, umjesto da se osjeća zbunjeno i da bude u panici.
Kako se kasnije ispostavilo, Tajvan je bio u pravu što nije vjerovao službenim izvještajima i brojkama KPK. Prikrivanje ozbiljnosti ovoga visoko zaraznog virusa u ranoj fazi je dovelo do globalne pandemije u kojoj sada svi živimo.
Pravovremeno nametanje zabrane putovanja
Čim su vlasti čule za izbijanje epidemije, brzo su zatvorili svoju granicu i zabranili ulazak posjetiteljima iz određenih dijelova Kine. Vladine mjere opreza i tvrd stav prema KPK podržali su svi Tajvanci, jer i suviše dobro znaju kako, u takvim situacijama, nije dobra ideja vjerovati KPK.
Ne oslanjanje na kinesku proizvodnju
Umjesto da se osloni na Kinu u vezi nabavke maski za lice i LZO (Lične zaštitne opreme), Tajvan je brzo povećao domaću proizvodnju maski i zabranio njihov izvoz. Tvornice medicinske opreme su povećale proizvodnju i radile u tri smjene kako bi zadovoljile svoje domaće potrebe. Kad bi nedostajalo radne snage, vlada je mobilizirala vojsku da pomogne.
U roku od 40 dana proizvodnja maski je porasla sa 1 miliona na 12 miliona dnevno. Nakon što je udovoljio svojoj domaćoj potražnji, Tajvan je donirao 10 milijuna maski za EU, Sjedinjenim Američkim Državama i drugim saveznicima koji su imali ozbiljne nestašice. Trenutno izvoze ovu robu u preko 20 zemalja. Sve su maske medicinski certificirane jer je zemlja inzistirala da LZO mora djelovati u svakoj situaciji.
KPK je, s druge strane, skladištila sanitetski materijal i izvozila neispravne maske i komplete za testiranje u druge zemlje. Na nekim su maskama čak pronađeni ostatci muha.
Ne kopiranje autoritarnog modela blokade kretanja kakav je primijenila KPK
Iako je zatvaranje gradova ili država kasnije postalo najvažnija preventivna mjera u mnogim zapadnim zemljama, na Tajvanu je većini ljudi bilo omogućeno da vode uobičajeni život, osim što je bilo odgođeno ponovno otvaranje škola nekoliko sedmica nakon proslave kineske Nove godine. Ipak, takvim preventivnim mjerama, Tajvan je uspješno zaustavio širenje virusa.
Ponovno otvaranje škola i agresivne mjere za zaštitu sigurnosti učenika
Svim je školama bilo dozvoljeno da ostanu otvorene, a učenici su sjedili u svojim učionicama. Svi su nastavnici i učenici dužni tokom predavanja nositi maske, a u školama je provođena rutinska dezinfekcija. Nastava je bila obustavljana i odvijala se putem interneta ako bi i jedan učenik bio testiran pozitivno. Ako su dvije osobe na bilo kojem testu u kampusu bile pozitivne, škola bi prestala raditi i sva je nastava bila prebačena na internet.
Okupljanja i putovanja
Vlasti su savjetovale svom stanovništvu da nosi maske i upražnjavaju socijalno distanciranje kad god i gdje god je to moguće. Početkom aprila je proslavljen četverodnevni državni praznik kada su ljudi putovali kući kako bi odali poštovanje svojim precima. Mnogi su iskoristili ovu priliku za putovanje, a turističke su destinacije bile jako posjećene. Turisti su nosili maske i održavali distancu. Državni su službenici upozoravali ljude da se previše ne okupljaju na turističkim atrakcijama. Nekoliko nedelja kasnije ipak nije bilo nikakvih naznaka širenja virusa u zajednici od kojih su ljekari strahovali.
