Tokom trenutne pandemije koronavirusa, mnogi su ljudi i zemlje izvan Kine bili svjedoci kako je Komunistička partija Kine (KPK) lagala o početku epidemije i krila stvarni broj slučajeva zaraze i smrtnih slučajeva.
Ono što mnogi na Zapadu možda ne znaju jeste da su mnogi Kinezi vjerovali lažima koje je KPK prenosila pa misle da su SAD i/ili neke druge zemlje krive za pandemiju i da je Kina spasitelj svijeta u svojoj borbi protiv virusa.
U nastavku slijedi popis tema o kojima se raspravlja na platformama društvenih medija u Kini:
Je li koronavirus zavjera Sjedinjenih Američkih Država?
Da li je Fang Fang (književnik iz Wuhana, koji je svoj dnevnik, hroniku o užasima blokade objavljivao na Internetu) dobra osoba ili izdajica?
Trebaju li se kineski studenti koji studiraju u drugim zemljama vratiti u Kinu radi vlastite sigurnosti?
Jesu li Sjedinjene Američke Države i Evropa osuđene na skoru propast?
Treba li Kina pomoći Sjedinjenim Američkim Državama?
Je li istina da će Kina, u vrlo skoroj budućnosti, zavladati svijetom?
Treba li kineska vlada također dati poticajne čekove građanima koji se bore za opstanak, kao što su to uredile zapadne države?
Da li su podaci o koronavirusu koje objavljuje kineska vlast pouzdani?
Treba li iskoristiti ovu priliku i silom zauzeti Tajvan?
Iako ova pitanja možda iznenađuju zapadnjake, ona ilustriraju ono o čemu razmišljaju Kinezi, navikli na ovaj način razmišljanja zbog dugogodišnjeg ispiranja mozga propagandom KP Kine koje je ispunjena lažima.
Kad je poljoprivredni urod „pojačan“ 150 puta
Prema Davidu Satteru, američkom novinaru i piscu, takozvani je Veliki skok naprijed u Kini kasnih pedesetih godina odnio živote 45 miliona ljudi. Sveukupno je zbog komunizma umrlo oko 100 miliona ljudi, što ga čini „najvećom katastrofom u ljudskoj istoriji“, napisao je u članku pod naslovom „100 godina komunizma - i 100 miliona mrtvih“, objavljenom u Wall Street Journalu 2017. godine.
Istorijski gledano, smrti koje je izazvala KPK se nisu dogodile u jednom danu; u stvarnosti su se one dešavale tokom vremena u kome je KPK jednu za drugom neprestano izmišljala laži stalno prikrivajući patnje svojih građana, slično onome što se dešava i tokom pandemije koronavirusa.
Prosječna proizvodnja u periodu između 2010. i 2011. godine je bila oko 400 kg po 1 muu (ili 2,4 tone po jutru) za pšenicu i rižu, koja je osnovna hrana Kini. Međutim, u junu 1958. godine, jedan je grad u provinciji Henan izvijestio o proizvodnji 1.000 kg riže po 1 muu; Kako su takve izvještaje slijedila i druga mjesta, urod se neprestano nastavio povećavati. U jednom trenutku, okrug Xushui u provinciji Hebei je tvrdio da je imao proizvodnju od 60.000 kg pšenice po 1 muu (odnosno 360 tona po jutru).
Kada je tadašnji komunistički vođa Mao Cetung 4. avgusta 1958. godine posjetio okrug Xushui i čuo za to, bio je jako zadovoljan. Nakon nekog vremena se počeo brinuti: "Šta da radimo sa toliko mnogo žita?"
Nakon što je više od normalne količine žita bilo isporučeno državi - zbog „naduvavanja“ proizvodnje ostalo je vrlo malo. Mao je u isto vrijeme izvezao i 6,8 milijardi kilograma žita – što je samo bilo dovoljno za ishranu 34 miliona ljudi tokom jedne godine, iako su Kinezi na smrt gladovali.
KPK je tvrdila da je glad nastupila zbog „prirodnih katastrofa“. Vrlo je malo ljudi vršilo provjeru klimatskih prilika tokom tih par godina (1959.-1961.), koje su, pokazalo se, bile sasvim normalne; ali su mnogi ubrzo zaboravili na to, a KPK je opet predstavljena kao heroj koji se u tim "teškim" vremenima "bori" za svoj narod.
Glad je bila samo jedan od mnogih primjera kako je KPK nanosila štetu kineskom narodu. Pored visokog prinosa u zemlji, drugi ciljevi, postavljeni tokom Velikog skoka naprijed, su uključivali i akciju „svako selo otvara čeličanu, kako bi se za 10 godina proizvelo više čelika od Velike Britanije odnosne za 15 godina više od Sjedinjene Američkih Država.
"Lažljiva" KPK mašina i dalje radi
Kad neko Kineze podsjeti na gore spomenute tragedije, često to smatraju šalom i odbacuju to, misleći da je to davna istorija. Međutim, ako ne razmisle o temeljnom uzroku, oni možda neće moći shvatiti da je stroj koji je u prošlosti stvorio tolike tragedije bio komunizam i da i dalje radi punom parom. Jedina razlika je ipak u tome što je dobro podmazana mašina sada snažnija nego ikad, što znači da je i štetnija.
Peng Dehuai, jedan od najpoznatijih kineskih generala i ministar obrane (1953.-1959.), je 1959. godine bio označen kao vođom "protivpartijske zavjere" zbog kritikovanja pokreta "Veliki skok naprijed" i bio je lišen svih funkcija. Kasnije je živio u nemilosti i umro u zatvoru 1974. godine.
Prošli su desetci godina, a u Kini se i dalje vrši suzbijanje istine. Yuan Longping, kineski agronom koji je u kineskim medijima poznat kao "otac hibridne riže", je na državnoj Kineskoj centralnoj televiziji 8. jula 2019. godine tvrdio da će Kina biti u velikim problemima ako druge zemlje prestanu izvoziti rižu u Kinu. Nedavno, 9. aprila 2020. godine, People Daily je citirao Yuana kako govori da je kineska proizvodnja riže u potpunosti samostalna i da se ne očekuje nedostatak. Takve kontradiktorne izjave čine da se ljudi upitaju je li na Yuana bio izvršen pritisak da povuče svoju raniju izjavu.
Dok su neki ljudi poput Yuana bili prisiljeni govoriti laži, mnogi drugi su se navikli govoriti laži kao način svakodnevnog života u Kini. Luckin Coffee je najveći konkurent Starbucksu u Kini. Mediji su nedavno objavili da su izvršni direktor kompanije i neki vodeći lideri izmislili transakcije u iznosu od 2,2 milijarde yuana kako bi povećali prihode. To je dovelo do zaustavljanja trgovanja dionicama Luckin Coffee (koji na Nasdaq berzi ima oznaku LK).
Laž je ključna komponenta komunizma. Leonid Brežnjev, generalni sekretar Centralnog komiteta vladajuće Komunističke partije Sovjetskog Saveza (CPSU) od 1964. do 1982. godine je svom bratu rekao: "Kakav komunizam? Sve je to prazna priča da bi se zaveli ljudi."
„U svom proučavanju komunističkih društava, došao sam do zaključka da namjera komunističke propagande nije bila da nagovori ili ubijedi ljude, niti da ih informiše, već da ih ponizi; i zato, što ona manje odgovara stvarnosti to je bolje", iznio je svoje mišljenje Theodore Dalrymple, urednik i visoki službenik Instituta Manhattan. "Kada su ljudi prisiljeni šutjeti dok im se govore najočitije laži ili još gore kada su primorani da ponavljaju same laži, jednom zauvijek izgube osjećaj za moralni integritet."
Put naprijed
Kada se laži zadržavaju u Kini, ljudi u drugim zemljama ne osjećaju njihov uticaj. Međutim, nakon što su laži KPK prešle državne granice, mnoge su druge zemlje i njihovi građani također postali žrtve. Do 13. aprila 2020. godine, koronavirus je zarazio gotovo dva miliona ljudi širom svijeta, pri čemu je smrtno stradalo oko 120.000 ljudi.
„Kriza sa koronavirusom dokazuje da komunizam i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju cijelom svijetu. Da je Peking samo bio iskren, pandemija je mogla biti spriječena", napisala je Marion Smith, izvršna direktorica Fondacije za spomen žrtvama komunizma, 5. aprila u članku u USA Today pod naslovom "Krivite Komunističku partiju Kine za krizu sa koronavirusom".
Sistem koji stvara laži također proizvodi i lažne proizvode. Nizozemske su vlasti nedavno od Kine dobile 1,3 miliona maski za lice za distribuciju zdravstvenim radnicima. Maske su došle sa oznakama certifikata N95, ali nisu uspjele ispuniti standarde kvalitete. Nakon što i drugi test nije uspio, povučeno je oko 600.000 maski.
Slično je i Španija, 26. marta, objavila da kompleti za brzo testiranje kupljeni od kineske kompanije imaju stopu otkrivanja koronavirusa od samo 30%. Kao rezultat toga, najavljeno je da će biti vraćeno 640.000 kompleta.
Najveća šteta koju bi laži KPK mogle nanijeti bi bile erozija moralnih vrijednosti i nepoštovanje ljudskog života, kako u zemlji tako i u inostranstvu.
Dok na međunarodnoj sceni sve više raste uticaj KPK, došlo je vrijeme da ljudi zastanu i razmisle kako da ih ne zavedu laži KPK i kako da zadrže naše principe.
