U tijeku je pandemija koronavirusa koja se proširila u preko 190 država i teritorija, zarazivši preko milijun ljudi i uzrokujući 53 tisuće službeno prijavljenih smrtnih slučajeva.
U početku nazvan po svom epicentru, patogen se zvao Wuhanski virus. S vremenom, sve je više ljudi počelo prepoznavati da je prikrivanje informacija o koronavirusu od strane Komunističke partije Kine (KPK) dovelo do današnje pandemije.
„Hajde da ga nazovemo 'KPK virusom'. To je precizniji termin i vrijeđa samo one koji to zaslužuju“, napisao je Josh Rogin u Washington Post-u.
Točno je da je KPK odgovorna za nesreću. Ali kako izaći iz kaosa je poteškoća s kojom se svi suočavamo. Mnogi pokušavaju brzo pronaći rješenje, ali eksplozija zaraze pokazala se zastrašujućim problemom. Dok se mnoge zemlje trude da obuzdaju virus, vrijedno je zastati i razmisliti o onome što je osnova pandemije.
Oni koji su najbliži KPK najteže su pogođeni
Izvan Kine, najviše je stradala Italija, a slijede je SAD, Španjolska, Njemačka, Iran, Francuska i Južna Koreja. Pokazalo se da su sve one u bliskom odnosu s KPK.
Italija
Nakon što je kineski režim 2013. godine predložio svoju Inicijativu Pojas i Put (BRI), mnogi su to smatrali proširenjem kineskog ekonomskog i političkog utjecaja iz istočne Azije u Europu. Zanemarujući zabrinutosti da bi BRI mogao biti trojanski konj za regionalni razvoj i vojnu ekspanziju pod vodstvom Kine, Italija je postala prva i jedina zemlja članica G7, koja se pridružila inicijativi u ožujku 2019. godine.
Nakon potpisivanja 29 ugovora između dviju zemalja, talijanski potpredsjednik vlade rekao je za CNBC: „Ne treba se brinuti“, navodi se u članku na cityam.com od 27. ožujka 2019, pod nazivom: „Talijanski trgovinski sporazum s Kinom je igra s vatrom.“
SAD
Odnos SAD-Kina još se uvijek razvija. Prema američkom trgovinskom predstavniku Robertu Lighthizeru, „dopuštanje Kini da uđe u WTO (Svjetska trgovinska organizacija) 2001. bila je povijesna pogreška, koja je koštala SAD milijune radnih mjesta i trilijune dolara akumuliranog trgovinskog deficita.“
SAD sada zaobilazi pravila WTO i prijeti Pekingu carinama od čak 500 milijardi američkih dolara uvezene robe, izvijestio je članak u Wall Street Journal (WSJ) pod naslovom: „Kad je svijet otvorio vrata Kine“, u srpnju 2018. godine.
U članku u WSJ navedeno je, da je suprotno onome što su se zagovornici WTO nadali, „Peking ukrotio internet ograničavajući njegovu upotrebu u trgovini, tehnologiji i društvenim medijima. Peking je blokirao političko organiziranje prijetnjama i ponekad zatvaranjem onih koji su postavljali kritičke komentare. U novije vrijeme, Peking je internet pretvorio u instrument države, koristeći ga za prepoznavanje i praćenje disidenata. 'To je orwellovski', kaže Jerome Cohen, profesor prava na Sveučilištu New York i specijalist za Kinu.“
Španjolska
Iako se Španjolska službeno nije pridružila BRI, Josep Borrell, bivši španjolski ministar vanjskih poslova koji je sada visoki predstavnik Europske unije za vanjsku politiku i sigurnosnu politiku i potpredsjednik Europske komisije, rekao je: „[Pojas i Put] je dokaz da Kina više sebe ne smatra samo primateljem i počela je smatrati sebe doprinositeljem svijetu, a to je nešto što Španjolska pozdravlja“, prije nego što je prisustvovao Forumu Pojasa i Puta u Pekingu, u travnju 2019. godine.
Kineske tvrtke su 2016. godine kupile dvije španjolske tvrtke za inženjering, Aritex i Eptisa, kao dio globalnog napora Pekinga da dominira visoko-tehnološkim sektorima. Ovaj potez diktiran je nacionalnim industrijskim planom: „Made in China 2025“, koji služi kao projekt za Kinu da postane vodeća tehnološka sila.
Madrid, glavni grad Španjolske, može se pohvaliti najvećom prodavaonicom Huawei-a izvan Kine. Španjolski telekom gigant Telefonica također je odabrao Huawei za važnog partnera u uvođenju 5G mreže u lipnju 2019. godine.
Njemačka
„Najveći uspjesi Kine uključuju porculan, papir i: obmanu“, napisao je Bild u članku 12. ožujka, pod naslovom: „Ovako Kina laže, osmjehujući se svijetu.“
Članak u Bild-u tvrdi da je oslanjanje Njemačke na Kinu učinilo da je ona spremna vjerovati u laži KPK o koronavirusu i o mnogim drugim stvarima. Na primjer: „Budući da Volkswagen (VW) godišnje prodaje milijune automobila u Kini, šef VW-a ne želi znati o kineskim kampovima za preodgoj Ujgura i navodnim uzročnicima problema“, napisano je u članku. „Postoji samo jedna stvar za vjerovati u vezi Kine: na putu da [postane] supersila, njezine laži u vezi korone nisu njezina posljednja obmana svijeta. Na nama je kako ćemo se odnositi prema njezinim lažima“, zaključeno je u članku.
Iran
„Kineski strateški interes za Iran se pojačava. Kineski proizvođači žele pokrenuti nove poslove u Iranu, a Teheran se vidi kao vitalni prometni i logistički centar“, izvijestio je oilprice.com u članku pod nazivom: „Iran će postati najvažnije središte u kineskoj Inicijativi za Pojas i Put.“
„Točan put virusa nije jasan. Ipak, iransko strateško partnerstvo s Pekingom, stvorilo je niz potencijalnih kontakata koji su pomogli proširiti bolest, zvanu Covid-19“, izvijestio je Wall Street Journal 11. ožujka 2020. u članku pod naslovom „Strateško partnerstvo s Kinom leži u korijenu epidemije koronavirusa u Iranu.“
Francuska
„Na sastancima iza zatvorenih vrata, dužnosnici država članica izrazili su svoje frustracije zbog Kine, ali na kraju dana prevladao je kratkoročni oportunizam“, rekao je Jonathan Holslag, profesor međunarodne politike na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu i posebni savjetnik prvog potpredsjednika Europske komisije, za Diplomat, u siječnju 2020. godine.
Kad je kineski vođa Xi Jinping u ožujku posjetio Francusku, „Jednog dana, [francuski predsjednik] Emmanuel Macron poziva [njemačku kancelarku] Angelu Merkel i predsjednika [EU] komisije da se zajedno sastanu s predsjednikom Xi Jinpingom u Parizu. Sljedećeg dana on očajnički pokušava prodati zrakoplove Airbus [Kini],“ rekao je Holslag. „Ja sam Maoist ... dobar politički program je onaj koji djeluje“, napomenuo je jednom Macron.
Južna Koreja
U Aziji, Južna Koreja ima najviše potvrđenih slučajeva. Dana 20. veljače 2020. Kang Seung-seok, novoimenovani generalni konzul u kineskom epicentru epidemije Wuhanu, posjetio je taj grad s donacijom materijala iz svoje matične zemlje.
Kang je po dolasku rekao kineskim medijima da je „vrlo značajno da me južnokorejska vlada pošalje u Wuhan u ovom vrlo teškom razdoblju“, prema pisanju glasnika Komunističke partije Kine, People's Daily.
Istog dana, kineski vođa Xi Jinping imao je telefonski razgovor s južnokorejskim predsjednikom Moon Jae. Kineski državni mediji navode da je Moon „posebno pozvao da izrazi svoju sućut i podršku“, koja „pokazuje prijateljstvo Kine i Južne Koreje, budući da su bliski susjedi i treba da paze jedni na druge i dijele uspone i padove života.“
Tajvan i Hong Kong
Unatoč svojoj geografskoj blizini Kine, Tajvan i Hong Kong imaju relativno malo zaraza. Tajvan godinama zauzima tvrd stav prema KPK. Uvjerljiva pobjeda predsjednice Tsai Ing-Wen također potvrđuje odlučnost Tajvanaca da podrže demokraciju i svoje protivljenje prijetnjama KPK da će ih napasti. Stanovnici Hong Konga također su odbacili KPK, što pokazuju i masovne demonstracije posljednjih mjeseci.
Povijesne perspektive
Kako racionalizirati opažanje da je usko surađivanje s kineskim režimom povezano s velikim brojem slučajeva zaraze? Kao komunistička zemlja i druga najveća svjetska ekonomija, Kina ima brojne, ako ne i najviše slučajeva kršenja ljudskih prava, uključujući progon mnogih vjerskih uvjerenja.
Mnogo se može naučiti od kuga u davnim vremenima, kako onih u Kini, tako i na Zapadu. Na primjer, tijekom dinastije Ming, 1580. godine izbila je kuga i zarazila više od polovice obitelji u Datongu (u današnjoj provinciji Shanxi), a kasnije se proširila i na Peking, kao i na južnu Kinu. Kad je 1633. godine ponovo izbila u provinciji Shanxi, mnogi su pobjegli, a neke obitelji nisu imale preživjelih. Još jedan val kuge 1641. godine, tri godine prije kraja dinastije, izbrisao je značajan dio stanovništva u Kini.
Osim kuge, dinastija Ming bila je suočena i s drugim prijetnjama, poput pobunjeničkih snaga Li Zicheng-a (poznatog i kao poletan kralj). Izgledalo je da kuga inficira samo trupe dinastije Ming, a ne vojnike Li Zicheng-a ili okupatorskog Manchusa. Nadalje, nakon što je desetljećima zarazila Kinu i slabila snage Minga, kuga je opala 1644. godine, nakon što je Manchu uspostavio dinastiju Qing. Do neke mjere, čini se da je ta kuga bila katalizator tranzicije dinastija.
Na Zapadu su dobro poznate kuge u Rimskom carstvu. Nakon što je Neron počeo progoniti kršćane, dogodilo se nekoliko velikih kuga: Jesenja kuga 65. godine poslije Krista, Antoninska kuga (165.-180.), Ciparska kuga (250.-270.) i Justinijanova kuga (541.-542.).
Na primjer, tijekom Antoninske kuge, u Rimu je bilo dnevno do 2.000 smrti. Sa stopom smrtnosti od oko 25%, ukupan broj smrtnih slučajeva, procijenjen je na pet milijuna. Bolest je ubila čak jednu trećinu stanovništva u nekim područjima i oslabila rimsku vojsku, okončavši relativno mirno razdoblje rimske povijesti.
Kuge su se čudom zaustavile, nakon što su se ljudi probudili 680. godine i počeli razmišljati o okrutnosti prema kršćanima kao i o općem moralnom propadanju društva. Rimljani su 680. godine nosili kosti svetog Sebastijana (256.-288., ubijen tijekom progona Dioklecijana) u procesijama ulicama. Kad su se ljudi pokajali zbog svojih nedjela, kuga je nestala u Rimu.
Ljudi iz drugih krajeva carstva slijedili su njihov primjer, tražeći kosti svetog Sebastijana da se pokaju. Kada je 1575. godine u Veneciji izbila kuga, umrlo je oko 50.000 ljudi. Slična se kuga dogodila i u Lisabonu 1599. U oba slučaja, ljudi su marširali u pokajanju, s kostima svetih ljudi, a kuge su završile.
U Huangdi Neijing (Unutrašnji klasik Žutog cara), jednoj od najcjenjenijih knjiga o kineskoj medicini, napisano je: „Ako pravednost prebiva unutra, nijedno zlo ne može upasti.“ To objašnjava povezanost savjesti, sigurnosti i epidemije.
Rak KPK
Kao što je na Minghui nedavno opisan tromjesečni pregled izbijanja epidemije, KPK je postala svjesna prijenosa koronavirusa s čovjeka na čovjeka još u prosincu 2019, ali nije poduzela nikakve preventivne mjere izvan kineske vojske. Nekoliko liječnika i zviždača bili su ušutkani zbog govora o potencijalnoj epidemiji.
Prema Kineskim braniteljima ljudskih prava, neprofitnoj organizaciji sa sjedištem u Washingtonu, kineski su dužnosnici uhitili najmanje 325 stanovnika između 22. i 28. siječnja. Većina njih optužena je za „širenje glasina“, „stvaranje panike“ ili „pokušaja narušavanja društvenog uređenja.“ Oni su kažnjeni pritvorom, novčanom kaznom ili preodgojem.
Fang Bin, stanovnik Wuhana, snimio je videozapise povezane s epidemijom koronavirusa i objavio ih na YouTube 25. siječnja 2020, dva dana nakon što je grad blokiran. Dana 1. veljače snimio je video zapise u pet bolnica, uključujući onu gdje je u 5 minuta prenijeto 8 leševa i ponovo je to pokazao na YouTube. Fang je kasnije uhićen, a njegovo je mjesto boravka nepoznato od 10. veljače.
KPK je formirala radnu skupinu za kontrolu koronavirusa 26. siječnja 2020. s članovima izabranim iz Središnjeg odjela za propagandu i Ministarstva javne sigurnosti. Niti jedan medicinski stručnjak iz Nacionalne zdravstvene komisije nije pozvan da se pridruži radnoj skupini.
Radna skupina je prvog dana izdala pravilnik, zabranjujući medicinskom osoblju da razgovara o epidemiji kod kuće ili na drugim mjestima putem osobnih razgovora, telefonskih poziva, SMS-ova, WeChat postova, blogova Weibo ili e-pošte. Ovo se pravilo odnosi na sve informacije vezane uz koronavirus, uključujući nove slučajeve, planove liječenja, kontrolu i prevenciju. Svatko tko ovo prekrši, mogao bi biti osuđen na 3-7 godina zatvora.
Kada su premijer Sun Chunlan i drugi dužnosnici 5. ožujka obilazili stambeno područje u Wuhanu, lokalni stanovnik rekao je da je sve što su dužnosnici mogli vidjeti tijekom kratkog inspekcijskog obilaska bilo lažno. Dužnosnici su se također dogovorili, da se određeni ljudi pretvaraju da dostavljaju hranu stanovnicima. „Lažno je, sve je lažno!“ povikala je bijesno žena iz svoje zgrade. Ubrzo su joj se pridružili i mnogi drugi.
Aleksandar Solženjicin, autor Arhipelaga Gulag, jednom je napisao: „Mi znamo da oni lažu, oni znaju da lažu. Oni znaju da mi znamo da lažu, mi znamo da oni znaju da mi znamo da oni lažu. Ipak, oni i dalje lažu.“
„Opstanak je najveći interes KPK od njenog osnutka. Želja za opstankom uspjela je nadvladati strah, skriven ispod njene stalno promjenjive pojave. KPK je poput raka koji se širi po cijelom tijelu i infiltrira u svaki dio tijela, ubija okolne normalne stanice i raste zloćudno, izvan kontrole“, napisano je u Devet komentara o Komunističkoj partiji.
Kad se zanemare načela, pojavljuju se problemi
„Dok povjesničari i drugi dokumentiraju brojne komunističke zločine, velik dio javnosti i dalje nije svjestan njihovih ogromnih razmjera“, napisao je Ilya Somin, profesor prava na sveučilištu George Mason, u članku iz 2017. u Washington Post pod naslovom „Lekcije iz stoljeća komunizma.“
„Komunističke države su kolektivno ubile čak 100 milijuna ljudi, više nego svi drugi represivni režimi zajedno u istom vremenskom razdoblju. Daleko najveći danak nastao je od napora komunista za kolektivizacijom poljoprivrede i uklanjanjem neovisnih seljaka koji su bili vlasnici. Samo u Kini, Veliki skok naprijed Mao Zedong-a proizveo je glad, u kojoj je umrlo čak 45 milijuna ljudi - najveća epizoda masovnog ubojstva u cijeloj svjetskoj povijesti“, napisao je Somin.
David Satter, američki novinar i autor, slaže se. „Ako ovom popisu pridodamo i smrti uzrokovane komunističkim režimima koje je Sovjetski Savez stvorio i podržavao - uključujući one u Istočnoj Europi, Kini, Kubi, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu i Kambodži - ukupan broj žrtava bliži je 100 milijuna. To čini komunizam najvećom katastrofom u ljudskoj povijesti“, napisao je on u članku u Wall Street Journal pod naslovom „100 godina komunizma - i 100 milijuna mrtvih.“
Ova brojka znači prosjek od milijun godišnje ili više od 2700 dnevno, što premašuje najvišu stopu smrtnosti za vrijeme Antoninske kuge. Razlika je, međutim, u tome što se ova tragedija nastavlja već 100 godina - i to je u potpunosti stvorio čovjek. Je li ovo slučajno ili je to rezultat pogrešaka nekih komunističkih dužnosnika? Prema Sominu, to nije slučajno. „Kao i svaki veliki povijesni razvoj, neuspjesi komunizma ne mogu se svesti na jedan jedini uzrok. Ali, općenito, oni su zaista bili karakteristični“, napisao je on.
Sloboda vjerovanja i demokracija, neki su od osnivačkih principa Amerike, koji se temeljno razlikuju od diktature i ateizma KPK. Međutim, od Nixonove administracije, SAD je ublažio budnost protiv opasnosti od komunizma. Nakon raspada bivšeg Sovjetskog Saveza u prosincu 1991, mnoge zapadne zemlje nadale su se da će Kina, njihovom potporom i svojim gospodarskim politikama otvorenih vrata, postati demokratska zemlja.
Ali, pokazalo se da je to bila samo neostvarena želja. Suradnja i pomoć zapadnih zemalja promatrani su kao pokušaj „mirne evolucije“, koju je KPK smatrala „najvećom prijetnjom njezinoj daljnjoj vladavini“. Dana 26. listopada 2010. izabrana djela Deng Xiaoping-a ponovo su objavljena u China Daily pod naslovom „Moramo se pridržavati socijalizma i spriječiti mirnu evoluciju prema kapitalizmu.“ Deng je to napisao 23. studenog 1989., skoro šest mjeseci nakon što je naredio masakr na Tiananmen-u.
Dengovi nasljednici, Jiang Zemin i ostali, nastavili su njegovu direktivu pridržavanja za socijalizam i sprječavanja kapitalizma. S jedne strane, prikazali su SAD kao „antikinesku snagu“ i pojačali komunističku ideologiju; s druge strane, radili su sa zapadnim zemljama zbog ekonomskog profita, prodajući jeftinu radnu snagu i proizvode, tvoreći globalni lanac opskrbe.
Smanjujući ideološke razlike, KPK snažno promovira globalna tržišta i „zajednicu zajedničke sudbine.“ „Kina je uključena u trostruku kampanju subverzije prema SAD“ poznatu kao „plavo-zlatno-žuto“, napisano je u Washington Free Beacon u članku od 9. listopada 2017, s naslovom „Disident otkriva tajne kineske obavještajne planove usmjerene na SAD.” Plavo predstavlja velike kineske cyber i internetske operacije, zlatno znači novac i financijsku moć, dok se žuto odnosi na korupciju putem seksa.
„The Economist, u međuvremenu, procjenjuje da Kina troši 10 milijardi američkih dolara godišnje za promociju svog imidža u inozemstvu, radnjama poput kulturnih festivala, stranih medija (pomislite na one umetke China Daily koji su ubačeni u Washington Post) i obrazovne razmjene. Konfucijevi instituti vitalni su dio ove misije“, napisao je Ethan Epstein, pomoćni urednik u The Weekly Standard, u svom članku u 2018. godini, koji je objavio Politico.
Zajedno s jakom propagandom, KPK je skoro ušutkala kritike zapadnog društva zbog masakra na Tiananmen-u, kao i suzbijanja Falun Gonga, Ujgura, demokratskog pokreta u Hong Kongu i drugih. Progon Falun Gonga negativno je utjecao na desetke milijuna praktikanata i njihovih obitelji. Veliki broj praktikanata bio je pritvoren, zatvoren i mučen samo zbog svog vjerovanja. Neki su pretrpjeli psihijatrijsko zlostavljanje ili su postali žrtve prisilnog oduzimanja organa.
Kao što je Thomas Jefferson objasnio: „Ono što tiranija treba da bi se učvrstila, je da ljudi dobre savjesti šute.“
Napori na suzbijanju virusa KPK
Otkako je The Epoch Times 2004. objavio Devet komentara o Komunističkoj partiji, preko 352 milijuna Kineza odreklo se članstva u KPK i njezinim omladinskim organizacijama, Komunističkoj ligi mladih i Mladim pionirima.
Pandemija koronavirusa dodatno je probudila mnoge Kineze, uključujući novinare, koji nastoje da se čuju njihovi glasovi. Tu spada i Jacob Wang, novinar državnog dnevnika u Kini. Dok je KPK tvrdila da se život u Wuhanu vraća u normalu, „on je znao da je Wuhan još uvijek u krizi - otputovao je tamo da bi iz prve ruke pratio neuspjehe vlade. Pisao je na društvenim medijima kako bi ispravio službene podatke, napisao je u prošlom mjesecu osuđujući post o bolesnim pacijentima koji se bore za medicinsku njegu usred nefunkcionalne birokracije“, izvijestio je The New York Times 14. ožujka 2020. u članku pod naslovom: „Dok Kina kontrolira izvještavanje o koronavirusu, novinari uzvraćaju.“
„Ljudi su ostavljeni da umru, a ja sam jako ljut zbog toga“, rekao je gospodin Wang u intervjuu. „Ja sam novinar, ali sam također i svakodnevno ljudsko biće.“ On i drugi novinari napisali su članke koji su razotkrili prikrivanja kineske vlade i putem društvenih medija pozvali su na slobodu tiska.
U tako rijetkom izazovu vladajućoj Komunističkoj partiji, ti su novinari ponekad bili nadjačani pritiskom cenzure, kao i smrću i očajem uzrokovanim pandemijom. „Stvarno nisi mogao spavati noću, gledajući sve ove grozne priče“, rekao je Wang, pozivajući se na svoje izvješće o zatvaranju Wuhana. „Bilo je stvarno uznemirujuće.“
Tenney Huang, novinar državnog izdanja, također je proveo nekoliko tjedana u Wuhanu. „Svi su u stanju osjećaja suzdržanosti i nepravde“, rekao je. „Slobodno izražavanje je način da uzvratimo.“
Huang je rekao,da su se on i drugi novinari okrenuli društvenim mrežama, kako se cenzura pojačavala. „Činjenice su poput drva za ogrjev“, primijetio je. „Što ih više gomilate, to je žešći plamen kada ga iskra konačno upali.“
„Povijest KPK je proces postupnog nakupljanja svih vrsta zla, kako domaćih, tako i stranih. KPK je usavršila svojih devet osobina naslijeđenih iz komunizma, dajući im 'kineske karakteristike': zlo, prijevaru, poticanje, oslobađanje ološa u društvu, špijunažu, pljačku, borbe, eliminaciju i kontrolu. Odgovarajući na neprekidne krize, KPK je učvrstila i ojačala sredstva i mjere u kojima te zloćudne karakteristike djeluju“, napisano je u Devet komentara.
„Većina vjera poziva svoje sljedbenike da pogledaju dalje od stvari ovoga svijeta. U komunizmu je ovaj svijet sve što postoji - svijet produktivnosti i materijalnih dobara, i ništa drugo. Stoga režimi koji vladaju u to ime, žele uništiti dušu i uskratiti slobodu savjesti“, napisala je Marion Smith, izvršna direktorica Fondacije za žrtve komunizma, u svom članku u kolovozu 2019. u The Wall Street Journal.
Albert Einstein je jednom rekao: „Kad bih prešutio, bilo bi isto kao da to podržavam.“ Koronavirus bi mogao biti poziv ljudima na buđenje, da u potpunosti shvate neposrednu opasnost od komunizma.
Bivši sovjetski vođa Mihail Gorbačov rekao je da je Černobil smatrao jednim od glavnih čavala u lijesu Sovjetskog Saveza, koji se na kraju urušio 1991. Rekao je da je, kad je bio mlad, bio gorljivi pristalica komunizma, jer je zahtijevao „pravdu“ i „jednakost.“
„Ali u stvarnosti je taj grozni komunistički eksperiment donio represiju ljudskog dostojanstva. Nasilje je korišteno za nametanje tog modela društvu. U ime komunizma odustali smo od osnovnih ljudskih vrijednosti“, objasnio je. „Pa kad sam došao na vlast u Rusiji, počeo sam obnavljati te vrijednosti; vrijednosti otvorenosti i slobode.“
Sada je naš red da nastavimo misiju i poduzmemo korake prema svjetlijoj budućnosti, zbog naših očeva utemeljitelja i čovječanstva, prije nego što bude prekasno.
