Dana 4. lipnja sam se uputio s praktikanticom, koju ću nazvati Liang, u grad Yinchuan (u autonomnoj pokrajini Ningxia Hui), kako bi tamo posjetili njezinu tetku. Otišli smo tamo pomoći lokalnim praktikantima budući da im nedostaje materijala o Falun Gongu (poznat i kao Falun Dafa).
Bili smo uhićeni te prebačeni u tri policijske postaje prije no što smo bili smješteni u Yinchuan centar za pritvor. Osjećao sam se pomalo uznemirano na putu za centar, ali postupno mi je bilo lakše sjetivši se da sam Dafa praktikant koji je već dva puta bio nezakonito pritvaran.
Ostali pritvorenici u ćeliji se nisu ponašali tako loše prema meni. „Glavni“ mi je dao značku sa znakom „kult“, rekavši da je stavim na prsa. Odgovorio sam „Falun Gong nije kult!“ Bacio sam značku na pod, čvrsto odbivši njegovu zapovijed.
Rekao mi je kako ne smijem nigdje poći bez značke te mi dao jednu praznu na kojoj sam napisao „Falun Dafa.“ Tri kineska znaka su se veoma isticala.
Zatvorenici iz susjednih ćelija su bili iznenađeni vidjevši moju značku tijekom jutarnjeg vježbanja drugog dana. Neki od njih su izbuđeno povikali: „Falun Dafa, imamo ovdje Falun Dafa!“ Nasmijaše mi se prijateljski.
Vlasti centra su se pobrinule da svi pritvorenici odrade jutarnje vježbe, a činili su to i okorjeli kriminalci. Obični pritvorenici su sa razglasa slušali upute kako slijediti gimnastičke pokrete. Istinskim prijestupnicima u lisicama i okovima je bilo zapovijeđeno sve to gledati.
Primjetio sam da mi se polako približavaju dvije pritvorenice u okovima i lisicama. Pažljivijim pogledom sam ustanovio kako je jedna od njih Ling. Progonjena je zato što je bila tako marljiva u kultivaciji. Pomislio sam kako trebam obznaniti svima da su praktikanti progonjeni te da je Falun Dafa dobar. Podignuo sam ruke, zatvorio oči, i započeo s pokretima jedne od Falun Dafa vježbi.
Netko je uzviknuo: „On vježba Falun Gong“, i nastao je metež. Netko je pokušao spustiti moje ruke, ali sam unatoč smetnji nastavio s pokretima. Čuvar je rekao: „Dovedite ga sprijeda. Nekoliko me pritvorenika zgrabilo za ruke gurnuvši me naprijed. Pomislio sam: „Pošto mi ne dopuštaš vježbati, recitirat ću Fa kako bi čuo što naš Učitelj podučava.“ Glasno sam recitirao uvod u glavnu knjigu, Zhuan Falun. Svi su me začuđeno slušali.
Nakon nekoliko dana sam započeo s štrajkom glađu, a za kaznu su mi stavili lisice i okove. Prisilili su me da stojim pokraj teških kriminalaca i gledam njihove jutarnje vježbe. Jedan pritvorenik mi je rekao: „Ono što si recitirao jučer je bilo stvarno dobro; zvučalo je prilično razumno.“ Čak je i ponovio nekoliko rečenica. Bio sam veoma sretan uvidjevši koliko je Dafa moćan.
Rekao sam im da je to napisao Učitelj Li, osnivač Falun Dafa, i kako je to dio potpuno ispravne vrste učenja. Jedan zatvorenik je rekao: „Moja majka također vježba Falun Dafa, u odličnom je stanju, sretan sam što prakticira.“ Drugi je pak kazao: „Danas smo jedan pokraj drugog, no već sutra bi mogli biti osuđeni. Imat ćemo sreće ako nas ne smaknu u najkraćem roku. Međutim, svi mi podržavamo Falun Dafa.“ Ti ljudi su suočeni s smrću, ali i dalje imaju ispravne misli; bio sam uistinu dirnut.
Nastavio sam glasno recitirati Učiteljev Fa. Čuvari su mi lisicama privezali ruke s jednom iza vrata, a drugom ispod nje. Bilo je zaista bolno i znao sam da takav položaj, ako potraje, može prouzročiti paralizu. I dalje sam unatoč teškoći recitirao učenje jer sam uistinu cijenio ovu priliku i htjeo sam da ga predodređeni ljudi čuju.
Jedan od njih me odveo u ured vidjevši kako ne prestajem s recitiranjem premda sam i dalje bio u boli uslijed vezivanja lisicama. I dalje sam recitirao Fa. Čuvar je sjeo tiho slušajući moje riječi. Nakon što su pritvorenici završili s vježbanjem, čuvar me upitao: „Jeste li gotovi?“, odgovorio sam: „Da.“ Onda je otključao lisice oslobodivši me.
To jutro sam recitirao neke od članaka iz Bitno za daljnje napredovanje i neke od pjesama iz knjige Hong Yin. Namjera je bila da ljudi u mojoj blizini čuju za Fa u što većoj mogućoj mjeri, pa čak i oni koji su me progonili.
Srce nedirnuto tijekom štrajka glađu
Započeo sam štrajk glađu u znak otpora progonu Falun Dafa. Pritvorenik u pedesetim godinama mi je rekao kako je liječnik tradicionalne kineske medicine te da želi provjeriti moj puls. Poslije toga je rekao: „Tvoji otkucaji srca su sada u redu, ali bez hrane nećeš izdržati duže od dva-tri dana.“
Dva dana kasnije je ponovo provjerio puls rekavši: „I dalje je u redu ali ne možeš ovako nastaviti iduća dva ili tri dana. Trebaš barem piti malo vode.“
Bez jela i pića uobičajeno sam pričao s pritvorenicima objašnjavajući im istinu. Liječnik mi je ponovo provjerio puls nakon nekoliko dana: Rekao je: „Nevjerovatno! Tvoje je puls snažniji od mojeg!“ Glas mu je bio prepun divljenja. Ostali pritvorenici su također bili svjedoci čuda i nadnaravne prirode Falun Dafa.
Šest dana je prošlo, a ja sam bio i dalje zdrav te pun energije kao i ranije. Bilo je jutro sedmog dana kada su mi čuvari prišli rekavši kako sam štrajkom glađu prekršio zatvorska pravila. Stavili su mi lisičine i okove premjestivši me u drugu ćeliju.
Pritvorenici su me pratili pogledom iskazivajući potporu i poštovanje prema Dafa dok sam hodao prema novoj ćeliji. Jedan od njih je rekao: „Dođi u našu ćeliju. Pobrinut ćemo se za tebe. Neki drugi praktikant je bio ovdje zatočen, poznaješ li ga? Također je bio Falun Dafa praktikant i bio je mučen. Tako divan čovjek, svi smo mu se divili. Dobro smo se brinuli o njemu. Momci u toj drugoj ćeliji se ne znaju brinuti o drugima za razliku od nas. Dopusti nam da se svakodnevno brinemo o tebi.“
Bio sam duboko dirnut njegovim riječima. Praktikanti koji su ovdje ranije boravili su omogućili dobro okruženje za one koje su došli poslije.
Izgled mojih ruku u drugoj dimenziji
Pritvorenik u drugoj ćeliji se također dobro odnosio prema meni. Zatražio je od nekoga da pocijepa stari ručnik na trake te prekrije moje gležnjeve kako bi ih zaštitio od okova. Budući da su mi ruke bile privezane iza leđa, odredio je da mi pritvorenik u četrdesetim godinama pomogne umiti lice, oprati zube, pa čak i urinirati.
Nisam imao stolicu ali sam uobičajeno mokrio tijekom štrajka glađu; neznam od kuda je tekućina dolazila pošto uopće ništa nisam pio. Taj je pritvorenik napustio ćeliju, ali je umjesto njega došao drugi, mlađi od dvadeset godina, kojemu je rečeno da preuzme brigu o meni.
Prve noći, lisice su se same otključale. Rekao sam uzbuđeno: „Slobodan sam.“ Pritvorenici su mi rekli da ne pričam glasno, kako bih manje patio. Čvrsto sam spavao te noći.
Ujutro su me ponovo privezali. Osjećao sam se paralizirano s rukama privezanim iza leđa; nisam ništa mogao učiniti. Posebice sam patio tijekom spavanja, naime, nisam mogao normalno ležati na leđima. Bez obzira na kojoj sam strani bio spavao, morao sam se svako malo okrenuti kako bi smanjio pritisak na ruci na kojoj sam se oslonio i stoga sam spavao vrlo slabo.
Bilo je to jedno jutro kada mi se u polusnu učinilo da mi se ruke udobno odmaraju na grudima. Ležao sam na leđima pitajući se iznenađeno: „Jesu li to moje ruke sada slobodne?“
Potpuno sam se probudio osjetivši da mi se ruke mogu samo malo pomicati što je značilo kako su ruke u ovoj dimenziji i dalje u lisicama. Vidio sam da su mi ruke u drugoj dimenziji nalik prozirnom žadu. Pomislih kako me Učitelj ohrabruje omogućujući mi vidjeti moje tijelo u drugoj dimenziji.
Od prvog dana kultivacije nisam bio u stanju vidjeti prikaze u drugim dimenzijama iako su mnoge kolege praktikanti mogli uočiti šarolike falune i druge čudnovate stvari. Zahvalio sam se Učitelju na ohrabrenju koje mi je pomoglo nadići svu patnju.
Zdrav i nakon dvadeset dana štrajka glađu
Čuvari su zapovijedili pritvorenicima da me prisilno nahrane. U Pekingu obično koriste mlijeko u prahu, ali Yunchuan je siromašan kraj te su za ovu priliku otopili u vodi nešto smrvljenog kruha. Namjeravali su mi silom otvoriti usta s četkicom za zube. Snažno sam se odupirao i zamalo su mi slomili zube. Naposlijetku su odustali.
Glavni pritvorenik je zapovijedio ostalima da me prisilne nahrane njegovim mlijekom u prahu. I dalje sam pružao otpor te se skoro cjelokupno njegovo mlijeko prolilo. Potom se naljutio i održao „sastanak kritiziranja“ tijekom kojega su se drugi izmjenjivali kritizirajući me. Glavni pritvorenik me pokušao uvjeriti da trebam zaštiti svoje zdravlje kako bih bio odgovoran prema svojoj obitelji.
Shvatio sam da su svi oni dobri i pristojni ljudi. Okruženje se promijenilo idućeg dana pošto sam prošao test ljudske sentimentalnosti. Više me nisu htjeli prisilno hraniti; samo su pred čuvarima glumili to činiti. Glavni pritvorenik se odnosio prema meni kao bliskom prijatelju, i razgovarali smo bez zadrške.
Čuvari su me također dobro tretirali. Osobito me jedan od njih bio često posjećivao. U početku je predlagao da potajno nešto pojedem. Rekao sam mu da kao Dafa praktikant vrednujem istinitost i kako ne mogu to učiniti. Iskazivao je sve veću i veću naklonost prema meni. Kazao je da će porazgovarati sa policijskim dužnosnicima iz Nacionalnog sigurnosnog odjela kako bi me što prije oslobodili.
Kasnije sam saznao da se iz predgrađa zaputio u centar i nekoliko puta posjetio taj odjel. Rekao im je da još uvijek štrajkam glađu zatraživši moje što ranije oslobađanje. Upravo se to i dogodilo.
Glavni pritvorenik je jednog jutra uzbuđeno utrčao u ćeliju povikavši: „Ideš doma, bit ćeš pušten.“ Ispratio me do ureda kako bi me oslobodio lisica i okova, no ključ je bio ponio čuvar sa sobom doma. Ipak, uz pomoć čekića su me oslobodili stega.
Izašao sam i ugledao šefa Nacionalnog sigurnosnog odjela kako me vani čeka. Bio je iznenađen vidjevši moj izgled. Možda je pomislio kako sam na rubu smrti s obzirom da više od dvadeset dana nisam ništa jeo i pio.
Ponovo sam susreo Ling nakon mnogo vremena. I ona je također bila prepuna energije te dobro raspoložena. Zajedno smo izašli. Ljudi su još jednom bili svjedoci čudotvornosti Falun Dafa.
Saznali smo, vrativši se u Peking, kako su lokalni praktikanti sudjelovali u našem spašavanju iz pritvora. Lingina majka i baka, starija od 80 godina, su u policijskoj postaji na dostojanstven način zahtijevali naše oslobađanje. Supruga je svakodnevno slala ispravne misli. Također je dostavljala pisma čuvarima u Yinchuan zatočeničkom centru objašnjavajući im istinu o Falun Dafa i progonu. Majka je otpustila svoju sentimentalnost ojačavajući nas ispravnim mislima. Puno ostalih praktikanata nas je također podržavalo svojim ispravnim mislima.
Osamnaest godina je prošlo (opaska: članak je napisan 2018.g.) i kao Dafa praktikant sam iskusio toliko toga. Podsjećajući se svega, srce mi je puno zahvalnosti prema Učitelju i Dafa. Svoju zahvalnost mogu jedino iskazati time što ću biti marljiviji, kultivirati se bolje, i spasiti više živih bića.
