U poznatom kineskom romanu „Putovanje na Zapad“ govori se o putu jednog redovnika u Indiju koji je tragao za budističkim skriptama. Redovnik je skupa sa svoja četiri učenika, među kojima je bio i kralj majmuna, nadišao mnogo prepreka i iskusio brojna čuda.
Redovnik Xuanzang se uistinu zaputio u Indiju tragajući za budističkim skriptama u vrijeme Tang dinastije. Putovanje je trajalo ukupno 19 godina. Car Taizong je zapovjedio da se njegova iskustva zabilježe u knjizi „Zapisi Velikog Tanga zapadnih regija.“
Xuangzangova priča je bila zapisana u brojnim povijesnim knjigama. Njegovi učenici Huili i Yancong su ta iskustva detaljno zabilježili po njegovim naputima.. Ovdje donosimo nekoliko priča o njegovom ispravnom vjerovanju te čudima koja je iskusio na svojem putu.
Konj za tisuću milja
Prema zapisima iz „Povijesti rane Tang dinastije“, Xuanzangovo ime je bilo Chen Yi. Bio je veoma inteligentan i postao je redovnik u dobi od trinaest godina. Njegovo poznavanje budističkih skripti je bilo široko i duboko. Također je putovao kako bi raspravljao s drugima o shvaćanju budističkih principa. Zbog toga su ga ljudi zvali „Konjem za tisuću milja“ (qian li ma) Shakyamunijeve sekte.
Ondašnje budističke skripte su bile sve prevedene sa Sanskrita. Postojalo je više verzija među kojima je bilo nepodudarnosti. Xuanzanga je mnogo toga zbunjivalo i imao je puno pitanja na koja nije dobivao odgovore. Redovnik iz Sindhua u drevnoj Indiji mu je kasnije spomenuo tamošnji Nalanda samostan u kojem je živio redovnik imenom Silabhadra. Silabhadra je bio poznat po tome što je podučavao Yogacarabhumi Sastru. Svatko tko je dobio duboka shvaćanja Yogacarabhumi Sastre bio je u stanju razriješiti brojna pitanja o budističkim skriptama. . Xuanzang je, čuvši te riječi, odlučio krenuti u smjeru zapada u potrazi za tom indijskom dharmom.
Tadašnji su zakoni zabranjivali redovnicima da putuju u strane zemlje. Kasnije je redovnicima dopušteno putovati u druge regije da bi prosili hranu s obzirom na glad koja je vladala u prvoj godini Zhenguana (u periodu Tang dinastije). Xuanzang je iskoristio tu priliku i zaputio se ka zapadu jašući konja.
Incident kod signalnih kula
U to je doba Tang dinastija bila u ratu sa zapadno-turskim kaganatom pa je putovanje kroz to područje u smjeru zapada bilo vrlo rizično. Zapravo, carskom je uredbom svima bilo zabranjeno putovanje ka zapadnim regijama. Xuanzang je tijekom puta sretao službenike i generale objašnjavajući im zašto želi putovati ka zapadu. Svi su napravili iznimku i dopustili su mu da nastavi put budući da su bili dirnuti njegovom iskrenošću i ustrajnošću.
Uzduž granice su na svakih 100 lija (45 km) bile izgrađene signalne kule. Između kula se nalazila samo pustinja koju je bilo veoma teško prijeći. Nakon što je prošao Yangguan (blizu Dunhuanga, južno od Yumenguana ili tjesnaca Vrata žada), Xuangzang je trebao proći pokraj pet signalnih kula koje su neprekidno čuvali vojnici. Također, kule su bile jedina mjesta na kojima se osoba mogla opskrbiti sa vodom.
Baš kada se Xuangzang približio prvoj kuli kako bi došao do vode, jedna je strijela prohujala pokraj njega. Xuangzang je uzviknuo da obustave napad jer je on redovnik iz Chang'ana koji putuje ka Zapadnom raju u potrazi za budističkim učenjem. Vojnici su ga poslušali te srdačno ugostili unutar zidina.
Glavna zadužena osoba na toj kuli je također vjerovala u budističku dharmu. Rekao je vojnicima da opskrbe gosta kvalitetnom vodom poručivši Xuanzangu da se odmah zaputi ka četvrtoj kuli. Njegov rođak, Wang Bolong, bio je glavna osoba na toj kuli i mogao mu je pomoći.
Na četvrtoj kuli mu je Wang Bolong rekao: „Ne možeš nastaviti tim putom. Na petoj kuli će te glavni sigurno zatočiti. Poznajem ga.“
Wang Bolong ga je opskrbio s puno vode. Kazao je da može ići samo kroz pustinju i pronaći mjesto koje se zove Yemaquan kako bi tamo došao do izvora s vodom.
Čuda u pustinji
Prema iskazima u Ci En Zhuanu, Xuanzang je potom ušao u pustinju u kojoj nije bilo znakova života. Naime, nije bilo ni ptica na nebu niti divljih životinja na zemlji. No naišao je na devine tragove i ostatke konjskog izmeta, a bilo je i kostiju preminulih ljudi. Da stvar bude još gora, vrući zrak je uzrokovao priviđenja groznih i zastrašujućih demona i duhova.
Xuanzang na koncu nije pronašao izvor vode u Yemaquanu. Nadalje, voda mu je nehotice pala iz ruke dok je pio i dragocjena tekućina je u treptaju oka nestala u suhom pijesku. Znao je da ga čeka sigurna smrt ako nastavi putovanje bez vode. Upravo kada se htio vratiti nazad sjetio se zavjeta koji je dao prije kretanja na put: „Na putu prema zapadu u potrazi za dharmom, neću ustuknuti niti jednim korakom i neću se vratiti nazad bez budističkih skripti.“
Odlučio je radije umrijeti nego se vratiti bez skripti pa je nastavio ići prema zapadu. Prošla su četiri dana i pet noći bez vode te je patio od teške žeđi, malaksalosti i groznice.
Nastavio je u polusvijesti recitirati stihove iz budističkih sutri. Također se zavjetovao Bodhisattvi Guanyin, da je njemu kao učeniku budističkog učenja, jedino cilj donijeti istinsko Mahayana učenje (ili učenje Velikog kola) u istočnu zemlju (regije Tang dinastije). Nikako to ne čini radi slave ili materijalnih dobitaka. Nadao se da će ga Bodhisattva ojačati i podržati. Nakon što je to pomislio, izgubio je svijest.
Xuanzang se probudio tijekom noći osjetivši dašak hladnog zraka. Ponešto se fizički oporavio i odlučio je malo odspavati u pustinji.
Sanjao je da je veoma visoko božansko biće u zlatnom štitu stalo pokraj njega. Obratilo mu se riječima: „Zašto spavaš? Požuri se i kreni!“ Probudio se, zajahao konja i krenuo dalje. Konj je naglo krenuo, galopirajući nezaustavljivo. Zaustavio se tek nakon što se približio izvoru. Xuanzang je bio spašen.
Xuanzang je došao do Kipin kraljevstva (poznato još kao Kophene ili Kapisa) i vidio da je staza previše strma i neprohodna, a bilo je i opasnih životinja poput tigrova i leoparda. Ne znajući kako dalje, Xuanzang je pronašao kolibu i odlučio je meditirati u jednoj od soba.
Xuanzang je u zoru otvorio vrata sobe vidjevši jednog starijeg redovnika kako sjedi na krevetu. Lice mu je bilo puno rana i rezova, a cijelo tijelo prekriveno krvlju i gnojem. Xuanzang nije znao od kuda se pojavio.
Xuanzang mu se naklonio u znak pozdrava, a redovnik mu je usmeno predao jedan dio Prajnaparamite (poznate i kao sutre srca). Također je rekao Xuanzangu da ju jednom izgovori. Nakon što su završili, zemlja je postala ravna, cesta široka, a opasne životinje su nestale i sakrile se.
Susret s banditima
Na putu prema zapadu Xuanzang je prošao kroz Karasahr, Kuchu, stigavši do Tian Shana. Planine su bile vrlo visoke, prekrivene snijegom i ledom tijekom cijele godine pa je uspon po njima bio veoma težak. Xuanzang se penjao po danu, a noću spavao na ledu. Kasnije je prošao još jednu planinu koju je bilo još i teže savladati. Trebalo mu je više od godine dana da prođe put od Chang'ana do Indije.
Xuanzang je neko vrijeme boravio u sjevernoj Indiji prije no što se zaputio u Nalandu u središnjoj Indiji. Putom je morao prijeći kroz Ayamukha kraljevstvo. Ploveći rijekom Ganges presrela ga je grupa bandita. Pojavili su se iz šume okruživši plovilo s obje strane sa više od deset čamaca te napali Xuanzanga i pratnju.
Xuanzangova pratnja je bila prestravljena i pojedinci su skočili u rijeku kako bi se spasili. Banditi su se približili čamcu zahtijevajući od svih da isprazne svoje džepove tražeći da im predaju sve dragocjenosti. Xuanzang je bio običan redovnik i nije imao ništa. Ipak, banditi su bili presretni vidjevši ga.
Banditi su vjerovali u zlu sektu koja je od njih tražila da u ime žrtve ubiju jednog muškarca svake jeseni. Xuanzang je bio vrlo zgodan i graciozan, a banditi nikad nisu vidjeli osobu koja je tako dobro izgledala. Počeli su se pripremati za njegovo ubojstvo.
Banditi su napravili oltar uz obalu rijeke Ganges. Xuanzang se nije bojao. Polako je sjeo u meditaciju i ušao u mirnoću. Banditi su pod dojmom njegovog nevjerojatnog spokojstva osjetili strahopoštovanje.
Ušavši u mirnoću, njegova je duša napustila tijelo. Xuanzang se tada zavjetovao: „Htio bih se reinkarnirati u svetoj zemlji i nastaviti učiti Buddha Fa ako ova potraga za budističkim skriptama ne uspije. Po završetku kultivacije se želim reinkarnirati u ljudskom svijetu kako bih ponudio spasenje banditima koji me namjeravaju ubiti.“
Duša mu se povisila kroz mnogo nebeskih razina nakon što je izrekao zavjet i bio je radostan susrevši se s Bodhisattvom. Dok je njegova duša bila u božanskom svijetu mnogo toga se dogodilo u ljudskom svijetu.
Mračni i snažni vjetrovi pojavili su se iznenada iz svih smjerova. Bili su toliko moćni da su iščupali stabla te posvuda uskovitlali pijesak i prašinu. Podivljali valovi su prevrnuli mnoge privezane riječne čamce.
Banditi su se uspaničili misleći da su njihova djela navukla božji gnjev. Jedan od njih je komentirao da je pogrešno ubiti redovnika, pogotovo ovog koji je došao iz Istočne zemlje i dinastije Tanga u potrazi za budističkim skriptama.
Xuanzang je u tom trenutku izašao iz mirnoće. Banditi su bacili oružje u stranu i kleknuli pred njega. Xuanzang je prihvatio njihovu ispovijed i prenio im neke budističke principe. Također im je rekao da prestanu činiti loša djela kako bi izbjegli karmičku odmazdu. Banditi su odbacili svo oružje koje su koristili za krađu uz rijeku Ganges te su vratili ranije otuđene dragocjenosti. Banditi su prije odlaska primili Pet zapovijedi i naklonili se Xuanzangu. Na taj način je Xuanzang sigurno doputovao u svetu budističku zemlju.
Dolazak u Nalandu
Nalanda samostan je bio jedan od najpoštovanijih budističkih centara u tadašnjoj drevnoj Indiji i posljednja postaja Xuanzangova dugog putovanja. Štovani Bhanta Silabhadra, stariji od sto godina, bio je jedan od najcjenjenijih i najobožavanijih velikih učitelja u Nalandi.
Xuanzang se u pratnji ostalih redovnika pristojno naklonio Silabhadri. Silabhadra mu je zaželio dobrodošlicu i zamolio Xuanzanga i ostale redovnike da sjednu.
„Otkuda dolaziš?“ upitao je Silabhadra.
„Dolazim iz Istočne zemlje i dinastije Tanga. Tu sam kako bih naučio Yogacarabhumi Sastru od vas i proširio budističke principe u Istočnu zemlju“, odgovorio je Xuanzang.
Čuvši te riječi, Silabhadra je zaplakao. Ispričao mu je priču. Puno je godina bolovao od veoma bolnog artritisa. Bol je postala toliko jaka da je odlučio gladovati do smrti. Iste je noći sanjao Bodhisattvu koja mu je rekla sljedeće: „Znam da ćeš napustiti svoje tijelo i ovdje sam da te zaustavim. Ako budeš mogao prenijeti Yogacarabhumi Sastru u mjestima gdje je ona nedostupna, tvoja bolest će nestati. Za tri godine će te posjetiti redovnik iz Kine koji će zatražiti od tebe budističke skripte. Moraš ga podučiti i reći mu da proširi skripte u Istočnoj zemlji. Molim te budi strpljiv.“ Zanimljivo je kako je njegov artritis bio izliječen nakon što se probudio iz sna.
Silabhadrin san od prije tri godine je koincidirao sa Xuanzangovim kretanjem na put. Oboje su znali da je to bio nebeski aranžman s ciljem ispunjavanja njihovih misija. Od toga dana je Xuanzang počeo učiti od Silabhadre.
Još jedno čudo
Boraveći u Indiji, Xuanzang je također učio od Jayasene dvije godine. Jedne je noći imao čudan san kako je Nalanda bila u potpunosti uništena. Osim nekoliko vodenih bivola, nije mogao uočiti niti jednog redovnika. Xuanzang se htio uspeti stepenicama kada mu je zlatno božanstvo prepriječilo put i pokazalo prema nebu koje je bilo prekriveno crvenom bojom, a obližnje selo u plamenu. Ono mu je reklo da se smjesta vrati u Tang dinastiju jer će indijski kralj za deset godina nestati, a Indiju će zahvatiti period kaosa.
Xuanzang je poslušao glas zlatnog božanstva te krenuo put Kine.
Zaključak
Premda Xuanzangovo iskustvo traganja za skriptama nije toliko uzbudljivo i puno događaja kao što je „Put na Zapad“, priče svejedno imaju nekih dodirnih točaka.
Xuanzang, poput redovnika u „Putovanju na Zapad“, ne posjeduje natprirodne moći. Oboje se oslanjaju na svoju vjeru u Buddha dharmu kako bi ustrajali u svojoj misiji. Kralj majmuna, s druge strane, posjeduje natprirodne sposobnosti, ali se lako razbjesni. Kralj majmuna je napravio veliku zbrku u raju, naime, nije mu se svidjelo to što su ga zadužili da vodi brigu o nebeskim konjima. Njegovo nestašno ponašanje je bilo rezultat ljubomore. Xuanzang i Tang redovnik su se kao kultivatori Buddha zakona obazirali na svoj xinxing. Zahvaljujući svojoj vjeri u dharmu mogli su otpustiti sve u ljudskom svijetu. Nisu nikada sumnjali u svoju vjeru kada su bili suočeni s testovima života i smrti. Samo s ispravnom vjerom mogli su doživjeti čuda na svojem putu, tragajući za budističkim skriptama.
