Počeo sam prakticirati Falun Dafa prije godinu dana i to je promijenilo tijek mog života. Tako sam zahvalan Učitelju Li Hongzhi (osnivaču) na njegovom suosjećanju.
Imao sam sreće da prisustvujem Fa-konferenciji u New Yorku u svibnju 2019. godine. Naučio sam tako mnogo i otkrio mnoge vezanosti. Također sam se povezao s drugim praktikantima i tako sam zahvalan za poboljšanje u kultivaciji koje je došlo iz tih novih veza. Ipak, neka od najznačajnijih prosvjetljenja došla su na način koji ja nikad nisam očekivao.
Naša lokalna skupina bila je izabrana da sudjeluje u formiranju velikog Falun znaka na Governor's Island u New Yorku. Nisam znao što uopće očekivati očekivati, ali osjećao sam se počašćenim, kao i svi mi, jer sudjelujem u aktivnosti.
Kad smo stigli, bili smo smješteni u grupama i čekali smo daljnje upute. Praktikanti su dobro iskoristili vrijeme, radeći vježbe dok su čekali. Tada je došlo vrijeme da naša grupa bude usmjerena na našu poziciju. Zauzeo sam svoje mjesto u prvom redu, gdje su me čekali žuti kišni ogrtač i krug. Svatko je sjeo u svoj krug i čekao dok su se drugi smjestili na svoja mjesta.
Bio je topao proljetni dan i sunce je žarko sijalo. Čekanje je bilo prilično dugo, ali izgledalo je da nikome ne smeta. Svi smo strpljivo sjedili i čekali daljnje upute.
Kako je vrijeme prolazilo shvatio sam da sam se trebao zaštititi od sunca, ruke su mi bile ružičaste i pomalo nadražene. Ipak, nisam imao ništa protiv.
Naposljetku smo dobili upute da obučemo kabanice kako bismo izgledali dobro odozgo, za vrijeme snimanja fotografija. Kad smo ih obukli, nije prošlo mnogo vremena prije nego što sam se počeo znojiti. Zasukao sam rukave i ugledao sloj znoja koji mi prekriva ruke. Bio sam zahvalan na laganom povjetarcu koji ih je ohladio.
S prolaskom vremena sunce je samo jače pržilo i postalo mi je vrlo nelagodno. Bio sam okupan znojem i bilo mi je vrlo teško trpjeti kišni ogrtač koji je dodirivao moje preplanule ruke. Zbog dugog sjedenja, noge i bokovi počeli su me boljeti i povremeno sam morao ispružiti noge da bih izdržao dugo sjedenje na jednom mjestu. Mi u prvom redu bili smo sretni jer smo se mogli protegnuti jer oni iza nas zaista nisu imali prostora.
Nastavili smo tako sjediti ispod podnevnog sunca i počeo sam se osjećati kao purica u vrećici za pečenje. Smatram da teško podnosim vrućinu jer obično me uhvati mučnina i vrtoglavica kad sam dugo na žezi. Dok sam skidao kabanicu i vraćao je natrag rashladio bi me povjetarac. Posebno je bilo teško nositi kapuljaču na glavi jer bih se samo još više zagrijao. Raspravljao sam se sam sa sobom i pitao sam se zbog čeka toliko dugo sjedimo obučeni u vruću plastiku.
I dalje smo sjedili, a temperatura je rasla. Na razglasu su najavili da ako bilo tko od nas treba napustiti formaciju, možemo to učiniti, jer su drugi čekali po strani da zauzmu naše mjesto. Dali su nam izlaz u slučaju da je situacija preteška i da ne možemo podnijeti vrućinu. Pomislio sam: „Ne možeš to učiniti ... samo naprijed i pusti nekog drugog da zauzme tvoje mjesto. Znaš da ne možeš podnijeti ovu vrstu topline.“ Zatim sam pogledao osobu u odjeljku ispred mene. Znoj joj je prekrivao unutrašnjost kabanice i vidio sam nešto poput pare („Osim ako ne haluciniram“, pomislio sam). Ipak, ona se nije spremala za polazak.
Pogledao sam iza sebe da vidim što rade ostali iz moje lokalne grupe. Neki od njih imali 70 i 80 godina. Hoće li otići i dozvoliti da neko drugi zauzme njihova mjesta? Nakon što sam nekoliko puta pogledao unatrag i vidio da se nitko ne diže, pomislio sam da i ja ne trebam odustajati i pronašao sam snagu da izdržim. Tada sam pomislio: „Ovi koji čekaju po strani su voljni sudjelovati! Kako mogu uopće razmišljati o odustajanju, pogotovo kad stariji ljudi oko mene nisu odustali! Radim to za Učitelja i za one oko mene. Je li moguće da to ne mogu podnijeti kad je Učitelj toliko učinio za mene?! Ranije nisam imao ispravne misli!"
Prisjećajući se mog iskustva, u sjećanje mi se vraćaju Učiteljeve riječi:
„Zaista, da li nešto shvatate? Vi ste učenici Dafa, i nebrojena bića gore, bića naprosto bezbrojna, vam zavide. Kad bih danas ponudio bilo kom bogu visokog nivoa, kolika god bila njegova veličanstvenost, šansu da dođe i postane učenik Dafa, on bi u djeliću sekunde prigrabio ovu priliku—u trenu kad bi moje riječi dospjele do njega, on bi došao. On bi naprosto bio oduševljen, jer svako tko je svjestan zna da je ovo način na koji se može spasti ne samo on sam, već također i nebrojena bića ovog svijeta. Ovo je jednostavno nešto najizuzetnije u budućem kozmosu.“ „Šta je učenik Dafe“
Tako sam ustrajao. Iako još uvijek nije bilo lako, bio sam odlučan.
Konačno, došlo je vrijeme za slikanje. Sjedili smo na poziciji da šaljemo ispravne misli u kišnim kabanicama, dok je dron zujao iznad nas. To je trajalo neko vrijeme, barem je tako izgledalo. Najavljivač je rekao da zna da smo dugo sjedili, ali nas je sve podsjetio da sjednemo uspravno za slikanje. Pomislio sam: „Ovo je vrijeme na koje si čekao tako da moraš učiniti sve što možeš za Učitelja. Uspravi se i učini ono što trebaš učiniti. Vrijeme je."
I baš tako, bilo je gotovo. Završili smo. Stigli smo ujutro u 9 sati, a tada je bilo rano poslijepodne. Ustao sam i istegao se, natopljen znojem i malo bolan. Bilo mi je jako drago što sam izdržao. Znao sam da je to bila dragocjena prilika.
Raširili smo se i sjeli na travnjak da pojedemo ručak koji smo donijeli. Vidjeli smo neke ljude s crvenim kabanicama, neke s bijelim kabanicama, plavim kabanicama i crnim kabanicama. Pitali smo se zbog čega su postojale različite kišne kabanice i zbog čega je u meditaciji sjedila skupina sva u bijelom. Nismo bili sigurni jesu li tamo zbog amblema ili su dio neke druge skupine koja je došla na otok.
Krenuli smo natrag do broda i u redu za brod se čekalo najmanje sat vremena. Svi smo bili strpljivi i čekali smo naš red. Iznenađujuće, nisam se osjećao umorno kao što sam očekivao.
Po povratku kući, vidio sam fotografije Faluna i znakove koje smo formirali: „Istinitost, Dobrodušnost i Tolerancija". Bilo sam tako mali i naizgled beznačajan, ali još uvijek sam bio dio cjeline. Vidjevši znak odozgo, prosvijetlio sam se u nešto.
Ja sam jedna čestica u Dafa.
Pročitao sam Učiteljeve riječi o toj temi i čuo sam da su to govorili i drugi praktikanti. Ipak, do tog trenutka nisam to u potpunosti shvaćao.
Dok sam zadivljeno gledao fotografiju, sjetio sam se svog iskustva. Znao sam što smo formirali, ali nisam u potpunosti shvatio njezinu nevjerojatnu važnost. Prvo što mi je palo na pamet: „Hej, toliko puno planiranja otišlo je u to! Doista je bilo nevjerojatno!“
Tada, iz nekog razloga, nisam shvaćao zašto drugi imaju različite boje kabanica, iako smo unaprijed znali što formiramo. Izgubio sam iz vida cjelokupnu sliku i usredotočio sam se na svoje malo područje i na ono što je trenutno utjecalo na mene. Nisam mogao vidjeti količinu posla i užurbane aktivnosti koje su uslijedile kako bi se sve to posložilo. Shvatio sam da sam bio sićušna čestica na toj velikoj slici.
Svi su trebali surađivati da bi stvorili Falun znak. Na jednoj od fotografija, činilo se da nekoliko ljudi u žutim kabanicama žure da bi se vratili na svoja mjesta. Ta fotografija nije bila tako snažna i nije odavala ljepotu kao fotografije na kojima smo svi bili na našem mjestu. Pomislio sam: „Ovo je baš kao da sam čestica u Dafa. Kada smo svi na svom mjestu i kad svatko radi ono što treba, tada postižemo sve što smo namjeravali. To je neopisivo lijepo i impresivno!"
Prisjetio sam se koliko teško mi je bio uraditi sve što trebam. Bilo je vruće, naporno i jako nelagodno. Kad je postalo teško, um se trudio da me spriječi u izvršenju zadatka. Moje pretpostavke su mi govorile da ne mogu uspjeti, da trebam odustati i da ne mogu podnijeti vrućinu. Moja vezanost za udobnost bila je jaka, ali uspio sam pronaći snagu i izdržljivost i bio sam spreman sudjelovati u postizanju dogovorenog. Moja želja da učinim sve najbolje za Učitelja i druge, zajedno s ohrabrenjem koje sam pronašao kad sam vidijo druge oko sebe, da rade ono što su trebali raditi - to su stvari koje su mi pomogle da dobijem tu snagu. Kako sam mogao pomisliti da iznevjerim Učitelja, iznevjerim druge, samo zato što mi je bilo malo nelagodno? Sramio sam se što sam imao te misli i žalio se na situaciju.
Kao Dafa učenici, mi imamo aranžman s Učiteljem. Nije lako, jer smetnje i naše predodžbe i vezanosti dolaze da nas skrenu s puta. Ipak, moramo zapamtiti što je Učitelj učinio za nas i zašto smo mi ovdje. Moramo ustrajati.
Svatko od nas je jedna čestica Dafa. Ne zaboravimo da sve trebamo dobro uraditi u ovoj posljednjoj fazi.
Hvala vam, Učitelju, na svemu što ste učinili za nas!
