Jedna praktikantica mi je rekla da više nikako ne može razgovarati o vlastitim nedostacima u kultivaciji s kolegama praktikantima. Osjećala se vrlo ranjivo jer, svaki put kad bi s ostalima podijelila svoje frustracije, oni bi ih kasnije ponovno prepričavali i komentirali o njenim greškama. Imala je osjećaj da više nikome ne može vjerovati.
Tu praktikanticu su kasnije uhitili. Ipak, neprestano sam razmišljala o toj situaciji i pitala se je li uistinu ona jedina koja u cijeloj priči ima nedostatke?
Kad su kolege praktikanti saznali da je uhićena počeli su nadugo i naširoko raspravljati o njenim nedostacima. Osjećala sam se grozno jer sam i ja prošla kroz slično iskustvo. Usred teške situacije, prolazila sam kroz istu stvar – praktikanti su me osuđivali i davali komentare o meni.
Primijetila sam da neki praktikanti zapravo uživaju razgovarati o drugima, a posebno o njihovim nedostacima. Drugi praktikanti onda iskoriste tu priliku da se počnu žaliti o ostalima.
Mi smo grupa i trebamo biti ujedinjeni. Ako se kolega praktikant nađe u nedaći onda bismo trebali sjesti s njima i razmotriti kako im najbolje pomoći. Iz kojeg razloga, pak, odabiremo samo pojačavati negativnost i otežavati njihovu poteškoću?
Po meni, takvi komentari su zapravo odraz sebičnosti osobe koja to govori i njihove želje da se pokažu u najboljem svjetlu. To je također oblik partijske kulture. Shvaćam da Učitelj želi od nas da si međusobno pomažemo i da napredujemo. Olako komentiranje o drugima iza njihovih leđa zapravo nikome ne pomaže.
Sjećam se da smo, na samom početku progona, svi surađivali na objašnjavanju istine. Kad su vlasti jednom uhitile dvije praktikantice, treća je bila toliko tužna da danima nije mogla jesti, iako je uspjela pobjeći od policije. Tada nisam shvaćala zbog čega je baš toliko opterećena. Ipak, sad mi je jasno – svi imamo slično srce i stalo nam je do drugih.
Svi trebamo pogledati unutar sebe i trebali bismo ispraviti same sebe kad kolega praktikant prolazi kroz teškoće. Činjenica da mi nismo ti koji prolazimo kroz konkretnu poteškoću ne znači da nemamo nikakvih problema. Upravo iz spoznaje o tome koliko je teško praktikantu koji prolazi kroz teškoće, trebali bismo im iskreno pomoći. Jedino tako ćemo uspjeti stvoriti jedno tijelo bez propusta koje bi mogle iskoristiti stare sile.
