Gđa Wang Kefei je preminula je 20. decembra 2001. godine, nekoliko sati nakon što su je stražari u ženskom logoru za prisilni rad Heizuizi u provinciji Jilin odveli u bolnicu u Tiebei. Ova je tridesetpetogodišnja žena radila u logoru za prisilni jer se odbila odreći Falun Gonga, prakse za kultiviranje uma i tijela koja je progonjena od strane kineskog komunističkog režima još od jula 1999. godine.
Radni logor je tvrdio da je gđa Wang imala groznicu zbog trnja koje joj se zabilo u prste i da je bila pri svijesti te da je samostalno hodala kad su je odvezli u bolnicu. U zapisniku o prijemu u bolnicu stoji da je ona bila u komi kad su je dovezli.
Porodica gđe Wang je tražila odgovore zbog tako velikih razlika u izvještajima o njenom stanju i željli su znati ko je odgovoran za njenu neprirodnu smrt. Radni logor je samo insistirao da im daju svoj pristanak da njeno tijelo odmah bude kremirano. Porodica je odbila potpisati bilo kakve papire i o tome je proširila informacije među lokalnim stanovništvom. Kad su se letci i plakati o tome pojavili svuda u gradu da bi ljudi saznali da je mlada žena umrla u radnom logoru, vlasti se nisu usudile da kremiraju tijelo gđe. Wang bez pristanka porodice.
Tijelo gđe Wang je od tada ostalo u mrtvačnici. Zahtjevi njene porodice da vide ili preuzmu njeno tijelo tokom više od 18 godina je u više navrata odbijeno. Oni se sjećaju jednog sastanka s šefom radnog logora 2015. godine, kada im je rečeno da prvo moraju potvrditi navode da gđa Wang nije bila progonjena do smrti prije nego što im dozvole vidjeti njene posmrtne ostatke.
Dobra i plemenita žena
Gđa Wang Kefei je rođena 22. avgusta 1967. godine u tipičnoj porodici u gradu Changchunu, u provinciji Jilin. Njen otac je bio računovođa, a majka tvornička radnica. Imala je dva starija brata kao i stariju i mlađu sestru. Bila je ljubazna i prijazna osoba.
Falun Gong, također poznat kao Falun Dafa, počela je prakticirati 1994. godine i ponašala se u skladu sa principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. U deset godina rada u Nanganskoj filijali Poljoprivredne banke grada Chancuna u provinciji Jilin, dobila je visoke pohvale od kolega i klijenata zbog svog integriteta i ispravnog karaktera.
Višestruko hapšenje zbog apeliranja za njenu vjeru u Pekingu
Dana 22. jula 1999. godine, gđa Wang je, kao i mnogi drugi Falun Gong praktikanti, otišla u pokrajinsku vladu pokrajine Jilin kako bi apelirala za svoju vjeru. Oni su tada vidjeli da su mediji pod kontrolom vlade počeli emitovati vijesti o kampanji progona Falun Gonga i njegovih praktikanata. Gđa Wang je bila tužna zbog ovih vijesti i zajedno sa drugim praktikantima odlučila da se obrati centralnoj vladi u Pekingu.
Policajci u civilu i u uniformama su bili posvuda na njenoj lokalnoj željezničkoj stanici, presretali su i ispitivali svakoga u koga su sumnjali da je praktikant Falun Gong. Gđa Wang je uspjela da izbjegne svog supruga, koji je bio policajac, i zaobišla je policijsku blokadu u limuzini koju je vozio njen bliski i pouzdani rođak. Stigla je u grad Siping (drugi grad po veličini u provinciji Jilin udaljen oko 120 km od Changchuna) i vozom otputovala za Peking.
Od jula 1999. do avgusta 2001. godine, gđa Wang je četiri puta uspješno išla u Peking da bi apelovala za svoju vjeru.
U Pekingu je bila hapšena 27. septembra 1999. godine, a policajci iz gradske policije u Changchunu su je vratili u Changchun. Odvedena je u pritvorski centar u Balibaou. Biro 610 je naredio rukovodiocima poljoprivredne banke na različitim nivoima da je prisile da se odrekne svog Falun Gonga i da obeća da više neće ići u Peking da se ponovo žali na progon. Kako je ona to odbijala, Biro 610 je banci odredio ljude da je nadziru po cijeli dan, očigledno na taj način kršeći njenu ličnu slobodu.
Gđa Wang je bila primorana da da ostavku na poslu i radi pomoćne poslove u robnoj kući kako bi zaradila za život. Godinama kasnije ju je jedan službenik banke hvalio: „Wang Kefei je bila jako dobar zaposlenik i njen je rad bio najbolji." Drugi je se sjetio: „Tako lijepa mlada žena je morala napustiti posao. KPK je brutalna i nehumana! "
Muž gđe Wang je 2000. godine podnio molbu da bude primljen u Komunističku partiju Kine, što je u Kini bio preduslov za napredovanje u karijeri. Rečeno mu je da se gđa Wang mora odreći svoje vjere; u suprotnom, ona bi mu samo predstavljala teret na njegovom putu do visokih pozicija. Ona se odbila odreći Falun Gonga pa se muž razveo od nje i izbacio je iz kuće.
Bez krova nad glavom, često se selila, boreći se da sama odgaja malog sina.
Ruke i noge spojene zajedno
Zbog toga što se nije htjela odreći svoje vjere, gđa Wang je više puta bila hapšena i pritvarana. Tokom pritvora u pritvorskom centru Tiebei u gradu Changchunu u oktobru 2000. godine, bila je mučena zbog toga što je nastavila izvoditi Falun Gong vježbe.
Stražari su joj na noge stavili teške okove, a na ruke su joj stavili lisice. Zatim su spojili okove i lisce kratkim željeznim lancem. S ovim uređajem za mučenje, žrtva nije mogla sjediti, čučati, stajati niti ležati. Žrtva je stalno morala držati tijelo sklupčano. Ljudi mučeni na ovaj način ne mogu sami obavljati normalne aktivnosti, kao što su uzimanje hrane, pića ili korišćenje toaleta. Nakon što je dugo bila okovana na ovaj način, žrtva bi trpjela veliko naprezanje mišića, udovi bi joj natekli i ne bi mogla spavati. Većina ljudi je ovu torturu mogla najviše izdrži do 48 sati, ali je Wang bila ovako okovana 11 dana, bez prestanka.
Kako bi joj nanosili bol, stražari su joj naredili da tako okovana ide gore i dolje po stepenicama na saslušanja. Morala se truditi i puzati po nekoliko centimetara dugim i mračnim hodnikom. Svi prisutni su mogli čuli buku okova koji su se vukli po cementnom podu.
Kasnije su je morali nositi u sobu za ispitivanje. Bila je izuzetno slaba, kosa joj je bila neuredna, a lice joj je bilo blijedo i pepeljasto.
Progonjena do smrti jer je započela štrajk glađu zbog ropskog rada
Gđa Wang je ponovo otišla u Peking 1. avgusta 2001. i na Trgu Tiananmen držala natpis „Falun Dafa je dobar". Prvobitno je bila zatočena u pritvorskom centru Tiebei, a zatim je krajem avgusta prebačena u ženski radni logor Heizuizi.
Bila je zatvorena u šestom timu u radnom logoru. Stražari su koristili brojne metode u pokušaju da je natjeraju da odustane od prakticiranja Falun Gonga. Jednom su je divljački tukli sve dok nije izgubila svijest. Ona nije sarađivala niti se predavala. Tiho i smireno je podnosila nehumane postupke, bez mržnje prema stražarima, koji nisu znali šta je zaista Falun Gong.
Prebačena je u treću četu sedmog tima u novembru 2001. godine. Da bi postigli visoku „stopu preodgoja” (procenat praktikanata koji su bili primorani da se odreknu svog vjerovanja), stražari su nastavili prebacivati praktikante širom različitih timova, od kojih je svaki bio fokusiran na posebne oblike zlostavljanja. Specijalnost sedmog tima bila je robovski rad visokog intenziteta. Zatvorenici, uključujući i praktikante, su morali raditi svakoga dana od četiri sata ujutro do deset časova uvečer, ponekad čak i do ponoći ili do dva sata ujutro. Neki zatvorenici nisu mogli izdržati grube postupke pa su padali u nesvijest.
Jedne noći kasno u mjesecu novembru, svi su zatvorenici radili do 2 časa ujutro. Gđa Wang je ustala i rekla: „Nismo počinili nikakav zločin. Ne trebate sa nama tako postupati. ”Kapetan Luan Yunjuan, koji je bio zadužen za produktivnost radionice, ju je počeo vuči i divljački pretukao. Insistirala je na svojoj nevinosti i počela štrajk glađu.
Čuvar Wang Lihua iz treće čete ju je zaključao u samicu na kraju hodnika. Ondje je bila vezana za željezni okvir kreveta na kat u uspravnom stavu. Uskoro su joj noge i stopala postali jako natečeni, a zglobovi ukočeni. Dobila je vrtoglavicu i umalo pala u nesvijest, jer je još bila u štrajku glađu.
Prema izvještajima nekih praktikanata, oni su čuli gđu Wang kako viče sa kraja hodnika: „Pustite me. Zaključali ste me ovdje devet dana. "
Wang je bila prisilno hranjena svakih nekoliko dana u ambulanti na drugom spratu logora. Prema izjavama praktikanata koji su bili svjedoci procesa prisilnog hranjenja, prvo bi je položili na dugačku klupu. Zatvorenik Ji Fengqin bi joj držao ruke, a još jedan zatvorenik Guo Liying bi joj držao noge. Ljekarka u ambulanti Guo Xu, bi jednom nogom stala na klupu, nasilno joj uvukla cijev kroz nozdrvu i rekla: „Da li zadržavaš dah? Nema problema, imam dovoljno vremena da te sačekam."
Sve se to događalo dok je čuvar Wang Lihua sjedio i gledao. U to je vrijeme je Wang bila već više od deset dana u štrajku glađu i bila je jako slaba. Prisilno hranjenje joj je nanosilo bol i ona je toliko krvarila da je imala krv posvuda na licu. Kada su drugi praktikanti pokušali da joj očiste lice, čuvar Wang Lihua ih je spriječio.
Umrla u bolnici radnoga logora 20. decembra 2001. godine, 25 dana nakon što je stupila u štrajk glađu. U tom su periodu stražari odredili nekoliko zatvorenica da je nadziru. Zatvorenice su je često psovale i tukle. Jednoga dana zatvorenica Ji Fengqin ju je nekoliko puta ošamarila po licu. Stražari koji su bili na licu mjesta je nisu spriječili.
Jednog su dana stražari naredili zatvorenicima, uključujući i Ji Fengqina, Sun Liyinga i Li Jiea, da donesu četiri klupe u prostoriju i na njih polože daske. Odnijeli su Wang na daske kako bi je ponizili i vrijeđali vulgarnim riječima. Tom su prilikom također bili prisutni i kapetani Liu Hu i Hou Zhihong iz sedmog tima.
Gđa Wang je bila izuzetno slaba nakon nekoliko seansi prisilnog hranjenja, ali joj je ipak bilo naređeno da hoda sama bez ikakve pomoći. Čuvari su joj čak naređivali da ide dolje da donese razne predmete i onda ih nosi gore. Posljednjih nekoliko dana njenog života, Wang nije mogla ustati nakon seanse prisilnog hranjenja. Zatvorenica Qi Xiuqinu je bila određena da je vrati u ćeliju. Jednog ju je dana Qi bacila s leđa na zemlju i nogom je udarila dva puta.
Dana 20. decembra su je vlasti žurno odvele u bolnicu. Ondje je umrla istog dana, u 35. godini života.
Praktikantica gđa Li Chunhuan, samostalna poslovna žena iz grada Shulan u provinciji Jilin, je bila pritvorena u istu jedinicu kao i gđa Wang. U svojoj krivičnoj prijavi protiv bivšeg šefa Komunističke partije Kine, Jiang Zemina, gđa Li je napisala: „Wang Kefei je mučena do smrti jer je protestovala protiv nečovječnog postupanja. Vidjela sam je posljednji put u hodniku. Tog dana joj je lice bilo svo u modricama. Pogledala me je i činilo se da mi nešto želi kazati. Međutim, zatvorenice koji su je nadzirale nisu to dopustile i gurnule su je da krene niz hodnik. Iznenada mi je doviknula: „Molim te, donesi mi toalet papir koji sam čuvala kod tebe." Znala sam da ima stvari koje mi želi reći, pa sam odjurila po toaletni papir nadajući se da ću moći da razgovaram sa njom. Međutim, zatvorenice mi to nisu dozvolile. Sutradan su nam stražari slagali, kazavši da je puštena i da je otišla kući. Kasnije sam na slobodi saznala da je umrla. Bila sam svjedok jednog mladog života koji je bio progonjen do smrti. Užasno je to što nas je takva ljubazna osoba, majka, žena i kćerka napustila. Porodica je slomljena."
Kontradiktorne izjave o stanju gđe Wang
Kada je porodica gđe Wang došla u mrtvačnicu, vidjeli su njene hlače kako leže na podu. Njezin izraz lica im je sugerisao da se borila u svojim posljednjim trenucima. Svitak toaletnog papira bio je omotan oko njenog vrata. Na nadlaktici je imala hemostatsku traku. Njena je lijeva ruka bila natečena poput buhtle. Nosila je izlizan džemper sa rukavima koji su bili zavrnuti sve do pazuha. Nikakva joj odjeća nije pokrivala donji dio tijela.
Mada je mrtvačnica bila hladna i prekrivena injem, njeno tijelo i lice su još bili mlaki na dodir, što je nagovještavalo da je tamo bila ostavljena i prije nego što je umrla. Kad je to vidjela, njena je majka pala na pod, glasno vičući u agoniji. Drugi članovi njene porodice su ispitivali šefa bolnice o tome kako je umrla i zašto porodicu nisu ranije obavijestili, čim su je primili. Na to je šef bolnice žurno pobjegao.
Njena je porodica tada zatražila da tužilac Wei, koji je bio zadužen za radni logor, zapečati medicinsku dokumentaciju da bi se tako sačuvali dokazi. Wei je koristio sve vrste izgovora da ne dozvoli njenoj porodici da vidi medicinsku dokumentaciju. Izvještaji koji su na kraju bili predstavljeni njenoj porodici su bili neovlaštena verzija koju su dobili nakon žučne rasprave s prokuratorom, vlastima radnog logora i bolnicom radnoga logora.
Vlasti u radnim logorima su tvrdile da je Wang imala trn u prstu koji je uzrokovao visoku temperaturu i da je sama otišla u bolnicu. Ljekarka iz ambulante Guo Xu, koja je također prisilno hranila gđu Wang, rekla je da je ona čak pričala i smijala se na putu u bolnicu.
Međutim, zapisnik iz vremena njenog prijema u bolnicu je pokazao da ona tada nije imala osjećaj u udovima i da je već bila u komi.
Članovi njene porodice sumnjaju da su vlasti radnog logora pokušavale da prikriju ono što su joj učinile, i ono što je dovelo do neprirodne smrti.
Porodica gđe Wang tražila je da radni logor otkrije odgovorne za njenu smrt i dovede ih pred lice pravde. Vlasti radnog logora su zatražile od članova porodice da potpišu dokument da pristaju da njeno tijelo bude kremirano. Oni su to odbili i podnijeli su nekoliko tužbi protiv javnog tužioca i radnog logora, ali nikad nisu dobili valjan odgovor.
Prema riječima praktikanata Falun Gonga iz grada Changchuna, oni su vijest o smrti gđe Wang uključili u gotovo sve Falun Gong letke koje su proizveli u to vrijeme. Budući da je ovaj predmet bio široko obznanjen u javnosti i da je privukao pažnju javnosti, vlasti u radnom logoru se nisu usudile da tajno kremiraju njeno tijelo.
Radni logor je 2002. predložio obdukciju. Njena je porodica to odbacila jer nije bila sigurna u nepristrasnost.
„Morate priznati da nije bila progonjena do smrti”
Članovi njene porodice se prisjećaju jednog sastanka koji su imali s šefom radnog logora 2015. godine.
Jedan član je rekao: „Prošlo je već 15 godina otkako je nismo vidjeli. Samo želimo vidjeti njeno tijelo kako bismo mogli održati dostojnu sahranu. Želimo znati da li je njeno tijelo još uvijek ovdje. Svake godine smo pisali pisma tražeći da vidimo ostatke."
Šef radnog logora je rekao: „Tijelo je još uvijek ovdje. Mogu vam dozvoliti da ga vidite, ali prvo morate potpisati izjavu da nije bila progonjena do smrti. "
Na to su odgovorili: „Nemate dokaza da je ona umrla od prirodnog uzroka. Jednostavno rečeno, to nije prirodna smrt.” Na kraju, porodica nije postigla očekivani rezultat.
Do danas se posmrtni ostaci gđe Wang još uvijek čuvaju u mrtvačnici. Tokom mnogo proteklih godina, vlasti radnog logora su pokušavale kremirati njeno tijelo. Čak su pokušali oteti desetogodišnje dijete rođaka gđe Wang kako bi prisilili obitelj da potpišu sporazum o kremiranju.
Vlasti radnog logora su također naredile stražarima i zatvorenicama da daju lažne iskaze, manipulirale dokumentacijom o robovskom radu i širile glasine da je „njena porodica bila sreća zbog njene smrti.“
Ropstvo u radnom logoru Heizuizi
Radni logor Heizuizi je prvobitno bio skoro napušteni mali objekat u kojem je bilo zatočeno manje od 100 zatvorenika. Nakon početka progona Falun Gonga, proširen je u veliki zatvor u kojem je bilo moguće smjestiti najmanje 800 zatvorenika s više od 200 zatvorskih čuvara. Godine 2002. ponekad je u njemu boravilo i više od hiljadu zatvorenika.
Da bi progonio praktikante Falun Gonga, komunistički režim nije štedio napore da ulaže u radne logore. U radni logor Heizuizi je dodano nekoliko novih zgrada, spavaonica, recepcija, teretana, zdravstvena njega, auditorij, kafeterija, kupatilo i kancelarije. Ipak, većina takvih objekata su bili samo za pokazivanje posjetiocima i nisu bili namijenjeni za korištenje praktikantima ili zatvorenicima koji su ondje bili zatočeni.
U međuvremenu su u radnom logoru udvostručene plaće stražara, što ga je učinilo veoma poželjnim mjestom za rad. Mnogi su morali podmititi vlasti da samo dobiju priliku da se ondje prijave za posao.
Radni logor Heizuizi bio je ozloglašen zbog prekomjernog rada zatvorenika koji su ondje radili bez naknade. Prema zakonima, zatvorenici mogu tokom godine imati sedam slobodnih dana u dane proslave četiri nacionalna praznika, a to su Nova godina, Kineska Nova godina, Prvi maj i Dan državnosti. Međutim, zatvorenici nisu dobivali te obavezne slobodne dane.
Svakog su dana praktikanti morali ustajati u 5:30 i raditi duže od 10 sati bez pauze i slobodnog vremena. Kad nisu radili, bili su primorani gledati propagandne TV programe koji kleveću Falun Gong. Jedino slobodno vrijeme koje su imali je bilo vrijeme spavanja.
Kada praktikanti tokom dana nisu bili u stanju završiti robovski rad, stražari su ih prisiljavali da rade noću, ponekad do 2 sata ujutro.
Dana 8. marta 2000. godine, stražari su naredili praktikantima da pokupe oko 90 tona graha, a zatim da ih upakuju u roku od tri dana. Ne samo da su od njih tražili da nose grah u vrećama od 30 kilograma po vreći, već su uz stepenice morali nositi i vreće neprebranog graha, od kojih je svaka bila teška 40 kilograma. Mnogi su praktikanti tako zadobili povrede leđa. Neki su bili potpuno iscrpljeni, posebno stariji praktikanti.
Stražari su često dodjeljivali poslove kao što su, kopanje korijena drveća, nošenje uglja, nošenje graha i čišćenje kanalizacije praktikantima koji su odbili da se odreknu svog vjerovanja. Jednom prilikom je praktikant bio prisiljen da on sam iskopa jedno drvo, dok su troje ili četvero drugih zatvorenika, koji nisu praktikanti, zajedno iskopali jedno drvo. Prilikom prebacivanja stabla, četvorici praktikanata je naređeno da nose najveće drvo pod suncem koje je pržilo. Među njima je bila žena u pedesetim godinama i mala praktikantica. Drvo je bilo tako veliko i teško da su ga mogli savijenih leđa samo polako pomjerati. Zatvorski čuvari su vikali na njih i govorili im da požure, a ipak su tvrdili da su bili „previše dobrodušni” prema praktikantima.
Mučenje u radnom logoru
Ozloglašeno širenje Radnog logora Heizuizi je natopljeno krvlju praktikanata i bilo je nalik živom paklu.
U maju mjesecu 2000. godine logor je započeo takozvanu kampanju preodgoja. Da bi natjerali praktikante da se odreknu Falun Gonga, stražari su ih mučili i dan i noć. Krici praktikanata, zvuci šokiranja električnim palicama kao i zvuci raznih drugih alata za mučenje koji su korišteni za udaranje praktikanata su se mogli čuti posvuda.
Nakon samo dva dana provedena u logoru, mnogi su praktikanti u vrijeme obroka mogli biti viđeni s brutalnim povredama. Neki su imali natečene glave. Neki su imali modrice. Neki su šepali i morali hodati uz pomoć štapova. Neke su drugi pridržavali ili su bili nošeni.
Gđi Shang Dongxia su bile stavljene lisice, a zatim je na njima sedam dana visila u samici. Također je pet dana bila vezana za samrtnu postelju. Drugom je prilikom bila bačena sa drugog sprata i bila u nesvijesti 15 minuta. Imala je potres mozga i cijeli dan je neprestano povraćala.
Progon se pogoršao u vrijeme oko održavanja Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine. Stotine su praktikanata bile tamo zatvorene. Mnogi su nakon pretrpljenog mučenja ostali paralizovani ili mentalno dezorijentisani.
Praktikanti koji su progonjeni do smrti
Pored gđe Wang Kefei, i na desetine drugih Falun Gong praktikanata su također bili na smrt progonjeni u logoru za prisilni rad. Ovo je spisak samo nekih od žrtava:
Yin Shuyuin i Hou Lijun (obje iz grada Chungchun);
Xuan Honggui i Wang Yuhan (oba iz grada Meihekou);
Wang Xiulan i Cui Zhengshu (oba iz grada Jilin);
Zhang Yulan (iz grada Baishan);
i Han Cuiyuan (iz grada Siping).
Neki slučajevi progona su opisani u nastavku.
Gđa Yin Shuyuin
Gđa Yin Shuyuin je po cijelom tijelu bila šokirana električnim pendrecima zato što je recitovala „Falun Dafa je dobar." Također je bila surovo udarana i šutirana. Zatvorski joj je stražar udarao glavom od zid, što je uzrokovalo ozbiljno krvarenje. Od posljedica višestrukog mučenja umrla je 28. maja 2000. godine.
GđaYu Lixin
Gđa Yu Lixin je bila bespravno zatvorena u ovaj zatvor 2000. godine. Toliko je bila mučena da ju je zatvor morao poslati u bolnicu Javne sigurnosti. Svjedok je otkrio da je gđa Yu i u bolnici stalno bila progonjena.
Svjedok je izjavio: „Gđa Yu je bila tokom dužeg vremenskog perioda vezana na krevet pri čemu je imala uvedenu cijev za hranjenje tečnom hranom i sondu uvedenu u ureter za izlučivanje urina. Zbog curenja ureterske sonde, bila je potpuno natopljena urinom. Čak ju je tukla zatvorenica koju je na to podstakao stražar. Ona je također bila i verbalno zlostavljana. Bila je jako iscrpljena dugotrajnim mučenjem.“
Umrla je nakon što su je vratili u logor.
Gđa Zhang Yulan
Gđa Zhang Yulan odvedena je u logor za prisilni rad Heizuizi u januaru 2002. godine, nakon što je bila pet sati brutalno mučena u pritvorskom centru pri Šumskom uredu Baihe. Također je osam mjeseci u ovom zatvoru bila zvjerski mučena prije nego što je bila puštena. Umrla je 8. oktobra 2002. godine.
Gđa Han Chunyuan
Gđa Han Chunyuan je nezakonito osuđena na četiri godine zatvora 1999. godine. Više puta je pretrpjela brutalna mučenja električnim šokovima nakon što je odvedena u radni logor Heizuizi. Umrla je u julu 2002. godine.
Gđa Lu Suqiu
Gđa Lu Suqiu je nezakonito osam mjeseci bila zatvorena u logor za prisilni rad Heizuizi. Tokom zatočeništva, Lu je morala nositi jako velike terete.
U januaru 2001. godine, dva su zla stražara pokušala prisiliti gđu Lu da se odrekne Falun Gonga zaprijetivši članovima cijelog njenog radnog tima da će im ukinuti pauzu za ručak. U aprilu je njen progon bio intenziviran nakon što je vođi Odjela za obrazovanje kroz rad, pri Nacionalnom komitetu za pravosuđe, rekla da je dobila dobro zdravlje od prakticiranja Falun Gonga.
Lu je počela štrajk glađu tokom Praznika rada (1. maja) u znak protesta zbog progona. Bila je prisilno hranjena supom od ukiseljene gorušice i rezancima od ljepljive riže. Ona je također više puta šokirana električnom palicom po grudima, što je dovelo do stezanja miokarda i neprekidnog krvarenja. Njeno zdravlje se toliko pogoršalo da ju je zatvor pustio na uslovnu slobodu iz medicinskih razloga kako bi se izbjegla njihova pravna odgovornost. Kasnije je umrla od posljedica zlostavljanja dok je bila u pritvoru u policiji Jilin.
Epilog
Radni logor Heizuizi, koji je sada van funkcije, bio je jedan od brojnih objekata u kojima je komunistički režim progonio praktikante Falun Gonga. Iako su mnogim radnim logorima davana živopisna imena kao što su „Nomokratska škola za učenje " ili „ideološki obrazovni centar", ona nisu mogla sakriti njihove brutalne zločine protiv čovječnosti.
Gđa Wang Kefei je jedna od 4.304 praktikanata Falun Gonga za koje je potvrđeno da ih je komunistički režim progonio do smrti. Prošlo je osamnaest godina, a žalbe njene porodice još uvijek nisu uslišane. Njena porodica, kao i porodice drugih praktikanata Falun Gonga, nastavljaju svoje napore da se počinioci privedu pred lice pravde.
