Za devet mjeseci, koliko već prakticiram Falun Dafa imala sam nekoliko značajnih snova.
U prvom snu, vidjela sam brod kako se približava obali. Mnogi praktikanti su uskakali na brod. Kada je na mene došao red i kada mi je jedan praktikant rekao da brzo uskočim na brod, oklijevala sam. Plašila sam se kako neću dosegnuti brod te da ću pasti u more. Brod je brzo otplovio, a ja sam briznula u plač.
Drugi je san također imao vezu sa ukrcavanjem na brod. Iščekivala sam brod i sama sebi govorila kako moram biti brza. Bila sam na skuteru i morala sam napraviti nekoliko krugova oko stepenica prije nego dođem do obale. Odlučila sam se da krenem prečicom preko stepenica. Kada sam napokon stigla do obale brod je, opet, već bio otplovio.
Kasnije sam pročitala u predavanju „Predavanje Fa na Fa-konferenciji na Velikim jezerima u Sjevernoj Americi“, u dijelu „Vođenje putovanja“:
„Naravno, povodom ovoga što ja danas ovdje radim, ako bude novih učenika koji dobiju Fa, oni će, vrlo vjerojatno, postati glavno uporište, elita, za sljedeću grupu ljudi koji će dobiti Fa.“
Imala sam jasnu misao u glavi kada sam pročitala riječi „sljedeću grupu“, ja ne želim biti u slijedećoj grupi. Želim biti uz Učitelja i ići kući.
Imala sam i treći san. Bio je to veoma veliki brod, i ovaj put sam tražila posao na tom brodu. Bilo je mnogo katova na tom brodu i ja sam se poslužila dizalom. Kada su se vrata dizala otvorila, zapanjilo me to koliko sam ljudi ugledala. Bilo ih je iz svih etničkih grupa. Svi su bili odjenuti u istu vrstu radnih odijela dobre kvalitete. Boja uniformi je bila različita ovisno o etničkoj grupi kojoj su pripadali. Djevojke su nosile svilene haljine i cipele sa visokim potpeticama. Bile su vitke i veoma elegantne. Svi su izgledali mladoliko i bili izvanredne naravi. Svi su bili veoma zaokupljeni poslom užurbano se krećući unaokolo. U usporedbi s njima, osjećala sam kako jadno izgledam. Nakon što sam pročitala Učiteljeva predavanja, napokon sam shvatila kako moram raditi tri stvari dobro u koliko želim biti praktikant u periodu Fa ispravljanja. Tako mi je Učitelj dao naputak u snu na koji način moram raditi na Fa brodu.
Za vrijeme objašnjavanja istine u turističkom gradu, vidjela sam dva tipa živih bića. Jedan tip su bili ljudi nasmiješeni i prijateljski nastrojeni, koji kao da su čekali na mene da im pomognem napustiti Kinesku komunističku partiju, KPK. Drugi tip su bili ravnodušni i nestrpljivi ljudi, koji nisu željeli čuti ništa od onoga što sam govorila. Spoznala sam da, ako se čistoća mojih namjera bude odražavala u mojim očima, ako im se budem ljubazno obraćala, i budem im željela dobro sa dobrodušnim srcem, onda ću moći otopiti ravnodušnost iz njihovih srca kao i njihovo neprijateljstvo i spašavati ljude. Naravno, uvijek će biti ljudi koji, što god mi radili, neće biti spremni slušati. Prema njima osjećam sažaljenje jer su 60 godina bili potlačeni Kineskom komunističkom partijom i umovi su im postali zatrovani. Kazala sam kako im želim dobrodošlicu na Tajvan kako bi čuli istinu. Nadam se kako će napraviti pravi izbor i napustiti KPK i njoj pridružene organizacije na njihovom slijedećem boravku na Tajvanu.
Nakon objašnjavanja istine, na povratku kući, uvijek sam se osjećala mirnom i spokojnom. Poslije sam spoznala, kako u postupku objašnjavanja istine ljudima, moje iskreno suosjećanje eliminira mnoge od mojih vezanosti. Učitelj od nas želi da spašavamo ljude, i da u isto vrijeme, kultiviramo sami sebe.
Nakon što sam pročitala Učiteljev članak „Izabrati“, moje razumijevanje je da jedino ako praktikant odabere da istupi živa bića će imati priliku da budu spašena. U „ Dvadesetoj godišnjici Fa učenja“ učitelj je kazao:
„Usprkos tome što bi bića u tim domenama mogla reći o tome koliko si izuzetan, prije Ispunjenja si nitko i ništa. Nekad davno, možda si tamo bio biće, ili njihov Kralj, ali to je sve, jer sada si ljudsko biće i ne možeš se vratiti natrag.“
Samo oni koji marljivo napreduju mogu dostići ispunjenje. Moram biti još marljivija i moram spasiti više ljudi kako bih pomogla Učitelju u Fa ispravljanju i ispunila moj iskonski zavjet.
