Tokom istorije, Himalaji su bili područje sa mnogim kultivatorima. Ljudi su ondje vodili jednostavan, skroman život, ispunjen pjesmom i muzikom, i poštivali su Buda Fa... Prije skoro hiljadu godina, u ovome kraju je bio jedan kultivator po imenu Milarepa. Dok su mnogi Bude i Bodisatve morali proći kroz mnogo života i prebroditi mnoge nesreće prije kultivacije do ispunjenja, Milarepa je postigao istu moćnu vrlinu u samo jednom životu, a kasnije je postao poznat kao osnivač Bijele sekte tibetanskog budizma.
(Nastavak od 1. dijela)
Milarepa se nasmiješio i kazao: „Dobro, sad ću vam ispričati."
„Kad sam imao sedam godina, moj se otac ozbiljno razbolio. Ljekari nisu mogli ništa učiniti, a jedan je vrač rekao da nema nade za oporavak. Moji su bližnji znali da je njegova bolest u završnoj fazi, a i otac je bio svjestan da mu se bliži smrt. Odlučio se da prije svoje smrti za nas troje napravi dogovor o porodičnoj imovini.
„Otac je zatražio od mog ujaka, tetke, rođaka i komšije da se okupe u našoj kući. Tada je pred svima pročitao oporuku koju je pripremio."
U oporuci je jasno rekao da će svu imovinu naslijediti njegov najstariji sin.
„Poslije čitanja oporuke, moj je otac tiho rekao: Nemam nade da ću preživjeti ovu bolest. Moj sin i kćerka su još uvijek mali, tako da samo mogu zamoliti njihovog strica, tetku i druge rođake da se brinu o njima. Iako nisam veoma bogat, imam dosta imovine. Na mome imanju postoje goveda, ovce i konji. Od moje zemlje, glavni dio je ovaj u Orma trouglu, a manje su parcele previše brojne da ih se nabraja pojedinačno. U štali ispod kuće su volovi, ovce i magarci. Na spratu, imam namještaj, zlatne i srebrne antikvitete kao i dragulje, geme i svilenu odjeću. Također posjedujem i hambar pun žita. Sveukupno, imam dovoljno bogatstva i stvarno nemam potrebe da se oslanjam na druge. Nakon što umrem, dio imovine iskoristite za moju sahranu. Što se tiče preostalog bogatstva, nadam se da će svi ovdje okupljeni, naročito ujak i tetka, moći pomoći njihovoj majci da se brine o dvoje moje djece. Kada Topaga naraste i kad mu bude vrijeme da se oženi, molim vas primite Dzese, djevojku koja mu je obećana, u našu porodicu. Troškovi vjenčanja bi trebali odgovarati našem društvenom statusu. Do tada bi mojim bogatstvom trebao upravljati Topaga. Nadam se da će ujak i tetka biti u stanju paziti na moju djecu i na njihovu majku. Molim vas, pomozite im tako da ne podnose patnje. Nakon što umrem, ja ću na njih paziti kroz sastave dasaka na mome sarkofagu.'
„Nakon što je rekao te riječi, otac je preminuo, ostavivši nas troje.“
„Sahranili smo oca, a nakon rasprave smo se svi složili da će majka upravljati svim bogatstvom. Ujak i tetka su bili odlučni i kazali: Iako ste rod, mi smo čak još bliži rođaci. Nikada nećemo dozvoliti da vas troje patite, tako da ćemo u skladu sa oporukom mi upravljati svim bogatstvom." Brat moje majke i Dzezin otac su naveli mnoge razloge zašto bi majka trebalo da se brine za imovinu, ali ih oni uopšte nisu slušali. Kao rezultat toga, moja je imovina otišla kod ujaka, a imovina moje sestre je završila kod tetke. I preostala je imovina bila ravnopravno podijeljena između njih dvoje.
„Nama su kazali da će se brinuti o nama. Na taj način je cijelo naše bogatstvo nestalo.“
„Od tada smo kod ujaka orali njive po ljetnim vrućinama, dok smo kod tetke pleli ovčiju vunu u hladne zimske dane. Jeli smo hranu koja je jedino bila dobra za pse i radili smo kao stoka. Nosili smo krpe povezane kaišem od trave. Radili smo od jutra do večeri bez predaha.
Prekomjeran rad je istrošio naše ruke i stopala, a naša je ispucana koža krvarila. Nije bilo dovoljno odjeće da nas grije ni dovoljno hrane da nas zasiti. Naša koža je posivila, a mi smo toliko smršali da smo bili sama kost i koža. Sjećao sam se da je nekada u pletenice moje kose bilo upleteno zlato, dragulji i prstenje, ali sada je sve nestalo i ostao je samo sivo-crni konop. Na kraju, moja je raščupana kosa bila puna ušiju i gnjida koje. Svi koji su nas vidjeli proklinjali su ujaka i tetku zbog njihove okrutnosti. No njihova je koža bila debela kao koža bika, bili su bestidni i nisu polagali nikakvu pažnju na njihove tužbe. Moja je majka zato tetku nazivala nevaljalom yakshom, ili avetinjskom tigricom, umjesto njenim imenom, Khyungtsa Paldren. Naziv avetinjska tigrica se kasnije proširio u selu. Seljani su u to doba često govorili: 'Posegnuti za tuđom imovinom, a prema bivšim vlasnicima se odnositi kao prema psima čuvarima, zar stvarno na svijetu postoje tako nepravedne stvari!?"
„Prije nego što je moj otac umro i bogati i siromašni ljudi su dolazili kod nas kako bi se sa nama povezali ili da bi nam laskali. Sada kada su ujak i tetka imali novac kao plemići, ovi ljudi su se ljudi počeli njima približavati. Neki su čak govorili loše stvari o mojoj majci: 'Postoji izreka da bogati muž ide uz vještu suprugu. To je stvarno istina! Vidite, kada je muž Njangtsa Kargyen bio živ, ona je bila velikodušna gospođa. Bez njega, ona je sada postala takva škrtica.'“
„U Tibetu postoji izreka: 'Kad se nekoj osobi dogodi nesreća, ogovaranje se proširi na daleko i na široko.' Obzirom na to da se naša situacija nastavila pogoršavati, simpatije ljudi su izblijedile. Simpatije su zamijenili prezir i tračevi.“
„Roditelji moje vjerenice Dzese sažalili su se na moju nesreću i ponekad bi mi davali odjeću ili cipele. Takođe su me toplo tješili: 'Topaga, znaš, bogatstvo je nešto što neće trajati zauvijek. Bogatstvo može doći i proći kao jutarnja rosa. Molim te, nemoj biti tužan zbog siromaštva. Zar tvoj djeda i sam nije počeo ni iz čega? Nakon što odrasteš, također možeš zaraditi novac i steći bogatstvo!'
„Na tome sam im bio veoma zahvalan.“
„Moja majka je imala zemlju od svog miraza. Nije baš bila na nekom glasu, ali je bila dobra zemlja i davala pristojnu žetvu. Moj najstariji ujak je obrađivao to zemljište i uzimao dio prosa svake godine kao kamate. Nakon mnogo godina rada, glavnica i kamate su se poravnale. Teški dani su prošli jedan za drugim. Kad sam napunio 15 godina, majka je prodala polovinu zemlje. Sa novcem od prodaje i kamatom od žita kupila je dosta mesa, a kupila je i pečenog brašna tibetanskog ječma i raži kako bi od njih napravila tibetansko vino. Majčini su postupci zaprepastili seljane pa su počeli međusobno nagađati: 'Hoće li Nyangtsa Kargyen prirediti gozbu i zvanično zatražiti povrat imovine svoje porodice?' Nakon što su majka i njen brat sve dobili i pripremili, postavili su mnoge redove pozajmljenih hasura u sobi za prijeme našeg doma od četiri stuba i osam greda. Zatražili su od ujaka i tetke da ugoste rođake, prijatelje i komšije, naročito one koji su bili prisutni kada je otac objavio svoju oporuku na smrtnoj postelji. Majka je stavila najbolje meso i posude ispred ujaka i tetke, a ispred svakog gosta je postavljena bogata trpeza. Svako je pred sobom imao i veliku posudu sa tibetanskim vinom. Bio je to veliki banket.“
„Počujte me svi, danas sam pripremila malo skromne hrane i razblaženog vina da se sastanemo na mali razgovor", rekla je majka.
„Kada su svi sjeli, moja majka je ustala u sred i svečano rekla: 'Premda je danas rođendan moga sina, u stvari je to samo povod. Želim da vam svima kažem nekoliko riječi. Kada je moj suprug, Sherab Gyeltsen, objavio svoju oporuku pred smrt, sve su starješine, tetka i ujak, bili ovdje i svi su ga jasno razumjeli. Sada bih željela pozvati sve one koji sjede ovdje da ponovo saslušamo testament.' Zatim je njen brat ustao i naglas pročitao testament. Nijedan gost nije izustio ni riječ.Moja majka je nastavila: 'Topaga je sada odrasla osoba i u uzrastu da uzme ženu. Prema volji svoga oca Sherab Gyeltsena, trebali bismo mu organizovati ženidbu u skladu sa našim društvenim statusom. Topaga bi također trebao da naslijedi i upravlja svojom imovinom, u skladu sa posljednjom oporukom njegovog oca. Što se tiče oporuke koju smo upravo pročitali, svi su to prvi put čuli kada je Sherab Gyeltsen umirao, i ne moramo je ponavljati. Danas tražim od ujaka i tetke da vrate imovinu koju su nam čuvali. Iskreno se zahvaljujem ujaku i tetki i svima vama za vašu njegu tokom svih ovih godina.'“
„Hej! Da li vi još uvijek imate neku imovinu?!' Povikali su ujak i tetka: 'Gdje je ta vaša imovina?"
„Inače se ujak i tetka nisu gotovo niučemu međusobno slagali, ali kada su proždirali imovinu drugih ljudi, bili su ujedinjeni.“
„Ponovo su kazali: 'Da li vi još uvijek imate imovinu? Gdje je vaša imovina? Kada je Sherab Gyeltsen bio mlad, od nas je pozajmio mnogo zemlje, zlata, dragulja, konja, volova i ovaca.
Pošto je on umro, naravno da se to treba vratiti nama. Šta je od toga vaše? Vaša imovina nije čak ni zlato ravno jednoj zvjezdici na noćnom nebu, šaka pšenice, jedan tael yakovog maslaca, ili jedno grlo stoke. Humph! Odakle je došla ova vaša dnevna maštarija? Ko vam je ovo napisao? Naša briga o tebi i vašoj djeci kroz tolike godine je već više nego dovoljno! Postoji izreka da neki ljudi vraćaju dobrotu mržnjom. Mislim da se u njoj govori o beskorisnim ljudima poput vas!"
„Bili su bijesni dok su govorili sve ove stvari, urlajući, čvrsto stišćući zube. Skakali su sa svojih sjedišta, udarajući nogama o pod i vičući: 'Hej! Da li razumijete? Ova kuća je naša. Gubite se!'“
„Sa tim riječima, počeli su tući moju majku konjskim bičevima, trgajući mene i sestru Petu za rukave.
„Majka je bila na podu u apsolutnom očaju ridajući, 'Sherab Gyeltsen! Da li sada vidiš ovo? Rekao si da ćeš na nas paziti i iz svoga mrtvačkog sanduka. Da li vidiš ovo?!'“
„Moja sestra i ja smo se zbili uz majku i sve troje smo strašno plakali. Kada je vidio mnoge ljude kako odobravaju ujakove riječi, stariji brat moje majke nije imao drugog izbora osim da prikrije svoj bijes i da ćuti. Neki su gosti uzdisali: 'Jadna majka i djeca!' Posmatrajući našu nesreću, srca su im bila slomljena i bili su u suzama, ali nisu mogli ništa više učiniti osim da tiho uzdišu. Ujak i tetka još nisu bili završili iskaljivanje svoga bijesa, i nastavili su nas zlobno psovati, režeći kao psi.“
„Hoćeš da vam vratimo vaše bogatstvo? Da, ono je tvoje, ali ga mi jednostavno ne želimo vratiti. Kako ćeš ga vratiti? Ako ga mi veselo koristimo da pijemo vino i zabavljamo goste, to nije vaša briga!" Nastavili su nam se prezrivo rugati: 'Ako to imate u vama, pronađite neke ljude da se borite protiv nas da vam vrate vašu imovinu. Ako nikoga ne uspijete pronaći, onda pokušajte sa nekim vradžbinama!' i s tim riječima su se okrenuli i otišli sa svojim prijateljima.“
„Zbog ogromne tuge naša je majka dugo vremena bila bez daha. U kući sa četiri stuba i osam greda ostala smo još samo nas troje i neki rođaci koji su nas voljeli. Dzese nas je zajedno sa svojim ocem ljubazno tješila. Oni su bili spremni da nam ponude neke dnevne potrepštine da bismo mogli preživjeti. Majčin brat je predložio da ja učim nauku dok mu moja sestra i majka budu pomagali u obrađivanju zemlje. On je insistirao na tome da moramo nešto postići kako bismo pokazali ujaku i tetki da porodica Sherab Gyeltsena nije ni slaba ni nesposobna, niti porodica koja olako može biti ponižena.“
„Konačno je majka suzdržala svoju tugu i obrisala suze. Sa tugom i bijesom je odlučno rekla: 'Pošto nemam sposobnosti da vratim svoj imovinu, onda se neću ni oslanjati na druge da podižu moju djecu. Sada, čak i kad bi mi ujak i tetka vratili dio bogatstva, ja ga ne bih uzela.
Bez obzira na to, Topaga mora naučiti zanat. Prije nego što im uzvratim na velikodušnosti, moja kćerka i ja ćemo radije biti sluge ili robovi. Moramo im pokazati!“
„Majka je onda rekla svom bratu da su spremne započeti rad na njegovom posjedu. Vidio je njenu odlučnost pa niko nije predložio nikakvu drugu ideju. Svi smo slijedili njen plan.“
„Postojao je lama iz Crvene sekte koji se specijalizovao za određene dharma vještine, u koje su lokalni mještani čvrsto vjerovali. (Napomena: Crvena sekta u Tibetu se smatra jednom od najstarijih oblika tibetanskog budizma, ime tibetanski naziv 'Nyingma' što bi orginalno trebalo prevest sa „stara učenja", ali zato što su sve lame nosile crvenu odjeće, obično se naziva Crvena sekta.) Majka mi je rekla da odem učiti tu Crvenu sektu. Kada sam otišao od kuće, došli su mi u posjetu dva ili tri rođaka. Tih dana su mi Dzesini roditelji često donosili hranu, drva ili ulje u mjesto gdje sam učio. Kada majka i sestra nisu mogle naći posao, majčin brat nam je davao hranu. Da moja majka ne bi morala moliti za hranom, on je hodao po cijelom mjestu, tražeći posao za nju. Uradio je sve što je bilo u njegovoj moći da nam pomogne. Moja sestra je povremeno lutala, svirajući bubnjeve, čistila je štale i obavljala raznorazne poslove za malo hrane i odjeće. I dalje smo se vrlo loše hranili i nosili smo otrcanu odjeću. Za nas je postojala samo tuga, bez imalo radosti."
Dok je čestiti Milarepa pričao, ljudi su tužno slušali njegovu Dharmu brišući suze. Osjećali su umor od ovog svijeta. Učenici koji su u prepunoj pećini slušali Dharmu bili su uronjeni u zvuke tihog jecanja i uzdisaja.
(Nastavit će se)
