Yuanyuan je tridesetdvogodišnjakinja iz grada Mudanjianga. Imala je samo 13 godina kada su joj roditelji, gosp. Hou Guozhong i gđa Cheng Xiuhuan, bili uhapšeni jer se nisu htjeli odreći Falun Gonga.
Roditelji su joj bili oslobođeni nakon tri godine, ali nedugo nakon toga su ih ponovo uhitili. To je bio dodatni šok za njihovu kćer jer je bila prisiljena da gleda kako joj policija muči roditelje. Također su i nju prisilili da satima stoji pod vrelim suncem. Tada je bila tinejdžerka i pokleknula je pod mentalnim pritiskom te je izgubila razum. Od tada se nije oporavila.
Porodica uništena progonom
Kad je Yuanyuan bila još mala, njeni su roditelji patili od brojnih zdravstvenih problema. Njen otac je patio od zamućenog vida i imao je problema sa kretanjem nakon što je 1996. godine preživio moždani udar. Njena majka je imala nekoliko operacija i izgubila sposobnost da se brine o sebi.
Međutim, ovaj je bračni par je povratio zdravlje nakon što su 1998. počeli prakticirati Falun Gonga. Na taj način je njihova porodica opet bila puna nade.
Njihovi srećni dani nisu dugo trajali. Oni su se našli na meti vlasti kada je, u julu mjesecu 1999, kineski komunistički režim pokrenuo progon Falun Gonga. Milionima praktikanta poput njih životi su bili okrenuti naopačke.
Yuanyuanini roditelji su bili uhapšeni kada su u julu 2000. otišli u Peking apelirati u ime Falun Gonga. Kad su ih prebacili u Mudanjiang, bili su u lokalnom centru za pritvor gdje su ih čuvari mučili i prisilno hranili.
Yuanyuan je morala podnositi sve teškoće, ali se nije žalila. Njena snažna ljubav prema roditeljima joj je dala snagu da izdrži nezamislive patnje. Čekala je da se njeni roditelji vrate kući i da se ponovo s njima sastane.
Djevojčica odlučna da svome ocu odnese knedlice
Za vrijeme dugog vikenda, kada nije imala nastavu u školi, ona je sama napravila nekoliko knedlica. Sjela je na bicikl i odvezla se u pritvorski centar u predgrađu grada Mudanjianga gdje je njen otac bio zatočen. Razočarala se kad je saznala da joj je otac prebačen u logor za prisilni rad Sidaocun, da ondje služi kaznu od jedne godine prisilnog rada. Niti jedan član porodice nije primio nikakvu obavijest o njegovom premještaju.
Budući da joj je otac strašno nedostajao, ona je vozila bicikl od zatočeničkog centra do radnog logora i bila potpuno iscrpljena kada je tamo stigla.
Stražar joj isprva nije dopustio da posjeti oca. Ona je bila uporna, insistirala je da joj otac puno nedostaje i da želi da proba i knedlice koje je za njega napravila.
Čuvar je bio dirnut, a Yuanyuan je bila veoma srećna. Ocu su joj, naravno, prijale njene hladne knedlice. Nedugo nakon toga, Yuanyuan je saznala da su njeni roditelji, dobili kaznu od dvije godine prisilnog rada.
Dok su služili kazne u radnim logorima i bili izloženi nečovječnom mentalnim i fizičkim torturama, Yuanyuan je ostala sama kod kuće i nije imala nikoga da se brine o njoj.
Po ledenoj zimi, kakva vlada u provinciji Heilongjiang, ona je živjela sama u svom praznom stanu, bez električne energije i grijanja. Nije imala ni dovoljno pokrivača da udobno spava po noći. Komšije su je često viđale kako ulicom hoda sama, noseći samo papuče.
Šef policije: „Tucite ih na smrt!"
Samo nekoliko mjeseci kasnije, 19. aprila 2003, nakon što su se gosp. Hou Guozhong i gđa Cheng Xiuhuan vratili kući iz logora za prisilni rad, ponovo su bili uhapšeni zbog distribucije materijala vezanih za Falun Gong.
Policija je pretresla njihov stan i oduzela svu gotovinu i malo preostalih vrijednih stvari, uključujući televizor i nešto zlatnog nakita koji je ostao od bake Yuanyuan. Policija nije ostavila ni VCD plejer koji je Yuanyuan koristila za učenje engleskog jezika. Kada je potrčala za policijom i tražila da joj vrate VCD plejer, oni su je samo gurnuli na zemlju i otišli.
U policijskoj stanici su desetine oficira se smjenjivali u mučenju njenih roditelja. Divljački su ih tukli, vezivali ih na spravu za mučenje zvanom tigrova klupa, istovremeno istezali njihove ruke, noge i glavu i vješali ih s rukama vezanim na leđa.
Policija je također u više navrata nasilno ulijevala ulje gorušcice u njihova usta i nos, a zatim im prekrivala glave sa nekoliko tvrdih plastičnih kesa kako bi ih gušili. Nakon što bi se onesvijestili, policija bi na njih sipala hladnu vodu da ih osvijeste.
Noću je policija pred njihova lica postavljala snažne lampe od 200 vati kako bi ih spriječila da zaspu.
Sheng Xiaojiang, zamjenik šefa policijske stanice u Aiminu, često se derao dok je nadzirao mučenja: „Tucite ih do smrti! U redu je ako ih prebijete na smrt!
Kćerka je bila prisiljena gledati kako joj muče roditelje
Policija je dovela Yuanyuan, koja je u to vrijeme imala 16 godina, u policijsku stanicu i prisilila je da gleda kako joj muče roditelje. Za mladu je djevojčicu to bilo duboko traumatizirajuće iskustvo.
Devet dana policija nije dozvoljavala gđi Cheng da zaspe ni za trenutak. Njeno je tijelo bilo prekriveno modricama i ranama. Stomak joj je bio otečen i policajci su joj počupali pola kose s glave.
Bila je na ivici smrti kada ju je policija odvela u Gradski pritvorski centar Mudanjiang. Više od 50 dana uopšte nije mogla stajati. Povrede na njenim nogama i leđima su ubrzo bile prekrivene gnjojem. Zbog vezivanja i vješanja, ruke su joj oslabjele i više od šest mjeseci u njima nije imala snage. Povrh svega, dobila je šugu i aritmiju.
Tinejdžerka izgubila razum
Nakon što je godinu i po dana bila zatočena u pritvorskom centru, gospođa Cheng je, 3. avgusta 2004. bila odvedena u zatvor u Harbinu da bi ondje služila sedmogodišnju kaznu.
Okružni sud u Aiminu ju je prvobitno osudio na šest godina zatvora, ali je sudija kasnije povećao kaznu na sedam godina nakon što se ona žalila na visinu kazne.
U međuvremenu je gosp. Hou odveden u zatvor Jianshanzi na izdržavanje kazne, za koju se i dalje ne zna tačan rok trajanja.
Čuvari zatvora često prijetili bračnom paru da će se osvetiti na Yuanyuan ako oni i dalje ostanu praktikanti.
Susjedi bračnog para su u razgovoru s dopisnikom naglasili da je policija često prisiljavala Yuanyuan da ljeti satima stoji pod užarenim suncem pred ulazom u njihovu stambenu zgradu. Nisu joj dopuštali da se pomjera. Prijetili su joj da će tući njene roditelje ako se bude pomjerala.
U strahu da će njeni roditelji trpjeti veće mučenja, Yuanyuan je stajao tamo, sve dok joj noge nisu natekle i poprimile ljubičastu boju.
Strah od policijskog progona, briga i bespomoćnosti, težak samostalni život i traumatični mentalni šokovi, ostavili su traga na tinejdžerki. Ranije je bila izvrsna učenica, ali je napustila školu i počela lutati. Budući da nije imala nikakva financijska primanja, morala je tražiti hranu u kantama za smeće.
Nakon oslobođenja iz zatvora, njeni su roditelji bili slomljeni kad su vidjeli da im je kćer mentalno oboljela.
Yuanyuan sada ima 32 godine i ne može se brinuti o sebi. Mora stalno biti pod nadzorom svojih roditelja.
