U nedavnom slučaju, Falun Gong praktikant Li Hongkui iz Harbina u provinciji Heilongjiang bio je sedam godina mučen u zatvoru, a na kraju je od mučenja i preminuo. Malo prije zakazanog oslobađanja, njegova obitelj je dobila obavijest da je imao izljev krvi u mozak. Kad su ga članovi obitelji napokon vidjeli, nije mogao govoriti. Kasnije, baš kad mu se stanje pomalo vraćalo na bolje, odjednom je preminuo. Prema istražiteljima, stavili su ga u samicu odmah nakon što su službenici iz provincijskog policijskog i pravnog komiteta razgovarali s njim. Njegova obitelj sumnja da je bio žrtva prisilnog ubrizgavanja droga, koje je prouzrokovalo izljev krvi na mozak i na kraju, smrt.
Sumnjivi eksperimenti s ljudskim tijelima koje izvodi Komunistička partija Kine
Slučaj g. Li Hongkuija nas podsjeća na još jedan slučaj koji se dogodio u ženskom zatvoru u provinciji Heilongjiang. Zle pojedince je KPK navela da nasilno ubrizgavaju nepoznate droge u Falun Gong praktikantice dok su bile u samici. Te praktikantice su lancima bile privezane za pod, zavezane na željeznim stolcima ili bi im stavljali lisice dok bi im ubrizgavali droge. Praktikanti koji su bile žrtve takvog drogiranja su rekli da je korišteno više supstanci. Neke droge bi prouzrokovale žeđ i povišenu temperaturu, dok bi druge prouzrokovali ozbiljne glavobolje i abdominalne bolove. Postojala je i ružičasta supstanca koja bi prouzrokovala umor i opuštanje mišića. Čuvari bi nadgledali njihove simptome i pitali bi ih je li im vruće i kako se osjećaju.
Nekoliko praktikanata iz Changlinzi radnog logora u Harbinu bilo je mučeno do smrti. Mnogi drugi su bili mučeni do kritičnog stanja i, nakon što bi ih poslali kući, preminuli bi ubrzo. Praktikantica Dong Liantai iz Shuangchenga je imala 45 godina. Nekoliko dana nakon što su je poslali kući iz radnog logora, imala je povišenu temperaturu i iskašljavala je supstance nalik na plućno tkivo koje su bile groznog mirisa. Njeni simptomi su bili vrlo slični onima koje su ranije iskusili i drugi praktikanti koji su bili mučeni do smrti u Changlinzi radnom logoru. Među tim praktikantima su bili Liu Quanguo, Yue Baoxue i Dong Wencheng. Čuvar Zhao Suang je gospodinu Liu rekao: „Ubrzo ćeš umrijeti“, prije nego što je otišao kući.
Praktikant Fu Yao je učitelj glazbenog iz Shuangchenga. Odveli su ga u psihijatrijsku bolnicu gdje su mu prisilno dali nepoznate droge. Nakon toga je izgubio svijest, a kad se probudio bio je izgubio pamćenje o posljednjih sedam godina. U to vrijeme je preko dvadeset ljudi bilo pritvoreno u istoj sobi. Nakon injekcija, oči bi im bile zamućene, neki bi imali omamljene izraze lica, a neki su slinili.
Praktikantica Liu Zhimei je primljena na odsjek za kemijski inženjering na Qinghua sveučilištu 1997. i imala je najviše ocjene u provinciji Shandong. Počela je prakticirati Falun Gong na fakultetu. Međutim, uhitili su je u svibnju 2001. Bila je žrtva mučenja koje ju je ostavilo sa deformiranom lubanjom, ozlijeđenim plućima i gubitkom nekoliko noktiju. Osudili su je na 12 godina zatvora u studenom 2001., a tada je imala 22 godine. Od kraja 2002. pa do 2008. svaki dan je primala injekcije sa otrovnim drogama u Shandong ženskom zatvoru. Bila je klasificirana kao osoba s „mentalnim bolestima“. 2003. je razvila simptome mentalnih poremećaja zbog primanja injekcija. U studenom 2008., tri dana prije otpuštanja iz zatvora, dali su joj još jednu injekciju jer su čuvari rekli da ima pokvaren zub. ( Članovi obitelji su rekli da nije imala pokvaren zub.)
Tri dana nakon povratka kući, gđa. Liu je odjednom postala mentalno dezorijentirana i njeno stanje se pogoršavalo svakog dana. Postala je nemirna, nerazumno je govorila, imala je nekontrolirane pokrete tijelom, nije skoro nikako spavala, ponekad bi spavala samo po dva sata. Ubrzo je izgubila pamćenje i čak nije znala koliko ima godina. Uvijek je bila žedna i pila je puno vode. Mokrila bi se u krevet i nije bila ni svjesna da je spavala na vlažnom krevetu. Izvrsna studentica sa Qinghua sveučilišta je fizički i mentalno obolila zbog mučenja Komunističke partije.
Guo Baoyang je bio student na Shandong Qingdao tehničkom profesionalnom koledžu. U večer 3. travnja 2010., dok je bio u Qingdao Dashan pritvornom centru, čuvari su mu stavili toksične supstance u hranu i vodu. Također su pustili nepoznat, smrdljiv plin koji je stvorio veliku buku i zasljepljujuće svjetlo. Jednog puta, čuvar mu je zlobno rekao: „Pomiriši ga! Je li ti dobro miriše?“
G. Guo je pušten sedam dana nakon pritvora. Nakon što se vratio kući, postao je mentalno dezorijentiran i inkontinentan. Patio je od glavobolja, konfuzije i suicidalnih misli. Te misli su se pojavljivale nekoliko puta dnevno.
Praktikantica Liu Jinyin je bivša zamjenica direktora u Uredu za peticije u okrugu Laishui u provinciji Hebei. Osuđena je na pet godina zatvora zbog vjerovanja u Falun Gong. Bila je podvrgnuta brutalnom mučenju i prisilnom drogiranju. 7. Listopada 2011. je ponovno uhićena i poslana na satove ispiranja mozga u KPK-ovoj Laishui partijskoj školi. Kasnije je imala bolove u trbuhu i bila je naduta.
Yin Jinmei je iz sela Dongchengshe u Jiangxi provinciji. 24. Tian Ruhong i drugi iz Lushan Javnog ureda za sigurnost su je osudili na šest mjeseci zatvora 24. ožujka 2009. Nakon toga su je poslali u Jiangxi Nanchang radni logor za žene. Odbila je biti „preodgojena“ i zbog toga su joj čuvari stavljali nepoznate supstance u hranu. Jednom je saznala što čine i pitala je jednog čuvara, ali on je rekao da nije ništa uradio. Nakon toga, u dva navrata ju je 6 ili 7 stražara čvrsto držalo, hraneći je štetnim tvarima. Tamo je bio i jedan ljubazan čuvar koji je rekao: „Ona je vrlo mlada. Ne koristite te lijekove na njoj.“ Međutim, nisu ga slušali.
Za Jiangxi Nanchang radni logor za muškarce se također vjeruje da administriraju droge kako bi mučili praktikante. Nakon što su otpustili Zhu Shizhena, farmera iz sela Huangma iz Jiangxi provincije, čuvari su namjerno naglašavali da je u dobrom fizičkom stanju. Međutim, nakon dva dana je započelo bunilo. Postao je mentalno dezorijentiran i preminuo je kratko nakon toga.
Liu Mulan je iz Huizhoua u Guangdong provinciji. U siječnju 2012. su je odveli u četvrti odsjek ženskog zatvora u Guangdongu. Čuvari su joj potajno stavljali otrovne droge u hranu. Kasnije su je prisiljavali da uzima štetne „lijekove“ svakog dana. Nakon toga je razvila mnoge simptome, uključujući konfuziju, halucinacije, zamagljene oči, natečena stopala, nerazgovijetan govor, a na usta bi joj izlazila bijela pjena kad bi govorila. Jednom zdrava i vesela osoba je bila žrtva tolikog mučenja u samo 4 mjeseca.
Povijest eksperimenata na ljudima koje je izvodila japanska vojska
U vrijeme japanske invazije Kine, japanci su potajno razvili infektivne agente da bi proizveli snažno biološko oružje za biološko ratovanje. Među njima su bili tifus, kuga, kolera, dizenterija i tuberkuloza. U Kini su izvodili testiranje na ljudima. Najozloglašenije testiranje je izvršeno u Harbinu, u četi 731. Izumitelj biološkog oružja Ishii Shiro je dva puta bio njihov nadzornik. Zbog toga su im dali ime „Ishii četa“. Program je financirao Laboratorij za epidemiološko istraživanje vojne zdravstvene škole u Tokiju, koji je imao osam odsjeka i posebne razrede. Vršili su eksperimente na više od tri tisuće ljudi te su uvelike premašili brojke njemačkog „Instituta za bakteriologiju u Poznanu.“ Na toj ubojitoj lokaciji obavljala su se nehumana testiranja i disekcije živih ljudskih tijela da bi dobili informacije kako ubiti čovjeka, kakav je proces bakterijske infekcije i koje su fiziološke promjene. Koristili su 40 ili 50 različitih okrutnih metoda testiranja.
Harbin je 1946. postao prvi utemeljeni grad nakon što se KPK domogla moći. KPK je preuzela kontrolu nad zemljom, ali je nastavila s okrutnim načinima japanskih četa. Eksperimentiranje na ljudima je samo jedan od primjera.
Tijekom proteklih 13 godina KPK-ovog progona Falun Gong praktikanata, brojni zločini su izašli na vidjelo, uključujući prisilno drogiranje. To se ne odvija samo u zatvorima u Harbinu, nego u zatvorima diljem Kine. Ta kriminalna metoda se ne koristi samo na praktikantima, nego i na ostatku populacije koji ima pritužbe na režim.
Propaganda mržnje eliminira moralnost
Zašto je KPK kreirala takvu tragediju i zašto se ponijela tako brutalno prema svom narodu?
Prije pokolja Židova, fašisti su se koristili propagandom da bi Židove proglasili neprijateljima Njemačke. Prije nego što su japanski vojnici prošli kroz obuku ubijanja Kineza, tvrdili su da su Kinezi inferiorni. Nazivali bi čovjeka na kojem su eksperimentirali „drvom“. Odbijali su potvrditi da su žrtve ista vrsta i pretpostavljali su da su štetni ili da su nesvjesni.
Međutim, KPK ubija svoj narod – susjede, seljake, kolege, prijatelje, učitelje, čak i obitelji. Kako je to uspjela?
KPK se služila istom propagandom mržnje da demonizira određene grupe ljudi, a njena kampanja traje puno duže od nacističke propagande. Ukorijenili su teoriju okrutne represije neprijatelja i glorificirali zločine protiv žrtava kao „revoluciju“ i „ispravne postupke.“ Stanje uma Kineza koji su hranjeni ateizmom i filozofijom borbe je postalo devijantno. Izgubili su svijest o kineskoj tradicionalnoj kulturi koja je promovirala štovanje Boga i nebesa, samo-disciplinu i preispitivanje sebe. Izgubili su moralne standarde suosjećanja, ispravnosti, poštivanja, mudrosti i vjerovanja. Nisu više slijedili obrasce ponašanja koji su sadržavali samo-kontrolu, poniznost, obazrivost i štedljivost. Danas društvom dominiraju lažne stvari, zloća i borba. Ljudsko suosjećanje je suzbijeno, a njihova loša strana je naglašena. Na temelju takvih laži, grozote se iznova događaju u Kini.
KPK govori da vlasnici zemlje i tvornica „iskorištavaju društvene slojeve“, nazivaju bivše djelatnike vlade republike, pa čak i anti –japanske generale „protu- revolucionarima“, intelektualce i one koji podupiru demokraciju naziva „aktivistima za prava“, a domoljubne studente koji su protiv korupcije naziva „nasilnicima“. Nadalje, opravdavaju zločine vojnika, Crvene garde, policije pa čak i običnih građana kada sudjeluju u tučnjavi, mučenju, ubojstvima i trovanjima. KPK je u svemu tome postavila sebe kao glavnog suca. Nakon svakog političkog pokreta, KPK bi okrivila novu grupu žrtava. Nakon širenja Falun Dafa, duša Kine se napokon počela buditi. KPK je iz straha počela govoriti loše o Falun Gongu i počela ga je optuživati te progoniti ljude koji vjeruju u Istinitost – Dobrodušnost – Toleranciju. Nakon laži i nasilja, žrtve su izgubile svoja fizička tijela, međutim, ubojice su uništile svoju vlastitu dušu. KPK je ultimativni kriminalac i neprijatelj kineskog naroda i naroda svijeta.
