Živim u Njemačkoj, u gradu Mönchengladbach. Bavim se naturopatijom, a prakticiram Falun Dafa još od 2001. Kad je na Minghuiju objavljen poziv zapadnjacima da podijele iskustva iz kultivacije, isprva nisam smatrala da se taj poziv odnosi na mene. Ja sam ranije već tri puta čitala iskustva na Fa konferencijama zajedno sa suprugom koji je također praktikant. Nisam ni smatrala da sam imala posebna iskustva iz kultivacije u posljednje vrijeme. Promijenila sam mišljenje tek nakon što sam pročitala članak praktikanta iz Kine koji je napisao da se tamošnji praktikanti vesele čitanju članaka kolega praktikanata sa zapada. To iskustvo me baš dirnulo.
Shvatila sam da je pisanje mog kultivacijskog iskustva važno te da je to moja odgovornost kojom pomažem Učitelju u spašavanju živih bića. Moje iskustvo može pomoći i kolegama praktikantima, isto kao što su brojna njihova iskustva meni pružila veliku potporu u kultivaciji. Shvatila sam i da proces pisanja zahtijeva proces intenzivne introspekcije kako bi se vezanosti uspješno percipirale i eliminirale.
Nisam bila sigurna o čemu bih uopće mogla pisati, ali ubrzo sam dobila odgovor. Tijekom razgovora s praktikanticom zapazila sam da ona često spominje strah. Odjednom sam shvatila da bi strah trebao biti tema mog iskustva jer je strah upravo jedna od mojih najvećih vezanosti. Vrijeme je da se konačno oslobodim te vezanosti.
Čak mi je i djetinjstvo bilo obilježeno strahom. Bojala sam se moje dominantne majke i ostalih odraslih osoba. Trudila sam se ne griješiti u ničemu jer sam se bojala kazne i najdraže mi je bilo kad sam bila sama. U tinejdžerskim godinama sam shvatila da mi stidljivost samo otežava život, ali nisam znala kako je odstraniti. Strah je ostao duboko ukorijenjen u meni.
Moji unutarnji strahovi su me konačno doveli do stanja neprestanog pesimizma i brige. Često sam bila deprimirana i nisam imala želju za životom. Razboljela sam se, pojavila se alergija na hranu i astma. Život mi je bio vrlo težak, a to me samo još više plašilo.
Željela sam popraviti psihofizičko stanje pa sam počela koristiti razne dodatke prehrani, kao i prirodne lijekove. Počela sam se baviti i ezoterijom, ali sve zajedno mi je zapravo samo malo pomoglo.
2001. godine sam u novinama pročitala kratki izvještaj o progonu Falun Gonga u Kini. Nije mi bilo jasno zbog čega progone tako miroljubivu qigong praksu. Ja sam se u to vrijeme bavila jednom vrstom yoge. Bila sam impresionirana snagom i iskrenošću praktikanata koji su bili ustrajni u vjeri unatoč surovom progonu. Željela sam saznati odakle tim ljudima tolika snaga jer sam ja bila u stanju u kojem sam se osjećala potpuno slabo i bez ikakve moći da bilo što promijenim.
Odmah me počeo zanimati Falun Gong, ali mislila sam da bih praktikante mogla naći jedino u Kini. Nekoliko dana kasnije sam otišla u šetnju i pored pješačkog prijelaza sam vidjela natpis „Falun Gong.“ Nisam mogla vjerovati svojim očima i istog trena sam otišla do informativnog štanda gdje mi je praktikant predstavio praksu i informirao me o progonu u Kini.
Pitala sam ga je li uopće moguće naučiti Falun Gong u Njemačkoj i bila sam vrlo iznenađena kad mi je rekao da u mom gradu već ima nekoliko praktikanata. Kasnije sam ih kontaktirala i oni su me pozvali da dođem s njima vježbati.
Počela sam entuzijastično prakticirati Falun Gong. Redovno sam vježbala i čitala knjigu Zhuan Falun. Nakon nekog vremena sam primijetila da sam bila puna snage te da nisam umorna čak ni nakon dugog dana na poslu. Ubrzo mi je izliječena astma i alergije su oslabile sve dok se nisu potpuno povukle. Mentalno stanje mi se također poboljšalo. Iako mi strah nije potpuno nestao, ipak sam bila puno hrabrija i počela sam otvorenije razgovarati s ljudima.
Suočila sam se s brojnim testovima i teškoćama. Tek sam bila počela sudjelovati u informativnim aktivnostima kad su praktikanti organizirali bdijenje uz svijeće u Koelnu. Bilo me strah, bila sam kao paralizirana i nevoljko sam dijelila informativne letke. Tek sam nakon nekog vremena naučila kako prići ljudima. Kasnije sam čak razgovarala s političarima o kršenju ljudskih prava u Kini i održavala predavanja u školama, ali svaki put sam osjećala veliki pritisak u obliku straha. Ipak, nakon prvog učinjenog koraka u svim tim situacijama, osjetila bih da mi Učitelj pomaže. Za mene je to sve zaista bilo jedno veliko čudo.
Međutim, vezanost za strah ipak nije bila u potpunosti odstranjena.
Učitelj kaže:
„Svi ste vi već svjesni principa uzajamnog–stvaranja i uzajamnog-sprječavanja. Ako niste uplašeni, faktor koji bi vas činio preplašenima će prestati postojati. Ovo se ne može nametnuti sebi samom, već je postignuto stvarnim i mirnim otpuštanjem toga.“
(„Eliminiraj svoju posljednju vezanost(i)” iz Bitno za daljnje napredovanje)
Shvatila sam da je strah osjećaj koji kao da priziva određene situacije u kojima isplivaju moje vezanosti. To je bio ciklus kroz koji se trebalo probiti.
Trudila sam se pročistiti moje polje ispravnim mislima. Nakon slanja ispravnih misli osjećala bih se bolje, ali ipak se nije dogodio pravi proboj. Shvatila sam da moram bolje gledati unutar sebe i shvatiti što je korijen mog straha. Shvatila sam da nemam strah od ljudi nego stah od povrede, kritike, kazne i povrijeđenog ponosa. Najdublji korijen mog straha je taj da bi moj ego moga biti povrijeđen. U suštini sam se trudila sačuvati ego.
Ipak, taj ego, sebično biće, to nije moje istinsko ja. Moje pravo ja je nesebično. Počela sam slati ispravne misli da uništim tu sebičnost koja se zakačila za mene. Na početku slanja ispravnih misli bilo mi je teško koncentrirati se, ali ubrzo mi je cijelo tijelo počelo osjećati toplinu – posebno glava. Kasnije sam se osjećala vrlo lagano i bila sam čistog i jasnog uma.
Ubrzo nakon tog iskustva išla sam u trgovački centar pomagati pri prodaju karata za Shen Yun Performing Arts. Već nekoliko godina pomažem na tom projektu, ali ipak nisam potpuno odstranila strah. Stalno bi se pojavile sumnje poput onih da ja nikada nisam radila u prodaji, da ne znam kako motivirati ljude da kupe karte i sl. Takve misli su me napadale sa svih strana i oduzimale su mi puno energije da bih na kraju bila potpuno iscrpljena.
Taj put sam dugo vremena slala ispravne misli i koncentrirala sam se na otpuštanje strahova i briga. Odlučila sam ne razmišljati o samoj sebi nego samo o ljudima koji trebaju biti spašeni. To mi je zaista puno pomoglo i smirila sam se.
Osjećam da mi Učitelj cijelim putem pomaže. Oslabjela je vezanost za strah i sada imam samopouzdanja da ću je u potpunosti eliminirati iz korijena.
Želim se zahvaliti poštovanom Učitelju koji mi je omogućio da se kultiviram u ovom velikom putu. Hvala i kolegama praktikantima diljem svijeta!
