Pozdrav Učitelju! Pozdrav kolegama praktikantima!
Pridružio sam se Epoch Timesu
Engleskom Epoch Timesu sam se pridružio prije šest godina, odnosno 1. lipnja, 2012.
Tog dana sam stigao u mušku spavaonicu u 22h i sreo voditelja odjela (koji je u to doba također živio u spavaonici). Rekao sam mu da želim odmah početi pa smo se oboje ustali u 3h ujutro kako bi počeli distribuirati englesku verziju Epoch Times novina.
Tada je u odjelu za distribuciju radilo samo dvoje ljudi na puno radno vrijeme: voditelj odjela i ja. Naš zadatak je bio podijeliti 5.000 primjeraka svakog dana, pet dana tjedno, širom Manhattana. Situacija u to doba nije bila poput danas kada su nam na raspolaganju kombiji s vozačima te pripadajući budžet. Stoga je naš tadašnji zadatak bio prilično izazovan.
Kada sam se tek priključio nas dvoje smo pješke dijelili novine. Kasnije smo dobili bicikl čije kočnice nisu radile, pa smo kočili pritiskom noge na gumu. Voditelj bi mi trakom pričvrstio 5-6 kupova novina na leđa prije no što bih krenuo svojim putom. „Let“ New Yorkom na takvom biciklu i s više od 30 kg tereta pričvršćenog na tijelo je bilo nevjerojatno iskustvo.
Od 3.30h ujutro sam bio zadužen da, neovisno o vremenskim uvjetima, ubacujem novine u poštanske sandučiće naših pretplatnika uzduž 16 kilometara površine Manhattana.
Posebno se sjećam jedne zimske noći, padala je ledena kiša, bilo je 4h ujutro i dostavljao sam naše novine vozeći bicikl. Bio sam mokar i umoran, a ruke su mi bile rasječene oštrim rubovima metalne kutije, ali nisam se žalio. Bio sam svjestan da to činim za spas živih bića, i to shvaćanje mi je pomoglo održati snagu volje..
Kasnije sam prebačen u odjel prodaje gdje sam u četiri godine prošao sva radna mjesta; učenje prodaje, prodavanje oglasa različitim vertikalama, koordiniranje izrade oglasa s dizajnerskim timovima, koordiniranje članaka s uredničkim timovima i vođenje manjeg vlastitog tima. Nakon četiri godine sam premješten u digitalni odjel gdje sam se upoznao sa svim aspektima našeg digitalnog poslovanja. Nakon jedne godine rada na spomenutom odjelu sam bio ponovo premješten na distribucijski odjel gdje je sve i počelo.
Osjećam da je moje putovanje sasvim nalik misterioznom prolazu koje nakon napuštanja dantiana putuje kroz cijelo tijelo samo da bi se vratio na svoje prvobitno mjesto; no sada je drugačiji time što je oblikovan i oplemenjen boravkom na različitim postajama svojeg puta. Započeo sam na jednoj lokaciji i prošao kroz sve dijelove kompanije samo da bih se vratio na početak - oblikovan i oplemenjen različitim okruženjima i iskustvima svojih prijašnjih uloga.
Želio bih podijeliti kako sam kroz ovo putovanje poboljšao xinxing i naučio lekcije.
Poboljšanje br. 1: Ljubomora kao korijenski uzrok negativnosti
Često na većim sastancima i dijeljenju iskustava nas iz Epoch Timesa raspravljamo na temu negativnosti što me nagnalo da razmislim o manifestacijama ljubomore u drugim aspektima života. Već duže vrijeme gajim negativan stav i pogled na vlastiti život i kultivaciju.
Dok sam radio na odjelu prodaje bio mi je dodijeljen novi voditelj. Nije mu išlo dobro u pogledu upravljanja i usmjeravanja ostalih članova tima. Rekao mi je da je zauzet vlastitom prodajom i da ima povjerenja u mene u pogledu planiranja vlastitog rasporeda te predložio da se orijentiram na kategoriju klijenata po vlastitom izboru. Ta sloboda je dovela do stanja u kojem sam skroz izgubio smjer i osjećao sam se prikovan na jednom te istom mjestu jer nisam znao kako postupati dalje.
Razvio sam veoma negativan stav prema voditelju. Bio sam ogorčen i prepun negativnih misli zbog njegovog načina vodstva. Moja negativnost je stigla do točke u kojoj sam obavljao samo apsolutni minimum ne bih li na taj način dokazao koliko je „sustav rada“ neučinkovit.
Učitelj kaže:
„Zato oni gledaju na rezultat i ako rezultat ideje tog Boga može postići cilj, ako ga zaista može postići onda će svi surađivati u tom smjeru. Tako Bogovi misle. Također, ako nešto nedostaje tom planu oni će to bezuvjetno i tiho nadopuniti da bi ga učinili još potpunijim i savršenijim. Tako oni rade stvari.“ (Podučavanje Fa na konferenciji u Philadelphiji 2002.)
Tiho i nenamjerno sam sabotirao voditeljev plan umjesto da ga potiho nadopunim. No sinula mi je jedna ideja dok sam u popodnevnim satima jednog petka sjedio u uredu. Moj klijent koji nije godinama oglašavao je nedavno otvorio trgovinu na atraktivnoj lokaciji. Počeo sam skicirati te dizajnirati nove ideje za reklamu koju bi mogli upotrijebiti za tu novu lokaciju; pronašao sam zgodne fotografije i pozabavio se naslovima, fontom te glavnim tekstom.
Dok sam to sve radio došla mi je sljedeća misao: „Imam tako dobro radno okruženje u kojem mogu ostvariti svoje ideje bez da moram tražiti nečije dopuštenje!“ Kasnije sam ušao u trgovinu tog klijenta i predstavio mu svoju ideju. Dva dana kasnije on je potpisao ugovor! Shvatio sam da sam gledao na svoje radno okruženje iz negativne perspektive, misleći da me to sputava. Međutim, nije me sputavala situacija već vlastito razmišljanje! Da sam umjesto osjećaja zanemarenosti spoznao da je voditelj zauzet, ali da ima povjerenja i vjere u mene te da ostavlja prostor mojoj kreativnosti, napravio bih mnogo, mnogo više. Kolega praktikant mi je rekao da negativno razmišljanje nije nikada u skladu s Fa. Slažem se s njime.
Potražio sam dublje unutar sebe pokušavajući otkriti u čemu leži korijenski uzrok moje negativnosti.
Spoznao sam da sebični korijen moje negativnosti leži u dvije stvari, naime u želji da budem priznat kao sposobna osoba i u ljubomori. Primjer toga je kada bih s pola srca obavljao stvari koje je voditelj od mene zatražio, tako da on kasnije ne bi mogao dobiti zasluge i priznanja za moj rad. . Bio sam ljubomoran na njegov položaj. Nisam se mnogo trudio napraviti nešto uspješno kada ne bih dobio određene smjernice jer bi u slučaju dobrog rezultata on pokupio zasluge umjesto mene. Stoga sam odlučio činiti samo ono što bi mi rekao da napravim i ništa više od toga. U suprotnom bih možda dokazao da je moj šef sposoban lider.
Učitelj kaže:
„Zbog toga što je Dafa tako čist, ispravan i veličanstven, kada vide takvu moćnu vrlinu i moć, i njegove pozitivne osobine kako zrače iz njega dok spašava živote, čak i bogovi su puni strahopoštovanja, i nitko ne bi imao smjelosti da učini bilo što negativno prema njemu. Oni bi postavili pozitivan front, ali i dalje pokušavajući da postignu što oni žele - čak formirajući nešto tako veliko kao što su oformili, da bi ostvarili svoje zamisli.“ (Predavanje Fa na Fa-konferenciji Zapadne obale 2015.)
Uvijek sam se osvrtao na gornji citat misleći kako stare sile imaju grozan mentalni sklop.
Tek kad sam uočio svoj problem sam spoznao da se iste riječi također odnose i na mene! Na površini sam slijedio voditeljeve zamisli bez da sam bio otvoreno negativan prema poslu.Zapravo sam, ipak, pokušavao dobiti ono što želim, a to su ugled i priznanje, i nisam istinski bio srcem u poslu. I dalje sam pokušavao postići vlastite ciljeve premda sam na površini ostavljao dojam pozitivca.
Bio je to grozan i opaki mentalitet koji je kancerogeno djelovao na Jedno Tijelo i on nas je u potpunosti ograničavao u spašavanju živih bića, istodobno me odvajajući od drugih. Iz sveg srca sam poželio otpustiti tu ljubomoru i želju da budem priznat, stapajući se u Jedno Tijelo, stapajući se s Fa, stapajući se s kompanijom kako bi naši ciljevi postale jedno te isto; proširiti se i spasiti još više ljudi.
U ovom pogledu bih se iskreno ispričao voditeljima koji su radili sa mnom prijašnjih godina.
Poboljšanje br. 2: Zbrka u glavi može jedino biti uklonjena učenjem Fa
Bio sam vrlo marljiv u učenju Fa kad sam se tek priključio radu na Epoch Timesu. Skoro nikada mi se nije dogodilo da propustim Fa učenje, učio bih pri svakoj mogućoj prilici. Glava mi je uistinu bila ispunjena s Fa, a stihovi iz Hong Yina bi mi se pojavljivali u glavi te bi čak i suptilne misli bio u stanju mjeriti s Fa standardom.
U to vrijeme, kad sam zaista bio u odličnom stanju, hodao bih po gradu dijeleći novine jedan po jedan primjerak. Jednom sam prilikom iznenada osjetio kako mi se svijest nevjerojatno proširila na način da sam istovremeno hodao ulicom dostavljajući novine i gledao na sebe odozgo s neba sa nekih 60 kilometara od zemljine površine. To nevjerojatno stanje tijekom kojega sam mogao gledati ljudski svijet s visoke točke te istovremeno hodati New Yorkom je trajalo punih pola sata. Bio sam u stanju vidjeti uzročno posljedičnu vezu između vrline i poroka, kako dobra djela bivaju nagrađena dok ona loša koja štete društvu bivaju kažnjena te koliko ispravno je to što hodam gradom i dostavljam te zlatne, sjajne novine koje su u stanju spasiti ljude.
Teško je opisati to stanje, ali bio sam svjestan da sam to mogao iskusiti jer sam bio čvrst u učenju Fa i bio u stanju svaku svoju misao, čak i onu suptilnu, usporediti s standardom Fa.
Međutim, nisam uspio ostati marljiv u učenju Fa i popustio sam u godinama koje su uslijedile.
Prije nekoliko mjeseci sam imao viziju koja mi je omogućila vidjeti metodu koju su stare sile koristile da me kontroliraju čineći me neučinkovitim u radu na spašavanju ljudi. U viziji sam vidio kako mi se manifestira tijelo u drugoj dimenziji u kojoj vrijeme teče mnogo brže nego u našoj i gdje je nastanak mojih misli vrlo spor proces. U toj dimenziji je moje tijelo veoma veliko i u njoj se čini da vrijeme ide relativno sporo – to je kao u filmu u kojem se čini da se, na primjer, div ulicama grada kreće sporije u odnosu na ljude prosječne veličine.
U toj dimenziji sam vidio da se nastanak svake moje misli u našoj dimenziji čini iznimno brzim (i gotovo trenutnim), dok ista zapravo prolazi kroz dugi proces tijekom kojega na njega utječu mnoge moje predodžbe i vezanosti.
Promatrajući ovu scenu, shvatio sam da se ja, fundamentalno, nikada nisam smatrao marljivim praktikantom koji iz nutrine svojeg bića želi spasiti živa bića. Uvijek kada bih pomislio na marljive praktikante koji su potpuno posvećeni spašavanju ljudi, bili bi to neki marljivi praktikanti iz mog okruženja, no u umu su mi oni bili veoma udaljeni.
Bilo je to kao da sam netko tko se pretvara, lažnjak, varalica – netko tko se drugima, ili čak i samome sebi doima marljivo, ali se na temeljnoj razini pretvara. U osnovi se nisam smatrao nekim tko uistinu i iz sveg srca može spasiti živa bića i istinski pomoći Učitelju.
Vidio sam da su se u toj dimenziji gdje su moji misaoni procesi bili veoma spori, radi tog fundamentalnog problema, mogle umiješati određene predodžbe koje su onda odvodile moje misaone procese na krivi put.
Na primjer, gajim predodžbu da moji prijatelji i obitelj trebaju misliti pozitivno o meni, smatrajući me uspješnim. To je zamaskirano sljedećim opravdanjem; naime, ako me vide uspješnim imat će visoko mišljenje o Dafa.
Ono što sam vidio je da stare sile iskorištavaju tu moju predodžbu. Ne primjer, nakon što bih završio neki zadatak na poslu, umjesto da odlučim što mi je sljedeće po redu napraviti, stare sile bi iskoristile moju predodžbu da trebam pauzu, da sam iscrpljen, da bih se trebao pozabaviti stvarima kojima bih se obitelji i prijateljima prikazao kao uspješan i sl. To bi onda prouzrokovalo da izgubim fokus, vrijeme, oslabilo bi moju snagu volje i sve to bi u konačnici dovelo do neučinkovitosti na poslu. Pola sata bi prošlo, a ja ne bih uspio ništa završiti. Dugoročno bih na taj način izgubio tjedne i mjesece.
U toj viziji sam vidio da stare sile iskorištavaju te lutajuće misli kako bi namamile moje predodžbe i vezanost koje bi me nagnale da slijedim mentalne iluzije umjesto da razmišljam iz perspektive jednog praktikanta.
Takve vrste lutajućih misli su se mogle nesputano vrzmati jer mi um nije bio ispunjen s Fa. Budući da popustio u Fa učenju nisam bio u stanju posmatrati i mjeriti svoje suptilne misli s Fa standardom. U početku je promjena bila suptilne prirode, no smetnje starih sila u pogledu njihovog odvlačenja mojih misli na stranputicu su postala navika pošto sam određeni period vremena učio Fa nejasna uma.
Poboljšanje br. 3: Neproduktivnost i želja za odustajanjem
Samo na račun činjenice što sam radio za Epoch Times (neovisno o tome jesam li produktivan ili ne) smatrao sam kako ispunjavam svoj zavjet spašavanja živih bića. No bila je to još jedna predodžba koja me gurala na stranputicu.
Odustao sam od fakultetskih studija i iz temelja promijenio svoj život da bih se preselio u New York i priključio engleskom Epoch Timesu. Dio mene je smatrao kako je ta činjenica sama značila da sam već mnogo dao. Tako sam proveo toliko dana sjedeći za svojim stolom, osjećajući bol od nevidljivog pritiska i bio sam nesposoban učiniti išta konkretno. Mislio sam: „Već sam žrtvovao toliko puno!“ Gledajući unazad na te suptilne misli, shvaćam da su one bile proizvod starih sila koje su manipulirale mojim vezanostima i navodile me gubim vrijeme ili da želim odustati.
Gledajući unutar sebe sam shvatio kako je priključivanje mediju i odbacivanje „svjetovnih mogućnosti“ bio tek početak, doslovno samo preduvjet i prosti minimum da bih mogao početi naporno raditi na spašavanju ljudi unutar medijske kuće. Shvatio sam da sam gajio predodžbu koja mi je davala za pravo misliti kako dajem svoj doprinos projektu samo zato što radim u njemu već nekoliko godina, iako zapravo nisam radio veoma naporno i nisam bio produktivan. Imao sam dva izbora uslijed pritiska koji me slamao i činio me nesposobnim išta uraditi; identificirati vezanosti i predodžbe koje uzrokuju stanje i ukloniti ih, ili otići negdje drugdje, budući da nisam spašavao ljude pukim sjedenjem za uredskim stolom.
San mi je pomogao da se prosvijetlim. U snu sam sjedio u publici dok je Učitelj predavao Fa. Učitelj je po završetku predavanja pitao želi li mu netko postaviti pitanje. Upitao sam ga nakon što me prozvao: „Trebam li nastaviti raditi na odjelu prodaje?“ Ne sjećam se njegovog odgovora, ali sam smjesta spoznao da sam ga zapravo trebao upitati sljedeće: „Kako mogu bolje raditi na odjelu prodaje?“ Međutim, tada sam se već probudio.
San mi je pomogao shvatiti kako stalno propitivanje toga trebam li raditi ono što radim omogućava starim silama da iskoriste moju nesigurnost – omogućava im da zloupotrijebe e dijelove uma koji traže razloge i načine odustajanja. Bio sam kao redovnik koji bi se uspeo u pećinu s konopom kojega nije želio presjeći već je samo s čežnjom sjedio tamo gledajući u njega, pitajući se bi li trebao sići , pitajući se kakav bi život mogao biti negdje drugdje i pitajući se bi li trebao raditi nešto drugo, koristeći vještinu stečenu tijekom rada na mediju.
Učitelj kaže u 6. lekciji Zhuan Faluna:
„Drugima nije dopušteno vidjeti tvoj promijenjeni put. Kada bi ga netko mogao vidjeti i reći kada ćeš imati poteškoće, kako bi se ti još mogao kultivirati? Stoga drugima uopće nije dopušteno to vidjeti. Nikome iz drugih škola nije dopušteno vidjeti to, čak ni učenici iste škole to ne smiju. Nitko to neće moći točno predvidjeti, jer je tvoj život već preuređen, to je život za kultivaciju.“
Bio sam uistinu šokiran pročitavši ovo i shvatio sam da mi je Učitelj s mojim ulaskom kroz vrata kultivacije preuredio cjelokupni tijek života. Obični ljudski put koji je ranije postojao za mene više ne vrijedi i ja sam sada na putu koji je uredio Učitelj, putu koji postoji za praksu kultivacije. Osvrt na ono „što je moglo biti“ je besmislen i potječe iz qinga. Stvari su za mene krenule u dobrom smjeru tek kad sam prestao neprekidno razmišljati o izlasku iz projekta i fokusiranjem na rješavanje problema, nadilaženje izazova i vjerom da je Učitelj za mene uredio najbolji put. .
Poboljšanje br. 4: Nespreman dodijeliti dužnosti drugima, žudnja za priznanjem
Imao sam mnogo izazova i prilika da poboljšam xinxing nakon što sam postao voditelj odjela za distribuciju. Na primjer, s novom ulogom na poslu sam shvatio da nikada nisam naučio ispravno dodjeljivati dužnosti članovima tima. Umjesto toga sam se trudio što više posla sam uraditi i , naravno, bio sam preopterećen i bilo mi je teško napraviti sve kako treba.
Podijelio sam iskustvo s kolegom praktikantom koji mi je rekao sljedeće: prvo, vjerovao sam da će zadatak biti dobro napravljen samo ako ga sam obavim (što je manifestacija isticanja sebe, taštine, ega i previsokog mišljenja o samome sebi), a drugo, još uvijek sam gajio žudnju da budem priznat te suptilnu predodžbu koja me navodila na mišljenje kako ću „steći zasluge“ jedino ako sam obavim posao.
No spoznao sam da stjecanje zasluga nije niti najmanje bitno. Ono zaista bitno je hoće li posao biti završen, hoće li odjel napredovati i hoćemo li se svi mi dobro kultivirati u tom procesu. Glavna zadaća mene kao voditelja je da budem osoba koja omogućava drugima da rade bez problema i da daju sve od sebe, a ja da koordiniram pojedinačnim naporima svih uključenih kako bi se harmonizirali u ispunjavanju jednog cilja. Sve to je bilo potpuno bilo suprotno mojim očekivanjima kada sam prvobitno preuzeo tu ulogu.
Zaključak
Kao što sam prethodno napomenuo, razmišljajući o cijelom procesu, bio sam poput misterioznog prolaza koji je napuštajući dantian proputovao kroz cijelo tijelo samo da bi se vratio na svoje originalno mjesto; ipak, drugačiji je u odnosu na prije jer se oplemenio nakon posjete različitim okruženjima.
Međutim, mislim da nisam u potpunosti iskoristio spomenuti proces prvenstveno zato što se nisam sjetio tretirati sve situacije na koje sam naišao kao priliku za kultivaciju. Umjesto toga bih se izgubio u lažnim prikazima situacija na površini, u emocionalnim smetnjama koje dolaze iz različitih dinamika timova i u zavodničkim pogledima. Nisam koristio šanse da se maksimalno kultiviram.
Prolazeći kroz sve te brojne promjene sam zaboravio da je svako iskustvo samo prolazno i kratkotrajno. Ono što je istinsko važno je da se fokusiramo na kultivaciju i poboljšavanje xinxinga u različitim okruženjima.
Budući da nisam do kraja iskoristio prilike za kultivaciju, jasno primjećujem razliku između onoga gdje se trenutno nalazim i gdje sam zapravo trebao biti. Bilo da je riječ o mojim profesionalnim sposobnostima ili vlastitoj marljivosti u kultivaciji. Na primjer, čim sam pristigao u novi odjel, dobio sam za zadatak da znatno povisim broj naših pretplatnika i povećam distribuciju sa tjedne na dnevnu bazu što je zahtijevalo mnogo novog rada logističke prirode. Gledajući unaprijed, vidim da će u nadolazećim godinama količina posla biti ogromna s obzirom da se Epoch Times sve više širi SAD-om i svijetom.
Mnogo je vezanosti kojih se trebam riješiti. Još uvijek mi je teško usmjeriti svoju snagu volje, brojne profesionalne vještine još nisam potpuno razvio, a najgore od svega, još uvijek gajim lošu tendenciju potvrđivanja sebe umjesto Fa. To u najvećoj mjeri onemogućava da se postigne cilj istinskog spašavanja živih bića u većim razmjerima.
No ipak osjećam da je Učitelj uredio da vjetar puše u naša jedra i da upravlja ne samo svakim mojim korakom, već i razvojnim korakom našeg cjelokupnog medija. Dok god ne usporavam Učitelja, neće postojati ništa što nećemo moći napraviti. Želio bih se ovom prilikom zavjetovati da ću se cijelim bićem potruditi na uklanjanju svih ljudskih vezanosti, misli i navika običnog čovjeka koji me odvajaju od Fa. Kultivacijom ću odstraniti sve neispravne elemente koji ne predstavljaju moje pravo ja i potpuno ću se stopiti s Fa.
Molim napomenite ako primijetite bilo kakve nedostatke u mojem iskustvu.
Hvala svima.
(Prezentirano na Fa konferenciji u Washingtonu, 2018.)
