Odrasla sam u siromašnoj porodici u ruralnoj oblasti provincije Hubei. Od djetinstva sam sanjala o srećnom životu. U to doba, djevojčice na našem području uglavnom nisu imale priliku ići na školovanje. Zbog mog ličnog napora i podrške mojih roditelja, otišla sam u školu i završio srednju školu sa doličnim ocjenama. Bila sam primljena na fakultet prvoga stupnja nakon što sam položila prijemni ispit na tom fakultetu.
Poslije završetka sam dobila posao, a nekoliko godina kasnije bila prebačena u Peking. Od zabačenog sela do glavnog grada, konačno sam bila dio glavnog društva. Bila sam samouvjerena i srećna. Mislila sam da su to moji vlastiti napori koji su me doveli do promjena u mom životu.
Gubitak nakon dobitka
Bila sam mlada i žudila za svjetlijom budućnosti. Ja sam cijenila ono što sam imala i željela sam imati bolju budućnost koju ću dobiti kroz naporan rad. Radila sam vrlo naporno i često radila i prekovremeno. Dobila sam mnoge nagrade za svoj rad i bila izabrana kao uzoran radnik.
Nastavila sam i svoje obrazovanje kroz samoedukaciju za vrijeme i nakon radnog vremena. Pristupila sam ispitu za one koji se sami obrazuju i stekla diplomu. Stalno sam slušala pohvale za svoj dobar rad, moje uspješne studije i moju potpuni socijalni život. Bila sam puna samopouzdanja u moju svijetlu budućnost. Bila sam mlada i lijepa. Uvijek sam se smiješila.
Mnogi mladići su mi se udvarali. Mislila sam da će sa mojom životnom situacijom biti lako naći dobrog muža. Bila sam naivna i mislila sam da kontrolišem svoju sudbinu. Bila sam veoma izbirljiva i konačno se udala za čoveka koji je obećavao da će me voljeti zauvijek.
Dok sam se ja osjećala tako dobro, loša sreća je tiho došla. Od 27. godine, često sam bila bolesna i imala groznicu. U početku sam mislila da je to samo prehlada i da to nije ništa ozbiljno. Nisam tražila bolovanje, niti sam išla ljekaru. Jednoga dana nakon što sam imala groznicu i kašalj koji je trajao duže od mjesec dana, otišla sam u bolnicu.
Doktor mi je rekao da postoji sjena na mojim plućima i da bih trebala da budem hospitalizovana. Nakon dvije nedelje liječenja penicilinom u bolnici, sjenka je i dalje ostala na plućima. Kada je doktor vidio da više nemam groznicu, otpustio me iz bolnice. Ipak, od tada sam često imala groznicu.
U zimu 1994. godine ljekar je posumnjao da imam rak pluća i hospitalizovao me za operaciju. Stvarno sam se uplašila! Te godine sam imala samo nešto više od trideset godina. Još uvjek sam ležala u bolnici i na dan prije Kineske Nove godine. U bolnici je bilo malo pacijenata. Doktor mi je rekao da odem kući za Novu godinu i zakazao moju operaciju poslije praznika.
Ali gde sam mogla otići? Moji roditelji su bili daleko u Hubeiju. Nisam im nikada kazala za moju bolest. Moj muž me je ostavio samu u bolnici i otišao u roditeljski dom za Novu godinu. Za novogodišnje veče nisam imala nigde otići. Ostala sam sama u spavaonici moje radne jedinice i plakala. Osjećala sam se tako nesrećnom pomišljajući da bih radije umrla. Da nisam mislila na moje roditelje, izvršila bih samoubistvo.
Ispitivanje prije operacije je obavljeno nakon Nove godine. Na sreću, dijagnoza se promijenila sa raka na endobronhijalnu tuberkulozu. Nije bilo potrebe za operacijom. Tri sam mjeseca ostala na odjeljenju za tuberkulozu. Sjena na plućima se promijenila. Doktor je rekao da moj desni donji plućni režanj ne radi i da imam fibrozu.
Dok sam bila u bolnici na liječenju, razvila mi se nova bolest - hronični hepatitis B. Imala sam ozbiljnu neurasteniju, nesanicu i gastritis. Osim ruku i stopala, cijelo me tijelo boljelo. Uzimala sam velike količine lijekova i primala puno injekcija, i kineske i zapadne medicine. Ništa nije uspijevalo.
Vjerovala sam u nauku. Ali šest godina liječenja nije izliječilo moje bolesti. Bila sam bez nade osjećajući da ću umrijeti. Patila sam od nesanice. Ljekar mi je rekao: "Ne možete više raditi. Pripremite se na prijevremeno penzionisanje zbog bolesti."
Šta sam mogla učiniti? Svakodnevno sam vježbala fizičke vježbe, probala razne qigong škole moleći se božanskim bićima i Budi. Mada sam se trudila da ozdravim, i dalje sam bila bolesna. Moj se muž od mene razveo. Moja je radna jedinica prošla kroz restruktuiranje i ja sam se našla na spisku za otpuštanje.
Sve što sam postigla kroz moj težak rad je nestalo. Moj san o svijetloj budućnosti je nestao. Bila sam očajna.
Osnivač Falun Gonga me spasio iz pakla
Marta 1995. godine medicinska sestra koja mi je često davala moje lijekove, me upoznala sa Falun Gongom. Kada sam čula da se radi o praksi Buda škole za poboljšanje zdravlja i duhovno usavršavanje, odmah sam je poželjela naučiti. Iste sam večeri otišla na lokalnu mjesto za prakticiranje.
Na mjestu za prakticiranje je bio pušten snimak Učiteljevog predavanja u Jinanu. Bilo je nevjerovatno. Nakon što sam saslušala predavanje, nestao je očaj koji je toliko godina bio u mome srcu. Moj je um bio prazan i osjećala sam se vrlo ugodno. Shvatila sam da su sve teškoće koje sam trpila posljedica moje vlastite karme i da je prava svrha života da se vratimo istini.
Sutradan sam otišla na mjesto za prakticiranje kako bih naučila Falun Gong vježbe. Osjetila sam toplu energiju kako okružuje moje cijelo tijelo i kako hladan zrak izlazi iz bolnih mjesta na mome tijelu. Kad sam se vratila kući, pomislila sam da se nikada nisam osjećala tako opušteno. Bilo je tako divno!
Dva dana kasnije, na mjestu za prakticiranje, kolega praktikant mi je na čitanje pozajmio knjigu Zhuan Falun. U to vrijeme nije bilo dovoljno ovih knjiga. Sa suzama u očima sam je pročitala odjednom, jer je tako dobra! Shvatila sam da je to definitivno ono što sam tražila. Željela sam prakticirati Falun Dafa! Mislila sam da čak i ako imam veliku količinu karme i ako ne mogu dosegnuti ispunjenje, ja ga ipak moram prakticirati. Samo sam htjela da se pročistim u Dafa.
Nekoliko dana kasnije, imala sam živahan san: Bila sam u nekoj dubokoj i tihoj dolini, a jedan je duh stajao nedaleko od mene. Bila sam strašno uplašena i u svome srcu zavapila: "Učitelju, spasi me!" Odmah sam osjetila jedan par ruku kako me vuče kroz slojeve magle, penjući se nagore, i, nakon dugo vremena, konačno sam mogla osjetiti da sam dosegnula čvrsto tlo na mjestu punom svjetlosti.
Kad sam se probudila, stvarno sam osjetila da me je Učitelj Li izvukao iz pakla i da sam ponovno rođena!
Povratak kroz prakticiranje Falun Gonga
Nakon što sam otpočela prakticirati Falun Gong, osjetila sam sreću u najdubljem kutku moga srca. Osmjeh se vratio na moje lice. Moje tijelo je prošlo kroz ogromne promjene. Sada sam mogla jesti i spavati normalno. Osjećala sam se tako lako, bez bolesti, baš kako je to opisano u Zhuan Falunu. Prije nego što sam počela prakticirati Falun Gong, nisam mogla dobro jesti i stalno sam bila naduta, imala mučninu i patila od dugotrajne nesanice. Tablete za spavanje mi nisu pomagale. Bila sam tako slaba da bih osjetila umor kada bih se samo popela do drugoga sprata moje zgrade.
Nakon čudesnog oporavka od mojih bolesti, podnijela sam zahtjev da se vratim na posao. Nadzornik je bio zabrinut za mene pa me je u početku dopuštao da radim samo pola radnoga vremena. Ja sam veoma cijenila priliku koja mi je bila pružena i željela sam raditi puno radno vrijeme što je to prije moguće.
Ubrzo, nakon što sam samo kratko vrijeme prakticirala Falun Gong, nastavila sam raditi puno radno vrijeme. Sjećam se da je prvog dana nakon nastavka moga rada nadzornik rekao ispred svih mojih kolega: "Dobro došli nazad!" Kolege su mi dale veliki aplauz, a ja sam bila ganuta do suza. Rekla sam: "Hvala vam, mislila sam da se nikada neću moći vratiti. Tako sam srećna što opet mogu raditi!"
Kao praktikantica Falun Dafa, ponašala sam se u skladu sa Dafa principima Istinitost - Dobrodušnost - Tolerancija. Naporno sam radila i uvijek prvo mislila na druge. Svaki sam dan bila sretna. Tako sam radila sve dok nisam otišla u penziju. Od povratka na posao, nikada nisam uzimala nikakvo bolovanje. Više nisam trebala ići u bolnicu, a nisam morala uzimati nikakve lijekove.
Jednom sam vidjela zbirni izvještaj za moju radnu jedinicu. Ja san radila najveći broj sati u cijeloj godini u mojoj radnoj jedinici. Radila sam 30 dana više od broja određenih radnih dana u jednoj godini. Mnoge moje kolege koje su imale djecu su tražile od mene da ih zamijenim kada bi im djeca bila bolesna. Bila sam sretna što im mogu pomoći. Moji kolege su vidjele čudesne promjene na meni nakon što sam počela prakticirati Falun Gong. Svi znaju da je Falun Dafa dobar. Mnogi su od mene naučili Falun Gong.
Upoznala sam ljekarku koja je prije bolovala od ciroze jetre. Rekla mi je da se i ona oporavila tako što je prakticirala Falun Gong. Razgovarala sam sa njom o mojim problemima sa jetrom i fibrozom pluća. Ona mi je rekla da su, prema saznanjima savremene medicine, ovo dvije smrtonosne bolesti, a da oboljenje od hroničnog hepatitisa dovodi do ciroze i raka jetre. Pacijenti sa plućnom fibrozom generalno žive desetak godina. Prošle su više od dvije decenije, a ja sam potpuno zdrava.
U nekom trenutku nakon što sam ozdravila, neko mi je savjetovao da se ponovo udam, ali ja to nisam namjeravala. Kroz učenje Dafa sam znala da trebam pustiti da se sve dešava prirodno i da ne trebam ničemu težiti. Ipak, zbog predodređenih odnosa sam se udala za moga sadašnjeg supruga.
On je ljubazan, odgovoran i uspješan čovjek. Nakon našega vjenčanja, ja vodim brigu o starim članovima i djeci iz njegove porodice. Prema sebi se odnosim u skladu sa standardima za praktikante, a ljubazno se posvećujem našoj porodici. Mi živimo harmonično. Svaki konflikt možemo odmah riješiti. Prošlo je dvadeset godina, a naša je porodica harmonična i srećna.
(Tekst dostavljen na "Proslava Svjetskog Falun Dafa dana 2018." na Minghui internetskoj stranici)
