Jednom sam prilikom odsjeo u domu jedne žene (ona, njezina majka i kćer su svi praktikanti). Njezin muž je u to vrijeme još uvijek bio zatočen u radnom logoru i njegova 2.5 godišnja kazna se bližila kraju. Jedne noći sam usnuo san i došao do spoznaje koje sam podijelio s njom tijekom doručka.
U snu sam se našao na veoma visokoj planini čiji vrh nisam mogao vidjeti. Poletio sam prema njemu dostigavši veoma visoko mjesto. Shvatio sam poletjevši još više da određeni slojevi nebesa korespondiraju s pripadajućim dijelovima planine. Vidio sam bogove kako izlijeću iz planine kada mi se učinilo da sam došao između srednjih i viših slojeva. Zaustavili su se da me pozdrave rekavši nestrpljivo: “Možeš li pomoći našem bogu? Ona je učinila veliku pogrešku.” Pogledao sam prema smjeru kojem su mi rekli da pogledam, mjestu ispod razine Zemlje, te vidio ženu razbarušene kose i neuredne odjeće kako sjedi u kavezu s pognutom glavom u strašnim bolovima. Još niži pogled je otkrivao vatru iz pakla.
Osjetio sam bol u srcu znajući da je veoma pogriješila u pogledu požude. S obzirom da je praktikantica, vatra iz pakla joj nije naudila. Sažalio sam se nad njom pruživši joj ruku s namjerom da je povučem prema gore. Baš kada sam namjeravao to napraviti učinilo mi se da takvo moje djelo ne bi bilo ispravno; je li uvidjela svoju pogrešku? Kako ju mogu samo tako povući prema gore?
U tom trenutku sam se probudio.
Obrazi te praktikantice su promijenile boju i nije znala što reći. Nerado se zaputila na posao. Vjerujem da joj je bilo jasno što izabrati i kojim putom treba ići.
Vratila se tijekom noći i konačno je skupila hrabrost da mi kaže za svoju pogrešku. Spoznao sam da je Učitelj htjeo vidjeti hoćemo li cijeniti sebe ili cijeniti naše predodređene veze. Bit ćemo sretni dobiti novu priliku ako možemo ponovo dobro raditi od početka. Međutim, nije preostalo mnogo drugih prilika. Hajdemo ih stoga cijeniti.
