Danas sam razgovarao s još jednim praktikantom o završetku progona Falun Dafa, a koji se, kao mnogi u našoj grupi za učenje Fa, nadao da će progon uskoro završiti. Rekao sam mu da ja ne gajim ovu nadu.
Rekao sam: „Svaki dan oko 100.000 ljudi istupi iz Komunističke partije Kine i njene organizacije za mladež, što bi godišnje iznosilo oko 36 milijuna ljudi. Uznemiravanje i progon Falun Dafa praktikanata su se pojačali prošle godine. Više od 1300 praktikanata osuđeno je na zatvorsku kaznu. Ako bi progon završio sada, što bi se dogodilo sa svim onim živim bićima koja nisu čula istinu o Dafa?“
Nastavio sam: „Imamo dobrog razloga brinuti se za tih 1.300 praktikanata, ali bi li odustao od života 36 milijuna živih bića koja bi bila uklonjena kako bi ih spasio? Što bi odabrao? "
Drugi praktikant je rekao: „U pravu si, uznemiravanje je bilo neprekidno ove godine. Osjećao sam jaku tjeskobu i nadao se da će Učitelj uskoro završiti ovu stvar. Ali, gledajući to iz tvoje perspektive, promijenio sam razmišljanje. Progon će samo kaliti naše ispravne misli i učiniti ih jačima. Što više učimo Fa, to više možemo negirati aranžmane starih sila. Za nas, to je pitanje možemo li izdržati, dok je za živa bića u pitanju njihov vječni život.“
Tada sam podijelio kako sam se osjećao prije nekog vremena: „Bio sam siromašan i beskućnik već dugi niz godina i pretrpio sam veliku muku. Jednom, kad to više nisam mogao podnijeti, zamolio sam Učitelja da uskoro okonča progon, iako bih s vremena na vrijeme pomislio na živa bića koja nisu čula činjenice o Dafa i progonu.
„Kad sam shvatio da su moje misli krenule u krivom smjeru, doista sam bio razočaran u samog sebe, koliko je nisko pala moja razina kultivacije i koliko sam postao slab. Gdje je bila moja želja da pomognem više živih bića saznati istinu? Ako bi sada završilo, koliko bi veliko bilo naše žaljenje?“
„Iako se uvijek trudimo da bismo probudili živa bića, bit će prekasno za žaljenje kad stigne konačni trenutak i živa bića se suoče sa izumiranjem. Ne bi li to bilo poput Oskara Schindlera tijekom Drugog svjetskog rata koji je iz tjeskobe zaplakao zbog toga što nije prodao svoj automobil kako bi mogao spasiti više Židova?“
Moja mudrost mi je pomogla da se sjetim stvarne priče, pa sam rekao: „Ne bismo li trebali biti poput Desmonda Dossa koji je izbjegavao metke, nezabrinut za svoj vlastiti život, kako bi spasio svoje kolege vojnike u Drugom svjetskom ratu? Ova istinita priča nedavno je prikazana u filmu Hacksaw Ridge. Molio se Bogu da mu pomogne spasiti još jednog. Zatim ponovno molio da spasi još jednog, i tako dalje.“
„Još imamo vremena. Trebamo umiriti naše umove i usredotočiti se na objašnavanje istine o Dafa. Ne bismo više trebali čeznuti za okončanjem progona. Taj osjećaj je jednak bezdušnom napuštanju živih bića. Razmisli o tome koliko bi bića bila razočarana i koliko bi njihove znajuće strane patile znajući ovo?“
Drugi praktikant je zaplakao i rekao: „Nikada više neću čeznuti za krajem progona. To je suprotno od samilosti, to je sebično i okrutno.“
