Dobila sam Fa u rujnu 1998. godine iskusivši blagodati od prakticiranja Falun Dafa (poznat i kao Falun Gong).
Nakon što sam odlučila napisati iskustvo, pomislila sam na SOS hodnju u ljeto 2001. i apeliranje na pekinškom trgu Tiananmen u jeseni iste godine. Tada sam se osjećala da se uistinu kultiviram.
Osvrtom na godine koje su slijedile poslije tih događaja, osjećam da sam popustila i zbog toga me zaboli srce. Ne radi se o tome da nisam bila uključena u razne projekte i u njima dala svoj doprinos, već to da sam osjećala kako se više ne kultiviram sa srcem kojeg sam nekoć imala. Ne mogu ponovo proživjeti prošlost, ali mogu pronaći put ka srcu kakvog sam imala nazad te 2001. godine.
Priprema za SOS hodnju
Htjeli smo pomoći spasiti kolege praktikante u Kini, odnosno učiniti nešto da naši sugrađani obrate pažnju i postanu svjesni progona nad Falun Dafa koji je sa svakim danom u ono doba bivao sve oštriji.
Stoga smo organizirali šestodnevnu SOS hodnju koja bi startala u gradu Falun i završila u Stockholmu ukupne dužine 260 kilometara. Nije bilo pravila potrebnih za sudjelovanje. Prijavila sam se za hodnju te spremila u svoju naprtnjaču, čizme za pješačenje i prikladnu odjeću.
Naravno, takva akcija zahtijeva veliku pripremu. Trebali smo izabrati vozača auta koji će se pobrinuti za prtljagu i sve ostale stvari potrebne za hodnju kako bi oni koji pješače nosili što manje tijekom svojeg dugog hodanja. Nitko nije htjeo voziti, ipak nakon duge rasprave mene su izabrali da vozim auto. To nije ono što sam ja htjela, no u daljnjem razgovoru su i ostali pristali da povremeno sjednu za volan.
Premda smo imali detaljne mape, i dalje je trebalo provjeriti je li bilo moguće proći predviđenom rutom, a da promet na cesti ne ugrožava sudionike hodnje. Spomenuto je bilo u domeni vozačeve odgovornosti, posebice jer u to doba GPS navigacija nije bila dostupna.
Sa kolegom praktikantom sam kontaktirala medije sa relevantnih mjesta te se pobrinula pronaći prenoćišta. Za svaki slučaj smo ponijeli i šatore.
Eliminiranje vezanosti za za ugled
Voziti auto je bio usamljen posao te sam bila poprilično nezadovoljna gunđajući u sebi. Željela sam hodati sa drugima, jer je to bila svrha ove akcije. Da, bilo je mnogo stvari koje je trebalo obaviti, ali to i dalje nije bilo isto poput hodanja s drugima rame uz rame.
Gunđajući u sebi me pogodila misao zbog koje sam imala potrebu zaustaviti auto. Prasnula sam u najglasniji smijeh. Kakva komedija! Uvidjela sam da je ovaj zadatak bio najispravniji za mene. Voženje auta je podrazumijevalo da neću biti viđena ili primjećena što mi može pomoći eliminirati vezanost za ugled.
Osjetila sam da je usred smijanja fizička supstanca izašla iz mojeg tijela te istovremeno pobjegla kroz vrata automobila, kao balon kada se iz njega ispusti zrak. To je riješilo stvar i bilo bi šteta propustiti ovako dragocjenu priliku poput ove. Vozit ću auto u Stockholm i iskoristiti to da eliminiram svoju vezanost za ugled.
Olakšavanje muka onima koji hodaju
Shvatila sam, budući da sam imala vremena za razmišljanje o stvarima, da je voženje mnogo lakše od hodanja. Osoba se hodajući umori i tijelo počinje boljeti. Stoga sam trebala biti na usluzi u svakom pogledu kako bi olakšale njihove tjelesne muke i napore.
Hodali su oko 15 sati prelazivši svakodnevno oko 40 km - izniman pothvat. Neki su proživljavali grozne bolove, dok su neki zadobili teške žuljeve radi kojih su umalo odustali od hodnje.
Moje shvaćanje je doživjelo potpunu preobrazbu. Za mene je postalo važnije organiziranje svega kako bi tjelesni napori učesnika bili manje nelagodni uzduž predviđene rute, nego što je bilo voditi računa o samoj SOS hodnji. Sinulo mi je da hodnja neće biti uspješna bez automobila.
Osim toga, smještaj je trebao biti spreman svake večeri, a mediji su trebali biti kontaktirani. Dakle, bilo je velikih prilika za konverzaciju sa ljudima koji su željeli pomoći tijekom našeg puta. Ti ljudi su po prvi put saznali za dugu SOS hodnju od Faluna do Stockholma i progon u Kini.
Prve noći smo prespavali na farmi. Smještaj se sastojao od ničega doli krova nad glavom. Mnogi su bili toliko umorni da su teturajući ušli unutra bacivši se na prostirku, a večernji obrok se pretvorio u “zadatak”. Jednom drugom prilikom smo noćili u dvorani i svatko je dobio tri debela madraca na kojima je mogao spavati. Čak su se mogli i otuširati, što im je pomoglo smanjiti muku višednevnog hoda.
Bilo je i ugodnih trenutaka, naime, imala sam priliku isporučiti rođendansku tortu i čestitati 30. rođendan jednom od naših praktikanata. U drugom slučaju sam trebala pronaći izgubljenog praktikanta koji se na određenoj etapi želio priključiti našoj pješačkoj grupi.
Posljednjeg je dana drugi praktikant vozio auto do Mynttorgeta, mjesta gdje je naša turneja trebala završiti te neki političari održati govore. Konačno sam imala priliku hodati i obuti svoje pješačke čizme.
Nije to bilo onako kako sam očekivala. Nakon 20 km je moje tijelo bilo u potpunosti iscrpljeno te sam osjećala bolove u cijelom tijelu. Gledajući unazad sam bila zahvalna što sam mogla biti vozačica tijekom većeg dijela puta. Nikada ne bih bila u stanju propješačiti svih šest dana.
Sjećajući se cijelog događaja bila sam dirnuta kako su se svi praktikanti mučili noseći baner iza svoje glave, unatoč bolovima kroz koja su njihova tijela prolazila. Također, dana mi je mogućnost otkriti svoje vezanosti radom iza kulisa i istovremeno podržati sudionike hodnje. Pomislila sam da je pomalo smiješno što Bogovi imaju smisao za humor dok planiraju sve naše kraće i duže korake u kultivaciji.
Apel na trgu Tiananmen
Iste godine u mjesecu studenom sam sudjelovala u apelu na trgu Tiananmen. To je također predstavljalo veliki korak na mojem putu kultivacije. Bilo je mukotrpno odlučiti se krenuti na taj put i um mi je bio prepun različitih misli. Um je vrludao tamo amo, a srce tuklo snažno i nepravilno.
Otprilike dva tjedna prije puta, nakon Fa učenja i dijeljenja iskustava, konačno sam bila spremna odlučiti. Dvije misli vodilje su bile ključne uoči odluke. Prva, kakve bi to gubitke donijelo ako sam Učitelju obećala da ću ići? Druga, ako će se prije ili kasnije svi praktikanti suočiti sa pitanjem života ili smrti na različitim razinama, zašto čekati? Odlučila sam krenuti spoznavši da su naši putovi već isplanirani. Srce mi je ponovo počelo kucati normalnim i uobičajenim ritmom.
Sa početkom progona 1999. godine, moje suosjećanje prema praktikantima u Kini se veoma povećalo. Zaputila sam se u Peking sa namjerom da podržim hrabre kineske praktikante, da osjete kako nisu sami suočeni sa takvim teškoćama. Također sam htjela da sa ovom akcijom probudimo svijet kako bi vlade različitih zemalja pomogle zaustaviti progon.
Mi zapadnjaci smo se okupilli na trgu Tianamen i podigli baner sa znakovima Zhen Shan Ren, te riječima Istina Suosjećanje Tolerancija. Nakon 20 sekundi smo bili okruženi bijelim autobusima i policijskim autima. Bili smo maltretirani i izloženi nasilju, no preživjeli smo. Iz zemlje smo protjerani idući dan. Dobar znak se dogodio dan prije - ministar vanjskih poslova naše zemlje nas je podržao osudivši ponašanje kineskog režima.
Mediji su nas dočekali po slijetanju u Švedsku te sam dala intervju za radio i televiziju. Nestao je osjećaj nelagode nakon događaja u Pekingu. Bilo je prekrasno i imala sam osjećaj lakoće postavši uistinu svjesna toga kako nas naše vezanosti limitiraju i sputavaju u različitim situacijama.
Doprijeti do medija i političara
Pojedini švedski praktikanti su tijekom lipnja ove godine slali pisma o progonu u Kini koji traje već 18 godina članovima našeg parlamenta u Gothenburgu. Tijekom nekoliko sastanaka smo razgovarali o tome tko će kontaktirati određene parlamentarce. Imala sam priliku stupiti u kontakt sa političarem kojeg sam kontaktirala 2003. kada je kineski konzulat pokušao zaustaviti Falun Gong Time, radio program za kojeg sam tada bila zadužena. Bilo mi je teško napisati dobro pismo iako smo ranije diskutirali o svim sadržajima koje bi mogli upotrijebiti. Međutim, kasnije smo svi otišli na ljetne praznike i pismo uopće nije bilo poslano.
Tijekom ljeta smo organizirali još jednu turneju autima prema parku Almedalen na otoku Gotland. Tamo se tradicionalno tijekom jednog tjedna održavaju govori, seminari i ostale političke aktivnosti. Predstavnici mnogih švedskih političkih stranaka tamo održavaju govore.
To je za nas bila prigoda da budemo primjećeni u društvu te da dođemo do medija i političara. Dobili smo pult na dobroj lokaciji i bili smo u središtu pozornosti, u blizini nekoliko poznatih medija i točno ispred sveučilišta gdje su se odvijali mnogi dobro posjećeni seminari i sastanci svakog dana.
Tamo sam srela i parlamentarca kojeg sam prije namjeravala ponovo kontaktirati. Dotakli smo se pisma kojega sam mu htjela poslati, pa me upitao o čemu se radilo. Imali smo odličan razgovor.
Sjetio se incidenta od prije 14 godina kada je kineski konzulat pokušao zaustaviti naš radio program. Tada je bilo lako pričati o Dafa i teškoj situaciji za praktikante u Kini.
Puno sam razmišljala o njemu tijekom nekoliko tjedana uoči praznika. Shvaćam da su naše ispravne misli snažne. To nam je dalo drugu šansu da se sretnemo i razgovaramo oči u oči. Složili smo se da nastavimo sa našim razgovorom ove jeseni.
Razotkrivanje smetnji KPK
Praktikanti su dobili jedan sat na pozornici smještenoj na trgu u centru Visbyia na Gotland otoku. Pozvana sam objasniti okolnosti događaja smetnji od prije 14 godina u Gothenburgu i pokušaja kineskog konzulata da prekine emitiranje našeg radio programa. Također sam se dotakla i nedavnog incidenta kada su pokušali zaustaviti izložbu slika u Linkopingu.
Ne volim biti na pozornici i davati govore. Ali sam shvatila da je ovo bila prilika da odstranim dio moje vezanosti za ugled.
Budući da je jedan događaj star 14 godina, da povratim sjećanje na njega morala sam ponovo čitati o tome. Svi dijelovi mozaika su na koncu sjeli na svoje mjesto - barem dok sam bila u svojem domu. No, na pozornici prvog dana sam bila nervozna, i činilo se kao da sam izgubila sjećanje. Natuknice napisane na papiru mi nisu pomogle jer sam ih zaboravila čim sam ih napisala. Stoga sam zamolila praktikanta zaduženog za naš nastup da mi pomogne tako što će mi postaviti pitanja. Malo prije no što je bio red da izađem na pozornicu, pomislila sam: “U potpunosti ću promijeniti svoj stav. Smatrat ću nastup na pozornici kao nešto u čemu uživam umjesto da gledam na njega kao nešto što mi pričinjava nelagodu!” Sve je prošlo prilično dobro.
Jedna od zadnjih postaja na našoj turneji automobilima je bio Ljetni festival u Stromstadu. Bili smo na trgu i razgovarali sa ljudima te demonstrirali vježbe. Vrijeme je bilo veoma lijepo sa mnogo ljudi na ulicama, a takođe je bilo i mnogo ljudi iz nama susjedne Norveške.
Srela sam gospođu koja je naišla na praktikante nešto ranije u Olandu, četvrtoj postaji naše auto turneje. Sudjelovali smo na programu zajedno sa drugim kompanijama i organizacijama u vrijeme proslave 40-og rođendana naše švedske princeze. Spomenuta gospođa je na tom mjestu razgovarala sa nekim od nas. Kasnije sam pomislila da je sve onako kako treba biti. Zamisli kako bi bilo sjajno kad bi svatko koga sretnemo rekao da je čuo za Dafa.
Osnivanje Sound of Hope radio postaje
Bila sam dio radio postaje svih 15 godina, dakle od 2002. Prvih nekoliko godina se emitirao program isključivo vezan za Dafa. Stoga je postaja nazvana Falun Gong Time. Htjela sam da radio program emitira Devet komentara o KP, kada je serijal prvi put objavljen 2004. Razgovarala sam o tome sa Dafa asocijacijom. Uvidjeli smo da je to dobra ideja, no bilo je potrebno da i sadržaj programa bude malo raznolikiji i općenito više o Kini.
Postaja je preimenovana u Sound of Hope u siječnju 2006., a dužina emitiranja programa je uvećana sa 30. na 60. minuta. Sada su u programu uključene vijesti iz Kine, dio Devet komentara, priče iz kineske tradicionalne kulture, lekcije učenja jezika i glazba koju su komponirali Dafa praktikanti. Također pomažem finskoj praktikantici u produkciji jednog sata tjedno na kineskom jeziku. Potreban mi je cijeli jedan dan da osmislim novi program za svaki tjedan, što nije lako.
Kada zaista nisam bila raspoložena, u nemogućnosti da se ustanem, a kamoli radim na programu, spoznala sam važnost emitiranja vijesti, prenošenja onoga što se dešava u Kini, posebno stvari izostavljenih od strane švedskih medija. Ustala bih se iz kreveta, upalila računalo i počela raditi. Osjećala bih se bolje po završetku pripreme programa. Premda mi je trebalo malo duže no inače, zaista sam se dobro osjećala.
Shvatila sam da dobijemo pomoć kada činimo nešto ispravno, čak i onda kada nam se činim nemogućim. Slušanje radija je danas veoma lako. Mnogi na svojim mobilnim uređajima slušaju podcaste. Stoga će to biti moj novi projekt kako bi doprli do još više ljudi sa našim vijestima o Kini, koje drugi mediji ne objavljuju.
Na koncu svojeg iskustva bih željela s vama podijeliti dio Učiteljevog Fa: “Kultiviši se sa željom koju si nekad imao i uspeh je siguran.” (“Fa predavanje na Svetski Dan Falun Dafe”, prijevod na srpski.)
(Prezentirano na europskoj Fa konferenciji 2017.)
