Sada mi je 71 godina i živim u seoskoj oblasti provincije Shandong. Željela bih podijeliti svoje iskustvo u prakticiranju Falun Dafa.
Tačka zaokreta
Moj je suprug 1995. godine imao teško srčano oboljenje i gotovo je svakoga dana morao ići u bolnicu. Naredne godine je naš sin diplomirao na koledžu i zaposlio se. Zatim mu je nakon samo dvije sedmice ustanovljen je rak na pankreasu i umro je nedugo nakon toga.
Bio je to za nas veoma težak udarac. I moj suprug i ja smo dan i noć imali suze u očima. Naša bi nam kćerka dolazila u posjetu pa smo plakali zajedno.
Moje je snaha za to čula i pokušala da me utješi. Ona mi je također donije primjerak Zhuan Faluna. "Možda bi mogli pokušati. Falun Dafa će donijeti korist vama i vašoj porodici", kazala je.
Odgovorila sam joj da nisam raspoložena: "Pogledaj samo kako smo mi bijedni. Čak nam je teško da sjednemo i nešto pojedemo."
Prolazili su dani, i ništa se nije mijenjalo. Vidjevši da moj suprug pati svakoga dana, ja sam mu predložila da čita knjigu koju mi je donijela moja snaha.
"Nema šanse. To je samo knjiga o qigongu", odgovorio mi je.
"Ma zašto ne baciš pogled? Ako je dobra, možeš prakticirati; ako nije, neće biti nikakve štete", kazala sam mu.
Moj je muž potvrdno klimnuo glavom. Nakon što je pročitao Zhuan Falun, kazao mi je: "Ovo je praksa kultivacije i veoma je dobra. I ti je trebaš naučiti."
U januaru 1997. moj smo se suprug i ja pridružili grupi koja je gledala devetodnevna video predavanja. Dok smo išli kući, bicikl koji sam vozila mi je izgledao veoma lagan kao da je plutao kroz zrak. Gotovo da nije trebalo uložiti nikakav napor u pokretanje pedala.
Nedugo nakon toga, srčani problemi moga muža su iščezli, a on je svakoga dana postajao sve sretniji. I moja je porodica također bila sretna.
Učitelj me grije
U decembru mjesecu 1997. godine sam pošla u obližnji grad da bih ponovno prisustvovala devetodnevnim predavanjima. Asistentica sa našeg grupnog vježbališta nam je kazala da je hotel zagrijan i da nam ne treba zimska odjeća. Slijedeći njen savjet ponijela sam samo običnu odjeću.
Kada sam došla tamo, utvrdili smo da dvospratni hotel nema grijanje. Napolju je bio veliki snijeg, a mraz je prekrivao prozore. Imali smo krevete na sprat i praktikanti na najnižem nivou su spavali zajedno kako bi se zagrijali. Kada je jedna od njih vidjela da nemam tople odjeće, rekla je da će mi dati njen postavljeni pamučni pokrivač. Zahvalila sam joj i prihvatila pokrivač. Ja nisam razmišljala o tome je li mi hladno ili vruće, no istog trena kada sam legla počeo je topli zrak strujati iz pravca mojih nogu i išao preko cijeloga moga tijela. U to vrijeme nisam znala da mi to Učitelj pomaže, već sam pomislila: "Ovo je mjesto, zapravo, doista veoma zagrijano."
Nakon dva dana, jedna praktikantica koja je spavala na najnižem krevetu je kazala da koristi dva dušeka i dva pokrivača, ali da joj je i dalje hladno. Kako je tebi? Nisam čula da se žališ."
"Ne znam šta da ti kažem. Meni je toplo", kazala sam joj. "Mislim da me Učitelj grije."
Lisice su se same otključale
Progon je počeo 1999. godine. U posjetu su mi došla dva moja nećaka. Jedan je radio u policiji u Pekingu, a drugi u policijskom odsjeku okruga. Kazali su mi da je Falun Gong zabranjen i da ga više ne mogu prakticirati. Odgovorila sam im da ja ne mogu živjeti bez Falun Gonga. Ako mislite da moje prakticiranje može uticati na vaš posao možete me se odreći", kazala sam im.
U proljeće 2000. godine, agenti biroa 610 su me odveli u centar za ispiranje mozga. Nakon što me je zavezao na gvozdenu stolicu, jedan me je zločinac jednom rukom pograbio za kosu, a drugom me udarao po licu i glavi. Mogla sam čuti zvuke udaraca, no nisam osjećala nikakvu bol, kao da je moja glava bila napravljena od pamuka.
U glavu mi je došla misao: "Ja sam Falun Dafa praktikantica koja prakticira Istinitost- Dobrodušnost - Toleranciju da bih se vratila u svoje pravo mjesto rođenja. Kako se usuđuješ da me tučeš! Jesi li svjestan koliko karme uzimaš na sebe?"
Sa ovim sam mislima ugledala zločinca kako svoje obje ruke drži ispred grudi, savija se od bolova i oko mene hoda u krugovima. Kasno to veče mi je došao i došapnuo vani ispred moga prozora: "Kada odem u mirovinu, doći ću da od tebe učim Falun Dafa."
"A zašto ne odmah sada?", zapitala sam ga.
"Ne, sada ne mogu, jer moram raditi", kazao mi je. U mislima sam se zahvalila Učitelju na njegovoj pomoći.
U mojoj je ćeliji bilo zatvoreno sedam ljudi uključujući moju tetku i mene koje smo bili vezane jednim lisicama. Odlučila sam da moram izaći van, pa sam zamolila Učitelja za pomoć.
Popodne je neko stražaru doturio nekoliko boca piva. Popio ih je, a onda zakunjao. Zatim je jedna praktikantica kazala da mora ići na toalet. Kada je pijani stražar došao da otvori vrata, ja sam mu kazala da su lisice na mojoj tetki previše stegnute i zamolila ga da ih popusti. On je tako napravio pa smo pošle spavati.
Moja tetka i ja smo pomogle jedna drugoj i uspjele pobjeći. Prvo smo otišle u dom naše rođake. Kad je rođaka vidjela da ja još imam lisice na rukama, zamolila je svog sina da ih razreže pilom za željezo. "Ja sam čuo za mnoga čuda koja je izveo Falun Dafa. Zašto ja onda nisam vidio niti jedno?" promrmljao je mladić.
Na te riječi su se, uz glasan klik, moje lisice otvorile. Ovaj je mladić ostao zapanjen, a i on je sam kasnije postao praktikant.
Čuvanje Fa u Pekingu
Jedan praktikant i ja smo 2001. godine otišli u Peking da apelujemo za Falun Dafa. Na putu nas je presrela policija i odvela me u centar za ispiranje mozga. Brat moga muže, koji je bio partijski sekretar u selu, je uspio da me odatle izbavi i kazao: "Molim te nemoj više ići u Peking. To je zabranjeno vanrednim stanjem."
Nakon nekoliko dana, osjetila sam da ne mogu dozvoliti da se progon odvija, a da se ja tome ne usprotivim i tako sam sjela u autobus i sama krenula u Peking. Uhvatila me je policija pa sam bila odvedena na jedno mjesto gdje je bio zatvoren veliki broj praktikanata.
Dok smo zajedno recitovali Hong Yin, neko je kazao da ušutimo i budemo tihi. "Hej, mi smo Falun Dafa praktikanti i ne možemo prestati učiti Fa", kazala sam mu. Nastavili smo recitovati stihove iz Hong Yina, a osoba koja je pokušala da nas spriječi je otišla.
Malo kasnije sam željela meditirati u sjedećem položaju, ali mi je jedan stražar rekao da ne mogu. Kazala sam mu da Falun Dafa poboljšava um i tijelo kroz set od pet vježbi. „Nema nikoga ko mi može to zabraniti, kazala sam mu."
Na kraju su me odveli na drugo mjesto gdje sam bila zatvorena sa jednom studenticom. „Mi smo ovdje došli da potvrđujemo Fa i principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Zašto da onda ovdje ne radimo vježbe?", sugerisala mi je ova studentica i ja sam se s njom složila.
Čim smo sjele da radimo sjedeću meditaciju, ušao je jedan čovjek i šutnuo me nogom u čizmama, Ovaj je čovjek također pritegnuo i lisice na djevojčinim rukama zbog čega je počela da se uvija od bolova. Djevojka i ja smo počele recitovati Lunyu. Nakon 20 minuta, djevojka mi je rekla da je zglobovi više ne bole.
Državni agenti iz moga grada su došli i odveli me u centar za isipanje mozga. Jedan mi je oficir kazao da napišem izjavu u kojoj se odričem moga prakticiranja. Ja sam na taj papir napisala samo jednu rečenicu: „Ja ću Falun Dafa prakticirati sve do kraja.“
Logor za prisilni rad
Nakon što sam se 2001. godine vratila iz Pekinga, počela sam razmišljati da počnem dijeliti informativne materijale kako bi ljudi mogli saznati istinu. Policija me je uhapsila 2002. godine i odvela u pritvor. Kasnije su me prebacili u logor za prisilni rad.
Neki su praktikanti ondje prestali prakticirati jer su bili mučeni i ispiran im je mozak. Mene to nije uznemirilo i ja sam nastavila objašnjavati koliko je Falun Dafa dobar.
Jedan je stražar na mene počeo vikati: „Da li još uvijek vjeruješ u Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju“?
Kazala sam mu: „Ako možete pronaći bilo šta što nije u redu sa ove tri riječi, onda o tome možemo diskutovati. Kazala sam mu da sam ja ljudima objašnjavala Falun Dafa jer im želim dobro. „Sve što sam radila je u skladu sa zakonom. Čak i ako me tučete, ja vam neću uzvratiti. Možete li pronaći da sam bilo gdje išta pogrešno uradila?“ Stražar mi nije odgovorio.
Budući se nisam predavala, stražari su me ponekad zatvarali u samicu. Jedna je osoba, koja je prestala prakticirati, bila zadužena da me pokuša uvjeriti da se odreknem moga vjerovanja. „Da li još uvijek prakticiraš Falun Dafa? Stani uza zid!" - počela je vikati na mene.
„Taj je zid za tebe, a ne za mene", odgovorila sam joj bez razmišljanja.
U tom sam trenutku kroz svoje nebesko oko vidjela procjep u sredini moga tijela. Te su se dvije polovine proširile i razdvojile sve dok ja nisam nestala. Oko mene više ničega nije bilo.
Iz ovoga sam shvatila da sve dotle dok smo odlučni u kultivaciji, bit ćemo svjedoci koliko je Falun Dafa čudesan.
Razbuđivanje ljudi
U prvo sam vrijeme išla napolje sa kolegama praktikantima govoriti ljudima o Falun Dafa, a kasnije sam to činila samostalno.
Prvoga sam dana izašla i vidjela nekoga kako dolazi, no nisam znala odakle da počnem. Onda sam zamolila učitelja Lija za pomoć. Tada je došao čovjek na biciklu. Razgovarali smo, a ja sam mu rekla da imam dobru vijest. Ukratko sam mu objasnila kako Komunistička partija Kine decenijama nanosi štetu ljudima, uključujući i progon Flun Dafa, Onda sam mu preporučila da napusti komunističke organizacije i on se s time složio. Laknulo mi je i bila sam sretna zbog njega.
Drugoga sam dana ugledala tri čovjeka kako izlaze iz auta i idu ka cvjećari. Posumnjala sam da se radi o državnim službenicima i odlučila da ne razgovaram s njima, zato što sam nedavno bila u pritvoru. Nastavila sam razgovarati sa dvoje drugih ljudi koji su se složili da napuste Partiju.
Dok sam se vraćala, vidjela sam ona tri čovjeka kako razgovaraju sa prodavcem u cvjećari. Ušla sam i počeli smo razgovarati. Na kraju su se sva trojica složila da se odreknu svoga članstva u komunističkim organizacijama.
Jednom prilikom sam nekome dala letak. Odjednom se odnekle pojavio drugi čovjek, zgrabio letak i počeo se na mene derati: „Šta to radiš?“ Zamolila sam Učitelja za pomoć i mirno mu odgovorila. „Ja ljudima govorim da su Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija dobri. Pogledaj slike na tom letku - svi ti ljudi su progonili Falun Dafa, a sada su uhapšeni. Čovjek je počeo čitati, a ja sam se bezbjedno udaljila.
Ponekad odnesem DVD-jeve i Minghui kalendare na zelenu pijacu i tamo ih dijelim. Nakon što šaljem ispravne misli, mnogi ljudi se tiskaju da ih dobiju. To me veoma dirne, jer znam da će oni, podržavajući Falun Dafa i principe Istinitosti- Dobrodušnost-Tolerancije, imati dobru budućnost.
U „Učenju Fa na konferenciju u New Yorku 2016“, Učitelj je rekao:
„Sa mnom ste potpisali ugovor kad ste došli na ovaj svet, zavetujući se da ćete spasiti živa bića. Na osnovu toga si mogao da postaneš učenik Dafe i učestvuješ u ovome. Ali ti nisi održao reč. Razmisli o posledicama ako ne ispuniš svoje obećanje i ne uspeš da spasiš taj neizmeran broj života, tu masivnu grupu bića iza sebe, koja ti je dodeljena. Je li to naprosto samo pitanje nemarljivosti u kultivaciji? To je ogroman, ogroman greh! Nepojmljivo velik greh!“
Nadam se da svi mi možemo dobro raditi kao učenici Falun Dafa.
