Prošlo je 20 godina otkad sam počela prakticirati Falun Dafa. To mi je uvelike koristilo i želim ispričati o dva najkritičnija razdoblja tijekom moje kultivacije.
Nemamo se čega bojati uz Učitelja
U travnju 2016. godine praktikantica i ja smo otišle na selo kako bismo objašnjavale istinu o Falun Dafa i podijelile informativne materijale. Kad smo se vozile kući, upalila se lampica za gorivo na motociklu, tako da smo otišle po gorivo.
Praktikantica je vozila motocikl. Primijetila sam da idemo prema rubu ceste. Dok smo se približavale gradu, motocikl se naglo zaustavio.
Zavrtjelo mi se u glavi, pala sam i onesvijestila se. Osjećala sam se kao da su mi organi smrskani. Zatim sam pomislila: „Ja sam Dafa praktikantica i dobro me poznaju u okrugu. Moja nesreća ne može imati ikakav negativni učinak na spašavanje ljudi.“ Ponovno sam imala bistrinu uma, ali se nisam mogla pomaknuti.
Moja kolegica praktikantica me upitala: „Je li nešto nije u redu?“ Rekoh, „Ništa.“, jer sam mislila, „Dobro ili loše potječe od takve neposredne misli.“ (Zhuan Falun).
Zapravo, bol me razdirala. Druga je praktikantica otišla po pomoć dok sam ja ostala ležati na tlu. Recitirala sam Fa i slala ispravne misli.
Činilo se kao da su prošle godine prije nego što je stigla pomoć. Netko mi je pomogao da ustanem i bol je popustila. Htjeli su pozvati taksi, ali sam to odbila. Zamolila sam ih da me povezu na motociklu do druge praktikantice koja je živjela blizu mjesta nesreće.
Kad sam stigla u njezin dom, povraćala sam. Primijetila je da je dio mojih leđa upao. Kasnije sam doznala da mi je puno rebara i kralježaka bilo slomljeno i pomaknuto.
Pomislila sam: „Ja sam Dafa učenica. Ne mogu dopustiti da se netko brine o meni. Trebala bih se vratiti kući.“
Trećeg dana sam otišla kući. Htjela sam slati ispravne misli, ali nisam mogla sjediti uspravno jer je to bilo jako bolno. Kolege praktikanti su dolazili vidjeti me, učiti Fa sa mnom, slati ispravne misli i ohrabriti me. Ali znala sam da me samo Učitelj može spasiti.
Tjedan dana kasnije, zamolila sam Učitelja da mi pomogne. „Učitelju, želim iskoristiti svoje ispravne misli. Molim te, ojačaj me da ustanem. Ne mogu dopustiti da me članovi moje obitelji i drugi ljudi pogrešno shvate.“ Ustala sam se kuhati za svog muža. Osjećala sam mukotrpne bolove pa sam se na neko vrijeme vratila u krevet, a zatim sam se ponovno ustala.
Dva tjedna kasnije, odšetala sam se do praktikantičinog doma da pokupim neke materijale za objašnjavanje istine. Bol u donjem dijelu leđa me gotovo dotukla.
Dan nakon nesreće je bio Učiteljev rođendan. Nakon tog dana stanje mi se poboljšalo. Nedavno sam osjetila da mi je sve u redu s kostima u leđima. Znala sam da je nesreća bila životno ugrožavajuća, ali čega se imam bojati, kad imam Učitelja i Fa.
Čvrsta vjera
Imam unuke blizanke koje su porođene carskim rezom sa sedam i pol mjeseci. Dva tjedna nakon rođenja, jednoj od njih je dijagnosticirana cerebralna paraliza, kongenitalna bolest srca, infekcija pluća i još mnogo toga. Imala je toliko smrtonosnih stanja da ju je samo Učitelj mogao spasiti. Uz suglasnost njezinih roditelja, brinula sam se o bolesnom djetetu, a zdrava blizanka je ostala s roditeljima.
Kad god bi bila bolesna, puštala bih Učiteljevo predavanje i zamolila Učitelja da joj pomogne. Bez uzimanja lijekova ili posjeta liječniku, napunila je četiri i pol godine.
Međutim, bilo je vrlo zastrašujuće vidjeti ju bolesnu, pogotovo jer bi moje negativne misli donijele loše posljedice za nju.
20. ožujka 2017. godine pojela je mnogo noklica. U zoru je došla s visokom temperaturom, koja se pogoršala. Bila je u bunilu i radila je zvukove predenja. Dok sam ujutro pripremala hranu, napravila je buku. Otišla sam u spavaću sobu i vidjela sam da je u grču s otvorenim očima. Uzviknula sam: „Učitelju, molim te, spasi svoju malu učenicu!“ Zamolila sam svog supruga da brzo donese Učiteljevo predavanje i rekla joj u uho: „Falun Dafa je dobar. Istinitost - Dobrodušnost - Tolerancija su dobri.“ Kimnula je i složila se. Zamolila sam Učitelja da ju ojača i postupno se oporavila.
Više nije imala grčeva, ali je sljedećeg dana počela kašljati i jedva je mogla disati. Bila je u lošem stanju, ali se nisam bojala.
„Dobro si“, rekla sam svojoj unučici. „Učitelj brine o tebi. Samo malo crnog qija mora izaći. Bit ćeš u redu.“ Nisam imala nikakve druge misli, nego da trebam slati ispravne misli i dopustiti da dijete sluša Učiteljevo predavanje.
Igrala se neko vrijeme, ali se slična stvar dogodila nekoliko dana kasnije. Oblio ju je hladni znoj, temperatura joj je pala i otkucaji srca su joj se smanjili. Stanje pluća joj je ostalo isto. Zatim joj se stanje pogoršalo. Cijela je bila hladna. Nisam mogla osjetiti njezin puls i otkucaje srca. Lice joj je promijenilo boju. Bojala sam se i pomislila: „Čak i da ju je netko htio odvesti u bolnicu, ne bih se suprotstavila.“
Ta misao je privukla moju pažnju i opomenula sam samu sebe: „Ne bih trebala imati takvu misao. Trebali bismo imati ispravne misli i ispravna djela. Imamo Učitelja i Fa, pa zašto bismo je odveli u bolnicu?“
Do kraja tjedna, ustala je i počela jesti. Bila je vrlo slaba, ali svi njezini simptomi su nestali. Vratila se natrag u vrtić.
Gledala sam ju tih teških sedam dana i suočila se s pritiskom moje obitelji i svih mojih rođaka. Bez Učitelja i Dafa, kako je mogla preživjeti? Teže je proći test, nego popeti se na nebo.
Sve dok vjerujemo u Učitelja i Fa i zadržimo ispravne misli, ne postoji test koji ne možemo proći.
