Nedavno se pojavila situacija gdje sam zamoljen da objasnim duhovnu dimenziju Falun Dafa prakse jednom vjerskom učenjaku. Imali smo pola sata za razgovarati i rasprava na temu se je prirodno razvijala. Profesorica me pitala pitanje za pitanjem o Dafa konceptu univerzuma, našoj vezi sa božanskim, kako mi sagledavamo druge i kako se Učitelj predstavlja u ljudskom svijetu.
Za mene je ova situacija predstavljala značajnu priliku za kultivaciju. Za mene je to bio izazov da ne-praktikantu objasnim na razumljiv način Dafa učenje, dok govorim o principima visokih razina. Nisam samo mogao reći: „Oh, to vi nećete razumjeti.“ Morao sam naći načina da odgovorim na pitanja.
U jednom trenutku govorio sam o postojanju Isusa, Shakyamunija i Lao Tzu, koji su došli otprilike u isto vrijeme da spase ljude. Profesorica je rekla da Shakyamuni i Lao Tzu nisu sebe smatrali božanskim, već da su ih kasnije generacije označile božanskim! U tom času ona me je izazivala sa svojim usvojenim znanjem. Učinio sam grešku rekavši: „Oh, to je samo akademsko znanje. Nemojmo se zaglaviti na ovom pitanju.“ Ona je rekla: „Zašto o tome ne govoriti? Kako ti znaš ove informacije?“
Dobro, rekao sam, vrlo je očito da je naš Učitelj govorio o ovoj temi (stoga sam to potpuno prihvatio kao istinu) i ja sam pročitao druge članke koji potvrđuju ovu ideju pa nisam dovodio u pitanje njenu valjanost. Također sam iznio ideju da na Istoku i na Zapadu postoje različiti koncepti spašavanja i možda je ono što su podučavali Shakyamuni i Lao Tzu bilo kako se vratiti svome pravom ja, što također označava spasenje. Usprkos mojim objašnjenjima, smatram da je ona i dalje bila skeptična da sam ja na iracionalan način slijedio Dafa.
Također sam pokušao objasniti kako sam se osjećao postajući boljom osobom i da ima puno stvari koje sam iskusio i da ja znam na osnovu iskustva da je to istina. Ono što nisam shvatio je da ona nije govorila mojim načinom. S obzirom da je moja profesorica jako vezana za potvrđivanje vrijednosti ljudskog iskustva i ljudskog postojanja, ona je osjetila da sam ja na neki način poricao našu ljudskost.
Usprkos činjenici da sam objasnio da živim normalan život, a ona zna da idem u školu, itd., to na neki način nije bilo dovoljno. U tom je trenutku naše vrijeme istjecalo. Iznio sam ideju o milijunima praktikanata širom svijeta i kako oni postupaju na miroljubiv način suočeni s progonom. Objasnio sam da su svi ti praktikanti dali puno dokaza da je Dafa veličanstven. Rekao sam: „Zamislite praktikanta u Kini koji stoji ispred svojeg mučitelja i govori: „Istinitost – Suosjećanje – Strpljenje je priroda univerzuma. Zašto me mučite?“ „To je zapanjujuće“, rekla je ona. Dodao sam da stotine tisuća praktikanata to radi. „To je nešto što mogu razumjeti“, potom je komentirala.
Ono što sam ja shvatio tijekom ovog iskušavajućeg iskustva je važnost potvrđivanja Dafa djelima radije nego riječima. Također, mi moramo razumjeti da je Dafa savršeno usklađen na svakoj razini. Znanost, ljudska tijela i sve stvari u ljudskom svijetu su također dio Dafa. Mi ne smijemo negirati niti jedan dio Fa u našim srcima i umovima, jer će to inače dovoditi do nerazumijevanja s ne-praktikantima. Ima još puno stvari za otpustiti.
Zaključno razumijevanje ovoga je da uvidimo ogromnu nadnaravnu prirodu Dafa. Za obične ljude, kada oni razumiju istinu, ja vjerujem i svjedočim da su oni dirnuti nečim nadnaravnim. To je u stvari mistična transformacija koja se događa. U terminima praktikanata, stupnjevi do kojih nas je Fa transformirao su puno veći. Prihvaćanje Dafa znači prihvaćanje riječi našeg Gospodara Učitelja kao istinu i to znači otpuštanje svih naših vlastitih stvari tijekom povijesti, uključujući sve aranžmane starih sila u našim životima. Potrebna je ogromna poniznost da se otpuste sve vezanosti. U isto vrijeme dok sve otpuštamo, moramo ostati savršeno racionalni.
Smatram da članak „Mudrac“ Učitelja Li-a iz Bitno za daljnje napredovanje, sažima neka od dubljih značenja onoga što pokušavam reći:
„On je na zadatku providnosti na ovom svijetu, kao i na nebesima gore. On ima obilatu vrlinu, a u srcu održava dobrotu; on je pun velikih stremljenja, dok vodi računa o sitnim detaljima. Sa širokim znanjem zakona i principa, on je u stanju razjasniti dvojbe. Koristeći društvu i spašavajući ljude, on svoju odliku gradi prirodno.“
