Kada smo nedavno praktikantica Wang Min (pseudonim) i ja zajedno kupovale zalihe za printanje, vlasnik trgovine se nasmiješio i rekao: „Čini se da ste vas dvije jako dobre prijateljice!“
Zapravo, tek tad smo se počele slagati. Prije toga smo godinama bile nepovjerljive jedna prema drugoj.
Kad sam prvi put upoznala Min, osjećala sam da je jako osjetljiva te da lako padne u depresiju. Kad god bih razgovarala s njom, morala sam pažljivo birati riječi.
Nakon nekoliko neugodnih razgovora, počela sam sumnjati u Min i odlučila da ću ju izbjegavati.
Pokušala sam u nekoliko navrata prevladati to nepovjerenje, ali bez uspjeha. Nisam mogla shvatiti što je temeljni uzrok za to nepovjerenje.
Prošle zime sam upoznala praktikanticu koja se činila vrlo iskrena i izravna. Kad god bi došlo do sukoba gledala bi unutar sebe, bili to veliki ili mali sukobi. Svi su rado razgovarali s njom.
Shvatila sam da se svima svidjela jer je bila neiskvarena. Također sam shvatila da postoji kultivacijski jaz između mene i te praktikantice.
Onda sam se osvrnula na nepovjerenje koje sam gajila prema Wang Min. Prosvijetlila sam se u činjenicu da nisam gledala prema unutra te da sam temperamentna i da glasno govorim. Tijekom sukoba uspoređivala sam se s načelima običnih ljudi, umjesto prema Fa.
Jednog dana sam prišla Wang Min i pitala ju: „Kakav je tvoj dojam o meni?“ Rekla je: „Ne želim ništa reći zbog straha da će ti biti neugodno.“
Kad sam ju ponovno iskreno pitala, odgovorila je: „Nije ti problem pričati o nedostacima drugih ljudi. Međutim, rijetko gledaš unutar sebe i rijetko se rješavaš vlastitih vezanosti. Uvijek misliš da si u pravu i ne voliš saslušati tuđa mišljenja.“
Njezine riječi su me natjerale na razmišljanje: „Istina je. Ne volim tražiti pomoć ili pomoći drugima i ostavljam dojam neovisne, ravnodušne i sebične osobe.“
Odjednom sam se prosvijetlila u činjenicu da moram ukloniti svoju vezanost za slavu i ugled. Bila sam zahvalna da mi je Min ljubazno ukazala na to.
Tada je ona mene iskreno pitala da joj ukažem na njezine probleme. Znala sam da prolazi kroz težak xinxing test, pa sam ju podsjetila da se jako emocionalno veže za kolege praktikante.
Rekla sam joj: „Kad god dođe do sukoba između praktikanata, ti se više uključiš u sukob nego oni.“
Izgledala je jako iznenađeno s mojim opažanjem i rekla: „Nisam znala to o sebi niti mi je itko ikada ukazao na to. Nikad nisam obraćala pažnju na to.“
Čim smo otvorile svoja srca jedna drugoj nestalo je nepovjerenje između nas.
Učitelj nas je podučavao:
„Sve ima svoju sudbinsku vezu. Zašto ljudi mogu biti ljudi? Upravo zato što su ljudska bića sentimentalna. Oni žive samo za ove osjećaje: veze između članova obitelji, ljubav između muža i žene, ljubav prema roditeljima, osjećaji, prijateljstvo, činjenje dobrih djela u svrhu prijateljstva i tome slične stvari, sve se povezuje s osjećajima. Voli li osoba nešto raditi ili ne, je li sretna ili tužna, voli li ili mrzi nešto, sve u cjelokupnom ljudskom društvu proizlazi iz osjećaja. Ako se ne odvojiš od ovih osjećaja, nećeš se moći kultivirati.“
(iz 4. lekcije u Zhuan Falunu)
