Puno ljudi ovih dana igra elektroničke igre na njihovim mobitelima, tabletima ili računalima. Ljudi svih dobi i okruženja života su izgleda fokusirani na virtuelne svijetove u ovim igrama.
Oni to možda ne shvaćaju, ali igranje elektroničkih igara troši puno njihovog vremena. Postoji ovih dana puno tipova naprednih igara i lako je postati ovisan o njima. Djeca i odrasli se mentalno i fizički oštećuju, kao rezultat igranja tih igara. Neka djeca su razvila kratkovidnost zbog video igara. Mnogi odrasli imaju probleme s očima i ne mogu dobro spavati.
Igranje video igara može imati štetne psihološke posljedice. Ova vrsta ovisnosti može lako voditi psihološkim poremećajima. Kad su ljudi fokusirani na njihove igre, oni ne obraćaju puno pažnje na njihove rođake ili prijatelje. Za djecu, to je slično autizmu, u tome što nisu voljni surađivati s roditeljima. Odrasli mogu ignorirati njihove obiteljske odgovornosti. Još gore, neki ljudi troše puno novca na virtuelne igre.
Video igre promiču nasilje i nemoral. Roditelji žele podučiti svoju djecu razlici između dobra i zla, tako da mogu postati ispravne osobe. Ali ako su djeca ovisna o video igrama, rezultat može biti suprotan. U igrama su obično čudovišta ili zli ljudi i oni mogu imati loš utjecaj na mlade umove.
Tradicionalna kultura promiče pozitivnu stranu čovječanstva, poput zaštite prirode i ophođenja prema drugima s poštovanjem. Video igre ohrabruju ljude da budu nasilni, razorni ili da ubiju druge. One su protiv tradicionalne kulture i čovječanstva.
Video igre uzalud troše vrijeme ljudi. Ljudi troše puno sati igrajući video igre umjesto da se brinu za njihove obitelji ili druge odgovornosti. Ako se ovaj trend nastavi, ljudi će možda zaboraviti ciljeve koje su nekad imali i postati će izgubljeni u virtuelnom svijetu video igara.
