Nakon što je u Kini 1999. godine zabranjen Falun Dafa, i članovi porodica praktikanata su se također našli pod velikim pritiskom. Uprkos tome, moj me je sin sve vrijeme podržavao.
Jednoga se dana uznemirio nakon što je na televiziji pogledao nekoliko emisija u kojima se klevetao Falun Dafa: „Prije početka progona u Kini je bilo jako mnogo praktikanata koji su prakticirali Falun Dafa. Danas je jedan broj njih prešao na protivničku stranu [i napadaju Falun Dafa]. Imaju li ovi ljudi hrabrosti?“ Onda se okrenuo prema meni i kazao: „Majko , ti moraš nastaviti prakticirati!“
Budući da se nije mogao čuti glas neutralne strane, osim glasova klevetničke propagande, ja sam se odlučila pridružiti drugim praktikantima i otići u Peking tražiti pravdu za Falun Dafa. Sa druge strane, budući sam živjela sama, malo sam u tome oklijevala. Šta ako budem uhapšena i ne mognem se vratiti kući? Kada sam o ovome razgovarala sa svojim sinom, nadajući se da će se on brinuti o mojoj imovini, on me je počeo uvjeravati: „Majko, molim te nemoj o tome brinuti. Poznato mi je šta tebi i našoj porodici znači Falun Dafa. Ako se previše brineš za stvari u ovom stanu, može se desiti da na kraju sve izgubiš. Ako si odlučna i ispravno postupiš, na kraju ćeš dobiti sve.“
Ohrabrena njegovim riječima krenula sam vozom za Peking.
Ko krši zakon?
U Pekingu je policija uhapsila mene i moju snahu i odvela nas u radni logor. Držane smo u logoru za prisilni rad gdje me je policija mučila električnim šok palicama.
Moj je sin došao da nas posjeti, a njegova mu je tetka kazala da su me mučili električnim šok palicama. Kada smo se sastali, moj mi je sin kazao da me podržava: „To što su te mučili električnim palicama nastojeći da te prisile da se odrekneš svoga vjerovanja, samo dokazuje da ti ispravno postupaš.“
Jedan od stražara koji je načuo njegove riječi me je kasnije upitao šta je to moj sin kazao. Moj je sin odbio da odgovori pa su mu službenici nekoliko mjeseci zabranili posjete.
Kada je na kraju mome sinu bilo ponovno omogućeno da me podsjeti, jedan nas je policajac oboje odveo u posebnu sobu u namjeri da nas oboje sasluša. Moga sina to nije zbunilo, već je policajcu objasnio da su praktikanti Falun Dafa lažno optuženi, i da su u stvari policajci ti koji krše zakon zatvarajući i mučeći praktikante.
Kazao je: „Kada više ne bude progona, zar nećete vi policajci ići u zatvor?“
Nakon što je odvagao njegove riječi, policajac mu je odgovorio: „Da, mislim da ste u pravu.“
Palac podignut gore
Policajci nisu prestali da me progone nakon što sam bila oslobođena iz radnog logora. Dolazili su me maltretirati, i odveli me u centar za ispiranje mozga. Moj sin ih nije mogao zaustaviti, ali im je kazao da me ne maltretiraju. „Nadam se da ćete se prema njoj odnositi kao prema vašoj majci“, kazao je jednom policajcu. „Ako se nešto dogodi mojoj majci, ja to neću prihvatiti.“
Tretman ispiranja mozga je bio zatvoren za javnost, a posjete članova porodice su bile zabranjene. Premda su nam policajci kazali da će ljudi biti poslani u logore za prisilni rad zato što nastavljaju prakticirati Falun Dafa, ja sam to ignorisala i kazala sam im da ću nastaviti njegovati svoje vjerovanje. Moj je sin svakoga dana dolazio i tražio da me vidi, no svaki je puta bio odbijen. Međutim policajci su znali za njegove posjete i one su ih dirnule. Jedan je stražar kazao: „Tvoj je sin najbolji“, i palcem mi pokazao znak odobravanja.
Kasnije je moj sin došao jednoga dana i bilo mu je omogućeno da me posjeti. Jedan je policajac najavio da je moja kazna istekla istekla. „Jako mi je drago što vidim da ste vi tako sretna porodica“, kazao je. „Sada možete skupa otići kući.“
Hapšenje i oslobađanje u istom danu
Kada je policija saznala da u svome stanu imam mjesto za pravljenje informativnih materijala, uhapsili su me i zaplijenili moju imovinu. Kada je vidio da oprema i potrošni materijal, papir i sl., zauzimaju gotovo cijeli policijski kombi, jedan je policajac kazao da je moj slučaj vrlo važan. „Izgleda da vi ovdje imate pravu štampariju.“ I susjedi koji su prisustvovali mome hapšenju su također bili zabrinuti za mene.
Policajci su me odvezli u logor za prisilni rad, a ja sam odbila izaći iz vozila. Policajci nisu imali izbora već da kontaktiraju moga sina. Jedan mu je policajac kazao: „Ja vam obećavam, vaša majka treba samo proći fizički pregled, i odmah će biti vraćena svojoj kući.“ Kasnije toga dana moj me je sin došao pokupiti i onda smo se zajedno vratili kući.
Jedan praktikant, koji nije znao da sam se vratila kući, je pitao policajca hoću li biti zadržana u radnom logoru, na što mu je policajac odgovorio: „Obećali smo njenom sinu da ćemo je pustiti na slobodu. Mi ne možemo prekršiti našu riječ.“
„Taj će dan doći“
Premda je moj sin ima pozitivan stav, ipak nije sve vrijeme bio dobro raspoložen. Jednoga mi je dana kazao da mnoge njegove kolege sa posla imaju krivo razumijevanje Falun Dafa zbog propagande mržnje koju vrši komunistički režim. „Oni me ponekad čudno gledaju, zbog čega se osjećam veoma neprijatno“, kazao mi je.
Ja sam mu na to kazala: „ Sine, veoma mi je žao što ti se to dešava. Ali mislim da se zbog toga ne bi trebalo puno brinuti, sve dok smo na ispravnom putu… Sjeti se kako se kaže: 'Idi svojim putem, pusti ljude da pričaju'. To se i prije dešavalo i dešavat će se i u budućnosti.“
Budući su ga moje riječi utješile, moj se sin sada osjeća puno bolje pogotovo kada je saznao da je više od 200.000 krivičnih prijava podneseno protiv bivšeg kineskog lidera Jiang Zemina zbog progona Falun Dafa. Jednom kada ga je njegov kolega na poslu upitao da li ja još uvijek prakticiram Falun Dafa, on mu je odgovorio: „Naravno!“
Kada je vidio da i drugi ljudi slušaju njihov razgovor, on je glasno kazao: „Zamislite da postoji nešto što vas čini zdravim i sretnim i da je to besplatno. Zar i vi to ne biste objeručke prihvatili!“
