Berlingske, jedne od najvećih danskih novina, su 12. oktobra 2016. godine objavile dva članka na formatu cijele jedne stranice, razotkrivajući žetvu organa koja se vrši uz saglasnost kineske države i koji se uzimaju od zatvorenika savjesti u Kini.
Članci su nosili naslove: „Kada se političke zatvorenike ubija po narudžbi“ (Når politiske fanger bliver dræbt på bestilling) i „Članovi vjerskog pokreta se koriste kao skladište organa“, (Medlemmer af religiøs bevægelse bruges som organ-lager). Ova su dva članka bazirana na intervjuima sa kanadskim advokatom za ljudska prava Davidom Kilgourom za vrijeme njegove posjete Danskoj.
Autor članaka, Mikkel Andersson, sa puno detalja predstavlja rezultate 10-godišnjeg nezavisnog istraživanja o prisilnom otklanjanju organa, koje su proveli David Matas i bivši kanadski diplomata David Kilgour. Članak također ističe činjenice iz novog izvještaja, Krvava Žetva/Masakr: Novi dokazi, koji je baziran na zajedničkom istraživanju Matasa i Kilgoura i nezavisnog reportera Ethana Gutmanna.
Prvi se članak bavi razmjerama i dokazima o žetvi organa pod okriljem kineske države.
U aktualiziranom izvještaju tri istražitelja zaključuju da kineska država nastavlja ubijati zatvorenike savjesti, čiji se organi onda prodaju po visokim cijenama kako stranim pacijentima, tako i Kinezima.
Zapanjujuće kratko vrijeme čekanja
Članak iznosi razne vrste dokaza. Jedan od najupečatljivijih je veoma kratko vrijeme za koje turisti, koji su u Kinu došli kupiti organe, mogu dobiti transplantat u Kini.
David Matas je Mikelu Anderssonu kazao: „Intervjuisali smo mnogo turista, koji su u Kinu došli kupiti organe, kojima je od strane bolnica bilo rečeno da po organe mogu doći kad god požele. Ovo znači da nema koordinacije sa drugim pacijentima.“
Andersson piše: „Kratko čekanje je značajno, jer (izvađeni) organi imaju veoma kratak upotrebni vijek nakon što se proglasi moždana smrt donora. Transplantiranje bi normalno zahtijevalo da primalac čeka na nekoga da premine u saobraćajnom udesu ili zbog posljedica bolesti, što se iz objektivnih razloga ne može predvidjeti.“
Velika razlika između brojeva
„Teško je tačno znati koliko je organa od zatvorenika savjesti dostupno, jer to vlasti iz očiglednih razloga ne žele objaviti.“
U članku se kaže kako Kina ima registar dobrovoljnih davalaca organa, ali prema kineskim vlastima u 2013. i 2014. godini je registrovano samo 1.400 dobrovoljnih donora, dok se, prema izvještajima CNN-a, u Kini godišnje transplantira 10.000 organa.
Matas ukazuje da velika razlika između zvaničnih cifri i broja donora dolazi od zatvorenika savjesti. „Zatvorenike se ubija po narudžbi“, kaže se u članku.
Praktikanti Falun Gonga su postali banka za skladištenje organa
Drugi se članak fokusira na najveću grupu žrtava — praktikante Falun Gonga.
U prvom se paragrafu članka kaže: „U Kini postoji veoma raširena i od države podržana praksa koja ljekare pretvara u dželate. Desetine se hiljada ljudi godišnje ubije u svrhu transplantacije njihovih organa, a najveći dio njih čine praktikanti Falun Gonga.“
Autor kratko objašnjava Falun Gong kao tradicionalnu kinesku praksu meditacije, koja je bila veoma, veoma popularna prije nego li je 1999. godine počeo progon ove prakse.
Za vrijeme progona mnogi su praktikanti bili uhapšeni. Mnogi su od uhapšenih odbili odati svoj identitet, jer su se plašili da bi država mogla i njihove porodice pozvati na odgovornost.
U članku se tvrdi: „To znači da vlasti ne znaju ko su uhapšeni, te da prijatelji i porodice nemaju mogućnost saznati gdje su oni zatvoreni.
„Ovo znači kako su uhapšeni veoma ranjivi i ugroženi, gledano čak i po kineskim standardima. Članak dolazi do zaključka da veliki broj ljudi biva ubijan po narudžbi kada postoji potreba za organima za transplantaciju, kako za kineske pacijente, tako i za 'turiste' u potrazi za organima.“
Učiniti da zločini postanu protuzakoniti na globalnom nivou
Matas je autoru članka kazao da mnogi primaoci organa ne znaju odakle su došli organi.
„Ali, kada smo im kazali, bili su šokirani. Moj je utisak bio da mnogi od njih ne bi primili organe da su znali za njihovo porijeklo“, kazao je Matas.
Matas sada na globalnom nivou radi na kriminalizaciji transplantacije protuzakonito uklonjenih organa.
Na kraju članka, Matas je ukazao na važnu ulogu koju Danska može odigrati: „Danski je glas veoma važan glas kada su u pitanju ljudska prava. Glava stvar koju danska vlada i danski parlamentarci mogu učiniti je da uporno i javno skreću pažnju na ovaj problem na najvišim instancama.“
