Organizirao sam test znanja u mom razredu prije nekoliko dana, da bih pripremio učenike za završni godišnji ispit. Većina učenika je test shvatila jako ozbiljno i odmah ga počela rješavati. Međutim, jedan učenik je izgledao odsutnog duha. On se je stalno igrao sa stvarima na stolu. Najprije bi se žalio na olovku, a zatim tražio da mu se da gumica za brisanje da nešto izbriše. Potom bi se žalio da na testu ima previše pitanja.
Ja sam ga upozoravao da se treba požuriti, jer inače neće imati dovoljno vremena da završi test. Ali on je i dalje nastavio besposličariti te je ignorirao moja upozorenja.
Kad je došlo vrijeme za predati test, on nije odgovorio na nijedno pitanje. Kad sam mu uzeo test, on se je rasplakao i povikao: "Učitelju, ja nisam završio. Dopusti mi da završim, dopusti mi da završim …"
Drugi su mu učenici rekli: "Za vrijeme testa nisi ništa učinio. Koja je korist što sada plačeš?"
Ja sam bio zatečen ovom scenom i pomislio: "Dijete se je tijekom testa loše podnijelo. Nije li to odraz mojeg stanja kultiviranja u posljednje vrijeme? Dok učim Fa, moj um luta naokolo i ja se osjećam zadovoljan s trivijalnim stvarima u svakodnevnom životu. Nisam uspio održavati slanje ispravnih misli u četiri određena vremena svaki dan. Također nisam već dugo vremena radio objašnjavanje istine. To znači da uopće nisam puno učinio u činjenju tri stvari.
Nisam li ja poput djeteta koje nije uspjelo na testu? Na kraju, ja ću biti poput ovog rasplakanog djeteta. Čak i ako budem duboko žalio i plakao, neće biti vremena za nadoknaditi ono izgubljeno.
Iznenada sam shvatio, da istinski moram požuriti i činiti dobro ono što kao Dafa praktikant trebam činiti.
