Kada se ljude pita čemu teže i što im je važno u životu, najčešće su njihovi odgovori vezani za sreću u životu.
Što ljudi smatraju srećom?
U drevna vremena, Wang Anshi (poznati mislilac, administrator, pisac i reformator u Sjevernoj Song dinastiji) je na dan svog vjenčanja primio vijest da je najbolji u iznimno važnom ispitu. Napisao je dva kineska znaka za „sreću“ jedan uz drugi. Odatle potječe kineski znak za „dvostruku sreću“. To je ono što su drevni ljudi smatrali srećom.
No, sreća također ima posljedice. U kineskoj medicini postoji izreka: „previše ushićenja škodi srcu, previše ljutnje šteti jetri“.
Jedan učenjak je u prošlosti mnogo puta pokušao položiti ispit kako bi mogao postati službenik te imao prestižni život. Nakon što je s puno truda konačno položio ispit, izgubio je razum. Nije se mogao nositi s ushićenjem.
Nakon žestoke bitke u drevnom ratu, general je konačno zarobio neprijateljskog vođu. Zato što je bio toliko sretan, nije se mogao prestati smijati i umro je ubrzo nakon toga.
Dublje razmišljanje o sreći kao kultivator
Nakon što sam učio Dafa učenja, počeo sam gledati na stvari sa stajališta kultivacije. Sreća kojoj ljudi teže ima za svrhu zadovoljenje njihovih želja i vezanosti, čežnje za užitkom.
Sedam emocija o kojima ljudi govore su sreća, ljutnja, zabrinutost, tuga, strah, ljubav i mržnja. Većina ljudskih emocija ima bolne posljedice; samo sreća može osobi donijeti trenutke radosti. Može privremeno zaštititi ljude od patnje. Ljudski instinkt za izbjegavanjem boli i patnje čini da se čovjek posveti potrazi za radošću i zadovoljstvom. Sreća može lako dovesti do uzbuđenja, što zauzvrat potiče osobu da traži još više užitka.
Kad sam se smirio i preispitao svoje vezanosti, primijetio sam da su mnoge od njih bile pod utjecajem podsvjesne težnje sreći, da zadovoljim svoju želju za slavom, osobnim dobitkom i sentimentalnošću. Kad nisam oprezan, nesvjesno zastranim od Dafa.
Na primjer, s vezanošću za slavu i ugled išao bih činiti dobra djela kako bih sa svojim suosjećanjem uvjerio druge. Ulagivao bih se drugima, tako da bi me voljeli. Kako bih na druge ostavio dojam da sam sposoban i moćan, hvalio bih se sa svojim bogatstvom i nastojao uvijek izgledati besprijekorno.
Pod utjecajem težnje sreći, zanio bih se i postao ohol i nadmen, razvijajući osjećaj pretjeranog samopouzdanja, narcizma i samozadovoljstva svojim kultivacijskim stanjem.
Učitelj je rekao:
„...da biste stekli ispravno Prosvjetljenje nesebičnosti i altruizma, što god radili, najprije morate misliti na druge.“ („Bez propusta u Buda-prirodi“ iz Bitno za daljnje napredovanje)
Kao Dafa kultivator osoba se treba kultivirati prema nesebičnosti. No, ushićenje koje dolazi od težnje za srećom je potpuno suprotno: stalno stavlja sebe ispred drugih; samo ja, ja, ja. Zar to nije odstupanje od zahtjeva Dafe?
Vezanosti ne samo da ometaju kultivatore, nego također mogu biti opasne
U kultivaciji vezanost za ushićenje može nanijeti ozbiljnu štetu. Osobno sam to iskusio. Jednom sam s kolegama praktikantima otišao dijeliti Dafa materijale u stambenom dijelu grada. Pokrili smo većinu okruga osim jednog malog područja. Kako bih impresionirao kolege praktikante i pokazao im kako se stvari rade savršeno, zanemario sam sigurnost. Otišao sam tamo sljedeći dan, iako je u okolici bilo nekoliko policijskih automobila. Nisam obratio pažnju na Učiteljevo upozorenje. Nedugo nakon toga sam bio uhićen i mnogo godina progonjen.
Učitelj nas je upozorio u Zhuan Falunu:
„...trebate paziti da ne razvijete vezanost zanosa. Takva vezanost može vrlo lako biti iskorištena od strane demona.“
Racionalno potvrđivanje Fa i bivanje pod utjecajem ushićenja dok se rade stvari mogu na površini izgledati isto, ali početna točka i rezultat mogu biti potpuno drugačiji.
Kada osoba potvrđuje Fa, nosi moć Dafa i može uništiti zlo i spasiti ljude. Kada osoba potvrđuje sebe, nema moć koja dolazi iz suosjećanja; ne samo da možda neće uspjeti spasiti druge, nego i može dovesti do toga da bude progonjena.
Nije dovoljno prosvijetliti se u Fa učenja. Moramo to još i primijeniti u kultivaciji. Mi već znamo da svrha naših života nije potraga za srećom; mi smo tu da pomognemo Učitelju u spašavanju živih bića.
